Intervju: Predrag Stipanović, zapovjednik HRM – 1. dio

 

Punih 11 godina nakon porinuća lovca mina LM-51 Korčula, u subotu, 03. lipnja, u splitskom Brodosplitu svečano je obilježeno porinuće prototipa novog obalnog ophodnog broda za potrebe HRM i Obalne straže. Tijekom sljedeća 3 mjeseca, brod bi trebao biti opremljen i pripremljen za ispitivanja u luci i u plovidbi, a budu li rezultati pozitivni – slijedi predaja broda na uporabu HRM-u, te gradnja daljnja 4 takva OOB. S nešto sreće bi Hrvatska ratna mornarica time mogla ući u jednu novu fazu, no čini se da tu nije i kraj ambicioznim planovima. U intervjuu za portal Obris.org – koji ćemo objaviti u dva dijela, danas i sutra – zapovjednik HRM kontraadmiral Predrag Stipanović najavljuje stavljanje dva DBM-a na raspolaganje NATO-saveznicima, obuku posada za novi OOB, kao i još neke novosti vezane za HRM i OS RH. Inače, kontradmiral Stipanović na čelu je HRM-a još do kraja ove godine, nakon čega odlazi u Bruxelles za vojnog predstavnika RH u NATO i EU (a na čelu HRM-a naslijedit će ga aktualni zapovjednik Obalne straže, kbb Ivo Raffanelli).

 

Nedavno je završila međunarodna izložba vojne opreme i naoružanja ASDA u Splitu. Jeste li vidjeli atraktivnost u ponudi domaće vojne industrije što se tiče vojnoga pomorstva? Po Vama – u kojim tvrtkama su možda najveći potencijali?

Držim da je ovo najuspješnije izdanje izložbe ASDA do sada. Neke stvari se i ne vide, osim kroz razgovor, kako s predstavnicima stranih izlagača (Lockheed Martin, Saaba, i dr.) tako i s našim izlagačima – npr.  brodograđevna industrija ovdje u Splitu, pa InSig2, PCE, te mnoge druge naše firme koje su već stekle svjetsku reputaciju. Imali ste prigodu vidjeti i prezentaciju naših sposobnosti (pokaznu vježbu, op.a.), gdje su i specijalne snage i timovi za presretanje koristili isključivo našu opremu, naše proizvode – od obuće do odjeće, naoružanja i svega onoga što to pokriva. Ovdje je za nas svakako bitna i prezentacija našeg obalnog ophodnog broda, od strane splitskog brodogradilišta. S obzirom i na potrebe u svijetu, mislim da će to biti jedan dobar i kvalitetan izvozni proizvod hrvatske industrije.

Radno porinuće prototipa OOB-a 03. lipnja 2017. (Photo: Brodosplit)

Kad smo već kod OOB-a, koji je tu sada „timing“?

Sve aktivnosti vezane za izgradnju broda prati projektni tim. Mi smo započeli sa pripremom posade. Od trećeg mjeseca oni se nalaze u procesu obuke, s obzirom da je preko 90 posto opreme već ovdje. Posada, naime, gradnju prati od samog početka, da bi im sutra, kada budu plovili na tim brodovima, bilo puno lakše tu tehnologiju i brodske sustave prihvatiti. Što se rokova tiče, s prototipnim ispitivanjima bi se trebalo vrlo brzo započeti, obzirom na činjenicu da je brod nedavno porinut u more, tako da bi se do kraja godine brod definitivno mogao staviti u operativnu uporabu.

Da li je to još uvijek onaj isti brod kojeg je MORH naručio? Puno se pričalo o izmjenama u odnosu na početni projekt, kojeg je radio Brodarski institut – što se sve tu promijenilo?

