Hrvatski sabor je posljednjih dana krenuo raspravljati rebalans ovogodišnjeg državnog proračuna, koji je 2. studenog bio temom 13. sjednice Odbora za obranu, da bi se dan kasnije našao i na plenarnoj sjednici. Naravno, baš kao što se to moglo čuti prije tjedan dana, na 82. sjednici Vlade Republike Hrvatske, kada su 28. listopada rebalans aktualnog i prijedlog proračuna za iduću godinu bili predstavljeni javnosti – ove godine je službena zvijezda bilo povećanje kvote Ministarstva obrane, kroz spektakularni porast stavke namijenjene financiranju kupovine borbenih aviona. Kako je to još 28. listopada 2021. na sjednici Vlade RH objasnio ministar financija Zdravko Marić:
„Dakle, od tih 7,1 milijardu kuna, najveće povećanje se odnosi na Ministarstvo obrane, obzirom da ćemo do kraja godine izvršiti plaćanje za prvu ratu nabave višenamjenskog borbenog zrakoplova. Međutim, ovdje moram napomenuti, za stručnu javnost prije svega, taj izdatak od 2,4 milijarde kuna u ovoj godini ne ulazi u rezultat – sukladno europskoj metodologiji, i našoj, u konačnici… On ulazi u onoj godini kada dolazi do isporuke aviona. I, to je nešto što trebamo, između ostaloga, apostrofirati… Jer, od svih ovih kategorija, koje su ovdje spomenute, sve utječe na rezultat, izuzev upravo ove najveće stavke, nabave višenamjenskog borbenog zrakoplova, koji… vidjet ćemo i sami, ima efekte, prije svega, 2023. i 2024. Međutim, već ovaj podatak utječe i ima svoje reperkusije, odnosno, uključen je u javni dug 2021. godine“.
Konkretno, radi se ovdje o promjenama sredstava osiguranih za proračunsku stavku K545045, odnosno strateški projekt materijalnog opremanja nazvan „Opremanje višenamjenskim borbenim avionom (VBA)“. Ova je stavka bitna od 30. studenog 2017. godine, kada su novci za nabavu borbenih aviona po prvi put osvanuli javno predočeni u novom proračunu za 2018. godinu – gdje se prvotno planiralo odvojiti 350 milijuna HRK u 2018. pa onda po 360 milijuna u 2019. i 2020. godini. Ona je još i početkom prosinca 2018. godine odražavala planove o kupovini izraelskih aviona F-16 Barak, kada se za 2018. godinu ostavilo početno postavljenih 350 milijuna HRK, s planiranim rastom na 360 milijuna u 2019. godini, pa onda na 564,3 milijuna u 2020. i 581,4 milijuna u 2021. godini, što je predstavljalo dorađeni prikaz početnih faza otplatnoga plana željenih borbenih aviona. No, sve se to izjalovilo već do siječnja 2019. godine. Nakon što je sredinom studenog 2019. konačno i proračunski bio priznat neuspjeh spomenute kupovine, ta je stavka završila svedena na nula kuna, da bi onda bila i kompletno preskočena u Izvještaju o izvršenju državnog proračuna za 2019. godinu. No ipak, ona je sredinom tog istog studenog 2019. godine završila uvrštena u planove državnog proračuna za 2020. godinu – u simboličkom iznosu od 100.000 kuna (kojeg se tada planiralo i za 2021. te 2022. godinu). Kako se tijekom lanjske godine po pitanju borbenih aviona nije dogodilo ništa – pa očigledno nije bilo ni ikakvoga trošenja u ovu svrhu – tih je 100 tisuća HRK onda rebalansom od 11. studenog 2020. godine opet bilo svedeno na nula kuna, da bi onda ta stavka i ponovno bila kompletno preskočena u proračunskim tablicama „Godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu“. Kada je 25. studenoga 2020. godine u Saboru bio usvojen državni proračun za aktualnu 2021. godinu, spomenuta stavka „Opremanje višenamjenskim borbenim avionom (VBA)“ opet je završila postavljena na 100.000 HRK, s iznesenim planom zadržavanja ovog iznosa i u 2022. te 2023. godini – što je zadržano i u prvom rebalansu od 18. lipnja 2021. godine, da bi bilo radikalno izmijenjeno tek u aktualnom drugom ovogodišnjem rebalansu, ovom kojeg Hrvatski sabor upravo sada razmatra. Konkretne promjene o kojima govorimo iznose dodavanje na tu stavku iznosa od 2.387.049.000 kuna – tako da bi ona sada trebala sadržavati ukupno 2.387.149.000 kuna u 2021. godini.
