U subotu, 22. svibnja, okončana je vježba „Astral Knight 21“, koja se od 13. svibnja provodila u zračnim prostorima Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Albanije i Grčke. Radi se o vježbi integrirane zračne i raketne obrane pod zapovjedništvom američkih Zračnih snaga za Europu i Afriku (USAFE-AFAFRICA), radi koje je po prvi puta u bazi u Zemuniku bio razmješten i sustav protuzračne obrane MIM-104 Patriot. Vježba je zamišljena na način da pruža zračnu i raketnu zaštitu pomorskih luka i savezničkih snaga u sklopu međunarodne vojne vježbe „Immediate Response 21”. Po prvi puta je u vježbi sudjelovalo i Središte za nadzor zračnog prostora HRZ-a, koje je u određene dane kontroliralo i zapovijedalo većim dijelom savezničkih zrakoplova u provedbi zračnih operacije. U vojarni „Kovčanje“ na Lošinju bio je baziran razmjestivi sustav za zapovijedanje i upravljanje zračnim operacijama (Theater Operationally Resilient Command and Control – TORCC) koji dio 606. Eskadrile zračnog nadzora (Air Control Squadron – ACS) iz sastava 31. borbenog krila Zračne baze Aviano (31. FW – Fighter Wing), a jedan od glavnih ciljeva sudjelovanja u ovoj vježbi je i uspostava trajne komunikacijske i informacijske strukture sustava navođenja zrakoplova i nadzora zračnog prostora. Domaće 93. krilo HRZ-a pružilo je potporu zemlje domaćina (Host Nation Support – HNS) 43. eskadrili za elektronsko djelovanje (43. Electronic Combat Squadron) Zračnih snaga SAD-a koji su sudjelovali u vježbi sa 60 pripadnika i dva zrakoplova EC-130H koji su provodili letačke operacije sa stajanke 393. eskadrile helikoptera.

Krajem prošloga tjedna u Hrvatsku je stigao i general Ratnog zrakoplovstva SAD Greg A. Semmel, pomoćnik zapovjednika USAFE-AFRICA zadužen za Nacionalnu gardu, te ujedno i director vježbe “Astral Knight 21”. U razgovoru za portal Obris.org general Semmel, kojemu je ovo prvi boravak u Hrvatskoj, ističe kako je oduševljen sudjelovanjem Hrvatske i HRZ-a u vježbi “Astral Knight”, te se nada nastavku izgradnje dobrih odnosa i budućim takvim vježbama.

Generale Semmel, što Vas je dovelo u Hrvatsku?

„Ja sam ovdje kao direktor vježbe za vježbu ‘Astral Knight 21’ – dakle, vježbu kojom mi uvježbavamo sposobnost integrirane protuzračne i proturaketne obrane. Za ovu vježbu u 2021. imamo više NATO partnera uključenih širom regije“.

Jeste li zadovoljni načinom na koji se odvijaju aktualne vježbe „Defender Europe“ i „Astral Knight“ (koja je bila u punome jeku dok je vođen ovaj razgovor, op.a.)?

„Da, mislim da imamo pozitivnih pomaka, posebno što se tiče vježbe ‘Astral Knight’ tijekom posljednjih nekoliko godina, posebno ovdje u jugoistočnoj Europi. Postigli smo neke od velikih vježbovnih ciljeva s tim vježbama i općenito – način na koji se to uklapa u ‘Defender 21’ je bio vrlo pozitivan“.

To su neuobičajeno velike vježbe…?

„Da, ‘Defender’ kao godišnja vježba – to je vrlo velika vježba, multinacionalna, ne bi li ojačala spremnost širom NATO partnera, a vježba ‘Astral Knight’ je povezana s tom ‘Defender’ vježbom po tome da se mi fokusiramo, kao što sam rekao, na integriranu zračnu i proturaketnu obranu. Dakle, s vojnog gledišta, kao što vjerojatno znate, jednom kad uspostavite dominaciju nad pojedinim zračnim prostorom, prevlast u zraku, nasuprot svim zračnim prijetnjama – bili to zrakoplovi, balistički ili krstareći projektili, itd – tada možete više vojno postići na tlu. Na tlu možete opskrbljivati svoju vojsku, možete mirnije pokretati svoje mornaričke efektive kuda trebate, dakle to sve ide ruku pod ruku u ove dvije vježbe“.

Naša javnost je po prvi puta čula za „Astral Knight“ prošle godine, kada je fokus više bio na Sloveniji. Da li su ta prošlogodišnja i ovogodišnja vježba slične? Ima li među njima razlika?

