Danas je u Vladi vladala prije svega velika gužva. Glavni razlog je nabava vozila Bradley, za koje američka ponuda istječe do kraja ovog mjeseca.
Najprije je danas ujutro predsjednik Vlade Andrej Plenković primio predstavnike tvornice Đuro Đaković – Pavela Maroušeka, člana Uprave Đuro Đaković Grupe, te Danijela Marića i Gorana Matanića – predsjednika i člana Uprave Đuro Đaković Specijalna vozila. Prema Vladinom priopćenju, na ovom se radnom sastanku prije svega govorilo o odluci Europske komisije s kraja prosinca prošle godine, kojom je odobren Program restrukturiranja Đure Đakovića. Plenković je kazao da će Vlada, kao i dosad, činiti sve da pomogne opstanku Đure Đakovića te podupirati aktivnosti za restrukturiranje kompanije. „Nakon faze kada su, uz pomoć Vlade, osigurana sredstva za plaće radnicima i nastavak proizvodnje, sada ulazimo u razdoblje stvaranja preduvjeta za dugoročnu održivost Đure Đakovića, uz potporu strateškog partnera iz Češke”, rekao je slavonskobrodskom trojcu premijer Plenković, najavljujući da će Vlada u kratkom roku dati konačno odobrenje Programa te usvojiti druge prateće dokumente, čime će se stvoriti preduvjeti za učinkovitu provedbu procesa restrukturiranja. Predstavnici društva Đuro Đaković prezentirali su svoje daljnje planove i proizvodne aktivnosti u narednom razdoblju.
No sastav domaćina odavao je da se razgovaralo i o nečem puno bitnijem. Naime, uz premijera Plenkovića sjedili su ministri financija i gospodarstva Zdravko Marić i Tomislav Ćorić, te ministar obrane Mario Banožić s načelnikom Sektora za naoružanje i opremu u MORH-u, brigadirom Davorom Tretinjakom. Da se na sastanku govorilo o američkoj ponudi za nabavu borbenih oklopnih vozila Bradley, postalo je potpuno jasno nakon što je koji sat kasnije premijer Plenković na svom Twitteru objavio novu fotografiju sa sastanka koji je uslijedio. „Sastanak s ministrom Banožićem i predstavnicima MORH-a i OS RH o ponudi Vlade SAD-a za opremanje HV-a borbenim vozilima pješaštva Bradley. Želimo da investicija za Hrvatsku kopnenu vojsku bude dugoročno dobra i održiva”, tweetao je premijer Plenković uz fotografiju sa sastanka.
Na prvi pogled, fotografija je skoro pa istovjetna onoj sa sastanka od 28. prosinca prošle godine, no kada se malo bolje pogleda može se vidjeti da su na današnjem sastanku uz načelnika GS OS RH admiral Roberta Hranja i predstavnike OS RH, na istoj strani zajedno s ministrom Banožićem bili i državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop, ravnateljica Uprave za obrambenu politiku Dunja Bujan, te ravnatelj Uprave za materijalne resurse Ivica Grebenar, dok je na Plenkovićevoj strani – uz ministre Božinovića, Medveda i Grlić Radmana – sjedio i ministar financija Marić.
Tko minira nabavu Bradleya?
Što se obrane tiče, prošla 2021. završila je baš kako je ova 2022. i počela – sastancima i razgovorima o vozilima Bradley. Najprije je u ponedjeljak, 27. prosinca, predsjednik RH Zoran Milanović razgovarao s vojnim vrhom – načelnikom GS OS RH admiralom Hranjem, direktorom GS OS RH generalom Ivicom Olujićem, te zapovjednikom HKoV-a generalom Šerićem. „Vojni vrh predstavio je predsjedniku Milanoviću rezultate studije o nužnosti i mogućnostima opremanja Hrvatske kopnene vojske borbenim vozilima na gusjenicama. U tom kontekstu, posebno je analizirana ponuda američke vlade koja se odnosi na borbena vozila Bradley. Američka ponuda, koja uključuje donaciju i modernizaciju vozila i opreme, istječe krajem siječnja 2022. godine te je nužno u najkraćem mogućem roku donijeti odluku”, pisalo je u priopćenju Ureda predsjednika nakon sastanka.
