Dok se Hrvatska ne može odlučiti je li već krenula ljetna sezona kiselih krastavaca ili ipak treba koju rečenicu posvetiti i domaćoj političkoj sceni u raspadu, u poljskoj Varšavi započeo je dvodnevni NATO summit. Ovaj veliki skup, 28. po redu, za 28 članica Saveza i njihovih 26 partnerskih nacija, uz niz zainteresiranih međunarodnih organizacija, u glavnome gradu Poljske okupio je oko 2500 delegata i tek 1500 akreditiranih novinara. Sve njih štiti preko 6.000 policajaca, vojnika, pripadnika žandarmerije i drugih sigurnosnih sustava – koji su u središtu zone zabrane letenja proglašene na 100 kilometara oko grada.
U RH mukla šutnja
Iako se ondje nedvojbeno radi o bitnome skupu, iz priopćenja koja su s raznih adresa dana hrvatskoj javnosti čak se ne može normalno ni zaključiti tko je sve iz Zagreba u Varšavu otišao. Naime, dok MORH u samo 4 rečenice priopćenja navodi tek ministra Buljevića i spominje da će ondje biti “predsjednici država i vlada, ministri obrane i vanjskih poslova iz šezdesetak država članica Saveza te partnerskih država“, koji će “usvojiti niz odluka usmjerenih na jačanje sposobnosti obrane i odvraćanja Saveza, projekciju stabilnosti prema istočnom i južnom susjedstvu Saveza, kao i potvrdu predanosti Saveza izgradnji stabilnosti u Afganistanu i nakon 2016. godine“. Uz to, sam Buljević trebao bi sudjelovati na dva sastanka ministara obrane – (1) o praktičnim koracima za jačanje odvraćanja i obrane Saveza te (2) o interoperabilnosti. Pa tko razumije, razumije. Za razliko od ove sušte informativnosti, Ured predsjednice RH danas nije išao niti toliko duboko (bez i pomisli na mogućnost sazivanja kakvog posebnog i prethodnog koordinacijskog skupa).
Na Pantovčaku 6. srpnja
Nakon “redovite vanjsko-političke koordinacije” koju su na Pantovčaku održali 6. lipnja, na teme EU i NATO (ali bez prisustva za te teme nadležnog ministra obrane), danas je tek najavljeno da će tijekom dana Kolinda Grabar Kitarović u Poljskoj oko 13:45 održati jedno “vanjsko” predavanje o ulozi NATO-a u očuvanju mira, da bi oko 15:30 sudjelovala na otvaranju “Sastanka na vrhu Sjevernoatlantskog saveza” (gdje planira govoriti na teme kolektivne obrane i odvraćanja). Za sutra je Ured predsjednice naznačio njeno sudjelovanje u jutarnjem sastanku posvećenom Afganistanu, dok bi se u podne trebalo povesti računa i o “projiciranju stabilnosti u južnom susjedstvu Saveza“. Još je manje informativno bilo Ministarstvo vanjskih poslova, gdje su danas na NATO summit podsjećala tek dva unosa u Diplomatski kalendar, u kojima je za 8. i 9. srpnja samo rečeno: “Ministar Kovač u izaslanstvu predsjednice Grabar Kitarović na NATO Summitu u Varšavi“. No, o čemu će se zapravo raditi na ovom velikom NATO skupu Varšavi, prvom takvom summitu nakon onog u Walesu, 4. i 5. rujna 2014. godine?
Tko o čemu?
Nakon početka prestrojavanja NATO saveza prema prijetnjama iz smjera Ruske Federacije na summitu 2014. godine, ovaj je pomak sada u punome jeku i počinju se vidjeti njegovi prvi konkretni okviri. Zato će odnosi s Rusijom dominirati na dnevnome redu skupa u Varšavi, gdje se Poljskoj, ali i preplašenim članicama Saveza s Baltika, planira dati i prve konkretnije najave vojne pomoći. Naime, dok se i od tradicionalno na tu temu suzdržanih Nijemaca, konkretno od njemačke ministrice obrane Ursule von der Leyen, moglo čuti o prijetnjama “kompletno nepredvidive i agresivne Rusije” – objavljeno je i više detalja o najavljenome slanju 4 bojne koje bi se rotirale na istoku Europe, od čega bi jedna trebala biti kompletno američka (raspoređena u Poljsku), druga njemačka (u Litvu), treća britanska (u Estoniju), a četvrta kanadska (s rasporedom u Latviju) – sve one s rotacijama svakih 6 do 9 mjeseci. Dok se još nagađa da bi i Hrvatska u nekom momentu mogla u snazi jedne satnije sudjelovati u ovakvoj njemačkoj bojni, dodatno je najavljeno i slanje oko 150 britanskih vojnika u Poljsku. Oni bi se tamo mogli pridružiti dodatnim američkim snagama, budući se iz Washingtona najavilo da u dogledno vrijeme put Poljske kreće i oklopna brigada s oko 4.200 ljudi, čiji bi stožer također osvanuo u ovoj ključnoj državi na istočnome krilu NATO saveza. Ako bude sreće, sva ova preslagivanja ljudstva (ali i najava dodatnog američkog utroška od oko 3,4 milijarde USD), trebala bi pomoći pri smirivanju strahova država članica na granicama NATO saveza prema Ruskoj Federaciji.
