Krajem studenog prošle godine Vlada je razriješila dužnosti glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića, ali do danas nije imenovala njegovog nasljednika. Inspektorat od tada vodi tadašnji Mikulićev zamjenik Ivan Samac, ali ne kao glavni državni inspektor već kao vršitelj dužnosti. Iako je glasnogovornik Vlade Marko Milić najavljivao da će već u prvim tjednima siječnja ove godine imenovanje Mikulićevog nasljednika doći na red: „Naći će se odgovarajuća osoba za mjesto koje je izuzetno važno za rad Vlade i svih institucija“, već u ožujku se iz Vlade moglo čuti da Inspektorat ionako radi sve poslove iz svoje ingerencija pa imenovanje novog državnog inspektora nije hitno. Korak dalje otišao je sam premijer Plenković na jučerašnjoj press-konferenciji povodom odlaganja opasnog otpada u Lici, kada je na novinarsko pitanje „Kada ćemo dobiti novog državnog inspektora?“ odgovorio: „Kada procijenimo da je to potrebno. I nismo si dali rok da ga imenujemo. Institucija normalno rad“. Na novinarsko insistiranje o čemu ovisi procjena o potrebi imenovanja državnog inspektora, Plenković je nonšalantno odgovorio: „O našoj procjeni“.

Kada će se imenovati novi zamjenik načelnika GS OS RH? (Izvor: Nova studio/Vecteezy.com)

Takvo upražnjeno mjesto na čelu jedne ipak bitne državne institucije, nažalost, već postaje pravilo a ne izuzetak. Hrvatska već godinama u cijelom nizu država, kako širom EU tako i u SAD-u, nema imenovane nego tek izvanredne i opunomoćene veleposlanike ili privremene otpravnike poslova. No ni u sigurnosnom i obrambenom resoru stvari ne stoje dobro. Za početak, od ožujka 2024. upražnjeno je mjesto zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH. Dotadašnji zamjenik, general-pukovnik Siniša Jurković, 17. ožujka 2024. imenovan je novim glavnim inspektorom obrane, a na njegovo mjesto do danas nije imenovan nitko. Dvije i pol godine nemamo zamjenika načelnika GS!

Nemamo ni ravnatelja civilne obavještajne agencije. Otkako je SOA-u napustio dotadašnji ravnatelj Daniel Markić i otišao u Bruxelles na dužnost direktora Obavještajno-analitičkog centra EU (EU INTCEN), SOA nema imenovanog ravnatelja. SOA-om trenutno rukovodi zamjenik ravnatelja Hrvoje Omrčanin, imenovan na tu dužnost 5. srpnja 2024. do imenovanja novog ravnatelja. Kad će to biti – ne zna se. Dakle, pune 2 godine Hrvatska nema ni ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije!

Od prvog dana kolovoza ove godine Hrvatsko vojno učilište „Dr. Franjo Tuđman“ nema zapovjednika jer je dosadašnji zapovjednik, general-bojnik Slaven Zdilar, stekao uvjete za mirovinu. Njegov dosadašnji zamjenik, brigadir Damir Stručić, nije imenovan novim zapovjednikom HVU-a, već – „primateljem poslova, zadaća i odgovornosti“. Do kada – ne zna se.

Sasvim je izgledno da će do kraja godine bez zapovjednika ostati i Hrvatska kopnena vojska i Hrvatska ratna mornarica. Oba zapovjednika – Beretin i Dojkić – stječu uvjete za mirovinu, čime će mjesta zapovjednika 2 važne grane OS RH ostati upražnjena.

Damir Trut, posljednji “redovni” ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite

No nisu upražnjene samo funkcije za koje je potrebna suglasnost premijera i predsjednika RH, odnosno dogovor predsjednika i ministra obrane. Već mjesecima zjape prazna i mjesta za koja je potrebno tek imenovanje Vlade RH. Na primjer, mjesto ravnatelja Ravnateljstva civilne zaštite pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Nakon što je zbog isteka mandata 9. rujna prošle godine razriješen dotadašnji ravnatelj Damir Trut, Vlada do danas nije imenovala novog šefa Ravnateljstva civilne zaštite. Taj posao od 10. rujna 2025. obavlja Neven Karas, dotadašnji pomoćnik ravnatelja Ravnateljstva CZ i zamjenik gradonačelnika Velike Gorice. Njegov mandat može trajati najduže 6 mjeseci, odnosno do imenovanja novog ravnatelja, objavila je Vlada, no za četiri tjedna bit će punih godinu dana otkako je Karas „ovlašten za obavljanje poslova ravnatelja Ravnateljstva civilne zaštite“ i otkako ovo Ravnateljstvo nema svog ravnatelja.

Nakon Ivica Grebenara nije imenovan novi ravnatelj Uprave za naoružanje

Ništa bolja situacija nije ni u Ministarstvu obrane. Naime, nakon „provedenih javnih natječaja“, Vlada je 24. srpnja ove godine napokon imenovala ravnatelje uprava u MORH-u. Tako je Ivan Jušić imenovan novim/starim ravnateljem Uprave za ljudske potencijale, Lučiana Klobas-Dobrović je i nadalje ravnateljica Uprave za proračun i financije, dok je stanoviti Zlatko Lovrić novi ravnatelj Uprave za infrastrukturu i potporu umjesto dosadašnjeg ravnatelja Ante Modrića. Ali… prema novom unutarnjem ustrojstvu Ministarstvo obrane ima i Upravu za naoružanje (bivšu Upravu za materijalne resurse, koja je sada podijeljena na Upravu za naoružanje i Upravu za infrastrukturu i potporu). No Uprava za naoružanje nema ravnatelja i nije jasno kada će ga dobiti. Od 15. travnja 2021. temeljem odluke Vlade RH ravnateljem Uprave za materijalne resurse bio je imenovan Ivica Grebenar, a po isteku 4-godišnjeg mandata Vlada ga je proglasila „ovlaštenim za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za naoružanje“. S danom 31. prosinca 2025. Grebenar je na vlastiti zahtjev razriješen tog „ovlaštenja“, a od tada pa do danas nije imenovan novi ravnatelj Uprave za naoružanje, što je u najmanju ruku neobično uzme li se u obzir Vladino hvalisanje o velikoj modernizaciji hrvatskih Oružanih snaga. MORH nema ni čelnog čovjeka Uprave za obrambenu politiku. Nakon što je sada već bivša ravnateljica Dunja Bujan otišla na porodiljni dopust, Nikolina Volf je „ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za obrambenu politiku“. No u posljednjim Vladinim imenovanjima s kraja srpnja, ni Volf ni itko drugi nije bio imenovan ravnateljem spomenute Uprave.

Posljednje 3 spomenute funkcije ne ovise o dogovoru premijera i predsjednika države, već su u isključivoj nadležnosti Vlade RH i nema vidljivih ni jasnih razloga zašto su ta mjesta ostala upražnjena. Ako je riječ tek o – kako bi rekao premijer – „našoj procjeni“ kada će se popuniti upražnjena mjesta, onda je ili riječ o institucijama koje su samo puki ukras, ili je Vlada jednostavno neozbiljna i neodgovorna.

Ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) Daniel Markić od rujna preuzima Obavještajno-analitički centar EU-a (EU INTCEN) u Bruxellesu, a Markićev prvi pomoćnik Hrvoje Omrčanin bit će imenovan zamjenikom ravnatelja te će, nakon Markićeva odlaska, voditi Agenciju do izbora novog ravnatelja. “U komunikaciji s Uredom predsjednika riješili smo pitanje SOA-e,” izjavio je danas predsjednik Vlade, Andrej Plenković rekavši kao je dogovoreno da se Markiću “mandat produlji za dva mjeseca, nakon čega ćemo se vratiti na tu temu“. Samo dan ranije, u ponedjeljak 01. srpnja, Plenković je najavio da će se “ovaj tjedan voditi razgovori s predsjednikom Republike o imenovanju Daniela Markića za ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) i njegovog zamjenika“: “Vodit će se razgovori ovoga tjedna, kao što sam najavio u subotu. Njemu (Markiću) je mandat do 6. srpnja i moramo nešto odlučiti. Nećemo ostaviti obezglavljenu SOA-u u vremenu kada imate kibernetičke napade i hibridne prijetnje“. Tako je Plenković jučer odgovorio na novinarski upit jesu li s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem postignuti kakvi dogovori vezani uz imenovanje čelnika SOA-e.

EU Intelligence and Situation Centre (EU INTCEN) je civilna obavještajna organizacija Europske unije. Strukturno, taj je Centar pod ingerencijom Službe za vanjsko djelovanje (EEAS) i izravno je odgovoran visokom predstavniku EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, što je trenutno Josep Borrell, a onda uskoro Kaia Kallas. Budući da članak 4. Ugovora o Europskoj uniji, između ostalog, izričito kaže da je “nacionalna sigurnost isključiva odgovornost svake države članice”, tako se i analitički podaci EU INTCEN-a temelje na obavještajnim podacima obavještajnih i sigurnosnih službi država članica EU-a. Trenutno je na čelu INTCEN-a Portugalac José Casimiro Morgado, a po završetku njegovog čeetverogodišnjeg mandata, u rujnu ove godine naslijedit će ga Daniel Markić. Izborom upravo Markića za šefa INTCEN-a, kako se doznaje, potvrđuje se veliki utjecaj i ugled koji su on osobno, ali i SOA, uživali proteklih godina u sigurnosnim tijelima EU i među europskih partnerima. Taj izbor ne bi mogao proći i bez europskih partnera, što znači da Markić ima potporu najvećih europskih sigurnosnih sustava, jer se mjesto direktora INTCEN-a popunjava natječajem i nije riječ o nacionalnoj kvoti.

I dok se u kuloarima imenovanje Hrvoja Omrčanina zamjenikom ravnatelja SOA-e tumači kao namjera državnog vrha da zadrži kontinuitet rada SOA-e, činjenica je da Omrčanin time dobiva u ruke jedan vrući politički krumpir. Omrčanin je trenutno pomoćnik ravnatelja za operacije, što znači da je i do sada praktično bio drugi čovjek SOA-e, no hoće li ostati drugi ili će pak postati prvi čovjek SOA-e ovisi o tome hoće li se u naredna dva mjeseca predsjednik Vlade i predsjednik države dogovoriti o Markićevom nasljedniku, ili će tek vršitelju dužnosti ravnatelja SOA-e produžiti mandat za još 2 mjeseca. Omrčanin je prošao sve razine rada u SOA-i, od operativca do pomoćnika ravnatelja, a tijekom karijere prošao je brojne edukacije i obuke na nacionalnoj razini i s međunarodnim partnerima.

Daniel Markić i Zvonimir Frka-Petešić na dočeku borbenih aviona Rafale

Ured predsjednika RH još se uvijek nije oglasio po ovom pitanju, no kako smo pisali na portalu Obris.org, Danielu Markiću bi mandat privremenog ravnatelja SOA-e istekao u subotu, 06. srpnja. Odluka o privremenom produženju mandata donesena 6. svibnja ove godine, nakon što je tehnički premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade objavio da je uputio predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću prijedlog za privremeno produljenje mandata aktualnom ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću. Dok je Plenković žustro navijao za Markićev novi mandat na čelu SOA-e, Milanović je imao uvjet – prije imenovanja novog ravnatelja “mora se provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Tudurića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije”. Tek nakon toga, poručeno je iz Ureda predsjednika, može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e. Odlaskom u Bruxelles Daniel Markić se spasio daljnjeg političkog ping-ponga koji će se, lako je moguće,prebaciti na novog v.d. ravnatelja Hrvoja Omrčanina.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović potpisat će Rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) kojim se Daniel Markić imenuje vršiteljem dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije s danom 6. svibnja 2024., do imenovanja ravnatelja, a najduže na rok do dva mjeseca, priopćeno je u petak iz Ureda Predsjednika. Odgovor je to predsjedniku Vlade, Andreju Plenkoviću, koji je u uvodu u jutrošnju sjednicu još uvijek tehničke Vlade u petak ujutro, rekao da je predsjedniku Republike uputio prijedlog o privremenom produljenju mandata ravnatelju SOA-e Danielu Markiću.

“Danas sam uputio i jedan prijedlog Predsjedniku Republike koji se odnosi na daljnje produljenje mandata – i to privremeno – aktualnom ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije danielu Markići do postizanja dogovora, naravno u kontekstu i formiranja nove Vlade o stalnom mandatu ravnatelja SOA-e kako bi SOA mogla normalno funkcionirati i nakon 6. svibnja. Naravno da je ovo sve u kontekstu i ranijeg imenovanja načelnika Glavnoga stožera Hrvatske vojske, gospodina Kundida”,

rekao je u uvodu današnje 303. sjednice Vlade premijer Plenković.

Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika RH:

“S obzirom da još nije formirana nova Vlada RH, a ravnatelju SOA-e Danielu Markiću 5. svibnja 2024. završava mandat na toj dužnosti, prijedlog Predsjednika Republike da se Daniela Markića imenuje za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e pokazao se sada kao jedino racionalno i odgovorno rješenje. Iako je Rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e moglo i trebalo biti doneseno još u ožujku, odluku danas tehničkog predsjednika Vlade RH da prihvati njegov raniji prijedlog, Predsjednik Republike smatra jedinom mogućom i ispravnom odlukom“.

Plenković i Milanović – hladno, vrlo hladno

Ured  Predsjednik Republike naglašava kako je Zoran Milanović predložio  predsjedniku Vlade RH još 11. ožujka 2024. imenovanje Daniela Markića vršiteljem dužnosti ravnatelja SOA-e do imenovanja novog ravnatelja, a najduže na rok do dva mjeseca, i to imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora. Predsjednik Republike upozorio je već tada predsjednika Vlade RH kako je izgledno da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH te se zbog toga neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Isto tako, dobro je, pa i pohvalno, što je tehnički predsjednik Vlade RH svoje postupanje vratio u ustavne okvire te što je opet svjestan da mora surađivati s Predsjednikom Republike kako to propisuju hrvatski Ustav i zakoni, ocijenjeno je u priopćenju iz Ureda Predsjednika. Tu se, među ostalim, očito aludira na to što je premijer Plenković jutros izbjegavao predsjednika Milanovića nazvati “Kršiteljem Ustava”, kako ga  je nazivao posljednjih tjedana, ali i što je – za razliku od primjerice imenovanja ravnatelja VSOA-e – odlučio izbjeći ignoriranje činjenice da mu je za imenovanje novog čelnog čovjeka civilne obavještajne agencije ipak neophodna koordinacija s Predsjednikom RH.