O svemu ovome bilo je malo riječi na spomenutoj 13. sjednici Odbora za obranu Hrvatskog sabora, koji se u utorak 2. studenog pozabavio nekim aspektima planiranog „Prijedloga izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu i projekcija za 2022. i 2023. godinu“. Nakon izlaganja strukture rebalansom prilagođenog obrambenog proračuna, koje su obavili državni tajnik Stjepan Čuraj iz Ministarstva financija te Branko Hrg, državni tajnik u Ministarstvu obrane, gdje je posebno istaknut rast obrambenog proračuna pogonjen izdvajanjem za borbene avione – samo je konstatirano da iznos od 2.387.149.000 kuna doista predstavlja prvu ratu otplate borbenih aviona, iako se sklapanje ugovora o njihovoj kupovini tek iščekuje. Kako je napomenuo Branko Hrg:
„Da. Radi se o sredstvima za prvu ratu. Očekujemo svi da će se vrlo brzo doći do okončanja procesa pripreme ugovora. To je stvarno kompliciran proces, na kojem radi veliki broj stručnjaka. I, u trenutku kad dođe do toga, po tom ugovoru, mi moramo platiti prvu ratu, i bit ćemo spremni za plaćanje prve rate“.
Ovom promjenom, kada ona bude i izglasana u parlamentu, Hrvatska će se uskoro naći u istoj onoj situaciji iz 2018. godine, da je borbeni avion izabran, sredstva su proračunski odvojena, ali se tek čeka potpisivanje samoga ugovora da bi se zapravo i stvarno provela željena kupoprodaja. Poučeni iskustvom, možemo tvrditi kako za obrambeni sustav i čitavu RH predstoji razdoblje neizvjesnosti te ozbiljnih rizika od ponavljanja sramote viđene 10. siječnja 2019. godine, dok je već prva rata aktualno predviđena za francuske borbene avione veća nego pola ukupne otplate nesuđenih hrvatskih aviona F-16 Barak po planovima od prije nekoliko godina.
No, baš kao i 30. studenog 2017. godine, kada su novci za nabavu borbenih aviona po prvi put osvanuli javno predočeni u novom proračunu za 2018. godinu – tako i danas treba za ponešto detalja o početnim financijskim planovima Vlade RH na ovu aktualnu temu pogledati dokument „Nacrt prijedloga državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu i projekcija za 2023. i 2024. godinu, s obrazloženjem“, kojeg je Vlada javnosti predstavila na već spomenutoj 82. sjednici od 28. listopada tekuće godine, i koji još nije dospio u aktivnu saborsku proceduru. Ondje se dodatno na spomenutu ratu za 2021. godinu iz tekućeg rebalansa predlažu i iznosi stavke „Opremanje višenamjenskim borbenim avionom (VBA)“ za predstojeću 2022. godinu, pa onda i projekcije ove stavke za 2023. te 2024. godinu. Iako se svi ti planovi, a posebno proračunske projekcije za nadolazeće razdoblje, notorno lako mijenjaju, ipak je tu riječ o zanimljivoj slici aktualnih financijskih očekivanja koja treba sagledati. Konkretno, za predstojeću 2022. godinu je stavka K545045, „Opremanje višenamjenskim borbenim avionom (VBA)“, planirana na 2.160.412.000 kuna u nadolazećoj 2022. godini, da bi daljnje projekcije bile postavljene na 1.926.520.000 HRK u 2023. godini, te još 1.827.455.000 kuna u 2024. godini. Prema najavama iz Vlade, parlamentarna rasprava o ovim planovima očekuje se za koji tjedan, ne bi li se čitav državni proračun za iduću godinu u Hrvatskome saboru usvojio početkom mjeseca prosinca.
Što nam govore ove brojke?