„Možete među godinama uočiti razlike. Lani je ‘Astral Knight’ bio više fokusiran na sjever, a sama vježba tendira rotirati, ako možemo tako reći, između sjevernih i južnih regija. Dakle, ove godine, 2021., fokus je dolje na jugoistočnoj Europi, na ovoj regiji s našim ovdašnjim NATO partnerima“.

Koliko male zemlje – sa zrakoplovstvima gotovo simbolične veličine, kao što je hrvatsko ili slovensko – mogu doprinijeti ovakvim vježbama?

„Evo, dat ću vam izvrstan primjer temeljem vježbe ‘Astral Knight’. Mi stvarno cijenimo hrvatsko sudjelovanje u aktivnosti ‘Astral Knight’. U utorak i srijedu ovoga tjedna (18. i 19. svibnja, op.a.), tijekom letačkih dijelova vježbe… Naime, imamo stvarne velike letačke dijelove, ali i simuliranu vježbu djelovanja balističkih projektila… u ovom letačkom dijelu tijekom puna dva dana – NATO snage, odnosno NATO zrakoplovi, bili su upravljani od hrvatskih kontrolora leta. Dakle, oni su odigrali ogromnu ulogu u ovoj vježbi. (…) Pitanje je kontrole nad borbenim zrakoplovima. Budući da ti borbeni zrakoplovi izvode svoje obrambene misije u zračnom prostoru, a kontrolori na zemlji ih praktički usmjeravaju prema protivnicima u zraku i pomažu im u obavljanju njihovih misija. To su sve bili Hrvati, tijekom puna dva dana. Dakle, hrvatske Oružane snage igraju ogromnu ulogu u ovoj vježbi. Definitivno“.

Ove godine smo po prvi puta ikad imali raspoređivanje raketnog sustava Patriot u Hrvatskoj…

„Da, to je izvrsno, to je sjajno za čuti“.

Ali taj isti dolazak koji je za nas bio velika stvar izazvao je veliko komešanje u nekim od nama susjednim državama, primjerice u Srbiji. Je li to uobičajena reakcija na takve NATO snage?

„Mi raspoređujemo naše bitnice sustava ‘Patriot’ u skladu s postavkama vježbe i to je normalna, godišnja vježba koju izvodimo ne bi li unaprijedili našu spremnost. Dakle, to je godišnje događanje koje izvodimo ne bi li uvećali tu spremnost i kreirali stabilnost u regiji“.

Samo da provjerim – taj raspored nije trajan?

„Ne, koliko ja znam, nije trajan“.

Također, po prvi put smo imali raspoređivanje trupa Nacionalne garde Floride u Hrvatsku. Koliko često SAD na terenu koriste takav „miks“ pune profesionalne vojske i Nacionalne garde? Je li to nešto što se često radi?

„Da, definitivno su ovdje, ali to je dio opće vježbe, kao dio šire vježbe ‘Defender’. Nacionalna garda igra veliku ulogu, očigledno… ako vam je poznato, u okviru pričuvne komponente. Ali oni su uvijek veliki dio svih ovih velikih vježbi, jer u sastavu pričuvne komponente – bili vi Nacionalna garda ili vojska u punom radnom vremenu – vi ipak morate održavati svoje vještine, svoju spremnost, kao i pune djelatne snage koje sve to rade svakodnevno. Dakle, vidjet ćete jedno normalno sudjelovanje Nacionalnih gardi raznih saveznih država u gotovo svim velikim vježbama ovdje.“

Kada gledate na situaciju na terenu, ako imate snage Ratnog zrakoplovstva i snage Air National Guard, koliko su one zapravo slične? Je li problem održati usporedive razine opremanja, usporedive razine spremnosti?

„Ne. Razina operabilnosti između Nacionalne garde i djelatnih snaga je besprijekorna. Zaista, oni koriste istu opremu, oni vježbaju na isti način, oni vježbaju zajedno, koriste iste taktike, tehnike i procedure, bili oni vojnici na kopnu ili zrakoplovci u zraku mi koristimo iste tehnike, taktiku i zapravo i istu opremu, tako da je to stvarno besprijekorno“.

Dakle, puno je lakša takva integracija nego sa stranim partnerima, iz NATO-a…?

„Ja bih rekao… Budući da imamo više prilike u Nacionalnoj gardi za vježbanje s našim djelatnim parnjacima… iz perspektive Nacionalne garde, mi nemamo toliko prilika za ići u druge NATO zemlje, toliko često ondje vježbati s našim NATO partnerima…“

Ako sam dobro shvatio, dio vašeg posla tiče se State Partnership programa. Hrvatska je „State Partner“ s Minnesotom. Za Hrvatsku je to velika stvar, ali… Gledano iz američke perspektive, ima li za SAD koristi od takvih programa, od takvih interakcija?