Inače, Daniel Markić je četvrti ravnatelj SOA-e, a na dužnost je imenovan 05. svibnja 2016. godine. Na drugi mandat imenovan je 6. svibnja 2020. godine. Na dočeku prvih 6 Rafalea 25. travnja Markić je viđen u kratkom, ali – činilo se – srdačnom razgovoru sa Zoranom Milanovićem. Iako je protekla 2 mjeseca naglašavao kako nema ništa protiv Markića, Milanović je njegov treći mandat na čelu SOA-e odgodio sve dok mu ne razjasni ulogu SOA-e u slučaju sigurnosne provjere Ivana Turudića.

“Razgovori ugodni” – Orsat Miljenić, Zoran Milanović i Daniel Markić

“Stav je Predsjednika Republike kako se prije bilo kakvog razgovora o imenu ravnatelja SOA-e mora provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Turudića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije. Tek nakon provođenja spomenutog može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e čiji mandat traje do 6. svibnja 2024. godine. Takav stav Predsjednika Republike ne samo da je već više puta javno izrečen, nego je jasno iznesen i predstavnicima Vlade RH”,

stajalo je u priopćenju Ureda predsjednika 29. veljače ove godine.Ured predsjednika je tada, kao i nekoliko puta kasnije, napominjao da ne postoji dogovor o imenovanju generala Tihomira Kundida na čelo GS OS RH u zamjenu za ponovno imenovanje Daniela Markića na čelo SOA-e. Vladin pregovarač, ministar obrane Ivan Anušić, uporno je ponavljao da je baš to dogovorio s Predsjednikom i njegovim suradnicima, te je na kraju zaključio kako mu je ovo “dobra škola” da više ništa ne dogovara bez da se potom o tome ne sastavi i zapisnik. Dva mjeseca, koliko je Markić dobio na čelu SOA-e, brzo će proći, a nema sumnje da će ih obilježiti nova drama i natezanje o novom ili starom kandidatu za ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije.

Nastavlja se trakavica  oko izbor čelnog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije, započeta razgovorima o izboru novog načelnika GS OS RH. Predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je jučer, u ponedjeljak 11. ožujka, dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću u kojemu mu predlaže da, sukladno njihovim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenuju Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije od isteka njegovog mandata 5. svibnja 2024. do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Uz dopis, uputio mu je i prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e.

U priopćenju upućenom premijeru Plenkoviću napominje se da ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću 5. svibnja 2024. godine završava mandat na toj dužnosti:

Daniel Markićje na čelu SOA-e naslijedio Dragana Lozančića

“Imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora s danom 14. ožujka 2024. godine, izgledno je da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku, početkom svibnja, kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH zbog čega se neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Bez racionalnog objašnjenja odbili ste prijedlog da sada – dok još i Vi kao predsjednik Vlade RH imate mandat, a prije raspuštanja Hrvatskog sabora – imenujemo ravnatelja SOA-e i zamjenika ravnatelja SOA-e, a kao što je to i propisano člankom 66. Zakona o Sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske. Isto tako, niste pokazali ni najmanje interesa da se pristupi izmjenama relevantnih podzakonskih akata kojima bi se poboljšalo funkcioniranje SOA-a i tako izbjeglo ponavljanje „slučaja Turudić“.
Kako bismo izbjegli situaciju u kojoj SOA ostaje bez ravnatelja, a zamjenik nije imenovan,  predlažem Vam da zajedno, sukladno našim ustavnim i zakonskim ovlastima, imenujemo Daniela Markića za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e od isteka njegovog mandata do izbora novog ravnatelja SOA-e, a najdulje na dva mjeseca. Napominjem da ću u svakom slučaju inzistirati da se, kako to predviđa Zakon, uz ravnatelja SOA-e imenuje i zamjenik ravnatelja. U prilogu Vam dostavljam prijedlog Rješenja o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja
Sigurnosno-obavještajne agencije pa Vas molim, ukoliko ste suglasni, da istu potpišete i vratite je meni na supotpis. Ukoliko pak imate drugi prijedlog ili izmjenu priloženog Rješenja, slobodno mi se obratite.“

Jučer je, gostujući u Dnevniku Nove TV, Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade  i ministar obrane, a ujedno i glavni Vladin pregovarač s predsjednikom Milanovićem, rekao:

“Mislim da će to sve biti u redu. U razgovoru s predsjednikom potvrđeno mi je da će za šefa SOA-e biti prihvaćen kandidat kojeg je predložio premijer”.

A premijer, kako je poznato, predlaže novi mandat za Markića, bez ikakvih ograda i uvjeta. Izgledno je da ovaj Milanovićev prijedlog neće proći, pa se očekuje skora reakcija iz Vlade.

Danas se iz baze američkih Kopnenih snaga Fort George G. Meade u saveznoj državi Maryland čulo o zanimljivoj aktivnosti koju su nedavno zajedno provodili stručnjaci za kibernetičku sigurnost iz Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske kao države domaćina. Naime, uz odobrenje Vlade RH te u suradnji sa Sigurnosno-obavještajnom agencijom, u Hrvatskoj je po prvi put boravio elitni tim obrambenih kibernetičkih stručnjaka iz Kibernetičkog zapovjedništva SAD-a (U.S. Cyber Command – USCYBERCOM). Oni su tu s domaćinima provodili zajedničku operaciju lova na zloćudne kibernetičke aktivnosti širom vitalnih informatičkih mreža Republike Hrvatske.

„Ova vrsta partnerstva u kibernetičkoj sigurnosti je neophodna u današnjem svijetu jer proširuje naš doseg i sposobnosti,“ rekao je ravnatelj SOA-e Daniel Markić i dodao: „Suočavamo se s istim protivnicima i prijetnjama u kibernetičkom prostoru kao i naši partneri, te ovakvim zajedničkim operacijama svi dobivamo i dijelimo vrijedna znanja o kibernetičkoj otpornosti – koja je postala ključan cilj nacionalne sigurnosti“.

Namjenske snage USCYBERCOM (Cyber National Mission Force – CNMF) redovito provode tzv. „operacije lova na terenu“ (Hunt Forward Operations) po cijelom svijetu, s ciljem učenja o aktivnostima protivnika za potrebe nacionalne obrane, ali i sa ciljem jačanja kolektivnih sposobnosti kibernetičke zaštite kod partnerskih država. Do kolovoza 2022. godine SAD su takve inozemne operacije provele 35 puta u 18 država, uključujući tu Estoniju, Litvu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Ukrajinu – gdje se radilo na preko 50 partnerskih mreža, uvelike i tijekom trajanja pandemije bolesti COVID-19. Američki tim, sastavljen od vojnih i civilnih stručnjaka, radio je zajedno sa stručnjacima iz SOA-inog Centra za kibernetičku sigurnost, gdje su lovili na prioritetnim mrežama važnim za nacionalnu sigurnost i tražili zloćudne kibernetičke aktivnosti te potencijalne ranjivosti. Nakon provedbe zajedničke operacije, američki se tim nedavno vratio u SAD, noseći sa sobom kako nova saznanja o protivničkim aktivnostima, tako i produbljeno azumijevanje savezničkih metodologija i sposobnosti.

Vođa američkog tima, čije ime se ne može otkriti iz sigurnosnih razloga, rekao je: „Za nas se tu ne radi samo o lovu na partnerskim mrežama u potrazi za prijetnjama sličnim onima na našim mrežama, i onda korištenju tog znanja u obrani naših nacionalnih mreža. Radi se tu i o osobnim vezama koje smo izgradili i partnerstvu koje razvijamo. Osobno sam bio impresioniran razinom organizacije, vidljivosti i proaktivnosti SOA-inog Centra za kibernetičku sigurnost dok smo sjedili rame uz rame loveći negativce“. Terenske operacije lova (Hunt Forward) dio su strategije stalnog angažmana USCYBERCOM-a, i usmjerene su na preventivno jačanje obrambenih sposobnosti SAD-a, te sprečavanje zloćudnih kibernetičkih aktivnosti na infrastrukturi SAD-a.

„Bila nam je čast poslati neke od naših najboljih obrambenih operativaca u Hrvatsku kako bi zajedno s našim partnerima lovili zajedničke prijetnje. Želimo donijeti ekspertizu i sposobnosti partnerskim nacijama dok prepoznajemo kibernetičke protivnike koji mogu ugroziti našu naciju“, rekao je američki general bojnik William J. Hartman, zapovjednik Kibernetičkih namjenskih snaga (CNMF). On je još i dodao: „Naši se timovi ne vraćaju kući samo s uvidima koji jačaju naše obrane i podupiru naše saveznike, nego se vraćaju i s profesionalnim odnosima… a ti će odnosi nastaviti rasti dok radimo zajedno, protiv zajedničkih protivnika, u godinama koje nadolaze“.

U kibernetičkoj sigurnosti „lov“ označava proaktivnu kibernetičku obrambenu aktivnost, izvođenu kako bi se pronašle i umanjile prijetnje koje nisu prvotno detektirane na mrežama i sustavima. Pri tome američki timovi ne rješavaju sami prijetnje na partnerskim mrežama, već  pomažu partnerima u otkrivanju i otklanjanju pronađenih prijetnji. Voditelj američkog tima kibernetičkih namjenskih snaga protiv ruskih prijetnji izjavio je: „Ovi obrambeni operativci su lovci, obučeni da poznaju ponašanje svojih meta“. Dodatno, „oni su stručnjaci u potrazi za tim ponašanjima, i pronalasku nekih od njihovih najzloćudnijih i prikrivenih tehnika. Mi dijelimo ove informacije s našim partnerima, kako bi oni onda mogli djelovati na vlastitim mrežama“. Uz suprotstavljanje zloćudnim kibernetičkim akterima koji ciljaju nacionalne mreže, podatke i platforme partnerskih država, ovakvim operacijama i SAD i saveznici stječu vrijedne uvide u protivnikove taktike, tehnike i procedure. Poznavanje ovih planova, sposobnosti i alata nadalje omogućuje ometanje i prekid ovakovih zloćudnih kibernetičkih aktivnosti čak i prije negoli se uspiju probiti u nacionalne mreže te počiniti značajnu štetu.

„Međunarodna partnerstva koja gradimo su ključna za prevenciju brojnih državno-sponzoriranih kibernetičkih napada i općenito napada koji ugrožavaju našu nacionalnu sigurnost. Što su izazovi kibernetičkoj sigurnosti složeniji, to sveobuhvatniji mora biti i naš odgovor na njih“, zaključno je naglasio ravnatelj Markić, čelnik organizacije koja je u Hrvatskoj primarno zadužena za prevenciju ovakvih ugroza nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske.

Za razliku od prošle godine, kada je Javno izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) za 2018. godinu osvanulo 3. lipnja, ove je godine i taj posao okasnio, te je prenesen na ranu jesen. Pa ipak, i jučerašnja objava, baš na jednakih 43 stranice teksta kao i lani, uvelike se uklapa u standard ustanovljen proteklih godina. Otprilike devet kompletno praznih stranica, te grafički vrlo rastresit dizajn dokumenta s mnogo slika, ipak u sebi skriva i ponešto zanimljivosti – koje bi izgleda trebale obuhvatiti proteklu 2019., ali i dobar dio tekuće 2020. godine. Nažalost, time dosadašnja godišnja Javna izvješća (uz jednaki opseg i strukturu) polagano zapravo prerastaju u dvogodišnje dokumente, što stvarno ne predstavlja dobru novinu. Uz to, iako je ispravljen lanjski nedostatak proračunskog informiranja, tijekom izvještajnog razdoblja potpuno je izostala nekada redovita komunikacija SOA-e s civilnim društvom u Hrvatskoj, što je još jedna loša novina u ovome resoru. No, pogledajmo sada taj dokument i ponešto detaljnije…

Javno izvješće SOA-e za 2019./2020.

Početak Javnog izvješća sačinjavaju dvije stranice uvoda iz pera ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je ustanovio da je Covid-19 utjecao na čitavu državu, ali je dao i poseban poticaj radu SOA-e, kako u pomoći radu ostalih državnih sustava, tako i na posebnoj zaštiti nacionalne sigurnosti u doba kada je pažnja većine skrenuta na pitanja krize i pandemije. Markić se tom prilikom pohvalio i s dvije posebno važne grane dostignuća SOA-e. Kao prvo, tu je sudjelovanje u osnivanju europskog Obavještajnog koledža, gdje je Republika Hrvatska prva jednogodišnja predsjedateljica ovog projekta koji obuhvaća 23 europske obavještajne zajednice. Kao drugo, tu je pojačani naglasak na cyber-prijetnje, kojima bi se trebalo bolje suprotstaviti i pomoću novoosnovanog Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e – kojeg se ponosno predstavilo u Izraelu, na velikoj stručnoj konferenciji Cybertech Global 2020 (održanoj u Tel Avivu od 28. do 30. siječnja 2020. godine).

Nakon tog uvodnog segmenta, u dokumentu “Javno izvješće” na red dolazi 6 stranica segmenta kratko nazvanog “SOA”, koji je gotovo udvostručen prema sličnome segmentu iz lanjske godine. On započinje opisom smisla i rada Agencije, te trostrukog sustava nadzora nad njezinim radom – gdje se uz stručni, parlamentarni i građanski nadzor sada otkriva i dodatan aspekt “sudskog nadzora”, ali se ipak ne navodi ni jedan konkretniji primjer funkcioniranja ijednog od tih nadzornih sustava. Tek se općenito konstatira: “Sva tri nadzorna tijela (UVNS, Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora) su tijekom 2019. godine obavljala nadzorne aktivnosti te u niti jednom slučaju nadzorna tijela nisu utvrdila nezakonitosti u radu SOA-e“. Nakon toga, na redu je dio “SOA u brojkama” koji zapravo daje osnovne omjere rada i djelovanja sigurnosno-obavještajnoga sustava u prethodnoj godini.