Kao prvo, treba istaknuti kolika je razina nesigurnosti i ukupne netransparentnosti trenutnoga stanja po pitanju kupovine borbenih aviona za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. O tom poslu se u Hrvatskoj tek ponešto detalja službeno čulo 28. svibnja ove godine, prvo na 59. sjednici Vlade RH, a onda i na maloj prigodnoj konferenciji za medije koju su nakon sjednice Vlade RH održali premijer Plenković te ministar obrane Banožić. No, od tada do danas malo je stvari ostalo isto.
Kao prvo, dok se krajem svibnja ove godine načelno čulo o kupovini „10 jednosjeda i 2 dvosjeda Rafale standard F3-R“, sadržaj „totalnog paketa“ kojeg se spominjao definiran je tek radikalno nejasno riječima: „Uključeno je sve. Dakle, baš… baš sve što se tiče francuske ponude – dakle avioni, simulatori, oprema, obuka naših pilota koji će u sljedećih nekoliko godina boraviti u Francuskoj, jer kad dođu avioni imat ćemo i pilote HRZ-a koji će biti spremni letjeti na Rafale-ima. Tako da je, što se toga tiče, to je… kako oni to zovu – ‘totalni paket’“. Iako je u popratnim dokumentima tadašnje sjednice Vlade RH bilo još ponešto naznaka konkretnog sadržaja (preostali resurs francuskih aviona je naveden kao „oko 3.800 sati od 7.000 sati i s potencijalnim produženjem vijeka uporabe do 9.000 sati“), u međuvremenu gotovo ništa nije bilo dodatno rečeno o pojedinostima konkretnog paketa opreme samih tih letjelica koje Hrvatska kupuje. Naznake pojedinih potencijalno problematičnih detalja posla izronile su po tom pitanju u službenim francuskim izvorima krajem listopada ove godine, no to baš i nije bilo dovoljno za sklapanje ikakve potpunije slike o detaljima ovog predstojećeg posla.
Kao drugo, isporuku kupljenih aviona je premijer Plenković u svibnju 2021. za medije definirao kao sukcesivnu, uz napomenu: „Mi očekujemo da zrakoplovi dođu u Hrvatsku, dakle višenamjenski borbeni avioni, početkom 2024.“. Francuski dokumenti iz listopada ove godine to na prvi pogled definiraju ponešto drugačije, uz zadržavanje načelne sukcesivnosti navodeći da bi se prvih 6 aviona Rafale za Hrvatsku trebalo izuzeti iz francuski snaga tijekom 2023. godine, dok bi preostalih 6 zrakoplova Rafale za Hrvatsku potom bilo na redu za izdvajanje 2024. godine, Na tom je tragu izgleda i izjava ministra financija Zdravka Marića, dana u večernjim satima srijede 3. studenog za Dnevnik RTL televizije, koji je označio baš 2023. godinu kao vrijeme pristizanja prvih kupljenih aviona Dassault Rafale u Republiku Hrvatsku („(…) Ako platimo prvu ratu ove godine, drugu ratu… recimo, iduće godine, a isporuka je 2023. – onaj broj aviona, i njihova vrijednost, kada bude isporuka… to je, pretpostavljamo, 2023. – tada ulazi u rezultat samog proračuna. Ali, u javnom dugu će se to već sve vidjeti od ove godine, jer ta sredstva moramo osigurati“).
Kao treće, vrijednost ovog posla premijer Plenković 28. svibnja 2021. javno je definirao kao 999 milijuna eura, uz „najbolju obročnu otplatu koja neće ni na koji način usporiti ulazak Hrvatske u euro-područje“. Na dodatno pitanje novinara, on je dometnuo još i: „Što se tiče samih isplata, one će ići od početka iduće godine. Da li će biti kroz zaduženje, ili kroz proračun, svejedno je“ – što je tada u medijima bilo protumačeno postojanjem određenog počeka plaćanja tijekom ove 2021. godine, usprkos planiranom ovogodišnjem sklapanju ugovora o kupoprodaji. Uz to, neizvjesnim je zapravo ostao i broj rata takve otplate, jer dok je na pitanje novinara (i temeljem sufliranja supredsjedatelja Međuresornog povjerenstva Zvonimira Frke Petešića) Plenković konstatirao da će plaćanje biti okončano 2025. godine – dokument Vlade RH s te 59. sjednice govorio je o otplatnom roku od 6 godina („Ukupna vrijednost ponude s otplatnim rokom od šest godina je najpovoljnija od svih ponuda“). Ako uzmemo vrijednost posla od 999 milijuna eura, to onda iznosi oko 7.501.897.593 HRK prema srednjem tečaju od 28. svibnja 2021. (7,509407 kuna za euro). Na taj iznos će biti obračunat i PDV od 25 posto, koji bi onda iznosio 1.875.474.398,25 kuna – tako da bi ukupna vrijednost spominjanog posla trebala iznositi barem 9.377.371.991,25 kuna ili 1.248.750.000 eura – što je onda valjda i iznos kojega bi se isplaćivalo na rate.
