Posljednjih tjedana punom parom teče dovršetak organizacijskih poslova oko uspostave dva vojna studijska programa, koji bi se trebali provoditi u Hrvatskom vojnome učilištu Petar Zrinski u Zagrebu (HVU). Na njima bi od ove jeseni trebalo studirati stotinjak mladih studenata – što je ujedno i početak redovitog te sveobuhvatnog vojnog školovanja u Hrvatskoj. Dok ovdje ne mislimo ulaziti u puninu tragičnosti same činjenice da tek 2014. godine – 23 godine od osamostaljenja RH – započinjemo priču o redovitom vojnome školstvu u Hrvatskoj, pogledajmo ponešto detaljnije o čemu je tu riječ.
Novo vojno školovanje u RH
Nakon niza godina obrazovanja kroz raznolike tečajeve (prvo samostalne, a onda pridodate diplomama civilnih fakulteta), došli smo u situaciju koju je prije mjesec dana ministar Kotromanović opisao riječima: “Mi smo prije dvije godine shvatili da moramo nešto učiniti za vojno školstvo. Nismo bili zadovoljni“. Nakon više odvojenih pokušaja, ponovo se krenulo raditi na uspostavi sustava vojnoga školstva – integriranog s civilnim visokoškolskim sustavom Republike Hrvatske, ne bi li tako obrazovanim časnicima njihove diplome nešto značile i izvan upravnih granica MORH-a i OS RH. Rezultate ovog napora – studijske programe novoga sustava – opisala je Blaženka Divjak, prorektorica za studije i studente Sveučilišta u Zagrebu:
Predstavnici pojedinih fakulteta koji su sudjelovali u izradi studijskih planova
“Program je intenzivno pripreman u posljednjih godinu dana, ali je priprema, zapravo, cjelokupnog koncepta započela puno prije… Ovi programi su od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku, i za realizaciju je bila ključna suradnja Vlade RH, posebno ovdje nazočnih ministarstava, Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskog vojnog učilišta Petar Zrinski, kao i podrška Glavnog stožera OS RH, te Ureda Predsjednika RH. Posebno me veseli da je Sveučilište u Zagrebu pokazalo da je otvoreno, inovativno sveučilište, svjesno svoje šire društvene uloge, ali i spremno ujediniti znatne unutarnje snage, kako bi se postigao značajan cilj – ovdje je to konkretno bila izrada studijskoga programa, i u izradi studijskoga programa, uz Hrvatsko vojno učilište, sudjelovalo je 11 fakulteta Sveučilišta u Zagrebu“.
Pri tome, pokrenut je i konkretan postupak akreditacije novih studija – na Sveučilištu u Zagrebu – tijelu čiji su profesori, zajedno s nizom časnika, sudjelovali u nizu radnih grupa koje su stvarale program rada tih novih studija.
Potpisivanje sporazuma Vlade RH i Sveučilišta u Zagrebu, 10. siječnja 2014.
Ova je suradnja formalno obilježena i sredinom siječnja, formalnim potpisivanjem “Sporazuma o ustrojavanju posebnih studijskih programa za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske” – dokumenta kojeg je u ime Vlade RH potpisao ministar obrane Ante Kotromanović, a u ime Sveučilišta u Zagrebu rektor Aleksa Bjeliš (uz nazočnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta, doktora Željka Jovanovića, te generala Drage Lovrića, načelnika GS OS RH).
Koraci prema novim studijima
Divjak i Barić pred medijima, povodom Seminara o transformaciji vojnog obrazovanja, 6. veljače 2014.
Na putu uspostave dva četverogodišnja dodiplomska studijska programa – jednog duštvenog, „Vojno vođenje i upravljanje“, i drugog tehničkog, „Vojno inženjerstvo“ – ostalo je tek nekoliko koraka. Prvi od njih obuhvaćao je dovršetak sveučilišne evaluacije ovih programa, a onda i donošenje konačne odluke Senata Sveučilišta, o prihvaćanju spomenuta dva studijska programa – iako se očekivalo da to bude riješeno tek u mjesecu ožujku, sveučilište je požurilo, pa se ovo postignuće očekuje danas, na redovitoj 8. sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon toga, a kako je izložila prorektorica Divjak: “slijedi upis u Upisnik studijskih programa pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta – odnosno, objavljivanje studijskih programa u Središnjem prijavnom uredu, pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje“. No, ti formalni koraci unutar civilnog sustava visokog školstva nisu sve. O dijelu posebnih priprema prošlog je tjedna – na “Seminaru o transformaciji vojnog obrazovanja”, održanom u organizaciji RACVIAC-a i HVU – ponešto više rekao general Slavko Barić, ravnatelj Hrvatskog vojnog učilišta:
“Mi ćemo vrlo brzo primiti jednu grupu iz Bruxelles-a, grupu časnika iz više zemalja… koji će još jednom sa nama proći sve ovo što smo napravili – i napraviti jedan program, koji će biti realiziran… vjerujem, u petom mjesecu… a okrenut je prema profesorima, prema svim onima koji će biti uključeni kao nastavno osoblje. To će biti jedan seminar, koji će prije svega dati i vojnim, ali i civilnim nastavnicima i profesorima jedne smjernice, na koji način i kako, u takvoj specifičnoj grupi predavati – od metodologije, do tih pedagoško-andragoških standarda koji su ovdje potrebni“.