Tijekom 2019. godine SOA je Predsjedniku RH, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade RH i UVNS isporučila ukupno 440 analitičkih uradaka, što je na godišnjoj razini doduše manje nego 2016., 2017. ili 2018. godine. I dok grafičkog prikaza ovih brojeva u ovogodišnjem Javnome izvješću nema (pa smo ga mi ovdje dodali), njemu je zato dodan usporedni graf za “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima po godinama” – kategoriju koje nije bilo u Javnim izvješćima prethodnih godina, i koja onda pokazuje rast broja takvih skupnih uradaka, “sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te drugih izvješća s obavještajnim podacima“, te najbolje rezultate u razdoblju od 2015. do 2019 godine.

Uz to, u Javnom izvješću za lanjsku godinu navodi se i da je u 2019. bilo za 3,17 posto manje i dostava podataka i procjena drugim nadležnim tijelima (MUP-u, MVEP-u, Državnom odvjetništvu RH, USKOK-u, MORH-u, Ministarstvu gospodarstva i dr.) nego u 2018. godini – ali je porastao broj provedenih sigurnosnih provjera (za 511 ili 8,92 posto), te sigurnosnih prosudbi vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićenih objekata (za 24 ili 4,44 posto). Ozbiljniji porast zabilježen je i po pitanju sudjelovanja SOA-e pri rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava – gdje ih je u 2019. odrađeno 9.284 više nego godinu ranije, što je porast posla od nezanemarivih 13,78 posto.

Za razliku od Javnog izvješća SOA-e za 2018. godinu, sada novost predstavlja i povratak u sadržaj barem ograničenog prikaza proračunskog stanja Sigurnosno-obavještajne agencije u 2019. godini, kao i barem nekakvih navoda o svrsi za koju se trošilo dodijeljena proračunska sredstva. SOA tako navodi da je nakon velikog porasta sredstava u 2018. godini, vidljivog zbog “knjiženja povezanog s velikim infrastrukturnim projektom” (koji god on bio), sada to izdvajanje bitno bliže onima iz ranijih godina. Oko 398 milijuna kuna u 2019. godini potrošeno je tako da “najveći udio čine izdaci za zaposlene, a potom tekući i kapitalni izdaci“. Uz to, posebno se pohvalilo i “razvoj sposobnosti SOA-e“, gdje se osobita pozornost “posvećuje financiranju projekata tehnološkog razvoja i modernizacije“. Dapače, istaknuto je kako se kvotu godišnjih ulaganja u razvoj i modernizaciju od 2012. do 2019. povećalo 6,68 puta, uz to da je gotovo polovica čitavog tog modernizacijskog ulaganja ostvarena 2018. i 2019. godine.

Sigurnosno okruženje

Čak 12 stranica (gotovo dva puta više nego u Javnom izvješću za 2018. godinu) posvećeno je sažetom opisivanju svjetskih trendova po pitanju sigurnosnih ugroza. Naglasak je stavljen na političke i gospodarske sile te blokove, gdje je posebno naglašava događanja u SAD-u i njihove trgovinske sporove s Kinom – državom koja sve više širi svoj utjecaj širom svijeta (što počinje dirati i malu Hrvatsku na marginama Europske unije). Spominje se i Rusku Federaciju, koja hibridnim djelovanjima, plasiranjem lažnih vijesti, te kibernetičkim napadima i dalje “nastoji ograničiti utjecaj NATO-a i EU, kao i njihovo daljnje širenje na jugoistok i istok Europe“. Iako je u Kini bolest Covid-19 po prvi put zabilježena 1. prosinca 2019. godine, da bi je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemijom 11. ožujka 2020. – ova je tema izazvala poseban interes SOA-e, koja napominje ovisnost Europe o zaštitnoj opremi iz Kine, kao i zabilježene informacijske igre s ciljem naglašavanja manjka solidarnosti među državama EU, te širenja sumnje u korisnost proglašenih epidemioloških mjera.

Uz to, naglašava se i sve šira te nezaobilaznija uloga interneta, kao i računalnih infrastruktura u životima svekolikih građana. No, takav je život društva i pojedinaca sve više izložen kako kibernetičkim napadima (često od zlonamjernih aktera iza kojih stoje pojedine države), tako i širenju ekstremističkih ideja i pokreta. Naglašava se da je Vijeće EU 30. srpnja 2020. donijelo uredbu kojom Europska unija po prvi put uvodi i sankcije zbog kibernetičkih napada – usmjerene prema šest pojedinaca i tri institucije iz tri države: (1) Rusije (Glavni centar za posebne tehnologije Glavne uprave GS OS Ruske Federacije – GU/GRU), (2) Kine (tvrtka Haitai Technology Development) i (3) Sjeverne Koreje (tvrtka Chosun Expo). No, EU ima i drugih problema, od kojih SOA posebno ističe BREXIT, usporeno proširenje na jugoistok kontinenta, te energetsku ovisnost o plinu – gdje onaj iz Rusije (147,4 milijardi prostornih metara u 2019. godini) sve više nadomješta LNG kojeg je od ukupno potrošenih oko 108 bcm uvozom stiglo 30 bcm iz Katar, 21 bcm iz Rusije, te 17 bcm iz SAD.

Od tzv. “Pojasa nestabilnosti” oko Europe, SOA posebno ističe sukob u Siriji, gdje je 2019. intervenirala i Turska, te Libiju – u kojoj se od svibnja 2019. godine rasplamsao rat snaga međunarodno priznate vlade u Tripoliju i Libijske nacionalne armije pod okriljem nepriznate vlade u Tobruku, koja doduše kontrolira većinu libijskog teritorija. Dok su se uz pojedine strane rasporedile pojedine države EU, Rusija, Turska i Egipat, to je područje za EU od 25. ožujka 2020. postalo poprištem pomorske operacije IRINI – u čijim aktivnostima nadzora pomorskog prometa sudjeluje i Republika Hrvatska. Dok ne čude spomeni niza klasičnih kriznih žarišta (Iran, Jemen, Afganistan i Irak), pa onda i zamrznutog sukoba u Ukrajini, zanimljivo je stavljanje naglaska i na dvije situacije iz nekoliko posljednjih tjedana – (1) masovne nemire u Bjelorusiji koji traju od kraja svibnja 2020. kao i (2) napetosti na istoku Mediterana koje su nakon početnih koraka krajem 2019. i tijekom prvim mjeseci 2020. dodatno eskalirale u srpnju i kolovozu ove godine. Te dvije situacije ukazuju da su i njima posvećeni dijelovi bili dorađivani vrlo nedavno – dodatno pomičući fokus čitavog ovog Javnog izvješća s 2019. na 2020. godinu.

U svemu ovome nije preskočen ni terorizam – prijetnja koju je posljednjih mjeseci zasjenila pandemija bolesti Covid-19, a prije toga joj je u islamističkoj varijanti zube poprilično razbilo međunarodno vojno djelovanje u Siriji i Iraku, te američko pogubljenje Abu Bakra al-Baghdadija 27. listopada 2019. godine – tako da i SOA konstatira opadanje takve opasnosti za Europu. Pa ipak, spominje se podrobnije povratak kući boraca iz redova negdašnje Islamske države, za koje SOA kaže: “Iz hrvatskog jugoistočnog susjedstva u Siriju i Irak otišlo je ukupno oko 1000 osoba, a većina njih se pridružila ISIL-u. Od tog broja poginulo je oko 25%, 30% ih se još nalazi na tom području, dok se oko 45% vratilo u matične države jugoistočne Europe“. Uz potrebu deradikalizacije takvih pojedinaca, ističe se i rizik kojeg predstavlja tranzit stranih državljana preko hrvatskog teritorija, a za koje postoje indicije da podupiru ili simpatiziraju terorističke aktivnosti, što je prema navodima SOA – dodatno izraženo u kontekstu migracijskih kretanja preko teritorija RH.

To susjedstvo RH, kojim se kreću radikalizirani pojedinci ali i migranti, nije stabilno – a u njemu pojedine države nastoje i svojim “obavještajnim te hibridnim aktivnostima” usporiti tekuće euroatlantske integracije. Iako su posljednjih godina i Crna Gora i Sjeverna Makedonija ušle u NATO, to nije riješilo njihove unutarnje probleme, od kojih SOA posebno ističe “društveni rascjep između prozapadnih suverenističkih snaga i prosrpskih snaga“. To nas pitanje sadržajno dovodi do razmatranja susjedne Srbije, izvora glavnine problema i nestabilnosti u regiji. Riječ je o državi koja “na vanjskopolitičkom i sigurnosnom planu nastoji balansirati u odnosima između Rusije i Zapada. Primjerice, kao kandidatkinja za članstvo u EU-u, Srbija i dalje ne slijedi restriktivne mjere EU-a protiv Rusije. Tijekom ove godine Srbija je značajan fokus stavila i na javno promoviranje jačanja odnosa s Kinom“. Ujedno se spominje i pojave velikosrpskog ekstremizma, koji širom regije negira kako teritorijalnu cjelovitost i suverenitet pojedinih država (kako Republike Hrvatske, tako i Crne Gore, BiH i Kosova), te priječi širenje Europske unije i NATO-a na jugoistok Europe uz isticanje privrženosti Rusiji.

Posebnu pažnju tu zaslužuje i tzv. “Balkanska ruta” – kako po pitanju kriminala, tako i migracija kao sigurnosne prijetnje. Organizirani kriminal je dobro uvezan u regiji, a posljednje vrijeme ga karakteriziraju i oružani sukobi klanova “na prostoru jugoistočnog susjedstva” Hrvatske. Osim krijumčarenja droga i oružja tim smjerom, ta ruta je i put za migrante koji idu u Europsku uniju. Njihov broj posljednjih godina opada – a u 2019. je zabilježeno ukupno 128.536 migranata – čiji broj ipak raste na “Balkanskoj ruti”, gdje je 2019. bilo detektirano preko 82.000 ilegalnih migranata (oko 46% više nego godinu ranije). Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije UN-a (International Organization for Migration – IOM), 2019. godinu je na tom smjeru populaciju zabilježenih migranata sačinjavalo njih 24% iz Pakistana, 18% iz Afganistana, 10% iz Sirije, 9% iz Maroka, 8% iz Iraka, a 31% iz ostalih država Azije i Afrike. Zanimljivo je podsjetiti da je te iste godine, kada je “Balkanskom rutom” prolazilo oko 82.000 ljudi, SOA provela oko 76.637 provjera statusnih pitanja stranaca i državljanstava – čime se obuhvatilo oko 93,46 posto migranata u prolazu, što pokazuje da ta prijetnja nije izvan kontrole kao što se to može čuti u dijelu domaće političke scene.

Stanje u Republici Hrvatskoj

Nakon toga, na ukupno 6 stranica sumirano je stanje u Republici Hrvatskoj po pitanju najbitnijih prijetnji koje je SOA identificirala u svome radu. Za početak je konstatirano: “Sigurnosna situacija u Republici Hrvatskoj je stabilna. U 2019. godini nije bilo događaja ni pojava koji bi značajnije ugrozili sigurnosne prilike u Republici Hrvatskoj. Trenutno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika“. U takvim okolnostima, podrobnije su opisane pojedine prijetnje: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strana obavještajna djelovanja, (4) kibernetičke ugroze, (5) sigurnosni utjecaj LNG terminala, (6) utjecaj Covid-19 na gospodarsku sigurnost, (7) korupcija i gospodarski kriminal, (8) organizirani kriminal, (9) posljedice ratnih zločina, i (10) utjecaj nepovoljnih demografskih trendova.

(1) Prijetnja terorizma je za RH manje vjerojatna. SOA je tu zabilježila prvi slučaj pogibije pripadnika OS RH u Afganistanu, i istakla prijetnju regionalnih islamista, tranzita radikaliziranih pojedinaca kroz RH te regionalnih povratnika s ratišta u Siriji i Iraku. Što se takvih pojedinaca u samoj RH tiče, SOA ističe da su salafisti u samoj Hrvatskoj malobrojni, te da otvoreno ne zagovaraju nasilje. Napominju još i: “Od ukupno sedam osoba (dvojica muškaraca i pet žena) koje su otišle na područje pod kontrolom ISIL-a, a koje imaju (i) hrvatsko državljanstvo, prema raspoloživim podacima dvojica muškaraca i jedna žena su poginuli tijekom 2017. i 2018. godine u Siriji/Iraku, a ostale žene su još uvijek u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih snaga u Siriji“. (2) Prema procjenama SOA-e, “ni jedna vrsta ekstremizma, neovisno o njegovoj ideološkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, nema pokretačku snagu niti potencijal za rušenje demokratskog ustavnog poretka, izazivanje nasilja, incidenata ili sukoba većih razmjera” – s naglaskom na navijačko nasilje, rizik jačanja antiimigracijskih skupina, te islamiste.

(3) Napomenuto je da obavještajna djelovanja prema RH dolaze s dvije načelne strane: kao prvo, od država koje s Hrvatskom imaju otvorena pitanja, ili, kao drugo, od država koje RH vide kao izazov ili suparnika temeljem članstva u euroatlantskim integracijama. Zabilježeno je i korištenje prostora RH u obavještajnom djelovanju prema trećim državama (gdje mediji spominju Rusiju i njihove kontakte s pojedincima iz Ukrajine u Hrvatskoj), te informacijska djelovanja prema RH – u kojima se “u informacijski i medijski prostor plasiraju fragmentirani podaci, lažne ili iskrivljene vijesti kojima se pokušava nametnuti viđenje nekog događaja i/ili mijenjati svijest i stavovi kod javnosti” – ne bi li se RH, EU i NATO prikazalo u negativnome svjetlu. SOA spominje da se za takva djelovanja “zloporabljuju novinski portali i medijske platforme, a ponekad čak i znanstveni instituti, koji lažnim vijestima i tendencioznim tezama trebaju dati vjerodostojnost i legitimitet“.