Kad pogledamo ukupne proračunske detalje objavljene na 82. sjednici Vlade RH 28. listopada ove godine, vidimo da tu nikakvoga počeka nema, a da je početak otplate predviđen već i za tekuću godinu, dakle avansno. Pri tome je izdvojeno, kako smo već spomenuli, 2.387.149.000 kuna u 2021. godini. i još 2.160.412.000 kuna u 2022. godini, 1.926.520.000 HRK u 2023. godini, te 1.827.455.000 kuna u 2024. godini. Dakle, za sada je kroz 4 objavljene godišnje rate ukupno naznačen plan izdvajanja 8.301.536.000 kuna, odnosno 1.104.859.222,03 eura prema tečaju od 28. listopada ove godine (7,513569 HRK za euro). Kako ovaj iznos ne pokriva spomenuti izračun za 999 milijuna eura s PDV-om, očigledno će tih godišnjih rata biti još. Kako se čulo u saborskoj raspravi tijekom popodneva u srijedu, 3. studenog, o dijelu ovih pitanja je nadležne službeno pitala i saborska zastupnica Katarina Peović (RF), ali na te svoje pisane upite nije dobila odgovora. Dakle, ostaje nejasno da li će otplata biti dovršena s ukupno petom ratom 2025. ili će otplatnih rata ipak biti šest, do 2026. godine, kao što je ostao nepoznat i planirani omjer otplate glavnice posla te pripadajućih poreza unutar tih općenitih godišnjih iznosa dostupnih javnosti.
Kvota za Rafale i ostatak obrambenog proračuna
Iako se 2. studenog na Odboru za obranu moglo čuti da će aktualnim rebalansom prilagođeni obrambeni proračun biti najveći od Domovinskog rata, za puno razumijevanje ove novine ipak treba sagledati stvari detaljnije. Naime, treba pogledati posljednja stanja obrambenog proračuna RH prije uvođenja masivne kvote „Rafale-novaca“ s novim stanjem obrambenih financija krajem tekuće i u predstojećim godinama, ne bi li tu izvukli određene zaključke.
Za početak se osvrnimo na kretanje obrambenog proračuna tijekom 2020. godine. Kada je donošen državni proračun za 2020. godinu, kojeg je Hrvatski sabor usvojio 14. studenog 2019. godine, ministar obrane još je bio Damir Krstičević, a financijski planovi bili su izraženo optimistični. Samo nekoliko mjeseci prije nastupanja pandemije bolesti Covid-19, kvota Ministarstva obrane u državnom proračunu bila je postavljena na optimističnih 5.339.629.262 kuna, što se ubrzo počelo rušiti – prvo je proračunskom preraspodjelom od 9. travnja 2020. to smanjeno na 4.993.229.262 HRK, a onda i prvim rebalansom u 2020 godini na 4.797.933.787 kuna. Na toj se razini ova kvota zadržala do kraja godine, da bi se zadnje planove obrambenog proračuna navodilo kao 4.861.399.329 kuna – od čega je na kraju i zaista bilo potrošeno 4.649.323.996,02 kuna. Dakle, tijekom godine su se financijski planovi strmoglavili za ukupno 478,23 milijuna kuna, dok je na kraju ispalo potrošeno još 212,08 milijuna manje nego su to i tako smanjeni planovi dopuštali. Što se proračuna tiče, planovi za aktualnu 2021. godina usvojeni su 25. studenoga 2020. godine na razini od 4.801.780.350 kuna, da bi onda u rebalansu od 18. lipnja 2021. godine ostao isti i s te razine skakao u aktualnom rebalansu na novi planirani iznos od ukupno 7.188.829.350 kuna. No, kako je spomenuto povećanje od 2.387.049.000 kuna otišlo kompletno na proračunsku stavku K545045 „Opremanje višenamjenskim borbenim avionom (VBA)“, koja je prije ove promjene bila zanemariva – lako možemo ustanoviti kako se za ostatak ove godine po pitanju svekolikih obrambenih troškova mimo nabave borbenih aviona sada planira 4.801.680.350 kuna. Taj je ukupni iznos manji od onog predviđenog zadnjim planovima s kraja 2020. godine, i tek je pitanje u kojoj će se mjeri ostvariti, budući da već sada brojni kapitalni projekti kasne u izvedbi.
