Stigao je dugo iščekivani tjedan – onaj u kojem će Hrvatsku, na poziv premijera Plenkovića, posjetiti francuski predsjednik Emmanuel Macron kako bi prisustvovao potpisivanju ugovora o prodaji francuskih borbenih aviona Rafale Hrvatskoj. Taj će se povijesni događaj zbiti u četvrtak, 25. studenog, i to u prilično simbolično vrijeme – ne baš 5 minuta do 12, već koju minutu ranije.
Ugovor između Hrvatske i Francuske – takozvani „ugovor Vlada-s-Vladom“, odnosno G2G – potpisat će ministri obrane: ispred Hrvatske Mario Banožić, a ispred Francuske Florence Parly. Osim ovog G2G ugovora, Banožić će potpisati još 3 ugovora s predstavnicima francuskih tvrtki Dassault, Safran i MBDA, koji su također dio francuske delegacije. Riječ je o ugovorima kojima se uz borbene avione ugovara obuka, naoružanje i simulator. U Vladi očekuju da bi temeljem ovih ugovora prvi mehaničari otišli na obuku u Francusku već 2022. godine, a piloti 2023. – krajem te iste godine bi i sami avioni Rafale trebali formalno prijeći u hrvatsko vlasništvo, što nužno ne uključuje i njihovu momentalnu isporuku Hrvatskoj. No bitno je novi avioni dođu do trenutka kada postojećim MiG-ovima isteknu resursi. Ugovor o nabavi borbenog aviona Rafale nadilazi čisto vojnu suradnju, smatraju u Vladi, a jedan od benefita ovog posla bit će i osjećaj i garancija sigurnosti za nove ulagače u RH. Iako u ovom slučaju neće biti nikakvog direktnog transfera znanja i tehnologije, Vladin izvor očekuje da će hrvatsko-francuski ugovor otvoriti vrata hrvatskim tvrtkama za poslove održavanja Rafalea, te zajedničkoj suradnji na projektima iz okvira Europskog obrambenog fonda (EDF). No uopće nije jasno na što se tu misli, budući da se čini kako posla neće biti i za Zrakoplovno-tehnički centar (ZTC) jer „održavanje kanadera nije isto kao i održavanje modernog borbenog aviona“.
Vlada i dalje nije sklona objavi ikakvih podataka iz ugovora o Rafaleu, osim što uvjerava da je riječ o najboljoj i najjeftinijoj mogućoj ponudi. Tako se, primjerice, tvrdi da bi se za nove avione ponuđene na natječaju čekalo 3 do 4 godine duže nego na Rafale, ali i da će nas francuski avioni tijekom narednih 30 godina (odnosno do 2050.) koštati manje nego bi nas u istom razdoblju koštali novi avioni, odnosno da bi bilo koji drugi izbor bio puno skuplji. Sličan argument čuli smo i 2018. godine, prilikom izbora izraelskog F-16 Barak, kada se tvrdilo da su eksploatacijski troškovi starog aviona u narednih 30 godina manji nego kod novog borbenog aviona, što je umirovljeni pilot, brigadir Ivan Selak, žestoko opovrgavao. No ono što Hrvatska dobiva sa sada već apsolutno sigurnom kupovinom francuskih borbenih aviona je očuvanje bitne obrambene sposobnosti i povećanje sigurnosti, za Vladu – na razini do sada nezabilježenoj. Najbolji avion u „mekom trbuhu Europe“, smatraju u Vladi, dovest će do porasta značaja Republike Hrvatske na prostoru između Njemačke, Italije i Grčke, a jednako je značajno i to što će Hrvatska po prvi puta imati potpuni nadzor isključivog gospodarskoj pojasa na Jadranu. Dugoročno, u suradnji s Francuskom i Grčkom, te Egiptom kao također postojećim korisnikom francuskih Rafalea, Hrvatska bi za Vladu RH mogla postati i sigurnosni faktor na Mediteranu.
Osim ovog obrambenog paketa, u četvrtak će se potpisati i novo strateško partnerstvo između Hrvatske i Francuske. Temeljem potpisa premijera Andreja Plenkovića i Emmanuela Macrona, postojeće strateško partnerstvo produbit će se i proširiti, nakon čega će uslijediti i odgovarajući akcijski planovi kako strateško partnerstvo ne bi ostalo mrtvo slovo na papiru. Hrvatska i Francuska svoje će strateško partnerstvo primijeniti na 6 područja od zajedničkog interesa: (1) jačanje bilateralnog i europskog političkog partnerstva, pri čemu Hrvatska računa na francusku podršku ulasku u euro zonu i Schengen, (2) zajedničko djelovanje za prosperitet i stabilnost u jugoistočnoj Europi, gdje Francuska vidi Hrvatsku kao najboljeg poznavatelja prilika u regiji, (3) obrambena suradnja, gdje se osim nabave VBA i projekata za EDF produbljuje i suradnja na školovanju hrvatskih časnika u francuskim ratnim školama, (4) gospodarstvo, (5) jačanje suradnje u području obrazovanja,kulture, znanosti, sporta i akademske zajednice – pri čemu je od posebnog interesa suradnja na području nuklearne energije, odnosno u razvoju fuzije (projekti ITER i DONES), te (6) administrativna suradnja, koja se prvenstvo odnosi na francuska iskustva u reformi javne uprave. U Vladi očekuju da će se upravo tijekom francuskog 6-mjesečnog predsjedanja Europskom unijom – koje počinje 1. siječnja sljedeće godine – donijeti odluka o hrvatskom pristupanju Schengenu, pri čemu se ne očekuju neki veliki problemi. Hrvatska je do sada dobila dvostruku pozitivnu evaluaciju, a da može biti pouzdani vanjski čuvar europskih granica dokazuje i podatak da ove godine MUP RH bilježi čak 38% manje ilegalnih prelazaka granice u odnosu na prošlu 2020. Što ne treba čuditi uzme li se u obzir činjenica da je svaki treći hrvatski policajac – granični policajac.
Međutim, sve su ovo francuski doprinosi Hrvatskoj, Za uzvrat, uz novce za vojni paket (čija bi prva rata trebala biti isplaćena do kraja ove godine), Francuska od Hrvatske može očekivati i podršku na razini Europske unije te posebno Europskog vijeća, naročito kada su u pitanju teme iz regije ili ostvarivanje ciljeva iz Zajedničke sigurnosno-obrambene politike (CSDP). „Bitno je da na sastancima govorimo istim jezikom“, kaže visoki Vladin dužnosnik.