(4) SOA konstatira da su kibernetičke prijetnje u porastu, a i Republika Hrvatska je sve češće njihova meta (posebice kao članica NATO-a i EU-a). Riječ je tu sve učestalije o napadima koji su “temeljito planirani, napredni i ustrajni (APT – Advanced Persistent Threat)“, a usmjereni su na kritičku infrastrukturu. Napominje se da je SOA tu započela “opsežan proces prevencije i zaštite nacionalnog kibernetičkog prostora“, među ostalim i uspostavom internog Centra za kibernetičke tehnologije. Ovo tijelo bi trebalo raditi na zaštiti od pojedinačnih napada i APT kampanja “pomoću mreže senzora smještenih u tijelima koja se štite“. Takve APT napade navodno učestalo izvode “organizirane hakerske skupine koje se povezuje s obavještajnim sustavima pojedinih država“, a Hrvatska im je posljednjih godina bila metom više desetaka puta. Spomenuta mreža senzora prema SOA Centru za kibernetičke tehnologije dnevno šalje nekoliko stotina tisuća “indikativnih događaja“, a tijekom 2019. je iz toga bilo detektirano te zaustavljeno 5 “sofisticiranih državno sponzoriranih kibernetičkih APT napada“, među njima i na Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane RH. Kako napominje SOA, na meti se našla i INA, a u 2020. godini takvi napadi postaju sve složeniji.

Prikaz izgleda budućeg LNG terminala na Krku

(5) Što se dekarbonizacijske politike EU tiče, kao i nadolazećih promjena u energetskom te tehnološkom sektoru, tu se SOA osvrće na budućnost – i ističe važnost LNG terminala na Krku, koji je još u izgradnji. Ovo je jedina buduća okolnost koja je obuhvaćena ovim Javnim izvješćem, a SOA ocjenjuje da će njome RH jačati svoju energetsku sigurnost, diverzificirati dobavne pravce energenata, te smanjiti svoju ranjivost na vanjske utjecaje sa svjetskih i regionalnih tržišta. (6) U sklopu zaštite osnova gospodarskog sustava RH, SOA ističe posljedice koje je pandemija bolesti Covid-19 imala na turizam i ukupno gospodarstvo. Uz to, (7) spominje se i korupciju “u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima te javnim tvrtkama“, koja je značajna prijetnja gospodarskom razvitku RH. Naglasak je tu na gospodarskom kriminalu koji zlorabi javne nabave, te djeluje koruptivno prema “predstavnicima vlasti na raznim razinama” – posebno u velikim infrastrukturnim projektima financiranim iz domaćih ili EU sredstava. Kao novost treba istaknuti i spomen interesa “za ulaganje kapitala nepoznatog porijekla u Republiku Hrvatsku“, kao oblika “pranja novca“, često i s međunarodnim korijenima. (8) Kako je već napomenuto, organizirani kriminal dobro prekogranično surađuje, posebno pri švercu oružja i narkotika – gdje se posebno navodi primjer zapljene kokaina na hrvatskoj jedrilici, kojeg su na Kanarskim otocima zaustavile španjolske vlasti. Ovo događanje o kojem je javnost obaviještena 12. rujna 2020. godine ujedno je i najsvježiji unos u ovom Javnom izvješću SOA-e, koje bi se ipak prvenstveno trebalo baviti prikazom stanja u lanjskoj 2019. godini. (9) SOA ističe kako se i nadalje bavi prikupljanjem podataka te dokumentacije o krivcima, žrtvama i okolnostima počinjenja ratnih zločina u Domovinskom ratu, kao i utvrđivanjem lokacija pojedinačnih i masovnih grobnica, te utvrđivanjem mjesta boravka osoba osumnjičenih za ratne zločine. Za kraj, (10) po pitanju Hrvatske SOA ističe i “nepovoljnu demografsku strukturu i trendove” koji možda nisu izravna sigurnosna prijetnja, ali će ograničiti društveni i gospodarski razvoj RH. Ovo je samo nastavak sličnih trendova koje SOA uočava i za susjednu BiH – gdje ističu da ekonomski uvjetovano iseljavanje tamošnjih Hrvata ugrožava opstanak te zajednice, a u konačnici i multietnički karakter BiH.

Punilo za kraj

Preostalih 17 stranica dokumenta, zapravo 39,5 posto čitavog Javnog izvješća bitno je manje sadržajno i zanimljivo. U njemu se prvo prikazuju teme koje je na početku istaknuo i sam ravnatelj Markić: (1) “Obavještajni koledž u Europi” i (2) nastup ravnatelja SOA na konferenciji Cybertech 2020, da bi onda ukratko bili objašnjeni pojmovi “Depfake” i “Sigurnosne provjere”, te za kraj dana kratka reklama O odabiru karijere u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji Republike Hrvatske.

Premijer Plenković na potpisivanju Pisma namjere o osnivanju Obavještajnog koledža

Kao prvo, fantastično zvuči da je baš u Zagrebu potpisano Pismo namjere o osnivanju Obavještajnog koledža u Europi, 26. veljače 2020 godine, pa je onda predloženo i da “SOA bude prva predsjedateljica Koledža u trajanju od jedne godine” da bi onda predsjedanje preuzela Italija i potom Ujedinjeno Kraljevstvo – “dok bi SOA nakon predsjedanja ostala dio ove ‘trojke’“. No, malo pažljivijim čitanjem vidi se da je tu riječ tek o još jednoj od spektakularno javno prezentiranih ideja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koje predstavljaju francuski pogled na jačanje EU i njenih država članica. Od ukupno 30 država koje su pozvane (27 EU članica plus UK, Norveška i Švicarska), njih je 23 pristalo potpisati ponuđeno Pismo namjere (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Mađarska, Portugal, Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Norveška, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo) na najvećem javnom događanju koje je SOA ikada organizirala (u suradnji s privremenim tajništvom Koledža u Parizu). No, ta buduća institucija neće biti operativne naravi, a neće biti ni platforma za razmjenu ikakvih sigurnosnih i obavještajnih podataka. Biti će to tek nekakva mreža, bez formiranja većih stalnih ili upravljačkih struktura – koja će organizirati seminare u državama članicama i čije će članstvo biti vezano uz EU, iako ta inicijativa nije u ikakvom sklopu EU struktura. Želja je na dugi rok postići (1) edukativnu komponentu usmjerenu prema akademskoj zajednici i sferi think-tankova, (2) poticanje javnih promišljanja i utjecaj na kreiranje europskih politika, te (3) poticanje strateškog komuniciranja o obavještajnim pitanjima prema nacionalnim donositeljima odluka i javnosti.

Kao drugo, ponovo je istaknuta tema “Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e”, gdje je zapravo tek prenesen govor ravnatelja SOA-e Markića u Tel Avivu 29. siječnja 2020. godine. U njemu su bile spomenute sve aktualne i moderne teme – rast značaja cyber-sfere, pojmovi kao “Big Data” i “disruptivne tehnologije” (s posebnim osvrtom na “Deepfake”) – s naglaskom kako i SOA nastoji pratiti trendove. Napomenut je rad na suzbijanju tzv. “Naprednih, trajnih prijetnji”, s naglaskom na korištenje (1) kvalitetnih ljudi, (2) tehnologije, (3) mreže partnerstava, i (4) relevantnih informacija – i to sve u okviru SOA Centra za kibernetičke tehnologije. Pri tome je bila naglašena “namjera uključivanja najvažnijih nacionalnih javnih i privatnih dionika u integrirani sustav zaštite“, gdje se reklamiralo i otvorenost za suradnju “sa svim partnerima koji nam mogu pomoći“. No, teško se tu bilo oteti dojmu da je riječ tek o još jednoj optimističnoj viziji budućnosti, a ne o centru koji bi i stvarno operativno radio sve o čemu se pričalo.

Kao treće, u nastavku Javnog izvješća je na dvije strane objašnjen pojam “Deepfake”, kod kojeg se korištenjem sustava specijalizirano trenirane umjetne inteligencije obrađuje video ili audio materijale – tako da se kroz lik ili ton jedne osobe pronose izjave koje nemaju veze s originalom. Pri tome, to krivotvorenje se izvodi na način da konzumentu takvih materijala promjene ne izgledaju vidljive na prvi pogled (ili čak i detaljnijim proučavanjem) – što bi lako moglo dovesti u pitanje vjerodostojnost video i audio materijala, koja do nedavno uvelike nije bila upitna. Pri tome SOA definira i svoju buduću zadaću: “zadaća sigurnosnih sustava država bit će u iznalaženju načina prepoznavanja deepfake videa i sprječavanju njihova negativnog učinka na demokratske i sigurnosne procese“.

Kao četvrto, na dodatne dvije stranice, pri kraju Javnog izvješća SOA-e, naširoko je objašnjen pojam sigurnosnih provjera, po njihovim vrstama i svrsi, te postupak njihove provedbe i sadržaj koji čini sigurnosne zapreke za prolazak svih takvih provjera. A, kao peto, za kraj se Javno izvješće još jednom osvrnulo i na svoje vlastite kadrove. Uz isticanje kako je broj zaposlenih klasificiran, jednako kao i njihov identitet (i primanja), spomenuto je da većinu Agencije čine “službene osobe“, a “znatno manji dio čine namještenici“. Radi se tu vjerojatno i o uvodu u tvrdnju kako “Više od tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a žene čine oko 40% sastava SOA-e. Djelatnici SOA-e većinom su starosti između 40 i 50 godina, a trećina djelatnika SOA-e mlađe je od 40 godina“. No, za zapošljavanje kadrova SOA ne provodi javne natječaje, a “radno iskustvo nije potrebno, ali nije ni prepreka prilikom zapošljavanja“. Kandidati za posao moraju udovoljavati općim uvjetima za rad u državnoj službi te posebnim uvjetima sigurnosno-obavještajnog posla (poput posebne zdravstvene i psihičke sposobnosti, posebnih stručnih vještina i znanja). Uz to, kandidati moraju ispunjavati i sigurnosne uvjete koji se utvrđuju postupkom sigurnosne provjere te poligrafskim provjerama. Sve to predstavlja sastavni dio praktično svih dosadašnjih Javnih izvješća SOA-e, uz ponavljanje čak i grafičke opreme razlikovanja kategorija “operativac/ka”, “analitičar/ka” i “stručnjak/inja”, koja praktično pa nije suštinski mijenjana od 2017. godine.

Na jučerašnjem, ujedno i jedinom sučeljavanju svih 11 predsjedničkih kandidata u prvom krugu aktualnih predsjednički izbora, voditelji HRT-a su na samom početku, kao prvo nakon uvodnih obraćanja kandidata, postavili i pitanje: „Korupcija u društvu visoko je na listi kritika građana. U okvirima ovlasti predsjednika – kako biste se borili protiv korupcije?“. Na ovo je pitanje kao treći kandidat po redu krenula unutar jedne minute odgovarati i aktualna Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, čijih je prvih 45 sekundi ispalo neprijeporno:

„Dakle, kad govorimo o ustavnim ovlastima predsjednika, odnosno predsjednice – one su propisane Ustavom. I, one su u okviru tajnih službi, odnosno obavještajnih službi, kojima se može djelovati. Ono što sam do sada radila, i što ću raditi, je poticanje suradnje različitih tajnih službi na ovom prostoru, kako bi se spriječio međunarodni kriminal i korupcija. Posebno ću inzistirati na tome, isto tako, da se mijenja zakonodavstvo u budućnosti, kako bismo omogućili da službe rade i… odnosno, koordinaciju između svih službi, i tri poluga vlasti, u koje se ne možemo miješati… naša izvršna vlast u pravosudnu“.

Na to je uslijedio nastavak, tijekom posljednjih 15 sekundi, koji je tijekom srijede, 18. prosinca izazvao pravu buru u javnosti:

„Međutim, ono što je meni problem… Ja se već godinama borim s korupcijom u samim službama, i u SOA-i, i VSOA-i, i drugim službama. Mislim da je došlo vrijeme da se pomladi, da se zaposli mlade ljude, koji nisu korumpirani, i koji će raditi profesionalno“.

No, iako je ova jučerašnja javna tvrdnja državne poglavarice Republike Hrvatske odjeknula trenutno, i bila je zapažena već i u prvim analizama sadržaja debate, nikakve reakcije na nju nisu bile dio nastavka sučeljavanja – već se o tome na veliko krenulo pričati tek idućeg dana.

Prva objašnjenja i reakcije

Nakon prvih reakcija, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović danas ujutro posebnim je očitovanjem krenula objašnjavati svoju jučerašnju izjavu na temu sigurnosno-obavještajnih službi, koje prema čl 103. Ustava u suradnji s predsjednikom Vlade usmjerava, te čije čelnike u supotpisu s premijerom imenuje. Fokus teme završio je sužen prvenstveno na Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA), čija je afera, otkrivena 2012. godine, stavljena u ponešto aktualniji politički kontekst:

„Naravno da se borim s korupcijom u sigurnosno-obavještajnom sustavu. Pa taj sam sustav naslijedila od Ive Josipovića i Zorana Milanovića, opterećen jednim od najvećih korupcijskih skandala od samostalnosti Hrvatske. I danas je u tijeku drugostupanjski postupak protiv Darka Grdića i Ognjena Preosta, zbog nezapamćene korupcije i pronevjere milijunskih iznosa u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Ne očekujete valjda da je korupcijska hobotnica u kojoj je takav kriminal bio moguć istrijebljena preko noći. Do kuda je ta hobotnica dosezala pokazuje najbolje činjenica kako je Preost umirovljen samo tri dana nakon što je razriješen dužnosti zbog pokretanja istrage, a Darko Grdić je umirovljen jedan dan prije podizanja optužnice. Time je Milanovićev ministar obrane Kotromanović zaštitio Grdića i Preosta od zasluženog nečasnog otpusta i omogućio im da uživaju visoku generalsku mirovinu. To je korupcija najvišeg reda. I protiv takvog sustava se borim i borit ću se“.