„Stvar je u izgradnji jakih veza između dvije države, i ja mislim da ‘State partnership program’ je tu put za izgradnju takvih veza između SAD, i da on omogućava da već dobre bilateralne veze među zemljama budu i bolje. To je program koji omogućava takve veze i dok pojedini terenski zapovjednik možda i nema uvijek na raspolaganju dovoljno resursa, dovoljno sredstava, koliko bi želio, da pojača te savezničke odnose, aktivnost kao što je ‘State partnership program’ omogućava da se to dogodi. (…) To je jedan vrlo važan odnos između SAD i Hrvatske, i mi ga iznimno cijenimo“.

U Vašoj biografiji se vidi spomen da ste upravljali i borbenim avionom F-16, ali i bespilotnim letjelicama MQ-9 Reaper.

„Jesam“.

Kao prvo – kao pilot – kako bi vi opisali razliku između stvarnog letenja u avionu i upravljanja takvom napravom?

„Mehanički, to je iznimno različito. Očigledno. Razlika između sjedenja u komandnoj kabini i sjedenja te kontroliranja kompjuterske konzole… No misije su gotovo jednake. Dakle, rekao bih da su to glavne razlike – nisam u zraku, ne mogu se staviti sam točno iznad prostora borbi, ali pri letenju ili pri upravljanju MQ-9 misija je potpuno ista. Ja koristim mnoge od istih – opet ću reći: taktike, tehnike i procedure da bih obavio misiju su potpuno iste. Dakle, puno je tu stvari prenosivo od borbenog aviona na ovo drugo. Mehanički iznimno različito, naravno, budući da ne sjedim u borbenom zrakoplovu, ali i dalje kontroliram letjelicu MQ-9 preko računalne konzole“.

Ali možete li bespilotnim sustavom postići jednako mnogo nad prostorom djelovanja kao i borbenim avionom u zraku?

„Apsolutno da. Ustanovio sam da već usporedbom svojeg iskustva iz godina letenja na borbenom avionu F-16 i onda upravljanja letjelicom MQ-9 –izvodili smo iste misije, nosili bi tipično jednako naoružanje, tipično bi bili jednako zaposleni, što se tiče operativnog tempa, dakle po svemu tome to je vrlo usporedivo“.

Znam da je to teško pitanje za pilota, ali možete li zamisliti da te naprave potpuno zamjene letjelice s posadama?

„Ahhh, to je teško pitanje. Teško pitanje. Mislim, vidjet ćemo što nam budućnost nosi. Mislim da ćemo u budućnosti vidjeti više od takvih sposobnosti i takvih tehnologija, nisam baš točno siguran koliko mnogo, ali mislim da će u budućnosti doći do fine mješavine – onog posadnog i besposadnog radi postizanja misija. Nisam baš siguran osobno koji je pravi omjer te mješavine, ali to ćemo zasigurno nadalje viđati“.

Hrvatska je upravo usred postupka biranja novih borbenih aviona. Iz vašeg iskustva, koliko zapravo treba da bi zrakoplovstvo uistinu ovladalo novih avionom?

„Naravno, svaka država je različita u svojim nabavnim procesima. Očigledno, kao Ratno zrakoplovstvo SAD i Ministarstvo obrane, mi pokušavamo sažeti taj proces, učiniti ga kraćim ili toliko kratkim koliko je to moguće, ali, znate, proces nabave redovito traje nekoliko godina. I onda treba još nekoliko godina prije nego što dobijete te zrakoplove i propustite ih kroz – kako mi kažemo – razvojne testove, čemu onda slijede operativna testiranja i vi gradite svoju taktiku s tim zrakoplovom prije nego što on krene u službu kao u punini operativna platforma. To može potrajati još nekoliko godina, definitivno“.

Iz naših izvora čulo se spominjanje razine ambicija – korištenje tih zrakoplova u inozemstvu u misijama. To je vjerojatno dosta optimistično, budući da mi skačemo s 2. generacije MiG-a 21 na nešto mnogo, mnogo modernije… Dakle vidjeti period od više godina za takvu promjenu – to nije nešto posebno?

„Ne, potrebno je više godina da bi se, kao što sam rekao, prošlo kroz taj proces, da bi se zrakoplove dovelo do operativne razine“.

Da li takva promjena kad je provodite u Ratnom zrakoplovstvu SAD, kad se uvodi nova letjelica – osim čiste promjene tehnike – obuhvaća još štogod, poput promjene doktrine ili procedura?