Još je zanimljivije vidjeti takve planske iznose za predstojeće godine. Naime, za iduću 2022. godinu kvota Ministarstva obrane planira se na 6.905.667.119 kuna, od čega bi za borbene avione trebalo ići 2.160.412.000 HRK – što za sav ostatak u 2022. godini planira 4.745.255.119 kuna ili 56.425.231 kuna manje nego po planovima za ovu godinu (naravno, pod uvjetom da se i zaista uspije iskoristiti sav godišnji proračun, za kojeg je 2020. nepotrošenih 4,36 posto završilo vraćeno u Državnu riznicu nakon kraja proračunske godine). Za 2023. godinu projicira se obrambeni proračun od 6.615.570.525 kuna s udjelom za borbene avione od 1.926.520.000 kuna – što za sve ostale obrambene potrebe tijekom 2023. ostavlja 4.689.050.525 kuna ili 112,73 milijuna manje nego po planovima za ovu godinu, cifru zapravo vrlo sličnu lanjskoj stvarnoj potrošnji, a ne nikakvim iole optimističnim planovima za budućnost. Ponešto su bolje tek projekcije za 2024. godinu, kada se za Ministarstvo obrane ukupno planira 6.788.367.085 kuna uz kvotu za borbene avione od 1.827.455.000 kuna. To za čitav ostatak obrambenih potreba 2024. godine ostavlja 4.960.912.085 kuna, što je ipak 159,13 milijuna kuna više nego se tijekom tekuće 2021. godine planiralo za sve osim borbenih aviona. Dakle, prema tim planovima i projekcijama, svima u obrambenom sustavu RH, osim HRZ-u, počelo bi svitati financijsko sunce najranije 2024. godine, kada se otplata borbenih aviona barem načelno počne primicati svome kraju.
Apsurd za kraj
Sve do sada izneseno bilo je divno i krasno. No, kretanja domaćeg obrambenog proračuna ne događaju se odvojeno od ostatka svijeta, i posebice ne odvojeno od naših NATO saveznika. A upravo u NATO svaka članica, pa tako i Republika Hrvatska, periodično šalje nacionalne podatke o financiranju svog obrambenog sektora, ne bi li oni bili uključeni u zajedničke preglede čitavoga Saveza. Dok je prije nekoliko godina RH u takve podatke krenula uključivati i čitavu kvotu svekolikih veteranskih izdvajanja – koja su uvećana posljedicama Domovinskog rata i s aktualnim obrambenim sektorom praktično nemaju veze – ovoga ljeta su na tu stranu bili poslani i novi podaci s uključenim procjenama za tekuću godinu. No, samo bi laik očekivao da se tek sada, kad je predstavljen rebalans i dodatno izdvajanje, put Bruxellesa pošalju i svježi podaci s uključenim aktualnim ciframa obrambenog proračuna uvećanog planiranim masivnim izdvajanjima za borbene avione. Nasuprot tog naivnog očekivanja, Republika Hrvatska je svoje uvećane cifre put Bruxellesa otposlala već početkom godine, ili najkasnije nakon donošenja odluke o odabiru ponuđača za borbene avione, ne bi li željenim rastom obrambenih brojki predusrela NATO summit kojeg se za 14. lipnja ove godine bilo zakazalo u NATO sjedištu na rubu Bruxellesa. A kakve se to brojke otposlalo, čudo jedno!