Naravno, ovo je samo dolilo ulje na vatru, što se vidjelo prvo u više teorijski nastrojenoj objavi kandidata Miroslava Škore na društvenoj mreži Facebook, koji se s tezom i pitanjima za Vladu RH oglasio oko 10:20 ujutro:

„(…) Ona koja sukladno postojećim ovlastima PRH usmjerava rad sigurnosnih službi priznala je sustavnu korupciju u SOA-i i drugim službama i ustvrdila da u njima treba zaposliti mlade nekorumpirane ljude. Ova izjava Kolinde Grabar-Kitarović traži hitnu reakciju nadležnih državnih tijela i otvara niz vrlo ozbiljnih pitanja. 1. Kad je Kolinda Grabar-Kitarović kao aktualna predsjednica saznala za korupciju u sigurnosnim službama i zašto je dosad o tome šutjela? 2. Što je konkretno poduzela nakon saznanja o korupciji u SOA-i i drugim službama? 3. Jesu li ljudi koje se sumnjiči za koruptivne i druge protuzakonite radnje i dalje u sustavu? 4. Ima li premijer Plenković takvih saznanja? Ako ima, što je on poduzeo na tu temu? (…)“.

Za razliku od aktualnih političkih protukandidata na izborima čiji prvi krug očekujemo 22. prosinca, bitno je oštriji za Tportal oko podneva bio negdašnji SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović, kojeg se tu i direktno prozvalo:

„Ne zna što govori, nepripremljena je, ne provjerava činjenice i lupeta gluposti. Što se tiče VSOA-e, uzela je za primjer nešto što se dogodilo puno prije nego što smo Zoran Milanović i ja ušli u Vladu. Mi smo posumnjali da frajeri uzimaju novac i pokazalo se da smo u pravu, prijavili smo sumnje i pokrenut je postupak. Krađa novca dogodila se u mandatu HDZ-a“.

Kotromanović je to sve i dodatno pojasnio: „Nitko ne može biti nečasno otpušten samo na temelju sumnje i eventualno kaznene prijave, tako to ne ide jer uvijek postoji šansa da prijava bude odbačena. Upravo zbog toga osobe koje su pod sumnjom ne čekaju kraj postupka, nego na vrijeme podnose zahtjeve i same odlaze iz sustava, tu je kvaka“ – dodavši još i: „Tek ako je dovršen postupak pred civilnim sudom i tek ako je osoba pravomoćno osuđena na više od tri godine zatvora, sastaje se Vojnostegovni sud i odlučuje o nečasnom otpustu. Naprosto je komično to da ni nakon pet godina Kolinda Grabar Kitarović ne poznaje ni osnovna pravila i propise o vojnim snagama“.

„Slučaj Grdić i Preost“

Slučaj o kojem smo već pisali i na portalu Obris.org, svoju je službenu formu dobio krajem rujna 2013. godine, objavom optužnice DORH-a. U vezanom priopćenju za javnost tada je stajalo:

„USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana D. G. (1961.), O. P. (1969.), Z. I. (1972.), D. L. (1970.), T. M. K. (1976.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti. (26. 9. 2013.) Optužnicom se petorici okrivljenika, djelatnicima Vojno sigurnosno-obavještajne agencije, stavlja na teret da su, od 2009. do 2012. godine, u Zagrebu, iz proračunskih sredstava Agencije za posebne namjene otuđili najmanje pet milijuna kuna, a za koji iznos je oštećen proračun Republike Hrvatske. U namjeri prikrivanja protuzakonitog prisvajanja novca i izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, dvojica okrivljenika su naložili uništavanje službene dokumentacije“.

Pred Županijskim sudom u Zagrebu je optužnica bila potvrđena 28. studenog 2013. godine, da bi 6. veljače 2014. bilo održano i pripremno ročište. Na njemu je bilo odlučeno da će se predstojeće suđenje održavati zatvoreno za javnost (u skladu s traženjem USKOK-a) – što je onda nakon promjene sastava sudskog vijeća bilo i primijenjeno od prvog ročišta održanog 12. svibnja 2014. godine. Gotovo 4 godine nakon početka ovog suđenja, 24. siječnja 2018. godine je bila donesena i prvostupanjska presuda – kojom su od ukupno 5 optuženika njih četiri proglašena krivima, a jedan je oslobođen. Ujedno su izrečene i kazne zatvora, te obveza vraćanja ukupno 4,7 milijuna kuna – na što su se sve osuđenici i žalili. Kako stvari stoje, postupak je još i danas u fazi drugostupanjskog postupanja po tim žalbama. Kotromanović je sve to za N1 televiziju komentirao riječima:

„Manje od dva mjeseca nakon što sam postao ministar obrane dobio sam anonimnu predstavku gdje sam čitao određene stvari. Temeljem te anonimne predstavke sam komunicirao ured Vijeća za nacionalnu sigurnost i uputili smo nadzor u obavještajne agencije. Nadzor je utvrdio da su se nekakve stvari događale, i prije mene, za vrijeme HDZ-a 2009. godine. Temeljem nadzora sjeli smo zajedno s Odvjetništvom i krim policijom i napravili smo sve po proceduri“.

Tim je temeljem Kotromanović odbio i predsjedničke insinuacije o odgovornosti tadašnjeg vrha MORH-a i Vlade RH – „Nije mi jasno zašto sam ona proziva moju Vladu kad smo mi ti koji smo otkrili i napravili sve što treba po zakonu. Nakon toga to više nije bilo u nadležnosti Ministarstva obrane“.

A vrh agencija SOA i VSOA?

Treba napomenuti kako posljednjih godina zapravo nije bilo otkrivanja usporedive razine problema bilo u civilnoj ili vojnoj sigurnosno-obavještajnoj službi u RH. Dapače, od tog vremena na čelu obje agencije izmijenio se niz osoba – kako u civilnoj službi SOA, tako i u vojnoj VSOA. Konkretno, u doba svih problematičnih događanja u vojnoj VSOA, njenim je civilnim parnjakom upravljao Josip Buljević (od 10. listopada 2008. do 10. listopada 2012. godine) – osoba koju je baš Kolinda Grabar Kitarović prvo uzela za svoga savjetnika loše osmišljenog spoja dotadašnjih savjetničkih resora nacionalne sigurnosti i obrane, da bi tijekom prve polovice 2016. on nakratko postao i ministar obrane Republike Hrvatske, u koalicijskoj vladi HDZ-a i Mosta nezavisnih lista koja se pokazala poraznom za resor obrane u RH. Njega je sredinom listopada 2012. godine na čelu SOA-e zamijenio Dragan Lozančić – široj javnosti prvenstveno poznat kao osoba koja je pod još uvijek spornim okolnostima u veljači 2016. godine „izgubila povjerenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović“. Politička i sigurnosna kriza koja je uslijedila tijekom idućih mjeseci uvelike je narušila sliku o predsjednici RH, te se kasnijih godina pretvorila u ustrajno spominjanu aferu nejasnog punog dosega. No, dok je Lozančić bio rehabilitiran manje od godinu dana kasnije, na čelo službe SOA je u svibnju 2016. postavljen Daniel Markić – osoba koja dužnost ravnatelja SOA-e obnaša i danas.

Ponešto manje politički burno bilo je posljednjih godina i u službi VSOA. Nakon spominjanog skandala sa sudskim nastavkom, ondje je osramoćenog generala Grdića (koji je na čelu VSOA bio od 16. srpnja 2008. do 16. srpnja 2012. godine) naslijedio general Zdravko Klanac. Početkom srpnja 2015. godine, Klanac je bio smijenjen (među nizom razloga spominjao se i neočekivani odlazak „Krila Oluje“ iz Hrvatske), što nije ujedno značilo i njegov kraj aktivne vojne karijere. Tada na čelo VSOA dolazi general Ivica Kinder, čiji mandat traje od 10. srpnja 2015. do 10. srpnja 2019. godine – da bi ljetos dobio i novi četverogodišnji mandat na ovoj bitnoj poziciji obrambenog i sigurnosnog sektora RH. Dakle, današnji spomen afera od prije više od sedam godina u obje sigurnosno-obavještajne službe zapravo uvelike predstavlja iskopavanje „predprošlih osoba“ i ozbiljnu sadržajnu arheologiju. Sve to je još i čudnije kad se pogleda ukupno mali učinak, te uz najbolju volju tek mizernu dobrobit koju se s funkcije Predsjednika RH tijekom zadnjih skoro 5 godina prosulo na polje hrvatskih sigurnosno-obavještajnih organizacija.

U ovakvim okolnostima onda ne čudi ni činjenica kako nije potrajalo pola dana, prije nego je u mikrofone i kamere hrvatskih medija došla i ponešto sadržajno korigirana verzija tematskih gledanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. U izjavama danim 18. prosinca, na margini stranačkog skupa u istarskoj općini Sveti Petar u Šumi, te objavljenim oko 14 sati, Kolinda Grabar Kitarović je zaključila:

„Što se tiče korupcije… Nažalost, ona je sveprisutna u društvu. Dakle, ona nije samo u politici. Ali, meni je najviše zabrinjavajuće kad je ona prisutna u onim agencijama koje bi se trebale baviti borbom protiv korupcije. I, imate vrlo ozbiljan slučaj, koji je sada u… čini mi se, u drugostupanjskom postupku, gdje su u VSOA-i pronevjereni veliki, veliki novci. A, dakle, sudski postupak se vodi. Da li će to ići još dublje i dalje, vidjet ćemo. Ha, bili smo i svjedoci toga da su curili podaci. Mislim da je u SOA-i sada stanje malo bolje, ali, moje je mišljenje da treba krenuti u zapošljavanje mladih ljudi, obrazovanih ljudi – posebno onih koji su stručni u kibernetici. I, da na taj način, jednom posebnom etikom prema poslu, pa i potpisivanjem one obveze čuvanja tajne… da će se riješiti velikim dijelom korupcija – jer ona se, nažalost, ne može iskorijeniti ni u jednom društvu. Ali, moramo razgovarati o njoj, ona se mora sankcionirati“.

Upitana koliko je dugo znala za ove probleme u Službama, predsjednica Grabar Kitarović je krenula još i dodatno spuštati priču o spomenutom sudskom postupanju koje je već godinama kompletno zatvoreno za javnost:

„Da, da… Svi znamo za… u VSOA-i… za cijeli taj slučaj. Pa, to vam je javno poznato – vodi se postupak javno. Više puta sam razgovarala, isto tako, o tijeku postupka, s onima koji su vodili istrage, da vidimo koliko to duboko ide. Međutim, ja sam, isto tako svjesna svojih ovlasti, da se ne mogu umiješati u rad samih Službi – već postoje nadzorna tijela, među kojim je i Savjet za koordinaciju rada Službi… i tu će se sigurno poboljšati cijela ta koordinacija“.

Još replika i reakcija

Niti sličnom blagošću nije reagirao predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović, koji se tijekom popodnevnog skupa u Zadru s govornice osvrnuo i na državnu poglavaricu, a trenutno i predizbornu kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović. On se tom prilikom prvo oštro osvrnuo na „slučaj Lozančić“ iz 2016. godine, da bi tek na kraju prešao i na još uvijek aktualni „slučaj Grdić i Preost“:

„Obavještajne službe i sigurnosne službe ne možeš pomladiti niti postariti, tamo rade najbolji, najsvjesniji, dobro obrazovani, lojalni ljudi, čvrstog karaktera, nepotkupljivi. Oni koji mogu svakog tjedna završit na poligrafu – inače dobijaju otkaz. O ovome nešto kasnije, u drugom krugu. Tu isto ima vrlo neugodnih stvari, iz predsjedničine okoline. Međutim, da se vratimo na ovu korupciju u SOA-i, jer to su predsjedničke ovlasti… Dakle, 2016. godine, ona je na jedan divlji način smijenila tadašnjeg ravnatelja Dragana Lozančića… doktora Dragana Lozančića, inženjera, doktora matematike i strojarstva sa Columbie, to je sveučilište u New Yorku, jedno od najboljih na svijetu… čovjeka koji ima kruha, koji nije član ni jedne stranke, ni SDP-a ni HDZ-a, ni jedne stranke. Smijenila ga je zato što ju je navodno špijunirao, što je naravno notorna neistina. Međutim, pola godine kasnije je taj isti čovjek, postaje ravnatelj Agencije… Središnje agencije za… Državne uprave za zaštitu i spašavanje – jednog vrlo delikatnog tijela. Dakle, Državna uprava za zaštitu i spašavanje. Znate šta je to? Spašavanje kada bude požar, poplava… koordiniraju sve te napore. To je vrlo, vrlo integriran i zahtjevan sustav. Zahtijeva inženjerska, matematička, humanitarna i humanistička znanja, društvena znanja. Dakle, Plenković, predsjednik HDZ-a ga… nakon što ga je njegova kandidatkinja smijenila, potjerala s tog mjesta – postavlja na jedno od odgovornijih mjesta u sigurnosnom sustavu. Vi znate šta ja mislim o HDZ-u, i vi vrlo dobro znate i bez mene što HDZ je. Ali, ovaj slučaj vam od početka pokazuje nekoordiniranost, neprofesionalnost, osvetoljubivost, sitnu zavist i sitan karakter u vođenju možda i najdelikatnijeg sustava.