Istina je da je u projektu došlo do izmjena. Projekt je napravljen negdje 2006., 2007. godine. S razvojem tehnologije uvidjeli smo neke stvari, dok su nam, u cilju poboljšanja manevarskih sposobnosti broda, neke izmjene i predložene. Te tehničke izmjene su relativno male – na primjer, stabilizatori u našim početnim zahtjevima nisu bili predviđeni. Prijedlog da se ugrade dalo je brodogradilište. Jedan od naših zahtjeva je i da brod može izvršavati zadaće do stanja mora četiri. Stabilizatori su u takvim situacijama od osobite važnosti, u smislu da, kad je najteže na moru, mi možemo pružiti odgovarajuću zaštitu i pomoć.

Što je s tom hipotekom koja je podignuta na brod?

Naša je obveza pripremiti ljude da bi brod u što kraćem vremenskom razdoblju stavili u punu operativnu uporabu. Projektni tim MORH-a je taj koji dogovara i pregovara s izvođačima radova. Naravno, ukoliko ima nekih tehničkih specifičnosti, iste se usuglašavaju sa HRM-om.

Da li takav partnerski odnos vodi i do kakvih popusta u testiranjima koja predstoje?

Ne. Taktičko-tehnički zahtjevi koji su definirani moraju se ispoštovati.

U tijeku je revizija postojećeg DPR-a. Što će to značiti za HRM?

Osobitih promjena ne bi trebalo biti. Možda će se, s obzirom na proračunska sredstva i definirane prioritete, neke stvari možda odgoditi za godinu ili dvije. Svakako, mi ćemo ustrajati u svim našim projektima opremanja i modernizacije, kao što su: gradnja pet obalnih ophodnih brodova, nabava polovnih lovaca mina, nabava novog sustava za nadzor površinske situacije na moru, i druge neke sitne, ali bitne stavke. Na primjer, nabava opreme za protuminske ronitelje, i sl.

Što bi, recimo, eventualno moglo otpasti? Nešto od bitnih projekata?

HRM ne odustaje od nabave novih lovaca mina (na slici: LM-51 Korčula)

Ne vidim da bi išta trebalo otpasti. Vezano uz nabavu polovnih lovaca mina, primjerice, razgovaramo s partnerima postoji li mogućnost dobiti takvu opremu. Naime, u ovom prostoru ona je izuzetno bitna, pogotovo za protuminsku borbu. Svakako, od strane RM Njemačke imamo obećanja da ćemo biti prvi koji će znati kada će oni ponuditi prodaju svojih polovnih lovaca mina. Ti brodovi su u dobrom stanju, održavani su, imaju određene plovne resurse, itd. Treba reći i to da se ovdje razmišlja o kupnji određenog paketa opreme u sklopu kojeg je i platforma, ali s moderniziranom opremom. To se pogotovo odnosi na podvodna vozila za pregled podmorja. Nadalje, sadašnjim Dugoročnim planom razvoja predviđeno je donošenje odluke o nabavi novog protubrodskog raketnog sustava, negdje 2020. ili 2021. godine. Mi već radimo na studiji koja bi nam na neki način trebala biti putokazom koji je to sustav koji bi za nas bio najbolji. Isto tako, u našim prioritetima je i višenamjenski izvanobalni ophodni brod. Međutim, razumijevajući ekonomsku situaciju u kojoj se zemlja nalazi, valjat će se prilagoditi.

Za Zrakoplovstvo su se čule relativno čvrste godine što se tiče isteka resursa. Mornarički resursi nisu puno noviji…

Trenutno najmlađi brod u floti je lovac mina „Korčula“, iza kojeg je raketna topovnjača „Dmitar Zvonimir“. Prosjek starosti brodova je negdje oko 30-tak godina. U ovom trenutku težište je na Obalnoj straži RH, kako bi mogli na pravi način provoditi svoju zadaću u području ZERP-a. Što se tiče ostalih brodova, ja mogu odgovorno reći da su ti brodovi više od 80 posto operativno ispravni, pogotovo kad govorimo o topovnjačama, DBM-ovima i ophodnim brodovima – svi plove i u operativnoj su uporabi. Razumije se, na pola životnog ciklusa i njima je potrebna modernizacija, što je također u planu. Naime, kroz Dugoročni plan razvoja potrebno je osigurati financijska sredstva s kojima bi se išlo u modernizaciju sustava upravljanja vatrom topovnjača „Kralj Petar Krešimir IV“ i „Kralj Dmitar Zvonimir“.

