Na svojoj današnjoj 40. sjednici Vlada RH jednoglasno je usvojila odluku (s 4 podtočke) o slanju OS RH u ukupno 4 nove operacije. Kad se sve zbroji, radi se o najviše oko 300 pripadnika Oružanih snaga, koji će tijekom ove i sljedeće godine sudjelovati u operacijama u Litvi, Poljskoj, Iraku i na Mediteranu. Obrazlagatelj sve 4 podtočke bio je ministar obrane Damir Krstičević, dok je premijer Andrej Plenković prije jednoglasnog podizanja ruku svih članova Vlade tek ukratko zaključio:
„Dakle, riječ je o našoj participaciji u međunarodnoj sigurnosti u skladu s našim obvezama članice NATO-a, članice EU, članice međunarodne koalicije. I o svim ovim odlukama i uopće o odlasku hrvatskih OS van RH odlučuje prije svega Hrvatski sabor, predsjednica RH je dala prethodnu suglasnost. Sve su ove odluke dugo pripremane i usuglašavane, i na taj način jačamo i svoju poziciju kao partnera u Sjevernoatlantskom savezu, kao odgovorne članice Europske unije i dajemo svoj doprinos međunarodnoj borbi protiv terorizma. Dakle, 2 NATO misije – jedna u Poljskoj, jedna u Litvi, jedna EU operacija i jedna operacija koalicijskih snaga“.
No, krenimo redom.
Prednja prisutnost u Poljskoj i Litvi
Prva odluka tiče se sudjelovanja OS RH u sklopu aktivnosti ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republici Poljskoj. Dok se o angažmanu hrvatskih vojnika u istim takvim „aktivnostima“ u Litvi govorilo već duže vrijeme, angažman u Poljskoj došao je prilično iznenada – Ministarstvo obrane spomenulo ga je tek prije dva mjeseca, tvrdeći u priopćenju kako je Hrvatska za ovaj angažman dobila poziv od same Republike Poljske. Danas je o tome ministar Krstičević tek kratko rekao:
„Republika Hrvatska je na održanom NATO summitu u Varšavi 2016. godine poduprla odluku o jačanju nazočnosti Saveza u Litvi, Latviji, Estoniji i Poljskoj. Država domaćin – Republika Poljska – i SAD kao vodeća nacija u borbenoj skupini zatražili su sudjelovanje jedne postrojbe OS RH koja bi bila u sastavu multinacionalne borbene skupine. Stoga se predlaže sudjelovanje OS RH u sklopu borbene skupine pod vodstvom SAD do 90 pripadnika, koji će biti razmješteni u Republici Poljskoj 2017. i 2018., s mogućnošću rotacije“.
Hoće li jedno od ova 2 vozila uskoro na put?
Zanimljivo je – a to ministar nije rekao – da je za Poljsku zatražena bitnica samohodnih višecjevnih lansera raketa, što lijepo piše i u popratnom Vladinom dokumentu. Time se put ruske granice šalje postrojba koja barem na papiru ima veliku vatrenu moć – što je faktor kojeg današnje OS RH baš i nemaju na pretek. Pored Oružanih snaga SAD kao vodećih, u ovoj će borbenoj skupini sudjelovati još i oružane snage Velike Britanije, Rumunjske, Hrvatske, i Poljske kao države domaćina.
Druga Vladina odluka tiče se angažmana OS RH u Republici Litvi, kojeg se dogovorilo prije gotovo godinu dana na NATO summitu u Varšavi, također u okviru jačanja prednje prisutnosti NATO saveza. O ovoj misiji koja je izazvala priličnu zbunjenost pri kraju kratkotrajne vlade Tihomira Oreškovića, ministar Krstičević tek je kratko rekao:
„U koordinaciji sa SR Njemačkom iskazana je namjera razmještaja pješačke mehanizirane satnije u okviru njemačke borbene skupine u Republici Litvi. Stoga se predlaže sudjelovanje OS RH u sklopu borbene skupine pod vodstvom SR Njemačke, do 200 pripadnika, koji će biti razmješteni u Republici Litvi u 2017. i 2018. godini“.
Osim najviše 200 vojnika, put Litve će i borbena oklopna vozila iz sastava OS RH. Ova borbena skupina pod zapovjedništvom SR Njemačke obuhvatit će i oružane snage Nizozemske, Norveške, Belgije, Luxemburga, Francuske i domaćinske Litve.
Povratak u Mediteran
Treću novu operaciju najavio je još prošle godine tadašnji ministar obrane Josip Buljević, a danas ukratko objasnio njegov nasljednik Krstičević:
„Sudjelovanjem u Operaciji Sophia Republika Hrvatska izravno će pridonositi razvoju sposobnosti Europske unije za upravljanju krizama, posebno u suočavanju s problemima ilegalne migracije u području južno od središta Sredozemlja. Stoga se predlaže da se u Operaciju Sophia upute do 3 pripadnika OS RH u 2017. i 2018. godini, uz mogućnost rotacije“.
