Dok smo na portalu Obris.org već u više navrata razmatrali stanje i perspektive transportnog zrakoplovstva u sastavu HRZ i PZO, zanimljivo je zamijetiti kako slične brige počinju moriti i nadležne u obrambenome sustavu Republike Srbije. I ondje, kao i u Hrvatskoj prije koju godinu, pitanje je remonta starih letjelica, dok se o mogućim novim kupovinama po tom pitanju u Srbiji još ne govori – za razliku od RH, gdje se takvu kupovinu planiralo i povezivati s prodajom starih letjelica. Detaljnije su na temu stanja u srpskoj vojnoj transportnoj avijaciji pisali kolege s portala http://tangosix.rs, što ovim putem i prenosimo…

U nedavnom intervjuu dnevnom listu ”Danas” načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Ljubiša Diković, između ostalog, rekao je da se ”nastavlja modernizacija radara, aviona G-4 i T-70”. Prije tri dana Vojska Srbije najavila je i prodaju viška vojnih aviona među kojima su Orlovi, An-26 i Jak-40. Ovoga puta osvrnut ćemo se na transportne avione i analizirati kakve su perspektive ove vrste avijacije u RV i PVO.

General Diković je, spomenuvši modernizaciju aviona T-70 (to je službena vojna oznaka aviona An-26), vjerojatno mislio prvenstveno na remont ovog aviona. Podsjetimo, Vojska Srbije je u proteklih nekoliko godina aktivno koristila dva aviona An-26 koji su se pokazali izuzetno korisnima, prije svega u transportu pripadnika VS u mirovnim misijama. Još 2006. godine odlučeno je da se pored lovačkih aviona i helikoptera na remont pošalju i dva aviona An-26. Odlučeno je da se avioni remontiraju i moderniziraju u Rusiji, u Zavodu broj 412 u Rostovu na Donu. Modernizaciju aviona napravila je ukrajinska firma Stork iz Kijeva, koja radi za avijacijski kompleks ANTK Antonov.

Prvi avion ev broja 71386 poslan je na remont u siječnju 2008., a stigao je iz Rusije 3. srpnja iste godine. Ovaj primjerak je od nove opreme dobio sistem satelitske navigacije Garmin GNS 530, sistem za upozoravanje i izbjegavanje udara u tlo Honeywell EGPWS Mark VI, sistem za kontrolu saobraćaja i izbjegavanje sudara Rockwell Collins TCAS II i jedan višenamjenski kolor pokazivač Kontur NIIRS MFI A813-0409.5. Inače, što se tiče starosti aviona An-26 71386 – treba reći da je proizveden 05.12.1984. u Kijevu, Ukrajina, SSSR, i predstavlja najmlađi primjerak ovog tipa aviona u VS.

Drugi avion An-26 ev. broja 71364, proizveden 1975., upućen je na remont i modernizaciju u studenom 2008., a završen krajem travnja 2009. Od nove opreme dobio je radar Bendix-King RDR-2000, sistem satelitske navigacije Garmin GNS-530, sistem za upozoravanje i izbjegavanje udara u tlo Honeywell EGPWS, sistem za kontrolu saobraćaja i izbjegavanje sudara Rockwell Collins TCAS II, ELT lokatore i višenamjenski pokazivač Bendix-King KMD 540. Oba aviona su nakon remonta dobili odobrenje za još 6 godina leta, 5000 sati leta ili 5000 slijetanja, a produžen im je i životni vijek.

Avion 71386 prestao je letjeti početkom prosinca 2014. kada su mu istekli svi resursi, a An-26 broja 71364 moći će letjeti do 25. listopada 2015., kada mu ističe životni vijek. Tako danas RV i PVO raspolaže samo s jednim operativnim transportnim avionom An-26. Vrlo lako se može desiti da ove godine Srbija ostane bez ijednog An-26, a prvi avion je već prošle godine trebao biti poslan na još jedan remont.

Na aerodromu Batajnica se pored ova dva aviona nalaze još 4 An-26, proizvedena 1975. i 1976. godine, i mala je vjerojatnost da će ti avioni ostati u sastavu VS. Bilo je navodno predviđeno da se bar još jedan, ako ne i dva aviona remontiraju, ali do toga ipak nije došlo, prije svega zbog loše financijske situacije.

Podsjetimo, SFRJ je nabavila ukupno 15 dvomotornih turboelisnih visokokrilnih lakih transportnih aviona An-26, 14 u razdoblju od 1975-76., a jedan 1984. godine. Novoformirana država SRJ je 1992. preuzela svih 15 aviona. Tokom 90-tih dva aviona su prodana Kongu, 1999. su na zemlji uništena tri aviona, jedan je nakon nesreće rashodovan 2000. godine. Još dva aviona su prodana, a jedan je rashodovan tijekom 2000-tih. Preostali avioni nastavili su služiti u 138. transportnoj avijacijskoj eskadrili, koja pored aviona An-26 ima i lake transportere An-2, te putničke Jak-40.