Svi ti formalni koraci tek su kretanje u dobrome smjeru, zajedno s građevinskim radovima koji su u tijeku – a za koje general Barić tvrdi: “Da… ja mislim da je u ovome trenutku Hrvatsko vojno učilište jedno od najvećih gradilišta… s obzirom da – evo, zgrade… se rade. Tu je smještaj polaznika vojnih škola. Isto tako, radi se dio učioničkog, odnosno kabinetskog prostora – i drugi infrastrukturni objekti, koji su potrebni“. No, ima tu još. Uz objavu uvjeta koje mladi studenti moraju zadovoljiti, a onda i privlačenje kandidata – ima tu i predstojećih strukturnih prilagodbi Hrvatskog vojnog učilišta, čiji puni opseg još nije do kraja jasan.
Nova radna mjesta – HVU ili negdje drugdje?
Naime, još u siječnju moglo se od Željka Jovanovića, ministra znanosti, obrazovanja i sporta, čuti:
“Dakle, polaznici ovih programa slušat će predavanja, imati vježbe sa nastavnim osobljem i znanstvenim osobljem sa 11 sastavnica zagrebačkog sveučilišta – što samo svjedoči u kojoj će mjeri ta interdisciplinarnost osigurati veliku kvalitetu svega onoga što će imati na raspolaganju polaznici ova dva studija. I, mislim da je to nešto što treba dodatno istaknuti. Ono što me, kao ministra znanosti, obrazovanja i sporta veseli posebno, je da ćemo u ova dva studijska programa imati mogućnost novog zapošljavanja 24 docenta i 8 asistenata, tako da kada ova dva studija budu u punom pogonu, dodatno ulaganje sa strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta – znači, sa strane hrvatske Vlade – biti će negdje ukupno 5 milijuna kuna“.
Dok je i prije bilo nedvojbeno da se posao obrazovanja budućih studenata, barem u osnovi, planira obavljati zajednički – sada je u tu priču bačen i dodatni mamac, nova radna mjesta, ali i dodatni novac. Sve to u trenutku kada je spomenuto Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (koje pretežitim dijelom financira i sveučilišta – pa tako i Sveučilište u Zagrebu, novog partnera HVU) jedan od resora koji ustrajno probija proračunske kvote rashoda za plaće, i u čijem djelokrugu nikakva smanjivanja broja ljudi do sada nisu provođena. A na to da će raspodjela spomenutih radnih mjesta biti predmetom itekako tvrdih pogađanja “partnera u obrazovanju” budućih hrvatskih časnika, ukazuje i odgovor Alekse Bjeliša, rektora Sveučilišta u Zagrebu, na pitanje o budućoj raspodjeli ta 32 nova znanstvena zaposlenja:
“To će biti miješano. Ne mogu vam sad točno reći omjer, ali to je… cijeli plan ide za tim da se pojačaju… Moram reći… ja nisam se puno upuštao, ali dosta sam slušao… Ova su vojna znanja visokoobrazovna, i tu treba napravit veliki napredak. Tako da će se dosta… ići i dalje… a to je da se unutar Sveučilišta, opet u suradnji s Vojnim učilištem, ide i na više razine diplomskih studija, i onda doktorskih studija. Imamo dovoljno jake kadrove, naše profesore koji se već decenijama bave s vojnim pitanjima – s raznim aspektima u toj domeni. Tako da imamo dovoljno, ja mislim, dobrih istraživačkih i mentorskih kapaciteta za doktorske studije“.
No, na pitanje raspodjele uloga unutar čitave ove suradnje, koja će tako dobro napredovati – zahvaljujući “bogatstvu kadrova” na Sveučilištu u Zagrebu – rektor Bjeliš je bio bitno jasniji i čvršći:
“To je sada zajednički studij, gdje smo mi voditelji, a Visoko vojno učilište je suvoditelj. Dakle, taj studij sad ima i akademske – pune akademske, visokoškolske prerogative, priznaje se svuda – i u zemlji, i u svijetu… i, otvaraju mu se silne mogućnosti, mobilnosti i suradnje, i prihvaćanja stranih studenata. A, s druge strane, otprilike tri četvrtine, ili tri godine studijske – se provode na Sveučilištu – a jedna godina na Vojnom učilištu, gdje se stječu vojna znanja i vještine, s tim da je ta godina… i te tri godine – su prožete… s oba dva tipa studija se počne zajednički, i koordinirano. I, to je ta velika, nova sinteza, koja se i u mnogim drugim zemljama… pogotovo manjim europskim zemljama prakticira“.