Dakle, tu se više ne govori o remotorizaciji? To je sad već nešto drugo?

Uvažavajući trenutnu ekonomsku situaciju mišljenja sam da bi to bilo preskupo. Remotorizacija samo jednog broda s motorima zapadne proizvodnje bila bi otprilike u protuvrijednosti novog OOB-a.

Što je s “Mohorovičićem”?

„Mohorovičić“ je također operativno ispravan, no održava se onoliko koliko nam to omogućavaju financijska sredstva. Do nabave novih plovnih sredstava, novih brodova, on će zasigurno biti u uporabi. Vidjeli ste i sami, dok je bio u operaciji “Triton” 2015., za tih tri mjeseca, nikakvih problema nismo imali niti s pogonom, niti s elektronikom, niti sa smještajem ljudi… Sve je funkcioniralo besprijekorno.

DBM-82 Krka uskoro na raspolaganju NATO-u

Mohorovičića u “Tritonu”, evo i Krka i Cetina su bile na vježbi u Španjolskoj. Rekli ste da se Mohorovičić pokazao kao dobar. Što je bilo s Krkom i Cetinom?

„Krka“ i „Cetina“ su se također pokazale izvrsnima, s tim da ti brodovi nisu sudjelovali u vježbi, već su prevozili snage. To nam je uistinu dalo znatan vjetar u leđa. Uz ostalo, doznavši da smo prebacivanje snaga izvršili na takav način, i naši su partneri kroz ciljeve sposobnosti postavili upit kada možemo ponuditi tu sposobnost… što bi značilo deklariranje tih dvaju DBM-ova. Sukladno našim planovima, između  2020. i 2022. godine oni će biti u bazenu snaga koje će saveznici, odnosno NATO,  moći koristiti za određene aktivnosti.

Planirate li uskoro opet izlazak nekog od brodova na Sredozemlje?

Naša topovnjača “Vukovar” sada je u remontu i priprema se za vježbu “Adrion”, u sklopu koje u šestom mjesecu ide na Kretu. Isto tako, započeli smo s pripremom posade i tehnike na brodu “Faust Vrančić” da, ukoliko se donese odluka, budemo u što kraćem vremenskom razdoblju spremni za sudjelovanje u jednoj sličnoj operaciji kao što je bio i “Andrija Mohorovičić”.

Dakle, s obzirom na ranije najave za sudjelovanje u operaciji “Sofia” – to nije otpalo?

Ne. U operaciju “Sophia” ćemo vjerojatno ići, za početak sa stožernim osobljem. Ukoliko bude zahtjeva za sudjelovanje s brodom, na nama je pripremiti snage.

Ispravite me ako griješim. Kod deklariranja, recimo, Krke i Cetine, takav dodatak u „pool“ sposobnosti zapravo bi bio najveći do sada? Ne samo što se pomorstva tiče…

BS-73 Faust Vrančić sljedeći je na redu za zadaće u Mediteranu

Teško je to reći. Ja kao pomorac i čovjek koji je na neki način sudjelovao u čitavoj toj priči integracije Hrvatske ratne mornarice u NATO, odavno sam imao želju da mi deklariramo brod jer držim da je to, uz ostalo, i pokazivanje zastave i, na kraju krajeva, pokazivanje naše tradicije i naših sposobnosti. 2015. godine smo se ovdje znali našaliti kako od stoljeća sedmog nismo imali tri ratna broda u Mediteranu, da bi u jednom trenutku tri broda bila zajedno na moru izvršavajući određene aktivnosti. Tako da mene kao zapovjednika, ali i sve moje suradnike, to zaista čini izuzetno ponosnim. Ponovit ću, moje je da pripremim ljude i snage, i da vodim računa o njihovom održavanju. Držim da mi to uistinu radimo na vrlo kvalitetan način. Rekao sam već, preko 80 posto opreme koju imamo u uporabi je sposobno za izvršavanje zadaća. Onih 20 posto odnosi se isključivo na održavanje brodova kada se nalaze na remontu. Naravno, tada ne možemo računati da su u punoj operativnoj fazi sposobnosti. Isto tako, kada izađu iz remonta brodovi prolaze određena uvježbavanja, ocjenjivanja, itd., i tek nakon toga su spremni za operativnu uporabu.