Za potrebe prijevoza visokih vojnih i političkih dužnosnika JNA je početkom 70-tih nabavila prvi sovjetski tromotorni mlazni niskokrilni putnički avion Jak-40, a do 1977. kupljeno je šest takvih aviona. Prva dva aviona primljena su u upotrebu u srpnju 1971., a već slijedeće 1972. još dva. 1976. godine u upotrebu je primljen još jedan avion, a 1977. i posljednji primjerak. Od tih 6 aviona, dva su bila u takozvanoj salonskoj varijanti. Dva aviona su tokom 80-tih modificirana za kalibražu, u njih je ugrađena oprema američkog podrijetlaa a avioni su tada uvršteni u Saveznu upravu za kontrolu leta (SUKL). Jedan avion (ev. broja 71506) modificiran je 1989. za zadatke elektroničkog izviđanja. U njega su ugrađeni sistemi za radio i radio-tehničko izviđanje ”Smart Guard” i ”Aries-A” talijanske kompanije ”Elletronica”. Kada je započelo NATO bombardiranje 1999. godine, jedan od ovih aviona bio je u Danskoj na ugradnji opreme za kalibražu, a posada je, primivši informaciju da će avion biti zadržan, 27. ožujka poletjela prethodno prijavivši probni let. Preletjeli su do Minska u Bjelorusiji i to kroz danski, švedski i poljski zračni prostor.

Krajem 90-tih od četiri vojna Jak-40 bila su ispravna samo tri, da bi uoči bombardiranja 1999. godine ostao samo jedan operativan avion. Zajedno s transportnim avionima ovaj primjerak je odmah nakon početka borbenih djelovanja preletio na aerodrom Beograd. Na Batajnici su ostala tri aviona od kojih je jedan oštećen u bombardiranju baze. Tri aviona su nakon bombardiranja proglašeni neperspektivnima i 2004. godine su prodani kupcima iz Italije. Od ta tri aviona dva su remontirana i letjeli su u ukrajinskoj kompaniji ”Sky Star”, a zatim u kompaniji ”East Cliper”. U RV je tako ostao jedan Jak-40 sve do 2006., kada je SUKL, nakon odluke o nabavci nove tehnike, vratio dva aviona vojsci na upotrebu. Dva aviona letjela su do 2010., a avion evidencijskog broja 71505 imao je posljednji let krajem prosinca 2010. Remontni zavod u Bjelorusiji još uvijek nudi remont ovog tipa aviona, kao i produžetak njegova životnog vijeka za 5 godina ili 6000 sati naleta. Od tri aviona s kojima VS raspolaže, dva bi se mogla vratiti u život.

Na aerodromu Niš za obuku padobranaca 63. padobranskog bataljuna koristi se jedan laki transportni avion An-2TD ev. broja 70373 (službena vojna oznaka T-71). Međutim, radi isteka resursa ovaj avion je prizemljen u ožujku 2014. i planiran je njegov remont. U Nišu se nalazi još jedan An-2 (ev. broj 70302) koji služi kao remontna rezerva, a treći avion koji se tamo može vidjeti je, sudeći po njegovom izgledu, davno rashodovan i ostavljen da propada na livadi. SFRJ je 1976. godine iz Poljske za potrebe JNA naručila sedam aviona An-2 koji su isporučeni 1977. godine. Za potrebe Vazduhoplovnog saveza Jugoslavije nabavljeno je ukupno oko 80 aviona. Godine 1999. na aerodromu Leskovac uništena su tri aviona, a jedan avion je 2004. rashodovan.

Na aerodromu Batajnica mogu se vidjeti laki transportni avioni Dornier Do-28D-2 ‘’Skyservant’’, proizvedeni 1975., koji su osim transporta služili i kao avioni za aero-foto snimanje. Od dva aviona jedan je posljednji put letio 2007., a drugi sada već davne 1993. U statičkom dijelu izložbe aeromitinga Batajnica 2012. prikazan je jedan avion sa srpskim oznakama, ali su ovi avioni po svemu sudeći otpisani. Njih je u ulozi aviona za aero-foto snimanje u siječnju 2012. zamijenio avion Piper PA-34-220T ‘’Seneca V’’, proizveden 2011. godine. Kako se dugo čekalo na završetak ispitivanja i verificiranja od strane Tehničko-opitnog centra avion nije mnogo upotrebljavan, a imao je i manju nesreću kad su pri slijetanju bili oštećeni krakovi elise. Konačno je 28. svibnja 2014. službeno uveden u uporabu.

Original ovoga teksta objavljen je 16. veljače 2015. godine pod naslovom “Da li će opstati srpska vojna transportna avijacija?”, na internetskoj stranici http://tangosix.rs/. Njegov je autor Živojin Banković.

U originalu je dostupan na adresi: http://tangosix.rs/2015/16/02/da-li-ce-opstati-srpska-vojna-transportna-avijacija/