Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović govorila je, uz Rose Gottemoeller, zamjenicu glavnog tajnika NATO-a, i Ivannu Klympush-Tsintsadze, zamjenicu premijera Ukrajine zaduženu za europske i euroatlantske integracije (op. ur. te američku senatoricu Jeanne Shaheen, D-NH) na „ženskom“ panelu o nužnosti NATO-a na Halifax National Security Forumu. Hrvatska je relativno nova članica NATO-a, budući je primljena u Savez 2009., a Ukrajina, koja bi htjela biti punopravna članica NATO-a, ima za prijeći još mnogo prepreka prije postizanja tog cilja, od kojih neke izgledaju nepremostive. Grabar Kitarović je priznala da Hrvatska tek treba dostići točku na kojoj bi mogla trošiti 2% svog BDP-a na obranu, u skladu s NATO preporukama, ali ona je publici rekla da bit stvari nije nužno u trošenju, nego više u investiranju koje državu čini dobrim igračem u NATO sustavu.
Defense News je popričao s Grabar Kitarović, koja je predsjednica države od veljače 2015., te napravio intervju odmah nakon spomenutog panela na Forumu. Ovdje su neki urednički obrađeni izvadci iz tog razgovora.
Hrvatska je NATO država koja još nije u stanju dostići cilj trošenja 2% svog BDP-a na obranu. Koliko trošite i zašto za Vašu državu nije bilo moguće do sada postići taj cilj?
Mi smo po tome sada baš u sredini, dakle u usporedbi s ostalim NATO državama ne ide nam baš dobro, ali po meni nije stvar u uspoređivanju sebe s drugima. Ono što je bitno za nas je ispunjavanje naših obveza, biti partner od povjerenja i investirati u našu vlastitu obranu, jer imamo i izazove s kojima se suočavamo. Jedna od kontradiktornih tema mogla bi biti i to da ćemo usklađivati naše izdvajanje za obranu, ali budući da konačno imamo i pozitivne stope rasta BDP-a od oko 2,6% u postotku BDP-a, to bi moglo i padati. Ipak, mi ćemo pojačati investiranje u tehnološka unapređenja koja nam trebaju, dakle mi definitivno idemo u pravome smjeru, rekla bih.
U svom izlaganju na ovom Forumu istaknuli ste da više volite koristiti riječ investiranje nego potrošnja kada diskutirate o novčanoj strani doprinosa u NATO. U što to točno namjeravate investirati?
Kao što znate, mi smo bili dio bivše Jugoslavije, dakle većina našeg naoružanja i tehnologije je istočnog podrijetla. Npr., naši borbeni zrakoplovi su MiG, stari MiG zrakoplovi, i sada trebamo novu flotu koja će definitivno biti zapadna. Još nismo odabrali tip zrakoplova… Isto je s helikopterima. Mi prelazimo na Kiowa helikoptere, ali trebaju nam također i novi transportni helikopteri. Trebaju nam nova plovila. Imamo više od 1200 otoka na Jadranu i s ilegalnom trgovinom ljudima i imigrantima ondje će postojati povećana potreba za zaštitom obale, dakle na to mislim, ali i na drugo naoružanje.
Po pitanju vojne tehnologije mi imamo i našu vlastitu industriju, koja je izvrsna. Imamo poduzeće koje se zove HS Produkt, koje proizvodi naoružanje, oružje u NATO standardu, koje je izvrsno. Imamo proizvođače opreme od kevlara i kaciga, možda najbolje na svijetu, čizama, i drugog. Dakle, radimo i po pitanju naše domaće industrije, a ostavština iz rata nam je pomogla i da razvijemo neke tehnologije, npr. u razminiranju – koje se sada prenosi i na civilna područja gdje ih je moguće koristiti u šumskim požarima i drugim slučajevima prirodnih katastrofa. Napredujemo i znamo što želimo.
Mi sada radimo na strategiji nacionalne sigurnosti i strategiji domovinske sigurnosti, gradeći novi sustav koji će osigurati sinergiju među različitim područjima koja je potrebna za suprotstavljanje različitim prijetnjama s kojima ćemo se sučeliti u budućnosti.
Budući američki predsjednik Trump je u svojoj kampanji rekao da će držati nad vatrom noge NAZO zemalja koje ne dostižu cilj od 2% BDP-a. Što bi Vi novome predsjedniku SAD-a još istaknuli kao bitno po pitanju doprinosa u NATO?
