Navodno je jako nepristojno nekome reći – „jesam ti rekao“. No nećemo odoljeti a da ne kažemo – „jesmo vam rekli“! A rekli smo da je praktično nemoguće do kraja godine potpisati ugovor za nove borbene avione. Nije to pitanje za vidjelicu – jednostavnim matematičkim računom dođe se do takvog zaključka. To je danas, na prezentaciji Plana nabave u 2020., konačno priznao i sam ministar Damir Krstičević. Na novinarsko pitanje o novcima rezerviranima za nabavu borbenog aviona, koji je i ove godine među projektima bitnim za HRZ, ministar Krstičević dao je poduži odgovor:

„Što se tiče aviona… Vi znate da ta sposobnost, isto strateški bitna za hrvatsku državu… Država koja može štititi sama svoje nebo ima budućnost. I to je Hrvatska zaslužila. Znamo ’91. – da smo možda imali, pitanje sve kako bi bilo. Nismo. Ali je hrvatska država stvorila svoje Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Imali smo sjajne pilote, imamo danas sjajne pilote, koji sjajno rade svoj posao. I sada je na nama odgovornost, na cijeloj državi. Imamo drugi proces. Država donosi odluku vezano za višenamjenski borbeni avion. Država je donijela odluku da to nama treba. I, evo – tu je Međuresorno povjerenstvo, Vladino, koje vodi proces. Tu je admiral Hranj, koji vodi kompletan proces.

Vodimo računa da se proces vodi transparentno. Tu su u pitanju ogromni novci, opet, poreznih obaveznika – da sve bude napravljeno po proceduri. I 7. 5. je dan kad mi očekujemo ponude – od, vidjeli ste, sedam država. Traži se dva nova aviona. Traži se pet korištenih. Sedmog petog, kad se otvori… odnosno, kad Međuresorno vladino povjerenstvo otvori… ponude. Kad vidi ponude, kad vidi kvalitet ponuda – nakon toga slijedi evaluacija. I, cilj je ove godine da se izabere dobro, priuštivo rješenje… da se izabere dobar višenamjenski borbeni avion, i da se donese odluka. Znači, ugovora nema – niti je moguće ove godine da bude neki ugovor. Znači, cilj je da se donese odluka vezano za izbor tog aviona, i na to je Međuresorno vladino povjerenstvo uključeno. U tom povjerenstvu su, i predsjednik saborskog Odbora za obranu… Tu su ljudi bili, iz Ureda predsjednika… Znači… tako da želimo uključivo voditi računa o tome.

U međuvremenu, jednu aktivnost koju nismo… a to je obuka pilota. Obuka pilota – isto moramo i o tome voditi računa. I, to je sada nešto bitno, gdje isto moramo adresirati. Gdje obuku pilota napraviti? Gdje ljude poslati? I, gdje da naši ljudi lete, i da… tu tranziciju, odnosno, pripremu… jel je to ogroman skok – prelazak sa druge generacije, na četvrtu generaciju… To nije laka zadaća. Ali, ja smatram da to hrvatski piloti mogu napravit, i da mogu učiniti. I, evo, na to smo maksimalno fokusirani.

Jasno, što se tiče novaca… Sada… Pa, znamo mi… To je na razini Vlade, ali ove godine neće ni biti novci, jer ove godine to neće biti vezano uz ovu nabavu. Al’, u perspektivi, Vlada je ta… po donošenju odluke, kao što su se kupovali Canadair-i, kao što su i ostale države kupovale svoje višenamjenske borbene avione… iz pozicije ponuda, iz pozicije odluke, da se u godinama koje slijede… da se osiguraju financijska sredstva za tu nabavu, i za taj… za tu odluku, koja će biti donešena“.

Krstičević je, dakle, jasno rekao da „ugovora nema – niti je moguće ove godine da bude neki ugovor“. Osnovni je cilj do kraja godine uopće donijeti odluku o izboru aviona, što je određeno reteriranje i u odnosu na nedavnu izjavu supredsjedatelja Međuresornog povjerenstva, viceadmirala Roberta Hranja. On je sredinom siječnja, gostujući na HTV-u, najavio kako je cilj da u kolovozu ove godine (nakon 2 mjeseca evaluacije i dodatnih mjesec dana završne analize) Povjerenstvo „odabere najbolju opciju za Hrvatsku“ i da je „ponudi hrvatskoj Vladi“. Uzmu li se u obzir sve češća šuškanja o parlamentarnim izborima krajem ljeta ili u sam osvit jeseni, lako bi bilo moguće da Povjerenstvo ne uspije ostvariti svoj cilj, jer je moguće da u kolovozu ili ne bude ove Vlade, ili da njen mandat bude čisto tehničke prirode.

Zato nije ni čudno da se posljednjih dana iz najslužbenijih mogućih izvora čuju najave o tome kako se Hrvatska priprema da joj zračni prostor čuvaju letjelice njenih NATO saveznika. Iako se NATO air-policing spominje kao kratkoročno rješenje kojim bi se premostilo rupu između isteka resursa postojećih MiG-ova 21 pa do dolaska novih borbenih aviona, ne bi trebalo začuditi ako se iz političkih razloga tome pribjegne i kao trajnijom „privremenom“ rješenju. Sve transparentno, s minimalno nadležnih pred kamerama, i uz tek sporadična ultra-kratka priopćenja.

Uz to, kompletno je upitno i pitanje na koje se također osvrnuo ministar Krstičević – temu obuke pilota u inozemstvu, koja je ljetos iznebuha također stavljena „u krilo“ spomenutog Međuresornog povjerenstva Vlade RH. Dok je kupovina ikakvih borbenih aviona ovako daleka, a raspon letjelica koje se gleda tako ekstremno širok (jednomotorne i dvomotorne, nove i rabljene, iz čak četiri različita proizvodna izvora), gotovo je smiješno uopće još spominjati ikakvo slanje pilota u inozemstvo, koji bi jednako mogli vježbati za novi F-16, ali i rabljeni Eurofighter Tranche 1…