Već sljedeći dan, 28. prosinca, na istu se temu razgovaralo u Banskim dvorima. Premijer Plenković u društvu ministara Božinovića, Medveda, Grlić Radmana, svog šefa Ureda Zvonimira Frke Petešića, savjetnika za obranu Damira Krstičevića i još nekolicine Vladinih dužnosnika primio je ministra obrane Banožića, načelnika GS OS RH admirala Hranja, ravnatelja VSOA-e generala Ivicu Kindera, te vojni vrh opet na čelu s generalima Olujićem i Šerićem, kako bi se razgovaralo o „daljnjim ulaganjima u modernizaciju i opremanje HKoV-a, s posebnim osvrtom na američku ponudu za opremanjem borbenim vozilima pješaštva Bradley M2A2 ODS”.
„Razmotrena su tehnička pitanja ponude Vlade SAD-a o mogućnosti opremanja borbenim vozilima pješaštva Bradley M2A2 ODS. U tu svrhu od Ministarstva obrane i Glavnog stožera Oružanih snaga zatražena su dodatna pojašnjenja o ovoj ponudi kao dugoročno dobroj investiciji za Hrvatsku kopnenu vojsku. Predsjednik Vlade naglasio je da će Vlada odabrati najbolje rješenje za Hrvatsku kopnenu vojsku, kao što je i dosad pokazala brigu za modernizaciju Hrvatske vojske, što se prije svega odnosi na kontinuiran rast obrambenog proračuna, poboljšanje statusa i materijalnih prava hrvatskih vojnika te ulaganje u opremu”,
priopćila je Vlada nakon tog sastanka.
U srijedu, 29. prosinca, na godišnjicu razornih potresa na Baniji, nakon obilaska potresom pogođenih mjesta, predsjednik RH Zoran Milanović morao se osvrnuti i na ovu vruću temu:
„Događaju se čudne stvari. Dakle, jedna strana, Amerika, nam nudi na poklon… praktički na dar… nešto što koriste još samo dvije države, prema onom što ja znam. Hrvatska bi bila četvrta. I to netko sustavno pokušava oprati i odbiti. Dakle, kad bi cijela Hrvatska vojska bila opremljena ekvivalentom Bradleya, mi bi bili prejaki. To nam i ne treba. Dakle, netko nam želi darovati nešto što našoj vojsci treba. Onaj tko to opstruira, a o tome ću kasnije govoriti, ne danas… To je kao da činiš kazneno djelo nepružanja pomoći. Dakle, nekom treba pomoć, i ti to opstruiraš. Ili čak onaj kvalificirani oblik kaznenog djela nepružanja pomoći, kad si sam izazvao situaciju, a pružanjem pomoći… bez rizika za sebe, ili sebi blisku osobu, možeš otkloniti taj rizik. Hrvatskoj vojsci to treba. To košta – ništa. I, isto tako vas pozivam da pratite kako to neki mediji i neke novine prate. Prate po diktatu, i po diktumu, Ureda za odnose s javnošću Vlade i Ministarstva obrane. Dakle, totalno neobjektivno… Jutarnji list, prije svega. Totalno neobjektivno, lažno, sa prikrivanjem podataka, iznosa, rata… uspoređivanje s nekim nabavkama od ranije, koje smo također dobili besplatno. Dakle, netko ovdje… i to danas imam potrebu reći, jer slijedećih dana neće biti potrebe… A, jučer je bio sastanak kod premijera… koji, ili ne zna ništa, pa onda pet sekundi do 12 saziva sastanak, na koji je pozvao pola Hrvatske… tri i po sata, kao na plenumu Saveza komunista, se priča o tome… a rok ističe krajem siječnja”.