Dakle, prvo ga predsjednica najuri, nogom u donji dio leđa, onda ga premijer iz te iste stranke, koja se sad zaklinje u tu predsjednicu, ne da rehabilitira, nego mu da ozbiljnu dužnost, i tko je tu lud? I mi godinama kasnije slušamo o korupciji. Na dan izbora praktički. Izbori su za tri dana. Pa, to je tvoja kuća, tvoja kuhinja. Žohari su u njoj. Mora ih netko počistiti. Žohari su vrlo otporna bića, evolucijski još iz kambrija ili predkambrija… prastari su, ako sam se dobro… Dakle, neuništivo je to. Međutim, što se događalo 5 godina? Tko je nadzirao taj sustav? Govori o korupciji u Vojnoj agenciji, Vojno-sigurnosnoj agenciji, u kojoj su dva čelna čovjeka, čija imena sad ovdje nisu bitna, uhvaćeni u kriminalu, jer su uništavali račune… Dakle, račune koje su diskrecijski trošili… kad je bilo jasno da se mijenja vlast i da dolazi novi ravnatelj, kojeg smo postavili mi. Ti ljudi su trenutno i dalje u postupku, međutim, predsjednica kaže da su oni umirovljeni zato da ih se ne bi moglo nečasno otpustiti. Pa, upravo ona je to napravila prije tjedan dana ili prije dva tjedna, umirovivši ove časnike iz zrakoplovne baze… Koji ono grad? Zadar? … Koji su ulovljeni u švercu i u transportu civila. Dakle, pet minuta ljudi neki nisu u stanju, držati konzistentnu liniju misli i argumenata. Pet minuta. A bili bi vrhovni zapovjednici, vodili vanjsku politiku i koordinirali sigurnosno-obavještajne službe“.

No, nakon političkih takmaca, na izjave predsjednice Grabar Kitarović su tijekom kasnog popodneva reagirala su i prozvana dvojica optuženika u drugostupanjskom postupku – generali Darko Grdić i Ognjen Preost. Grdić je preko odvjetnice Višnje Drenški Lasan priopćenjem poručio:

„Potpuna je neistina da je general pukovnik mr. sc. Darko Grdić umirovljen dan prije podizanja optužnice, nego je protiv svoje volje umirovljen temeljem brzinski donesenih duboko dvojbenih izmjena Zakona o službi u oružanim snagama, nakon podizanja optužnice, u dobi od 52 godine i s navršenih više od 39 godina mirovinskog staža. Riječ je o generalu koji je završio najviše vojno obrazovanje u RH i SAD-u, bio ratni zapovjednik obrane Zagreba i obnašao niz najviših vojnih dužnosti u Hrvatskoj i inozemstvu, a koji je po ondašnjim propisima mogao raditi još sedam godina, ali je silom izguran iz sustava s mjesta glavnog inspektora obrane, jer je sve dužnosti, uključujući i onu ravnatelja VSOA obnašao bez selektivnog pristupa i jednako prema svima.

Začuđuje i duboko zabrinjava da jedna predsjednička kandidatkinja u svrhu prikupljanja jeftinih političkih poena pribjegava javnom blaćenju ljudi iznoseći neprovjerene podatke iz tajnog sudskog postupka te na nečuven način vrši pritisak na pravosudna tijela, poglavito na Vrhovni sud RH, dok istodobno izjavljuje kako je ‘svatko nedužan dok mu se pravomoćnom drugostupanjskom presudom ne dokaže krivnja’. Ta izjava očito se odnosi samo na njezine prijatelje i stranačke kolege, a za sve ostale po njezinu mišljenju vrijede neki drugi kriteriji. Istodobno, u svojem uredu zapošljava ljude koji su iz VSOA pravomoćno otpušteni zbog nezakonitosti u postupanju i radu, i u tome ne vidi nikakav problem.

Ovakvim izjavama kandidatkinja je povrijedila ustavno i konvencijsko načelo jednakosti ljudi pred zakonom jer je postupila diskriminatorno u odnosu na osobe u istoj pravnoj poziciji, a da za to nije postojao legitiman cilj niti razumno opravdanje. Osim toga, kandidatkinja, koja je još uvijek aktualna predsjednica RH, zaboravila je ili naprosto nije znala da je Republika Hrvatska već jednom zbog izrečenih sličnih javnih izjava osuđena pred Europskim sudom za ljudska prava zbog povrede prava na presumpciju nedužnosti, u predmetu Peša protiv Hrvatske“.

Nakon Grdića, priopćenjem preko svog odvjetnika Nenada Strukana oglasio se i drugi optuženik, Ognjen Preost. I on tvrdi da je Predsjednica RH povrijedila presumpciju nevinosti i time namjerno vrši utjecaj na Vrhovni sud.

„Iz sadržaja predsjedničine izjave jasno proizlazi da aktualna predsjednica ili ne zna ili ne poštuje pravni sustav Republike Hrvatske, jer je ovakvom izjavom predsjednica povrijedila presumpciju nevinosti te u javnost iznijela činjenice protivno zabrani Županijskog suda u Zagrebu.

Štoviše, ovakvom izjavom očigledno je namjerno izvršila izravan utjecaj na rad Vrhovnog suda RH, koji tek mora odlučiti o tome je li Ognjen Preost kriv zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Naime, predsjednica je jasno navela da je gospodin Preost ‘dio korupcijske hobotnice’ čime je najizravnije prejudicirala sudsku odluku. Bez obzira na trodiobu vlasti, koja izvršnoj vlasti zabranjuje utjecanje na odluke sudbene vlasti, treba naglasiti da nitko u ovoj državi ne smije sudovima sugerirati kakvu će odluku donijeti.

Gospođa Grabar-Kitarović je u dosadašnjim javnim nastupima jasno naglašavala kako treba poštivati presumpciju nevinosti, kad se radilo o postupcima koji se vode protiv njoj bliskih osoba. Ova činjenica pokazuje da je gospođa Grabar-Kitarović namjerno prekršila ustavnu presumpciju nevinosti na štetu gospodina Preosta. Motivi su njezini i u njih gospodin Preost ne ulazi. Međutim, sugeriranje Vrhovnom sudu RH kakvu odluku treba donijeti, kao i iznošenje činjenica koje je sud proglasio tajnim, predstavljaju kaznena djela koja su opisana u čl. 307. i 312. Kaznenog zakona“,

stoji u priopćenju Preostovog 0dvjetnika. koje završava podsjećanjem na prošle predsjedničke izbore:

„Naročito je zanimljivo da je i prije početka ovog kaznenog postupka, također u vrijeme zadnjih predsjedničkih izbora, tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, u jeku kampanje, nastupajući na HTV, najavio podizanje optužnice odnosno početak upravo gore spomenutog kaznenog postupka, a danas aktualna predsjednica i kandidat na izborima ponovno u jeku kampanje kao borac protiv korupcije najavljuje drugostupanjski postupak, a između redaka i njegov rezultat. Premda je u predizborne svrhe, ipak je previše“.

Na zatvorenom dijelu današnje, 21. po redu sjednice Vlade RH, prva od kadrovskih točaka je posebno zanimljiva. Da citiramo kratak i suh stil priopćenja: “Vlada je na zatvorenome dijelu sjednice raspravljala i o kadrovskim pitanjima. Razriješila je dužnosti dosadašnjeg ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje dr. sc. Jadrana Perinića  te je za novog ravnatelja imenovala dr. sc. Dragana Lozančića“.

Mandat Jadrana Perinića na čelu DUZS-a započeo je 26. siječnja 2012. godine i bio je prvenstveno obilježen nastavkom javne i djelatne neprepoznatljivosti spomenute Državne uprave. Iako je 2012. bilo poprilično nade da će ovaj profesionalni vatrogasac (do službe na čelu DUZS i zapovjednik postaje Gaženica pri JVP Zadar) promijeniti ponešto u dotadašnjim problemima državnog tijela zaduženog za reagiranje u slučajevima potreba – velike poplave 2014. godine zorno su pokazale neuspjeh takvih nastojanja. Ne samo da se tada jedva moglo vidjeti Civilnu zaštitu na djelu, već je i odonda postalo jasno kako glavninu posla te ustrojbene grane DUZS-a zapravo odrađuju baš svi drugi – prvenstveno OS RH, ali i MUP, Hrvatske vode, lokalni komunalci i tko već. Dapače, uz organizaciju Civilne zaštite pri DUZS-u i dalje na državnome trošku, počelo se i ponovno ustrojavanje vojne pričuve pravdati potrebama otpora elementarnim nepogodama – dok taj argument nije stran ni zagovornicima ponovnog uvođenja obveznog služenja vojne obveze u RH.

S druge strane – spomen novog ravnatelja DUZS još je zanimljiviji. Naime, kako je to u medijima bilo najavljivano početkom tjedna, Dragan Lozančić na ovo mjesto dolazi samo devet mjeseci i dva tjedna od trenutka kada je ipak dao ostavku na mjesto ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Za one koje sjećanje možda i ne služi, riječ je o slučaju koji je u mnogome obilježio prošlu godinu, ističući kaos u vrhu vlasti RH – gdje je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović iz javnosti nepoznatih razloga prvo u neugodnu situaciju dovela tada novu vladu zbunjenog Tihomira Oreškovića, da bi se čitavo pitanje smjene na čelu civilne obavještajne službe onda pretvorilo u mega-skandal koji se uglavnom negativno odrazio baš na samu vladaricu Pantovčaka. Prije spomenute službe u SOA-i, Lozančić je u obrambenome sustavu RH bio zadužen za planiranje – što je period kojem nitko nije imao prigovora.

Kako bilo da bilo, zanimljiv je bio i pogled na promjenu gledanja predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović na lik i djelo spomenutog Dragana Lozačića. Dok se prije godinu dana tu prvo radilo o osobi koja je “izgubila povjerenje” za obavljanje dotadašnje dužnosti, a onda početkom svibnja prošle godine i “privatnim, odnosno osobnim obavještajcem gospodina Milanovića”- danas su stvari ponešto drugačije. Naime, na jučerašnjoj ograničenoj konferenciji za tisak na Pantovčaku moglo se čuti: “Ne želim se vraćati u prošlost. Bilo je vrlo korektno od Vlade da se konzultiraju sa mnom prilikom njegovog angažmana u DUZS-u” – što potvrđuje da je Lozančić ovoga puta usuglašen kandidat Pantovčaka i Markova trga. Nadalje, Grabar Kitarović je potom stvari objasnila i šire “Nisam osoba koja bi ljudima uništavala karijere i vjerujem da ljude iz sigurnosnih službi treba zadržati u državnom sustavu RH“, kako je prenio Tportal.

Uglavnom, dok je Lozančića na čelu SOA-e lani zamijenio Daniel Markić, njegov dotadašnji “načelnik za međunarodnu suradnju” iz iste agencije (kojeg je Sabor saslušao i pozitivno ocijenio 4. svibnja prošle godine) – može se reći da u načinu rada te agencije i nije došlo do nekih posebnih prevrata ili negativnih promjena. S druge strane, postavljenje Lozančića na čelo itekako problematične Državne uprave za zaštitu i spašavanje stvarno predstavlja nastavak novije prakse o kadrovskome održavanju kadrova iz šireg sigurnosnog sustava. Tome je na određeni način svjedočilo i današnje imenovanje Damira Truta (prethodnika Jadrana Perinića na čelu DUZS) pomoćnikom ministra unutarnjih poslova RH, a i medijska nagađanja o sudbini Josipa Buljevića – koji je nakon mjesta ravnatelja SOA-e, savjetničke funkcije na Pantovčaku i neuspješne pozicije ministra obrane, sada valjda u igri za mjesto veleposlanika u Slovačkoj. Doduše, kako su diplomatska imenovanja posljednje vrijeme tek jedno od bojnih polja Pantovčaka i resora vanjskih poslova pri Vladi RH – ne čudi da su sva novija diplomatska imenovanja do daljnjega blokirana, pa u Slovačkoj Hrvatsku i dalje predstavlja Jakša Muljačić.

Po treći put od svog osnivanja 2006. godine, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) o svome je radu izvijestila hrvatsku javnost godišnjim izvješćem. Nakon prvog takvog izvješća, objavljenog s 31. kolovozom 2014. godine, uslijedilo je drugo izvješće objavljeno 14. lipnja 2015. godine, i sada treće po redu – naslovljeno na 26. lipnja 2016. godine. Nije sporno da je ovakav godišnji dokument široj javnosti od iznimnog značaja. Ujedno, dok smo i prva dva takva izvješća registrirali i proučili, njihova je strukturna neuobičajenost ostavljala dojam da se tu možda ipak više radi o ekscesu transparentnosti, a možda ipak ne o začetku neke ozbiljnije prakse obavještavanja javnosti o trošenju javnih sredstava namijenjenih ovoj pogledu prilično zaklonjenoj ustanovi Republike Hrvatske. Sada, kada je pred nama već treće po redu ovakvo izvješće, izgleda da se tu ipak počinje raditi o uspostavljenoj praksi redovite komunikacije s poreznim obveznicima RH – a ta činjenica traži i da se tom zanimljivom štivu posveti i više pažnje na portalu Obris.org.

Struktura “Javnih izvješća” SOA-e

Iako su sva tri do sada objavljena izvješća po dobrome dijelu svojih sadržajnih karakteristika slična, treba napomenuti kako se njihova struktura mijenjala. Pri tome, prvo od izvješća je bilo nešto duže od idućih (dokument od 52 stranice 2014. godine, nasuprot 48 u 2015. i sada 49 stranica u 2016. godini), a u njemu je veći dio bio posvećen definiranju pojmova, citiranju propisa i objašnjavanju struktura i odnosa. Tijekom iduće dvije godine, struktura izvješća je ponešto oslobođena takvih teorijskih navoda, uz zadržavanje bitnih činjeničnih iskaza na pojedine teme. Ujedno, kroz posljednja dva “Javna izvješća” SOA je ujednačila i sadržajnu strukturu svojih godišnjih dokumenata, koja se ponešto razlikuju od prvog u dosadašnjem nizu ovakvih dokumenata. Pa ipak, u sva tri spomenuta izvješća poprilično je prostora dano grafičkim ukrasima bez informacijske svrhe, dok je tek 2015. i 2016. tu uvedena praksa šireg prikazivanja numeričkih podataka na grafički način (što je poprilično podiglo njihovu preglednost).