Naime, procijenjene brojke za 2021. godinu, čije je prikupljanje bilo službeno dovršeno do 2. lipnja ove godine, NATO je objavio 11. lipnja, pred svoj ovogodišnji Summit u Bruxellesu. Budući je to bio prvi takav sastanak na kojem je SAD predstavljao novi predsjednik Joe Biden, nije bilo do kraja jasno kako će se Sjedinjene Države postaviti po pitanju utjerivanja nacionalnih obrambenih izdvajanja, na kojima je proteklih godina predsjednik Donald Trump jahao nemilice. A kako Republika Hrvatska tu nipošto nije željela izgledati neaktivno – u NATO je deklarirano sljedeće: nakon sedam godina deklariranja obrambenih rashoda između 5,7 i 6,7 milijardi kuna (budući se podatke od prije 2018. naknadno dopunilo uvrštanjem „veteranske kvote“, čime je već bila pokidana jasna veza proračuna MORH i ovih NATO podataka) – RH je za tekuću 2021. godinu u NATO prijavila ni manje ni više nego 11,077 milijardi kuna godišnjeg obrambenog izdvajanja, opet s uključenom i fantastičnom kvotom svekolikih veteranskih troškova.
Dakle, ljetos prema NATO savezu nije bilo deklarirano 4.801.780.350 kuna (koliko je od lanjskog studenog do sada stajalo na kvoti MORH u državnome proračunu), ni 7.188.829.350 kuna kojima se nadležni hvale u ovom rebalansu, već zaokruženih 11.077.000.000 kuna izdvajanja za obranu i svekolike vojne penzionere. Time je Hrvatska s nedavnog 14. mjesta po udjelu obrane u BDP-u ovoga ljeta skočila na 3. takvo mjesto u čitavom Savezu (odmah iza SAD i Grčke). Bez da se išta vidljivo ljetos promijenilo u obrambenom proračunu RH, udio obrane u BDP-u skočio je od lanjskih već napuhanih 1,83 posto na sadašnjih svemirskih 2,79 posto. Od toga, većina ovog masivnog skoka završila je proknjižena na stavku ulaganja u opremu, koje se između 2014. i 2019. kretalo između 5,56 i 8,01 posto ukupnih obrambenih izdvajanja, da bi 2020. skočila na prevelikih 10,27 posto – i onda 2021. eksplodirala na nevjerojatnih 43,5 posto ukupnih obrambenih izdvajanja RH. Tim fenomenom se Republika Hrvatska, koja je već godinama tavorila na samome dnu liste NATO država po modernizacijskim ulaganjima, ovoga ljeta uspela na prvo mjesto tog pregleda. Dakle, od prijavljenih 11,077 milijardi izdvajanja za obranu ljetos je Hrvatska prema NATO podacima prijavila kobajagi ulaganje od 4.818.495.000 kuna samo u modernizaciju, samo tijekom 2021. godine.
Neki bi optimist mogao zamijetiti da od tih oko 4,82 milijardi modernizacijskih kuna u tekućoj godini, prema inače ozbiljnim NATO pregledima, sada put nesuđenih hrvatskih borbenih aviona izgleda ide 2.387.049.000 kuna. To ostavlja pitanje kako će se, kojim temeljem i zašto, tijekom predstojeća dva mjeseca potrošiti još i dodatnih 2.431.446.000 kuna, kojima uopće nema ni traga u tekućim proračunskim diskusijama?!?! Svrha ove dodatne potrošnje, veće od bilo koje ovih dana deklarirane godišnje rate za žarko željene avione, a kojoj nema ni spomena u ikakvom domaćem izvoru, ostaje totalnom misterijom – enigmom u čije se odgonetavanje ni NATO nije upustio.
Jedina posljedica ovakve financijske ludosti Ministarstva obrane RH pri NATO deklariranju obrambenih troškova bila je vrlo sitna te jednostavna. Naime, financijski stručnjaci ovog inače vrlo konzerativnog i suzdržanog Saveza domaćoj su obrambenoj bratiji ljetos opalili vrlo diskretnu, a ipak jasnu pljusku – u svoje tablice unijeli su posebnu novu napomenu, važeću samo te isključivo za Republiku Hrvatsku i njenu brojčanu fantastiku. Ova napomena, kojom su se NATO stručnjaci ogradili, glasi: „Year 2021: estimated average derived from the range reported“. Pametnome dosta!