Od Milanovića se moglo čuti da je nedavno iz Pentagona stiglo pismo ministru obrane Banožiću, u kojem mu se poručuje da požuri s odlukom o Bradleyima.
„Dakle, moj zaključak je da jedino netko tko ima poslovne planove u nekom drugom poslu, opstruira dar koji nam Sjedinjene Države nude. Dar! Ta vozila ima samo još Saudijska Arabija, i možda još jedna država… i Libanon. Dakle, prilično povlaštena pozicija. I to nije milijardu eura plus PDV, nego je to 150 milijuna dolara, ukupno. Toči i vozi, ključ u ruke. Dakle, znam da ima puno ljudi koji će reći ‘Šta sad ovaj priča o tome? Nova godina je. Prošo je Božić. Dakle, tu smo’. Međutim, stvar se rješava, dramatična je. Netko to opstruira. Dakle, netko ne želi da Hrvatska vojska dobije nešto, što je… što je jako bitno za obrambenu sposobnost zemlje. Mi smo država. Mi smo članica NATO-a. Možda malo i previše gledamo prema istoku, i prema Srbiji… Ljudi na nude na dar nešto jako vrijedno, što za mali novac… nikakav novac… možemo pretvoriti u sustav koji će Hrvatskoj koristiti slijedećih dvadeset godina, najmanje. Najmanje. I to netko opstruira, aktivno. Neka zna da ga gledam, da ga pratim, i da znam više nego što misli da znam”,
poručio je Milanović, zaželjevši potom svima sretnu Novu godinu.
Što je prioritet? Financije ili obrana?
Nabava borbenih vozila pješaštva Bradley M2A2 ODS najčudnija je od svih dosadašnjih nabava opreme iz donacije. Ni jedna druga donacija nije dosad bila dignuta na najvišu državnu razinu, niti je izazvala toliko sastanaka u samom vrhu Vlade. S jedne strane, ovo je prvi puta da ministar obrane odluku o nabavi opreme iz donacije prepušta samom premijeru te da, s druge strane, nije sam u stanju prelomiti, pritom miješajući radi li se o „tenku” ili tek o „vozilu”. Štoviše, ministar obrane ponaša se kao ministar financija, neprestano ponavljajući fraze o troškovima cijeloga posla, umjesto da odgovori na dva osnovna pitanja – (1) da li Oružanim snagama RH uopće treba vozilo poput Bradleya, te (2) može li bez Bradleya Hrvatska postići deklarirani NATO cilj sposobnosti o formiranju srednje pješačke brigade do 2026. godine. Tu treba podsjetiti i na Banožićevu izjavu iz Splita 13. prosinca 2021. godine, kada je s proslave 30. godišnjice osnutka 72. bojne Vojne policije poručio:
„Bradley je izvrsno vozilo koje treba biti uvedeno u sastav Hrvatske vojske, prije svega s ostvarivanjem cilja borbene sposobnosti srednje pješačke brigade. Siguran sam da ćemo taj cilj i ostvariti. To vozilo zahtijeva posebna ulaganja što je bila tema sastanaka Odbora za obranu, ali i na sastancima s američkim veleposlanstvom, gdje smo jasno iskazali da su Amerikanci jedni od naših najjačih saveznika, tijekom rata i nakon, što rezultira da imamo 25-godišnju suradnju s Nacionalnom gardom Minnesote i želimo te odnose održavati u budućnosti, ne samo kroz projekt Bradleya. Primarno je u tim razgovorima da se naglasi koliko je potrebno sredstava nakon te donacije i nakon što Hrvatska ispuni svoje obaveze”.
Komentirajući tada aktualne izjave predsjednika Milanovića, Banožić je tom prilikom rekao:
„Ja ne zastupam Bradleya već borbeno vozilo pješaštva koje će se pokazati kao najbolje za Republiku Hrvatsku. To je bitan detalj u kojem se razlikujemo. Kada govorimo o nastupima gospodina Milanovića, on o sebi najbolje govori svojim postupcima i svojim riječima i tu će moja rečenica završiti”.