„Kad potpuno novi zrakoplov dolazi u Ratno zrakoplovstvo – da, mislim to je… Misija će ostati ista, doktrina će bazično također ostati ista. Nego, pitanje je kako koristite tu novu platformu, kako na nju primjenjujete doktrinu da bi ostvarili misije. Jer, naravno, možete imati različitu opremu, različite platforme, različite načine korištenja radi ostvarenja misija i doktrina. Zato treba vremena da bi se izgradile te taktike. (…) To je pitanje učenja kako da se najbolje koristi te zrakoplove, kako da najbolje iskoristimo taj zrakoplov da bi njime zadovoljili sve one potrebe koje traže misije“.

U zadnje vrijeme se puno pričalo o jednoj određenoj Federaciji koja je sve aktivnija u nekima od područja Vaše nadležnosti (od Baltika do Crnog mora, i šire do Afrike), posebno na pojedinim morima. Bilo je mnogo vijesti o izazivanjima, bliskim susretima sa savezničkim snagama… Koliko je zapravo problem imati suparnika koji je vrlo aktivan, koji je agresivan? Kako vi gledate na takve situacije?

„Gledano iz vizure Ministarstva obrane i američkog Ratnog zrakoplovstva, mi imamo godišnji program vježbi koji se tipično razvija godinama unaprijed. Znat ćemo koje ćemo vježbe izvoditi i planirat ćemo ih godinama unaprijed, i mi nastavljamo provoditi sve naše vježbe ne bi li ojačali spremnost, i mi nastavljamo provoditi te naše vježbe s našim NATO partnerima ne bi li osigurali postojanje interoperabilnosti da možemo zajedno vježbati, ne bi li koristili te vježbe i za izgradnju naših međuodnosa. Dakle, sve ono što radimo na godišnjoj razini zapravo je pravilo koje se prenosi kroz godine“.

Ali da li takve strane aktivnosti ometaju te vaše aktivnosti? Čini li to stvari izazovnijima? Da li to smeta?

„Ne. Ja bih rekao da mi nastavljamo provoditi vježbe kao što smo i planirali“.

U našoj regiji mi ne graničimo sa samom Rusijom, ali graničimo s državom koja nije u NATO-u, a koju okružuju članice Saveza. Tu je uvijek određena napetost. Da li se to odražava na način na koji NATO i SAD djeluju u ovim krajevima?

„Ne, mislim da se mi fokusiramo na provođenje vježbi i izgradnju te interoperabilnosti sa svim našim NATO partnerima, i te razne okolnosti ne utječu na naše prigode za obuku, naše vježbe i odnose koje imamo s partnerima“.

Zadnjih nekoliko godina otkad smo ušli u Savez – imali smo vrlo malo prigoda vidjeti veće snage naših saveznika na javno vidljiv način. Ova raspoređivanja snaga lani i ove godine su za nas neuobičajena. Je li to neuobičajeno i za SAD i NATO?

„Ne, ne bih rekao. Kao što sam spomenuo, mi… Upotrijebit ću ovdje primjer iz vježbe ‘Astral Knight’ – i opet, u neparnim godinama 19, 21 – ta je vježba fokusirana na regije jugoistoka Europe, dakle i ovdje… I nije to prvi put da smo u ovim krajevima, da provodimo takve vježbe“.

Neki od naših susjeda pokušavaju prikazati ovakve vježbe i njihove scenarije kao nešto agresivno, kao uvježbavanje stvarnih raspoređivanja snaga koja bi se mogla i na njih odražavati…

„Ne bih rekao, budući da kao jedan od ciljeva našeg uvježbavanja imamo… Mi dižemo našu spremnost za odgovor na bilo kakvu agresiju ili prijetnje širom čitavog europskog područja operacija“.

Želite li još nešto istaknuti?

„Ja bih samo još jednom želio reći da smo izuzetno sretni zbog sudjelovanja Hrvatske… a posebno budući da sam toliko uključen u vježbu ‘Astral Knight’, da smo oduševljeni hrvatskim sudjelovanjem u toj vježbi koja teče iznimno dobro. Bilo nam je omogućeno vrlo blisko raditi sa HRZ-om, s nekim od pripadnika vašeg Zrakoplovstva koji su bili uključeni u naše timove tijekom provedbe vježbe, i kao što sam rekao, Hrvatska je igrala veliku ulogu u njoj. Dakle, radujemo se nastavku ostatka vježbe i nastavku izgradnje dobrih odnosa, te budućim takvim vježbama“.