Da bi se Triglav ikada mogao naći usred Mediterana razmišljaju tek poneki klimatolozi i pobornici smaka svijeta usred globalnog zatopljenja. No od sredine studenog taj je scenarij ne samo moguć nego i sasvim izvjestan – od 15. prosinca pa do kraja siječnja sljedeće godine, Triglav će se zaista naći u vodama ispod Sicilije. Jasno, ne radi se o Triglav-planini, slovenskom ponosu jasno vidljivom na grbu i zastavi naših zapadnih susjeda, već o višenamjenskom plovilu VNL-11 “Triglav” iz sastava Slovenske vojske, koje će narednih mjesec i pol sudjelovati u vojno-humanitarnoj operaciji „Mare Nostrum” u vodama oko otoka Lampedusa. Radi se o operaciji nadzora međunarodnih voda, jačanja pomorske sigurnosti, i bržeg pružanja pomoći koju su talijanske pomorske snage pokrenule 18. listopada ove godine, kao odgovor na rješavanje problematike izbjeglica i tragične događaje na području otoka Lampedusa. Slovenija je već u listopadu Italiji ponudila pomoć, a svoje je sudjelovanje u toj operaciji definitivno potvrdila na prošlomjesečnom zasjedanju Vijeća EU o formatu ministara obrane i vanjskih poslova. Detalji su definirani međudržavnim sporazumom s Italijom.
Područje odgovornosti plovila “Triglav” veliko je 30×30 nautičkih milja (oko 1700 kvadratnih kilometara) i nalazi se istočno od obala Sicilije. Uz 4 časnika i 20 dočasnika te mornara (koliko čini standardnu posadu broda), na VNL-11 će se ukrcati još 2 vojna policajca, 2 pripadnika medicinske skrbi i 3 pripadnika nacionalnog potpornog elementa, koji će se baviti logistikom za potrebe kontingenta i koji će biti smješteni u pomorskoj bazi u mjestu Augusta na istoku Sicilije. Uz to, na vojnom brodu talijanske mornarice Slovenska će vojska imati i svog časnika za vezu. Trošak sudjelovanja plovila “Triglav” u operaciji oko Lampeduse slovenski državni proračun koštat će oko pola milijuna eura, a slovenski ministar obrane Roman Jakič sugrađane je pokušao utješiti činjenicom da je riječ o „all inclusive“ cijeni, u koju je ukalkuliran trošak za gorivo, mornare i vezove. Jakič se nada da bi se ta suma mogla i smanjiti, ukoliko EU posegne u mogućnost sufinanciranja.
VNL-11 “Triglav”, prilikom posjete Splitu i luci Lora, proljeće 2010. godine
Iako ni od Kopra do Sicilije nije malo, za “Triglav” će ovo biti tek priprema za pravi zadatak – sudjelovanje u UN-ovoj misiji UNIFIL u Libanonu u drugoj polovici sljedeće godine. To je prilikom posjete UN-u Roman Jakič najavio glavnom tajniku Ban Ki Moonu, nadajući se kako će se “Triglav” pridružiti njemačkoj floti i 6 mjeseci služiti u vodama oko Libanona. Time Slovenija želi pokazati da ne stoje priče kako zbog krize reže svoje sudjelovanje u misijama pod zastavom UN-a.
Za kraj, napomenimo još samo par bitnih stvari. Kao prvo (1) – tek ovakvim aktivnostima Republika Slovenija zapravo kreće u pravu mornaričku eksploataciju svoje investicije u spomenuti brod. Tu se 2010. godine radilo o ukupno oko 52 milijuna USD, od čega je oko 35 milijuna iznosila cijena samoga plovila, dok je ostatak potrošen na njegovu dodatnu opremu. Time je u potpunosti poravnat robni dio od ukupnih 129 milijuna USD slovenskoga udjela u klirinškome dugu bivšeg SSSR-a bivšoj Jugoslaviji (ostatak je isplaćen u gotovini). Istini za volju, ovakav je razvoj mornaričkih aktivnosti bio i pretpostaviv, već kad se vidi gabarite plovila koje je Slovenija primila u službu 2010. godine – budući da za dugotrajnije ozbiljno djelovanje na otvorenome moru ipak trebaju plovila sličnija slovenskome “Triglavu”, a temeljito različita od svega čime se HRM zabavlja posljednjih godina i mjeseci.
“Nove zadaće”, kako ih već višedesetljetno vidi HRM, Dubrovnik 2013.
Kao drugo (2), a temeljem ove strukturne razlike u plovilima dolazimo i do svojevrsnoga korolara – ovim flotnim djelovanjima Slovenska vojska čini upravo ono o čemu je Hrvatska ratna mornarica (HRM) godinama bezuspješno fantazirala (recimo, pri nabavi dva negdašnja finska plovila klase Helsinki, ili nedavno u Dubrovniku, tijekom mornaričkog predavanja u sklopu zasjedanja Parlamentarne skupštine NATO-a), pokazujući nacionalnu zastavu u pomorskim misijama širom inozemstva (pa makar i relativno nedalekoga). Budući da redoviti troškovi iz Ruske Federacije pribavljenog plovila (navodno između 800 tisuća i milijun EUR godišnje) ionako idu – ostaje činjenica da nacionalni doprinos pojedinog plovila u međunarodne operacije svojom vrijednošću udjela itekako nadmašuje sve varijante dostižne doprinosima ljudstva u iste te ili takve operacije. Upravo zato, zemlje poput Hrvatske u međunarodne misije doprinose brojem velike postrojbe – a oni pametni doprinose brodove, avione i tek nešto odabranih specijalista. Ujedno, a kao treće (3) – ovakvim operacijama Slovenija svojoj javnosti i zorno te praktično dokazuje da redukcije u obrani nisu ugrozile funkcioniranje ovog za naciju ključnog državnoga sustava, dok u Hrvatskoj tek kroz detaljnu analizu štednih zahvata možemo pokušavati nagađati o razini života “obrambenog pacijenta” na kojem se izvode svi ti razni rezovi i smanjenja. No, nažalost, ni to nije neka posebna novost!