Posljednjih dana iz Moskve stižu i pomirljivi glasi
Iako nije jasno da li će posebnom temom skupa biti i ruska politika na jugoistoku Europe, danas je službeno održano formalno preuzimanje u ruke NATO saveza odgovornosti za radarsko postrojenje u Turskoj (Malatya), te proturaketno postrojenje u Rumunjskoj (Deveselu) – čime NATO stiče inicijalne operativne sposobnosti proturaketne obrane. Ti sustavi, iako načelno uspostavljani protiv prijetnje iz Irana, jako su smetali Rusku Federaciju, koja već duže s NATO savezom neuspješno nastoji dogovoriti ograničavanje njihovih sposobnosti. Sve su to vrlo postepena preslagivanja stvari, koja su polagano počele plašiti vlasti u Moskvi. Dok se formalni sastanak NATO i Ruske Federacije misli održati 13. srpnja – već se sad iz Moskve moglo čuti isticanja nejedinstva među NATO članicama, kao i tvrdnje da “Rusija ne traži (neprijatelja), ali ona vidi što se događa. Kada NATO vojnici marširaju uz naše granice, i NATO zrakoplovi lete uz njih, to nismo mi koji se približavamo NATO granicama” (Dimitrij Peskov, glasnogovornik Vladimira Putina).
Tusk, Obama i Juncker u Varšavi 8. srpnja
Jednako tako je na repertoaru i Europska unija, budući je ovo jedan od prvih velikih međunarodnih skupova po referendumu kojim je 23. lipnja Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo o tzv. Brexitu. S jedne se strane u Varšavi naglašavala stabilnost EU, pa i današnjim potpisivanjem više simboličnog ugovora o suradnji pri suprotstavljanju “novim izazovima”, kojeg su potpisali glavni tajnik Jens Stoltenberg u ime NATO, te Donald Tusk i Jean-Claude Juncker u ime EU. Prema ovom dokumentu, NATO i EU sada bi trebali uže surađivati, ne “biti na različitim planetima”, a posebno si dati truda oko vođenja hibridnog ratovanja, cyber-borbe i ovladavanja masivnim valovima ilegalnih emigranata. Kako smo već najavljivali, u to doba vidljive nestabilnosti, Velika Britanija trudi se pokazati posebno aktivnom u okviru NATO saveza, gdje je tamošnji premijer na odlasku David Cameron najavio slanje dodatne vojske u inozemstvo, ali i pomak u pravima žena u britanskim Oružanim snaga, gdje se sada žene planira slati i u prve redove borbenih postrojbi na kopnu.
Što se tiče kriznih žarišta, NATO namjerava ostati prisutan na mnogima od njih. Nakon odluke SAD o smanjivanju broja vojnika u Afganistanu, sa sadašnjih oko 9.800 na oko 8.400 (nasuprot prijašnjim planovima o njih oko 5.500 do kraja ove godine), sada se od ostalih saveznika očekuje da dodaju ponešto – ne bi li ukupna brojka međunarodnih trupa u toj državi ipak ostala na oko 13.000 ljudi. Takav bi aranžman omogućio održavanje stranih garnizona u Kabulu i još četiri regionalna centra širom zemlje, naravno, pod uvjetom da se postignu sporazumi o nastavku stranog financiranja afganistanske vojske, policije i ostalih tamošnjih sigurnosnih aparata. Uz to, planira se raspravljati o jačanju pomoći Iraku, posebno tamošnjoj vojsci (koja je ipak ponešto više multietnička od šijitskih milicija), o pomoći Tunisu, te o širem uvođenju NATO snaga u širu borbu protiv organizacije Islamska država, prvenstveno autoriziranjem korištenja NATO AWACS zrakoplova u borbama koalicije koju za to predvode SAD.
O hrvatskim stavovima na sve ove teme do sada praktično pa nismo čuli ni riječi, kao što se nije čulo ništa o razvoju stanja po pitanju obrambenog proračuna, koji se Hrvatska obvezala stabilizirati ili povećavati – što je obveza od koje je RH tiho odustala donošenjem aktualnog državnog proračuna. Uz to će riječ biti i još o nizu više vojnih točki dnevnoga reda, o kojima bi bilo zanimljivo čuti više. No, tek ostaje vidjeti hoće li na tom području idućih dana išta promijeni, ili će ovo čitavo NATO događanje u nas proći na svojevrstan stealth-način – na do sada zapravo neviđen način potisnuto sa službene strane i ostavljeno da se u medijima hrva za prostor sa svim mogućim naklapanjima o krizi u HDZ-u, s vrućim ljetnim vremenom te s izvještajima o ritmu prolaska turista kroz ove ili one kućice na prometnicama.
