U petak prijepodne, u prostorima Ministarstva obrane RH (koji su zadržali oznaku “administrativno sjedište MORH-a”, ali se odnedavno opet nalaze na Trgu kralja Krešimira IV br. 1) potpisani su Ugovori o nabavi vojne opreme za potrebe OS RH u ovoj godini. Riječ je o ukupno drugom ovakvom grupnom potpisivanju ugovora za potrebe OS RH (prvo je bilo ono od 2. ožujka 2012. godine, kada je vrijednost tako kupljene robe bila ukupno 32,5 milijuna kuna). Dok su se i ovoga puta, s državne strane, uz ministra obrane Kotromanovića našli i general zbora Drago Lovrić, te Viktor Koprivnjak, pomoćnik ministra obrane za materijalne resurse – sa strane privrede u MORH-u su se okupili predstavnici  17 hrvatskih tvrtki (od ukupno 21 koja je dobila posao), razvrstani u više zajednica ponuditelja – pobjednica na javnim natječajima za borbene odore, rublje, obuću, kacige i jurišne puške potrebne OS RH.

Početak sedmogodišnje suradnje

Time su predstavnici tvrtki “Borovo d.d.”, “Inkop obuća d.o.o.” i “Jelen d.o.o.” “Kroko d.o.o.”, “Čateks d.d.”, “Šešir d.o.o.”, “URIHO”, “Varteks d.o.o.”, “Hemco d.o.o.”, “Krojostil d.o.o.”, “Jadran d.d.”, “Galeb d.d.”, “Skriplet d.o.o.”, “HS produkt d.o.o.”, “Šestan Busch d.o.o.”, “Odjeća d.o.o.” i “Mako d.o.o.” – s Ministarstvom obrane RH potpisali okvirni sporazum na sedam godina, za kojeg ministar Ante Kotromanović napominje:

“…u sedmogodišnjem razdoblju naša je zadaća i obveza – Ministarstva obrane – da vam pomognemo u vašoj borbi za, rekao bih, preživljavanje, za opstanak… što se tiče vojne proizvodnje i vojnog opremanja. Znači, to je sedam godina puta šezdesetak milijuna kuna, i više… izračunajte sami koliko to znači u sedmogodišnjem razdoblju“.

Dok je bilo riječi da i početkom idućih godina možemo redovito računati na slična potpisivanja provedbenih ugovora (temeljem potpisanih okvirnih akata), u petak je bilo sklopljeno ukupno 14 različitih ugovora s raznim zajednicama ponuđača. Kao što je rečeno, skupna vrijednost ovih poslova u 2014. godini iznosi oko 66 milijuna kuna (preko 420 milijuna kuna u sedam godina). A konkretno – temeljem svih tih ugovora MORH će kupiti ukupno 175.934 odjevna predmeta, 13.735 pari vojničkih čizama, 500 kaciga, 1585 pušaka VHS-D1 i VHS-K1, te još 1125 komada opreme za puške.

————————————

————————————

General zbora Drago Lovrić, načelnik GS OS RH, istaknuo je da će Oružane snage RH sudjelovati pri unapređivanju proizvoda hrvatske vojne industrije – koje pripadnici OS RH promoviraju i diljem međunarodnih misija – dok je posebice istaknuo: “Zahvaljujem se ministru obrane što je ovaj ugovor potpisan ovako rano – znači, u prvom mjesecu… S time ćemo dobiti opremu na vrijeme, i moći ćemo izvršiti sve zadaće koje stoje pred Oružanim snagama“. To rano sklapanje ovih godišnjih ugovora za opremanje istakli su i proizvođači – kao posebno povoljnu i dobru činjenicu ovog postupka grupnog potpisivanja poslova za OS RH.

Zajednica proizvođača vojne industrije Hrvatske

Okupljena poduzeća, proizvođači naoružanja i vojne opreme, pripadaju namjenski organiziranoj Zajednici proizvođača vojne industrije Hrvatske – skupine okupljene pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, na čijem je čelu trenutno Alojzije Šestan, hrvatski suvlasnik tvrtke Šestan-Busch iz Preloga u Međimurju. Ta zajednica ukupno broji 49 članica, od kojih je u petak u prostorima MORH-a bilo prisutno oko pola članica.

Ustroj ove Zajednice proizvođača njen predsjednik Šestan opisuje kratko: “Zajednicu proizvođača za posebne namjene, ili „vojne proizvodnje“, čini 49 članova – proizvođača naoružanja i vojne opreme, i plus nekoliko IT, hrana, i tako dalje. Zajednica je jedna snažna organizacija, koja djeluje već nekoliko godina kod Hrvatske gospodarske komore, a njena je zadaća – mi smo si je uzeli – promocija hrvatske vojne industrije u Svijetu. To nam je primarno“.

Ujedno, on ističe da svaka ozbiljna zemlja ima i ozbiljnu vojnu proizvodnju. Kako je “Hrvatska ozbiljna zemlja, mala ali ozbiljna zemlja, i ima dobru vojnu proizvodnju. To potvrđuje proizvod HS Produkta – znači, najbolja puška, najbolji pištolj na svijetu – to potvrđuju kacige, to potvrđuju čizme… U krajnjoj liniji, ako vidite cijeloga vojnika, koji je satkan od kompletno hrvatske vojne proizvodnje – on je apsolutno kvalitetan i dobar“. Ta se proizvodnja aktivno predstavlja i na specijaliziranim sajmovima – gdje Šestan napominje “Mi posjećujemo svake godine, u sklopu Zajednice, najveće sajmove na svijetu, kao što su IDEX Abu Dhabi, kao Eurosartory Pariz, kao Milipol Pariz… Ove se godine spremamo možda u Rio de Janeiro, spremamo se u Južnu Afriku, i tako dalje“. Po njemu – Hrvatska ima proizvodnju za vojne namjene koja je vrlo kvalitetna, i koja može osvojiti veliko tržište.