Prije bilo kakovog detaljnijeg ulaska u sadržaj ovih dokumenata, potrebno je napomenuti jedan metodološki problem koji se tu ponavlja, sada već po treći put. Naime, bez obzira na načelnu godišnju prirodu objave “Javnih izvješća” SOA-e, kao i navođenje konkretne godine u naslovu posljednja dva takva dokumenta – zapravo nije jasno na koji se vremenski period ti dokumenti točno odnose. Osim što ta činjenica nije istaknuta u samim dokumentima, sama činjenica da oni u javnost izlaze sredinom godine koju zadnje vrijeme nose u naslovu – prilično jasno ukazuje da je njima u najboljem slučaju sadržajno obuhvaćeno tek razdoblje od prvih nekoliko mjeseci tekuće godine, što također nije svugdje ujednačeno na stvari. Time dolazimo do činjenice da se dokument “Javno izvješće 2016.” zapravo odnosi na 2015. godinu ozbiljno, a na prvih nekoliko mjeseci 2016. povremeno – što je posebno vidljivo u navođenim numeričkim podacima i njima pridruženim grafičkim prikazima. Kada smo istakli ovu metodološku napomenu, možemo i ponešto detaljnije uroniti u strukturu navedenih dokumenata.

Ukupno gledano, izvješće za 2015. godinu sastojalo se od 7 osnovnih strukturnih dijelova, dok je takvih segmenata ove godine ukupno 8. Osnovni segmenti su i dalje: (1) “Uvodno obraćanje ravnatelja“, (2) “O Sigurnosno-obavještajnoj agenciji“, (3) “Stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj“, (4) “Stanje sigurnosti u okruženju RH“, (5) “Rad SOA-e u brojkama“, (6) “Upravljanje SOA-om“, i (7) “Nadzor rada SOA-e“. Uz to, u osnovnom sadržaju izvješća za 2016. godinu dodan je segment (8) “Odgovornost prema javnosti“, koji je sadržajno bio prisutan i godinu dana ranije – ali kao odjeljak prethodnog strukturnog segmenta “Nadzor rada SOA-e”. Njegovo uvrštanje u osnovne strukturne segmente izvješća samo je dodatno istaknulo ovdje obrađen sadržajni odjeljak “Predaja arhivskog gradiva bivše Službe državne sigurnosti“. Uz ove dodatke, koji načelno nisu loši, teško je pohvaliti neka druga preslagivanja ovogodišnjeg sadržaja razmatranog dokumenta. Konkretno, riječ je o izostavljanju iz ovogodišnjeg sadržaja tri prijašnja sadržajna odjeljka (“Protuobavještajna zaštita i sigurnost štićenih osoba“, “Izazovi u upravljanju agencijom“, te “Razvoj sposobnosti SOA-e – provedba Plana razvoja“).

Odjeljak koji je dodan ove godine – spomenuto sređivanje ostavštine “Službe državne sigurnosti” (SDS) pri RSUP SRH – pokazuje se izuzetno zanimljivim. Tu se radi o obavljenoj obradi izuzetno masivnog materijala, čije sređivanje i predaja Hrvatskom državnom arhivu zasigurno nije bilo jednostavno. U zemlji kakva je Hrvatska danas, rastrgana često i prilično proizvoljnim gledanjima na ne tako davnu povijest, ovaj će materijal biti iznimno zanimljiv za sve ozbiljnije istraživače. S druge strane, kroz izostanak tri sadržajna odjeljka koja su ove godine uklonjena iz izvješća gubi se uvid u sadržaj bitnoga dijela poslova koje je SOA obavljala tijekom 2015. godine i početkom 2016. godine. Ujedno, time više nema ni traga javnim odjecima praćenja provedbe spomenutog “Plana razvoja agencije SOA” iz 2013. godine, a ovim je kraćenjima sadržaja izgubljen i već ionako kratak problematski uvid u rad Agencije – gdje je prilično sigurno da prethodno uočeni problemi ipak nisu do kraja riješeni tijekom proteklih godinu dana.

Sadržaj dokumenta “Javno izvješće 2016.”

Kroz segment “Uvodna riječ ravnatelja” otvara se godišnji dokument SOA-e, navodeći u potpisanoj osobnoj formi naglaske prvog čovjeka Agencije, za razliku od ostatka, koji je institucionalni. Na to se nastavlja segment “O Sigurnosno obavještajnoj agenciji“, koji kroz tri stranice objašnjava poziciju SOA-e u cjelini obavještajnog sustava RH, njene konkretne uloge i ovlasti prema korisnicima obavještajnih podataka u državi. Ovim se relativno kratkim teorijskim segmentom radi i uvod u konkretnija sadržajna razmatranja koja slijede.

3. Stanje sigurnosti u RH

Kao treći po redu slijedi segment “Stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj“, sastavljen od općeg uvoda i onda 10 tematskih odjeljaka koja obrađuju bitnije prijetnje uočene unutar prostora RH. Riječ je o ukupno 11 stranica teksta, unutar kojeg su uklopljena dva grafički istaknuta kraća teksta (sažetak nazvan “Otmica Tomislava Salopeka” i anonimizirani primjer djelovanja pod naslovom “Slučaj iz rada SOA-e: Korupcija – pogodovanje ciljanom ponuđaču“), 2 karte (mediteranske migracijske rute u Europu, te pregled trasa planiranih plinovoda na jugoistoku Europe) i jedna slika. Spomenuti tematski odjeljci ovog segmenta poredani su od dužih i detaljnijih, prema kraćim i općenitijima, a njima su obrađene pojedine bitnije prijetnje koje SOA nazire unutar granica RH. Tu su navedeni: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strano obavještajno djelovanje prema RH, (4) migracijski val, (5) korupcija, (6) organizirani kriminal, (7) energetska sigurnost, (8) kibernetički izazovi, (9) demografski izazovi, i (10) ratni zločini. U usporedbi prema godinu dana ranije, sada su tu dodana tri nova odjeljka, oni o migracijskome valu, cyber-prijetnjama i demografskim izazovima – pri tome, odjeljak o migracijama je ozbiljnije raspisan, dok su preostala dva odjeljka ostavljena iznimno općenitog izričaja, praktično bez jasnog povezivanja njihove teme s hrvatskom stvarnošću.

Odjeljak posvećen terorizmu je ponešto proširen ove godine. Uz negdašnji naglasak na lokalne podržavatelje radikalnog islama (i dalje spomen njih nekoliko desetaka), te osobe koje su otišle na ratišta Sirije i Iraka (od prošlogodišnjih oko 600, sada njih ukupno oko 900 iz regije – pri tome i dalje 6 iz RH), sada je težište stavljeno na konkretne napade koji su tijekom proteklih godinu dana odjeknuli Europom i u BiH. Ujedno, uz spomen migracijskog vala kao puta za prolazak terorista, detaljnije se spominju i prijetnje potencijalnih povratnika, kao i slučaj ubojstva Tomislava Salopeka – koje se iz nekog razloga vezuje direktno uz status RH kao “mete terorističkog napada“. Manje je govora o prošlogodišnjem težištu na islamističkoj radikalizaciji maloljetnika, kojoj je lani bio posvećen jedan od dva zasebna, grafički istaknuta teksta u ovom odjeljku.

I dio o ekstremizmu je proširen, s obzirom na lani, a težište je stavljeno na pojedine frakcije navijačkih skupina, koje nasilno djeluju i “izvan okvira sportskih događaja“. Desni i lijevi ektremizam opisuje se kao i lani, dok je 2015. spomenuta prisutnost četničkih pokreta u državama okruženja zamijećena i u RH, među mlađom populacijom često izrazitih anti-NATO stavova. Za razliku od prostora država susjednih RH, u domaćem okolišu nije zamijećen povijesni revizionizam. Ponešto je detaljnije obrađena i pojava odlaska dragovoljaca iz RH na bojišta u Ukrajinu – gdje se sada službeno govori o 19 ljudi do početka 2016. godine, od čega ih je, prema saznanjima SOA-e, ondje trenutno još 5. Dio o prijetnjama koje nosi migracijski val što je donedavno prolazio našim prostorima opisan je od nastanka, pa sve do kraja 2015. godine – sada među unutarnjim prijetnjama, dok ga se još lani tretiralo vanjskom pojavom. Uz stavljanje u širi kontekst (ukupnost ruta preko Mediterana), tu je dano i ponešto numeričkih podataka i karta.

Dio o stranim obavještajnim djelovanjima u RH, dug oko 1 stranice, ostao je ove godine doslovno isti kao i prošle, dok je u odjeljku o prijetnjama korupcije razlika iznimno mala (spomen korupcije u donošenju političkih i pravosudnih odluka, te novi zasebni grafički istaknuti tekst s anonimiziranim primjerom iz rada SOA-e). U odjeljku o prijetnjama od organiziranog kriminala samo više nema spomena stanju da tzv. “balkanska ruta” zaobilazi Hrvatsku – dok je negdašnji spomen organiziranog krijumčarenja ljudi sada uklopljen u zaseban odjeljak o migracijskome valu s kraja 2015. godine. Jednako tako, postojeći odjeljci o energetskoj sigurnosti i djelovanju po pitanju ratnih zločina su ostali gotovo pa identični prošlogodišnjima, dok su iznova pisani odjeljci o prijetnjama cyber-kriminala te demografskih izazova – koji su opisani kao postojeći u RH, te obuhvaćeni iznimno općenito i bez ikakvih konkretnih odrednica (demografski podaci za EU, ali ne i RH).

4. Stanje sigurnosti u okruženju RH

Četvrti po redu strukturni segment Javnog izvješća za 2016. godinu na ukupno 7 stranica obrađuje prijetnje i izazove iz bližeg te daljeg okruženja RH. Ovo je izvedeno kroz dva šira tekstualna odjeljka (o jugoistočnom susjedstvu RH i šire kroz tzv. “Pojas nestabilnosti u europskom okruženju“), uz 4 karte (prijetnje u široj regiji, Sirija, područja djelovanja al-Qaede i Libija), te jednu sliku. Pri tome, treba napomenuti kako je 2015. godine segment o širem europskom okruženju bio bolje strukturiran, kroz odvajanje teksta podnaslovima.

Iako je u grubim crtama zadržan okvir teksta o stanju u jugoistočnome susjedstvu RH, pojačan je naglasak na djelovanje pristalica ISIS, na pitanje povratnika s ratišta u Siriji i Iraku, te povijesni revizionizam i protivljenje euro-atlantskim integracijama. Kao poseban izazov u tom području prepoznat je i već spominjan migrantski val, koji jača prekogranične veze organiziranog kriminala – ali i pojavu krijumčarenja oružja zaostalog iz nedavnih ratova, ali i iz nedovoljno čuvanih skladišta, pa u zemlje EU. Šire nestabilnosti u okolici EU sada se opisuje bez spomena “Arapskog proljeća”, ali uzimajući u obzir raznolike učinke masovnih kretanja migranata, razvoj stanja na bojištima Sirije i Iraka (ruska intervencija u Siriji), kao i prelijevanje utjecaja radikalnim islamista u nizu zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. U taj su kontekst uklopljeni teroristički napadi u Francuskoj, Belgiji, Egiptu i Turskoj, kao i uspješno radikaliziranje pojedinaca koji onda samostalno napadaju ciljeve na Zapadu. Značajan je prostor opet dan i pitanju Rusije, razvoju krize u Ukrajini (njenom zamrzavanju), uz spomen i potencijalnog značaja ukidanja sankcija Iranu (bez jasne odluke – je li to za RH prijetnja ili ne).

5. SOA u brojkama

Peti segment dokumenta “Javno izvješće” bavi se kvantificiranjem parametara iz kojih se vidi radni učinak sustava Sigurnosno-obavještajne agencije. Ove godine on sadrži dva odjeljka: (1) “Analitički uradci i informacije“, te (2) “Sigurnosne provjere“, koji su i ponovo uobličeni u tekst čiji je izričaj ekstremno sličan onome iz 2015. godine.

U 2015. godini korisnicima je isporučeno oko 300 analitičkih uradaka, što je vjerojatno onaj najbolji dio od ukupno navedenih oko 10.500 sigurnosno-obavještajnih informacija danih te godine. Ovo predstavlja određen napredak prema 2014. godini – kada se navodi oko 290 analitičkih uradaka i ukupno oko 8.700 isporučenih informacija. Pri tome, nije jasno kako se broje slične ili iste informacije isporučivane različitim korisnicima (Sabor, ministarstva, Državno odvjetništvo i drugi), jednako kao što zapravo nije objašnjen ni porast broja tih poslanih “sigurnosno-obavještajnih informacija” od oko 20,7 posto u godini dana, u situaciji kada je istodobno broj kompleksnijih analitičkih proizvoda manje ili više ostao isti (odnosno, porastao je samo oko 3,4 posto). Jednako spektakularan rast, od oko tri puta, zabilježen je i na području informacija otposlanih prema EU – doduše bez konkretnih brojki, samo uz navod značajnog postotnog porasta.

Što se tematike sigurnosnih provjera tiče, njih je u protekloj godini obavljeno 263 manje nego 2014. godine (smanjenje od 4,4 posto) – umjesto 5.933 u 2014. godini, 2015. je provedeno 5.670 sigurnosnih provjera, čime 2014. po ovom pitanju ostaje rekordna od stupanja na snagu Zakona o sigurnosnim provjerama 2008. pa na ovamo. Pa ipak, donekle se izmijenila struktura provođenih provjera – 2015. je njih 5.010 bilo za certificiranje pristupa tajnim podacima, a 660 je bilo temeljnih sigurnosnih provjera. Time je certifikata provjeravano više nego 2013. i 2014. godine, a temeljnih provjera je izvođeno manje nego u tim prethodnim godinama. Što se tiče sigurnosnih provjera pravnih osoba, i njih je bilo više nego prije (29 naprama 21 u 2014. i 16 u 2013. godine), a tijekom 2015. godine opao je broj osoba za koje je pri provjerama dano negativno mišljenje – od 127 takvih slučajeva u 2014., godinu dana kasnije je zabilježeno 111 takvih osoba (ove godine bez detaljnijeg razloma razloga takve odluke). Uz pojačan naglasak na temu migracijskoga vala, zanimljivo je da SOA za period 2015. godine nije objavila podatak o broju provjera izvedenih nad tražiteljima viza i dozvola za boravak, osobama u tranzitu, te tražiteljima prijma ili otpusta iz državljanstva. Dok se u 2014. godini po tim razlozima ispitalo 84.073 osobe (a 2013. njih 117.441 i 2012. samo 27.047) – taj bi podatak možda djelovao smirujuće na javnost uzbuđenu nedavnim nagađanjima o masi terorista koji su potencijalno protjecali kroz RH prema Zapadnoj Europi.