Istine radi, nabava Bradleya još uvijek nije bila tema sjednice saborskog Odbora za obranu, već je usputno dana kao informacija na popravnom ispitu glede troškova kupovine Rafalea.
Prvo „da”, onda „možda”
Pune 4 godine traju intenzivni razgovori između Hrvatske i SAD-a o američkoj donaciji 84 vozila Bradley, rezervnih dijelova i opreme, naoružanja, dokumentacije, obuke i svega ostalog što ide u doniranom paketu. Plus još 45 milijuna USD koju bi SAD dale da Hrvatska lakše podnese troškove modernizacije. Bivši ministar obrane Damir Krstičević na to je pristao – štoviše, imao je u pripremi vrlo konkretan plan za prihvat i modernizaciju tih američkih vozila. Isti taj ministar obrane u promo-brošure o postignućima na području obrane tijekom svoje prve tri godine spominje upravo odluku o nabavi Bradleya kao nešto izuzetno važno za Hrvatsku vojsku. No osim Krstičevića, time se hvalio i sam premijer Plenković, ističući odluku o nabavi Bradleya kao dokaz Vladine brige o OS RH. Štoviše, u Programu Vlade u razdoblju od 2020. do 2024., kojeg je u srpnju 2020. Plenković prezentirao u Hrvatskom saboru, u pasusu pod nazivom „Snažnija Hrvatska vojska” izričito se navodi: „Do kraja 2021. dovršit će se opremanje Hrvatske vojske borbenim vozilima Bradley”. Bradley, ne Lynx, ne ništa!
Još u ranu jesen 2019. izaslanstvo OS RH otputovalo je u SAD i u Sierra Army Depou Kopnene vojske SAD-a izabralo vozila za Hrvatsku. Potom su u raznim sastavnicama OS RH pred vojnicima, dočasnicima i časnicima održavane prezentacije buduće nove opreme.
Samo nekoliko tjedana nakon što je krajem studenog 2020. stavka „Opremanje borbenim vozilom pješaštva na gusjenicama” (K545077) osvanula u državnom proračunu za 2021. godinu, aktualni ministar obrane Mario Banožić 24. prosinca 2020. potpisao je „Provedbeni plan Ministarstva obrane za razdoblje 2021.-2024.” u kojem se dodatno spominje „opremanje borbenim vozilom pješaštva na gusjenicama” i sklapanje ugovora s Vladom SAD o donaciji i remontu vozila u lipnju 2021., te isporuke doniranih vozila u prosincu 2022. Taj je dokument još uvijek dostupan na web-stranici Ministarstva obrane RH. U proračunu Ministarstva obrane za 2021. bilo je u tu svrhu rezervirano 161 milijun HRK, da bi prvo 18. lipnja 2021. taj iznos bio simbolički smanjen na 160,53 milijuna kuna, a onda u drugom rebalansu 12. studenoga 2021. i zaokružen na 160 milijuna – prije nego li je ta stavka na kraju završila kompletno izostavljena iz državnog proračuna za aktualnu 2022. godinu.
No upravo u vrijeme kada je ministar Banožić – sukladno planu koji je sam donio – namjeravao potpisati ugovor sa SAD-om, okrenuo je ploču, praveći se kao da odluke o nabavi Bradleya nema, te da se sada moraju izvidjeti sve moguće opcije. Tu se neizostavno postavljaju mnoga pitanja, kao npr. (1) na temelju kojih analiza je još tamo negdje 2018./2019. odlučeno o prihvaćanju donacije Bradleya, te (2) na temelju kojih analiza je odlučeno da se u međuvremenu mora još „izvidjeti situacija”, (3) da li je uteg na političkoj ili stručnoj/vojnoj strani, te (4) u kojem je to trenutku Vlada odlučila da pro-atlantska politike Hrvatske više nije „in”, osim u frazama i priopćenjima nakon sastanaka. Ili, kako bi to lijepo narodski rekli Plenković i Milanović – tko se pravi Tošo, a tko prodaje bozu?!