Zaista očekujem da će i DBM-ovi biti „pravi“ brodovi, u odnosu na njihove sposobnosti i namjenske zadaće koje mogu raditi. Treba svakako reći i to da dvije raketne topovnjače – “Vukovar” i “Dubrovnik” – pripremamo za sudjelovanje u operacijama presretanja na moru. Kako bi ti brodovi zaista mogli odgovoriti svim zahtjevima plovidbe na otvorenom moru Mediterana, predvidjeli smo i neke sitne rekonstrukcije na njima.

Pripremamo li za ovu godinu i treći AVPD tim za operaciju „Atalanta“?

Doček vrhovne zapovjednice Kolinde Grabar Kitarović i ministra obrane Damira Krstičevića u ratnoj luci Lora

Da, već smo započeli s pripremama, iako, s obzirom na plan angažiranja AVPD timova, mi ove godine ne bi trebali sudjelovati. Naime, naš se tim tek nedavno vratio. Međutim, s obzirom na situaciju u Somaliji, postoji vjerojatnost da bi UN mogao angažirati i dodatne brodove koji bi snabdijevali hranom zemlje u tom dijelu Afrike. Zapovjedništvo „Atalante“ je tražilo mišljenje o tome kakva je situacija sa zemljama koje su do sada davale AVPD timove, postoji li mogućnost da se, ukoliko bude zahtjeva, angažiraju već ove godine. Prema planu kojim je definirano angažiranje, mi bismo trebali iduće godine, u trećem ili četvrtom mjesecu, poslati treći AVPD tim.

Kakve su ocjene djelovanja prva dva AVPD tima? Došlo je do nekih razlika u obuci u odnosu između prvog i drugog tima. Da li će i sada doći do promjena i u obuci za treći tim, s obzirom na naučene lekcije?

Kada smo prvi puta išli u takvu aktivnost, sve pripreme i nastavne planove, programe za njihovu pripremu, obuku i provjeru, gradili smo na temelju iskustava prethodnih AVPD timova – nizozemskog, njemačkog, i timova baltičkih zemalja. Onda smo složili kurikulum koji je, mislim, zadovoljavao sve zahtjeve sudjelovanja u operaciji. Za vrijeme boravka tima u misiji uvidjelo se da treba promijeniti SOP (standardni operativni postupak, op.a.), te voditi računa o agencijama koje vam daju potporu. Te promjene su gotovo zanemarive, to je zaista ono sitno, filigransko oblikovanje. Jer sve što je bazično, od pripreme, psihološke i borbene, i preživljavanja u jednom takvom okruženju, gdje vi morate praktički biti svo vrijeme na brodu (jer ne osiguravate brod samo kada plovi, nego ste odgovorni za njega i u lukama), a imate i nekih ograničenja (npr. ne možete uvijek nositi oružje) – na sve to morate biti spremni. I, na kraju krajeva, uvijek dođe do nekih kašnjenja ili komplikacija na terenu, a vi morate isploviti i pravovremeno reagirati… Tako da sve te pripreme i naučene lekcije sada pokušavamo integrirati u nastavni plan i program. Dio obuke ćemo povećati za par sati, kako bi ljudi bili spremni za sudjelovanje u operaciji.

 

Prekosutra ćemo u nastavku ovog razgovora među ostalim podrobnije dotaknuti i temu budućnosti projektila RBS-15 u HRM, kao i pitanja senzorskih sustava nadzora mora, raznih aspekata vojne imovine bitne za HRM, obnove mornaričkog pješaštva te širih planova obrane pomorskog prostora Republike Hrvatske.

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.