Jutros je u petrinjskoj vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ organiziran svečani doček pripadnika OS RH koji su proteklih 7 mjeseci bili u dalekoj Litvi, u sklopu NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (enhanced Forward Presence – eFP). Vojnici i vojnikinje iz sastava 1. HRVCON-a u Hrvatsku su došli u petak, 29. lipnja, da bi vikend proveli sa svojim obiteljima. Danas su svi oni prisustvovali službenom dočeku na kojem je bio i vojni vrh na čelu s načelnikom GS OS RH, generalom Mirkom Šundovom, lokalnim političkim dužnosnicima, te francuskim vojnim izaslanikom Fabriceom Dudom. Tehnika i oprema 1. HRVCON-a u litavskoj eFP BG stigli su jučer u Zagreb (ponedjeljak, 02. srpnja) – na 27 željezničkih vagona bilo je ukrcano i 15 borbenih oklopnih vozila Patria, jedan M-ATV, teretna i terenska motorna vozila, naoružanje, te razna druga oprema. Jutros su za kulisu na svečanom dočeku poslužile lijepe i ušminkane Patrie, dok one iz Litve u prikrajku čekaju pranje i sređivanje.

Svečanost u petrinjskoj vojarni bila je obilježena podijeljenim osjećajima – radošću zbog povratka, ponosom zbog dobro izvršene zadaće i tugom jer se kontingent vratio s jednim pripadnikom manje – naime, već na samom početku misije u Litvi iznenada je preminuo razvodnik Mario Pavišić. Njegova je obitelj danas od načelnika Šundova preuzela medalju zahvalnosti litavskih Oružanih snaga, a otac Slavko pozdravio je suborce svoga sina:

„Ja i moja obitelj nismo nikad bili napušteni, svi su nam dali podršku u tim teškim trenucima. Zato se svima zahvaljujem – prvo, zahvaljujem se vojsci koja je bila zajedno s Marijem tamo, najviše njima zahvaljujem – oni su to proživjeli baš onog momenta kad se to desilo. Teško im je bilo, ali iznašli su snage i nastavili dalje sve ove mjesece. Dečki, vojnici, nikada nećete biti napušteni kada vam se i zlo desi kao što se meni i mojoj obitelji desilo – nikad vas neće zaboraviti. Tigrovi nikad nikoga ne ostavljaju!“.

Uz suglasnost obitelji, preminulom razvodniku u čast i sjećanje kolege su jednu od BOV Patria nazvali po njegovom nadimku „Drndo“. To je ujedno i jedno od rijetkih vozila u OS RH koje nosi nečije ime (odnosno nadimak u ovom slučaju).

BOV Patria iz sastava OS RH sada su prvi puta bile na ovako dugom angažmanu, pa još k tome van granica RH. „Tijekom 6 mjeseci hrvatske Patrie i francuska borbena vozila pješaštva VBCI su bile glavno sredstvo multinacionalne taktičke grupe. Vaš kontingent je jasno pokazao profesionalizam, entuzijazam i izdržljivost koje su zaštitni znak Hrvatske vojske“, pohvalio je hrvatske vojnike francuski vojni izaslanik Fabrice Duda, podsjećajući da je bojniku Krpanu (zapovjedniku 1. HRVCON-a) i satniku Debanu dodijeljena francuska Medalja za nacionalnu obranu.

Upravo su ljudi, pripadnici 1. HRVCON-a u Litvi, bili meta brojnih pohvala. „Hvala vam na iznimnom trudu i profesionalnosti s kojima ste izvršavali sve postavljene zadaće“, poručio je pripadnicima 1. HRVCON-a načelnik GS general Mirko Šundov. „Mirko, eh da su svi kao tvoji“, prisjetio se načelnik Šundov riječi svog kolege, litavskog načelnika Stožera. Bojnik Marko Krpan, zapovjednik 1. HRVCON-a (koji je u Litvu došao kao satnik, a kući otišao kao bojnik), pohvale je slušao na dnevnoj bazi, što nije mala stvar za jednu tako zahtjevnu misiju: „Od svih partnera koji su bili tamo s nama prepoznata je naša motivacija, naša profesionalnost, naš pobjednički mentalitet koji još uvijek nosimo sa sobom – to je zaista prepoznato i kao takvi smo ostali tamo i zapamćeni“, rekao je novinarima bojnik Krpan.

„Satnija koja je bila okosnica kontingenta tokom ovih 7 mjeseci je zatvorila cijeli ciklus obuke – od pojedinačnih zadaća, skupnih zadaća (desetina, vod, satnija) do integracijske obuke s ostalim sastavnicama borbene grupe. To su bile njemačka satnija, francuska satnija i nizozemska satnija. Proveli smo kompletan spektar obuke od pojedinačnih do najvišeg oblika obuke – to je taktička vježba s bojevim gađanjem, i sama vježba ‘Saber Strike’ koja je ujedno bila i ocjenjivanje borbene grupe, gdje smo ocijenjeni kao borbeno spremni, cjelokupna borbena grupa“,

napomenuo je bojnik Krpan. Tome je pridonio i vojnik Petar Dragičević, koji je itekako svjestan ogromnog iskustva koje je donio iz Litve:

„Imali smo prilike raditi poslove koje tu nemamo, veći su kapaciteti, suradnja sa stranim nacijama, učiti od francuske vojske, njemačke vojske… To je veliko iskustvo koje tu ne možemo dobiti, ali mi smo i svojim znanjem pokazali da ravnopravno stojimo s tim vojskama“.

Ovakvo uvezivanje NATO snaga, međusobna obuka i uvježbavanje kakvo se provodi na istoku Europe je, prema načelniku Šundovu, jedna od najboljih NATO-vih odluka. Prilika je to da se savezničke snage međusobno bolje upoznaju, i da se u zahtjevnom međunarodnom okruženju stekne jedno novo iskustvo koje će se koristiti u obuci sljedećih kontingenata.

Tako je Šundov najavio mogućnost odlaska novog hrvatskog kontingenta u Litvu, u NATO misiju ojačane prednje prisutnosti. „Mi pretpostavljamo da bi to možda moglo biti za 2 godine, na rotacijskoj osnovi, ako ta aktivnost NATO-a i dalje bude u to vrijeme provođena na ovakav način“, rekao je Šundov, dodajući da će vjerojatno umjesto Tigrova ići neka druga postrojba, kako bi što više pripadnika OS RH steklo ovakvo iskustvo i kako bi „bazen ovako osposobljenih vojnika bio što veći“.