Nije sve u novcu, nije sve u potrošnji. Mnogo je više pitanje investiranja, ali je i u održavanju istih vrijednosti. Dakle, da, neke države zaostaju po pitanju obveze od 2%, ali to je iz različitih razloga i ja mislim da te razloge treba uzimati u obzir. Gledajući našu vlastitu državu Hrvatsku, mi smo izašli iz rata i agresije, i bilo je toliko mnogo stvari koje smo morali obnoviti u našoj državi. Sagradili smo neke javne sustave iznova: diplomatsku službu, Oružane snage, i bila je tu tranzicija iz ratne u mirnodopsku vojsku, odnosno OS, koja je tražila smanjivanje broja vojnika u desecima tisuća. Bila je to teška tranzicija, ali mi smo potpuno svjesni koji su zahtjevi i bavimo se, naravno, primarno našom nacionalnom obranom, prijetnjama kojima je Hrvatska izložena, ali i time gdje bi mogli doprinijeti po pitanju NATO sposobnosti. Dakle, neke od naših obveza mogu izgledati simbolički s obzirom na broj stanovnika i materijalne resurse, budući da mi nismo velika država ni po pitanju zemljopisa, broja stanovnika ili BDP po glavi stanovnika, ali ja mislim da mi i dalje radimo najviše moguće ne bi li doprinijeli Savezu, i naravno, što je najvažnije, ako bi SAD ikad trebale – mi ćemo stajati rame uz rame sa SAD-om.
Mi ćemo također slati postrojbu u Litvu s njemačkim kontingentom ne bi li demonstrirali da članak 5 vrijedi za sve.
Je li to dio NATO quick response forces koji bi trebao služiti za odvraćanje u baltičkim državama protiv Rusije? Kada će ta postrojba biti raspoređena?
Da, i tijekom iduće godine. Mi sada radimo s Njemačkom ne bi li dogovorili detalje.
Što još je bitno za osiguravanje Europe stabilnom, osim odvraćanja Rusije putem vojnog jačanja? To se vidi kao znak predanosti SAD-a, ali što još smatrate da bi moglo doprinijeti stabilnosti?
To je jedan od signala i on dolazi kao odgovor na rusko raspoređivanje trupa uz granice NATO zemalja. … Mi bi svi željeli da do toga nije došlo, ali došlo je, i ja mislim da ljudi ponekad traže vidljive mjere podrške i upravo to je prisutnost vojnih snaga. Ali što je još vrlo važno – to su razgovori koje vodimo u pozadini i diskusije o tome kako odgovoriti po pitanju od retoričkog do fizičkog stava, i stvarno pozitivno angažiranje Rusije i umirivanje Rusije usprkos atmosferi koja dolazi iz Kremlja i od (ruskog predsjednika Vladimira) Putina. Usprkos tome, mi moramo nastaviti umirivati Rusiju time da ništa od tih mjera nije usmjereno protiv nje, da se samo radi o zaštiti NATO teritorija, i da je NATO obrambeni savez, prvenstveno i pretežito, koji nije usmjeren destabilizaciji ili okupaciji ili djelovanju u bilo kojoj drugoj državi koje bi predstavljalo prijetnju Rusiji.
Koje su trenutno prijetnje u hrvatskom neposrednom susjedstvu?
Nestabilnost BiH – kao što znate, ta država nije do kraja politički osamostaljena. … Osim toga, vidimo ondje i te centrifugalne sile. Jedan od entiteta, Republika Srpska, oni su nedavno raspisali referendum oko svog „nacionalnog dana“ pod navodnicima – ali to je samo prvi korak u nečemu što mi vidimo kao potencijalnu seriju referenduma možda i o neovisnosti Republike Srpske. Ako bi oni donijeli takvu odluku, to bi dovelo do reakcija od (BiH) Federacije i mi tu onda potencijalno gledamo jedan novi konflikt. Imajući u vidu kako se Rusija jako bavi hibridnim ratovanjem…i mi vidimo te jake veze između (predsjednika Republike Srpske Milorada) Dodika… i Rusije, da bi tu bilo ruskog miješanja kroz dostavu oružja, taktiku, obavještajni rad, dostavu informacija i dezinformiranje.