A studenti?
Za studente nema straha. Dok rektor Bjeliš ističe glavnu prednost novoga sustava: “uz to se studentima koji, ako uspiju, postaju časnici – omogućava da nakon relativno kratke vojne karijere, obzirom da ona… kako se u vojsci to mora i biti… i u drugom dijelu svoje karijere mogu imati, u građanskom smislu, već osiguraneaznanja i kompetencije – za daljnja zapošljavanja, za daljnje poslove“, ostali nadležni prvenstveno hvale dosadašnji odaziv potencijalnih kandidata – iako pravo reklamiranje predstojećih studija još nije ozbiljno ni započelo.
Dok su se od generala Barića prije koji tjedan još mogle čuti brojke koje gotovo pa zvuče previše optimistično: “Ono što je, prema upitu koje dobivamo… putem telefona, putem Internet-adrese… to je negdje od 20 do 30 poziva dnevno“, prorektorica Blaženka Divjak prošloga je tjedna tu ponešto spustila loptu:
“Za sada znamo da… prema upitima koje dobivamo, odnosno – prema informacijama koje dajemo – da je stvarno veliki interes maturanata. Nešto više za ovaj društveni program, malo manje za tehnički program. Ali, to je i inače situacija s kojom se susrećemo i na drugim studijskim programima. Tih upita je do desetak dnevno bilo kroz cijeli prošli mjesec – tako da vjerujemo da će programi biti popunjeni. Ali, ne samo popunjeni, nego da će biti popunjeni studentima koji su motivirani, koji razumiju – s jedne strane, i cijene ovo obrazovanje koje je sveučilišno, i s druge strane, i cijene ovu službu u koju ulaze. Tako da, evo, vjerujemo da smo na najboljem putu – ali, rezultate ćete nas točno pitati u rujnu“.
No, cilj na koji se tu puca nisu samo domaći studenti, za koje je ministar Kotromanović istaknuo:
“Klinke ili dečki, koji su sada na četvrtoj godini srednje škole – to je primarno za njih. Znači, oni sada će… se moraju odlučiti što će studirati, a mi nudimo ove stvari koje nudimo, I, nadam se da će… da će najbolji izabrati, recimo, od tih… najbolji izabrati… Mi ćemo obići više gimnazija – u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku… i pozvat ćemo ljude, iz matematičkih gimnazija, iz ovih najboljih škola… da se pridruže, ako imaju interesa, u Oružanim snagama, gdje ćemo im omogućiti sve ovo što sam rekao prvo… Do 22 godine, znači… 22 godine, po zakonu. To je to. Znači, svatko tko je završio, eventualno, srednju školu prije godinu dana ili dvije godine, i nije se odlučio – sad se može odlučiti, ako je zainteresiran za upis ovog našeg studijskog odjela“.
Cilj na koji se puca su i studenti iz inozemstva – iz zemalja regije, ali i šire – što je definirao general Barić, ravnatelj HVU: “U svakom slučaju, mi ulazimo u one zemlje koje imaju redovno vojno školovanje, što do sad nismo imali. Nama su interesantne zemlje iz regije… Moram naglasiti da je već ministar i poslao pisma svim ministrima u regiji – da ćemo… da će Hrvatska stipendirati njihove kadete na ovoj prvoj godini… I, u tom smislu, otvorili smo mogućnost suradnje kadeta, mogućnost suradnje profesora – na tome nastavnom, znanstvenom planu… ali i na planu vježbi i razmjene studenata“. Za kraj, a na pitanje kako ta razmjena izgleda u praksi, od Slavka Barića čuli smo o nizu aktivnosti:
“Znači, kao što postoji ERAZMUS, civilni – tako postoji i ERAZMUS i vojni. I, mi smo, u biti, već prošle godine počeli participirati u tom dijelu – jer smo slali naše kadete na određene seminare u Budimpeštu, gdje smo sudjelovali na skupu kadeta znanstvenika. Otvorili smo već područje suradnje – u ovom trenutku znamo da ćemo naše kadete poslati u Makedoniju, na zajedničku vježbu. Znamo da nam dolaze američki kadeti, da vježbaju s našim kadetima. Znamo da nam dolaze engleski… znači, kadeti engleske Kraljevske akademije, ovdje… da ćemo surađivati sa Poljskom. To je jedno područje koje upravo je nama potrebno… i za koje ćemo se zalagati. S tim, da ćemo se zalagati da upravo u ovoj regiji nađemo načina, i surađujemo u tom sustavu školovanja, i sustavu obuke kadeta“.
Zvuči dobro – no sve je to bilo u okviru dosadašnjeg postojanja HVU. Što će zapravo biti dalje, vidjet ćemo od ovoga rujna, do kada zapravo još ostaje jedno pravo brdo posla.