Efekti potpisanih ugovora o opremanju

Dok je naglasak na izvoz i prodaju domaćeg naoružanja i vojne opreme na svjetskome tržištu razumljiv – neke konkretne efekte netom potpisanih ugovora o opremanju OS RH jasno je sažeo Željko Pavlin, direktor tvrtke HS Produkt iz Karlovca:

“Broj jedan, Hrvatska vojna industrija pokazala je da je vrlo fleksibilna i žilava. Ako gledate rezultate hrvatske vojne industrije, samog izvoza – oni daleko nadmašuju hrvatski prosjek. I, ja bih rekao, da sigurno 90-tak posto hrvatske vojne industrije završava na izvozu. Druga stvar je – u doba današnje krize, u doba nezaposlenosti – ovakvi ugovori, pogotovo potpisani početkom godine, osiguravaju dobrom dijelu firmi sigurnu godinu. Dakle, osiguravaju posao. A čak i firmama kao što su možda HS Produkt i Šestan-Busch, koje su više nego etablirane na svjetskom tržištu, je to vrlo bitno kao jedna referenca, koja pokazuje – ono što je gospodin Šestan rekao – da doista imamo proizvod koji zadovoljava kako domaće, tako i strane potencijalne klijente. Vi danas ne možete raditi izvoz, ukoliko nemate referencu kod kuće, tako da je ovo – u tom smislu – vrlo, vrlo važno. A, i u konačnici, Hrvatska vojska bi morala kupiti svoje proizvode. Ti novci idu iz budžeta, idu iz državnog proračuna – a ovako, na ovaj način, potpisivanjem ugovora s hrvatskim firmama, ti opet novci ostaju u Hrvatskoj, i oni su praktično direktno pravi poticaj, ja bih rekao, zapošljavanju i smanjenju nezaposlenosti“.

Pri tome, naglasak koji pojedine tvrtke-potpisnice izvode iz ovog potpisivanja ugovora različit je – među ostalim, ovisno o veličini te snazi svakog pojedinoga proizvođača, ali i o njegovoj dosadašnjoj etabliranosti pri samostalnome izvozu. Tako Alojzije Šestan za svoju tvrtku Šestan-Busch napominje:

“To je jedan mali ugovor, ali nama znači puno. Prvo, znači nam puno što je potpisan na početku godine – da si znamo planirati proizvodnju. A drugo, nama kao izvoznicima on znači certifikat za izvoz naše robe na svjetska tržišta. Ja sada potpisujem jedan veliki ugovor za Ujedinjene Arapske Emirate, gdje mi točno stoji odredba „Da li snabdijevate svoje oružane snage?“ – i dobivam 10 bodova. Znači, ovaj ugovor je certifikat za izvoz naše robe. To je znak da smo pod kontrolom naše vojske, i da snabdijevamo našu vojsku“.

Ukratko, dva su osnovna pozitivna efekta koja svi jedinstveno ističu – (1) svojevrsni “efekt stabiliziranja”, činjenica da su spomenuti ugovori sklopljeni početkom godine, kada je njihov utjecaj na stabiliziranje poslovanja proizvođača u godini koja predstoji najveći, te (2) praktični “efekt certificiranja” hrvatskog izvoza – kojeg u inozemstvu predstavlja činjenica da je domaći vojni sektor prepoznao pojedini proizvod, te ga smatrao dovoljno kvalitetnim za širu kupnju i korištenje. S ovim se zaključcima složio i Žarko Popović iz poduzeća Kroko International, koji uz to smatra da je za daljnji napredak hrvatske vojne industrije ključan još “dobar support i potpora” razvoju – prvenstveno iz ministarstava obrane i unutarnjih poslova.

————————————

————————————

Pri tome, ostaje kao posebna zanimljivost činjenica da je spomenuto grupno potpisivanje čitavog niza pojedinačnih ugovora o nabavama za potrebe OS RH u javnost dobrim dijelom preneseno kao nešto jedinstveno, gdje je i vrijednost čitavog tog niza ugovora navedena jedinstveno – kao nabava robe vrijedna 66 milijuna kuna ili 8.659.599,034 eura. Pri tome, od ljeta ove godine na snazi je novi Zakon o obrani, čiji članak 6, stavak 2 jasno spominje novu ovlast saborskog Odbora za obranu (“Odbor iz stavka 1. ovoga članka daje mišljenje Ministarstvu obrane o nabavi za potrebe obrane za vrijednosti veće od 5,000.000,00 eura prije pokretanja postupka javne nabave“) po pitanju javnih nabava za potrebe obrane. Da se tu stvarno radilo o jedinstvenome postupku, njegova bi vrijednost itekako upadala u kategoriju poslova koje treba prethodno predstaviti u parlamentu i za njih dobiti mišljenje Odbora za obranu. To bi bilo provedivo i bez obzira na činjenicu da je vjerojatno dobar dio ovih pojedinačnih postupaka “nabave vojne opreme za OS RH” bio započet prije stupanja na snagu ovoga zakona – kao što je bio slučaj i za velik dio poslova koje se ljetos predstavilo pred Odborom za obranu. No, to nije učinjeno, a teško da će se pristup stvarima promijeniti i u nadolazećem vremenu – ako ništa drugo, onda zbog dobre hrvatske tradicije da se, ako je to ikako moguće – poslove u hodu parcijalizira, pažljivo po vrijednosti odmjeri, a onda i provede uz što manji birokratski teret svekolikih izvještavanja i filozofiranja.