A onda tu ima i još prijetnji u BiH… Neke druge države se miješaju u tamošnji način života, a ne samo u ustroj političke scene – u oblik islama koji smo poznavali u BiH se mijenja, postaje radikalniji, posebno u ruralnim krajevima, mijenjajući način života, čak i izgled stanovništva, po pitanju oblačenja i ponašanja, i po pitanju mnogo tvrđeg interpretiranja skupa vrijednosti islama. I zbog toga je toliko bitno održati stabilnost islamske zajednice u BiH, a također i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj imamo malu, ali vrlo aktivnu, izvrsnu islamsku zajednicu, koja čini sve što može ne bi li utjecala u regiji na procese izoliranja svih radikala, svih fundamentalista, i na održavanje međuetničke i međureligijske komunikacije, i na puno integriranje islamske zajednice – ne asimiliranje nego integriranje – u glavninu društva.
Kako ćete postupati pri nabavi nekih od glavnih oružnih sustava koje trebate, i koliko će u tome sudjelovati hrvatska industrija?
Po pitanju borbenih zrakoplova, nažalost, ne možemo puno napraviti na našoj nacionalnoj fronti. To je prekomplicirano, to je preveliko, i naravno, ne kupujete zrakoplove samo imajući na umu koju ste najbolju financijsku ponudu dobili. Dakle, mi ćemo gledati različite aspekte: koji tip flote želimo, kakav oblik obuke možemo dobiti od države njihovog podrijetla… To je vrlo komplicirano. Nije to samo otvaranje natječaja i gledanje tko uloži najbolju ponudu, ili tko je najjeftiniji.
Znate li koliko zrakoplova namjeravate kupiti?
Naravno, mi smo trebali donijeti tu odluku prije kraja ove godine i tijekom mandata prošle vlade, a ja sam upozoravala još 2014. da je 2016. odmah iza ugla, da mi moramo donijeti tu odluku. Sada mi imamo novu vladu, staru tek nekoliko tjedana, ali već smo o tome pričali i mi ćemo donijeti te odluke prije kraja iduće godine.
Po pitanju broja letjelica u floti mi ćemo pogledati različite ponude, različite mogućnosti i naravno ja bih voljela da tu bude provedena nacionalan diskusija, i radi naslijeđa onoga što mi zovemo Domovinski rat (hrvatski rat za neovisnost od ’91. – ’95.) u Hrvatskoj. Naši borbeni zrakoplovi… Iako na početku nismo imali zrakoplova osim onih poljoprivrednih i nešto obučnih, s nekoliko pilota koji su prešli iz tzv. JNA s tek nekoliko zrakoplova, a kasnije i drugim sredstvima, mi smo u vrlo kratkom vremenu izgradili naše borbeno zrakoplovstvo i oni su igrali ključnu ulogu u ratu. To je jedan od razloga zašto je cijela država ponosna na njih. I, iskreno rečeno, gledajući nove prijetnje u regiji, mi stvarno trebamo borbene zrakoplove, prijetnje se mijenjaju.
Kako ste daleko u preuzimanju Kiowa Warrior helikoptera koje su SAD povukli iz svoje borbene flote?
Još smo u postupku preuzimanja. To se radi uz pomoć SAD, Sjedinjene Američke Države su nam mnogo pomogle u tome. Još prenosimo dio letjelica u Hrvatsku, a radimo i na obuci. Više njih je došlo u Hrvatsku i mi još čekamo neke isporuke, ali ja mislim da je to samo početak pribavljanja nove flote budući da mi još i dalje imamo te ruske helikoptere, posebno transportne helikoptere, i to postaje sve teže, oni stare i postalo je gotovo nemoguće za njih pribaviti rezervne dijelove.
Te odluke su jednostavnije od onih vezanih za borbene zrakoplove, budući su oni bitno jeftiniji. I mi ćemo raditi sa SAD na tim nabavama ne bi li se one dogodile u mjesecima koji dolaze.
Autor ovoga teksta je Jen Judson, a članak je napisan za specijalizirani portal Defense News (http://www.defensenews.com/), na kojem je objavljen 29. studenog 2016. godine pod originalnim naslovom “Interview: President of Croatia Kolinda Grabar-Kitarovic”. U originalu je tekst dostupan na internetskoj adresi: http://www.defensenews.com/articles/interview-president-of-croatia-kolinda-grabar-kitarovic