To je u intervjuu za Obris.org potvrdio i zapovjednik HRM-a kontraadmiral Predrag Stipanović, najavivši da će Hrvatska u Operaciji Sophia za početak sudjelovati sa stožernim osobljem, a „ukoliko bude zahtjeva za brodom, na nama je pripremiti snage“. Operacija Sophia je kontroverzni nastavak operacije EU NAVFOR MED, a osim suzbijanja ilegalne migracije zadaća joj je „obuka libijske obalne straže i mornarice u provođenju nadzora nad morem i otkrivanja krijumčara ljudima“, te „doprinos provedbi embarga UN-a na oružje na otvorenom moru uz obalu Libije“.
S Amerima u Irak
Posljednja operacija došla je, kako se to lijepo kaže, s neba pa u rebra. Radi se o sudjelovanju pripadnika OS RH u operaciji koalicijskih snaga pod nazivom „Inherent Resolve“ u Iraku. I po tom je pitanju ministar Krstičević bio više nego kratak, ne spominjući čak ni ime operacije u koju se misle poslati hrvatski vojnici:
„Jedna od najvećih prijetnji današnjice za sigurnost države i društva je terorizam. Na sastanku šefova država i vlada NATO-a u Bruxellesu u svibnju ove godine Savez je donio odluku o snažnijem uključivanju u globalnu borbu protiv terorizma gdje se do danas koaliciji pridružilo više od 60 država i organizacija. Stoga se predlaže sudjelovanje pripadnika Oružanih snaga u ovoj operaciji, do 3 pripadnika, koji će biti razmješteni u Kuvajtu tijekom 2017. i 2018.“.
Na press konferenciji održanoj nakon sjednice Vlade, ministar obrane Krstičević najavio je da će, iako odluka govori o najviše 3, Hrvatska za početak put Kuvajta poslati jednog časnika OS RH.
Među tih 60 država-članica globalne koalicije za borbu protiv terorizma nalazi se i nama susjedna Slovenija, koja je već ranije odlučila o sudjelovanju u ovoj operaciji pod vodstvom SAD-a. Glavno Zapovjedništvo nalazi se u Kuvajtu, u Kampu Arifjan, i podređeno je američkom Središnjem zapovjedništvu za vođenje operacija (USCENTCOM) sa sjedištem u Tampi u Sjedinjenim Američkim Državama, dok se zapovjedništvo kopnenih snaga nalazi u Bagdadu u Iraku. Stožerne pozicije u glavnom Zapovjedništvu popunit će i spomenuta maksimalno trojica hrvatskih vojnika, uz trajanje rotacije od 6 do 12 mjeseci, a Vlada u popratnom dokumentu nastoji sugerirati kako ne postoji nikakva opasnost za njih budući se „samo zapovjedništvo nalazi izvan zone borbenih operacija koje su u tijeku na području Iraka i Sirije“. O pomoći Iraku, točnije Kurdistanu, govorio je još i SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović, najavljujući slanje hrvatskih instruktora koji bi kurdske snage podučavali u borbi protiv ISIL-ovaca.
Da li se i kada Hrvatska obećala SAD-u?
Za sve ove aktivnosti nisu danas navedeni ikakvi konkretni troškovi, tek uz napomenu da su sredstva za njihovo financiranje već otprije predviđena u proračunu Ministarstva obrane (što je posebno duhovito za djelovanje o kojem je odjednom odlučeno tijekom zadnjih 14 dana). No, tu je puno zanimljivija činjenica da se još prije samo tjedan dana Ministarstvo obrane RH izbjeglo izjasniti o preuzetim obvezama na posljednjem NATO-sastanku, tijekom sastanka „šefova država i vlada NATO-a u Bruxellesu u svibnju ove godine“.
Naime, portal Obris.org izričito je 26. svibnja pitao MORH da li je Hrvatska u Bruxellesu preuzela ikakve dodatne obveze u svrhu jačanja borbe protiv terorizma, a posebice npr. u Afganistanu ili Iraku. Prije samo sedam dana, 1. lipnja ove godine, stigao je i pismeni odgovor Samostalne službe za odnose s javnošću te izdavaštvo MORH u kojem se izričito kaže: „Možemo Vas izvijestiti da Republika Hrvatska na sastanku šefova država i vlada NATO-a 25. svibnja 2017. u Briselu nije, kao uostalom niti ostale zemlje, ponudila dodatne snage u svrhu jačanja borbe protiv terorizma“. Danas je ministar obrane jasno rekao upravo suprotno. Transparentnost prije svega!