Posebno treba napomenuti izostanak odjeljka “Protuobavještajna zaštita i sigurnost štićenih osoba” – koji je nekad bio sastavni dio ovog segmenta “Javnog izvješća”. Dok nije sporno da su provođena osiguranja pojedinih većih javnih skupova, jednako kao što su i štićene osobe u državi i 2015. godine bile pod zaštitom (a 2014. je tu bilo izvedeno 598 “prosudbi vezanih uz kretanje i boravak domaćih i stranih štićenih osoba“) – izostanak podataka o ovim aktivnostima u 2015. predstavlja veliki propust u aktualnome izvješću.

Upravljanje SOA-om

Ovaj, šesti po redu segment “Javnog izvješća” sastavljen je od tri sadržajna odjeljka raspisana na 6 stranica teksta, uz 5 grafičkih prikaza i jedan grafički istaknuti tekst obrazovno-marketinškog karaktera (o sadržaju posla u SOA-i). Nakon kratkog objašnjenja strukture SOA-e (odjeljak (1) “Organizacija i ustroj“), pažnja se usmjerava prvo na financiranje organizacije (odjeljak (2) “Transparentnost proračuna“), a onda i na pitanje upravljanja i razvoja radne snage u Agenciji (odjeljak (3) “Upravljanje ljudskim potencijalima“).

Uz napomenu kako je struktura SOA-e u 2015. godine dana ponešto detaljnije nego godinu dana ranije, treba zaključiti kako proračun ove agencije već godinama ustrajno pada (od 2011. do 2015. postupno je smanjen za ukupno 40 milijuna kuna, a onda 2016. za još 9 milijuna godišnje – ukupno 13,46 posto u 5 godina). Za razliku od pojedinih sličnih službi u regiji, SOA ne objavljuje ikakve proračunske podatke osim ovih osnovnih – tako da je zapravo nemoguće ocijeniti opravdanost trošenja, ali i moguću potrebu za povećanjem ovih sredstava. Pri tome, samo se navodi kako većina novca odlazi na troškove zaposlenih – koji su navodno posljednjih godina smanjeni za oko 10 posto (većinom u 2013. godini, kada je sada bivši ravnatelj Lozančić na čelu ove organizacije naslijedio Josipa Buljevića, trenutno tehničkog ministra obrane RH). Ujedno se okvirno spominje i modernizacija – ali opet bez ikakvih konkretnih brojki (samo uz navod kako je to odvajanje u postotku poraslo oko tri puta između 2012. i 2015. godine) i bez podataka o ostvarenju nekad spominjanog Plana modernizacije ove agencije. Posebno treba napomenuti da se u izvješćima od ove i prošle godine tu pojavljuju dva istovjetna grafička prikaza (postotno kretanje rashoda za modernizaciju, i postotno kretanje rashoda za zaposlene) – koji, iako navodno obuhvaćaju isti period, ipak navode različite pojedine vrijednosti za većinu promatranih godina, i to bez ikakvog spomena ili objašnjenja tako prikazanih razlika.

Odjeljci o ljudskim potencijalima SOA-e u “Javnom izvješću 2016.” sadržajno su siromašniji nego proteklih godina. Uz ustrajavanje na uskrati objave broja zaposlenih – o čemu se u više navrata itekako moglo čuti na političkoj sceni RH, jednako kao i o upitnim praksama primjenjivanim u takvom zapošljavanju – ipak se spominje načelan pad ritma zapošljavanja novih ljudi. Taj je podatak posebno zanimljiv ako se usporedi s navodima o bitnome rastu pojedinih vrsta učinka (posebno proizvodnje više informacija, koje su manje zahtjevne, nasuprot stagniranju broja ozbiljnijih analiza). Ujedno, više nema govora o demografskome profilu zaposlenih, kao ni o broju zaprimljenih životopisa osoba zainteresiranih za rad u sustavu SOA-e, dok su podaci o brojnosti žena u sustavu doslovno ponovljeni od prethodne godine – ukazujući valjda na određenu stalnost tog dijela kadrovske politike. Pa ipak, zanimljiva je razlika vidljiva u grafičkome prikazu razdjela po fazama postupka za zapošljavanje – gdje bi se na prvi pogled moglo zaključiti o postrožavanju kriterija za ulaz u sustav (naravno, ako taj prikaz nije samo ilustracija, bez prave informacijske vrijednosti opisanog sadržaja).

Napomenimo ponovo i kako je ovaj segment “Javnog izvješća” objavljenog prošle godine bio bogatiji za dva bitna sadržajna odjeljka – “Izazovi u upravljanju Agencijom“, te “Razvoj sposobnosti SOA-e – Provedba Plana razvoja“. Iako se tu radilo o prilično općenitim tekstovima, oni su ipak pružali mogućnost da se javnosti ukaže na probleme, pa i na područja u kojima SOA za svoje daljnje napredovanje treba podršku šireg građanstva. Njihov ovogodišnji izostanak tako predstavlja bitno smanjenje informativnosti svega objavljenoga.

Nadzor rada SOA-e

Uz definiranje ukupnog sustava nadzora nad Sigurnosno-obavještajnom agencijom, sedmi po redu segment dokumenta “Javno izvješće 2016.” opisuje i rezultate provedenih aktivnosti (1) vanjskog, te (2) unutarnjeg nadzora rada SOA-e.

Vanjski nadzor je tijekom 2015. godine manje okupirao SOA-u, gdje je provedeno ukupno 17 nadzora (12 od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, i još 5 od Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija), što je za jedan nadzor manje od 2014. godine – kada se u izvanredni nadzor SOA-e otputio i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Pa ipak, za 2015. godinu nije jasno definirano kakvo je po  vrsti bilo tih 12 nadzora UVNS, dok se za 2014. spominjalo 11 redovitih i 1 izvanredni nadzor.

Što se unutarnjeg nadzora tiče, za razliku od 2014. godine koja je tu bila vrlo dinamična (2 potpuna unutarnja nadzora i jedan izvanredni djelomični), u 2015. tu nema ni riječi o moguće provedenim aktivnostima. Spominje se samo kako je tijekom prošle godine bilo zaprimljeno 25 zahtjeva za uvidom u sigurnosno-obavještajnu dokumentaciju – za razliku od 2014. godine kada je takvih zahtjeva bilo zaprimljeno 29. Ujedno, tijekom 2015. je inicirano 6 disciplinskih postupaka, za razliku od njih 9 pokrenutih godinu dana ranije.

Odgovornost prema javnosti

Dok nije sporno kako SOA ima određene specifičnosti u obavještavanju poreznih obveznika o načinu na koji troši njihova sredstva – posljednjih je godina tu ipak došlo do bitnih i vidljivih pomaka. Nakon prvog javnog izvješća objavljenog krajem kolovoza 2014., a onda i drugog takvog dokumenta iz lipnja 2015. godine, sada razmatramo već treći dokument ove vrste.

Uz to, u Agenciji se već više godina održavaju i pojedina stručna predavanja za studente političkih znanosti i forenzike, a zadnjih je godina uspostavljena i dobra komunikacija s organizacijama civilnog društva koje se bave pitanjima sigurnosti, ljudskih prava i transparentnosti. Tu posebno treba istaknuti i niz tematskih te pozivnih okruglih stolova, koji su bili održani 23. svibnja 2013., pa onda 18. prosinca 2014., te još i 15. prosinca 2015. godine. Udruga “OBRIS – Obrana i sigurnost” sudjelovala je na sva ta tri tematska događanja, koja su svojom kvalitetnom diskusijskom atmosferom bila iznimno korisna. Nastavak ove prakse očekuje se i od novog ravnatelja SOA-e Daniela Markića.

Medijsko praćenje predaje materijala SDS u Hrvatski državni arhiv

Iako aktualno javno izvješće ne navodi nikakvih podataka, bilo bi zanimljivo vidjeti je li i u 2015. godini bilo podnošenja Zahtjeva po pravu na pristup informacijama, kakvih je 2014. zabilježeno 4 (od toga jedan prihvaćen, a 3 odbijena). No, dok ovi podaci nedostaju, u aktualnome “Javnom izvješću” je sadržajno zasebno obuhvaćen dovršetak posla na predaju u Hrvatski državni arhiv dokumentacije naslijeđene od Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP SRH. Riječ je o monumentalnom naporu dovršenom 24. rujna 2015. godine, kojim je na raspolaganje zainteresirane stručne javnosti stavljeno oko 134 metra dokumentacije nastale između 1937 i 1990 godine. Ovo je nastavak posla kojim je već na sličan način zbrinuta i dokumentacija iz vremena 2. Svjetskog rata iz fonda te iste SDS.

Zaključak

Iako nepobitno treba pozdraviti treću po redu objavu godišnjeg “Javnog izvješća” o radu Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), ponešto detaljniji uvid tu otkriva i određene probleme. S jedne strane, ovo izvješće i dalje muče određeni metodološki i sadržajni problemi, koji zapravo i nemaju neposredne veze s ogradama prema javnosti, na koje se mnogi rado pozivaju pri razmatranju tema nacionalne sigurnosti. S druge strane, mnoge je promatrače u objektivnom razmatranju omela i praksa da se aktualno izvješće izrazito čvrsto oslanja na lanjski dokument iste vrste – čak i do doslovnog ponavljanja brojnih pasusa, od riječi do riječi. Pažljivim promatranjem mi smo nastojali istaknuti novine i razlike koje su tu ipak prisutne – nažalost u više navrata nalazeći i određene redukcije u količini i vrsti objavljenih tematskih podataka. Ipak, za nadati se da će se nastaviti praksa nastojanja na javnom prikazivanju djelovanja SOA-e, čemu i ovo “Javno izvješće 2016.” pruža nemjerljiv doprinos.

Kada je u srijedu, 04. svibnja, saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, zahvaljujući glasovima opozicije uz potporu Mosta, dao pozitivno mišljenje kandidatu za ravnatelja SOA-e Daniela Markića, potpredsjednik Odbora Miroslav Tuđman imao je tzv. izdvojeno mišljenje. Novinarima je objasnio da njegovo „ne“ nije usmjereno protiv kandidata, već protiv načina na koji se ulazi u promjene na čelu jedne obavještajne službe bez pratećih promjena u samom sustavu. To se prije svega odnosi na tzv. koncept domovinske sigurnosti, o kojem je Kolinda Grabar Kitarović pričala još u kampanji za predsjednicu države, a onda i HDZ, tj. Domoljubna koalicija, prije izbora.

Iako je HDZ preko svog Odbora za obranu i nacionalnu sigurnost, na čelu s umirovljenim generalom Damirom Krstičevićem, puno prije izbora razrađivao koncept domovinske sigurnosti, i iako je on ušao u smjernice rada ove Vlade, taj se koncept danas pojavljuje samo kao floskula. Ni nakon više od 100 dana rada nove Vlade, nema naznaka da se taj gotovo fantomski koncept počeo implementirati u državni sustav. Štoviše, nije ni javno predstavljen, o njemu nema nikakve javne rasprave, a glavni tvorci koncepta sve su manje u poziciji da na njemu insistiraju. Predsjednica Kolinda Grabar KItarović je, kao jedno od svojih savjetničkih tijela, oformira i osnovala Vijeće za domovinsku sigurnost, kojem je sve do prije par dana na čelu bio Damir Krstičević, no i to je tijelo prilično umrtvljeno, sa samo 2 održane sjednice.

HDZ-ova trojka na Odboru za unutarnje poslove – Miroslav Tuđman, Željko Dilber i Tomislav Čuljak

O razlozima za izdvojeno mišljenje, te o odnosu Markić-SOA-domovinska sigurnost, kratko smo nakon sjednice saborskog Odbora za unutarnje poslove i nacionalnu sigurnost porazgovarali s potpredsjednikom Odbora i jednim od glavnih ljudi koji su sudjelovali u osmišljavanju domovinske sigurnosti, dr. Miroslavom Tuđmanom. Prije svega, ponovio nam je da izdvojeno mišljenje nije podnio zbog osobe Daniela Markića:

Izdvojeno mišljenje – u tom smislu da je krivi pristup, da bi prvo Odbor trebao razgovarati o konceptu nacionalne sigurnosti, o sustavu nacionalne sigurnosti i onda, kad se odlučuje o ljudima koji će to voditi – da se onda nađu ljudi koji će realizirati određeni program, a ne samo raspravljati o kvaliteti pojedinca. Prema tome, u tom smislu nije bilo nikakve, da kažem, negativne reference prema kandidatu, gospodinu Markiću, nego naprosto inzistiranje da počnemo jednom ozbiljno funkcionirati. Naime, problem je da, kao što i sami znate, Hrvatska nema Strategiju nacionalne sigurnosti – strategija iz 2002. godine je zastarjela po nizu pitanja, od toga da je još uvijek cilj ulazak u NATO, ulazak u Europsku uniju, što je realizirano… Ali nakon toga, mi smo izgubljeni u vremenu i prostoru. I ne zna se…ne zna se kako se dalje kretati. S druge pak strane, problem je i u tome što je Domoljubna koalicija, pripremajući se za izbore… mislim da je dvije godine trajao taj proces, ako ne i duže – priprema programa – ono što se u toj pripremi nazvalo “Domovinska sigurnost”… programa koji je bio dobro razrađen, čak i s projekcijom zakonskih prijedloga, kojom brzinom ih treba donositi kako bi se taj prijedlog mogao realizirati… Ali, nažalost, zbog sada ovakve kombinacije – nije ni koalicija, ni suradnja… odnosno, suradnja, a ne koalicija… i zbog zastoja koje smo imali do sada, a objektivno i zbog prioriteta, jer je Vlada ipak trebala donijeti i proračun, i ove mjere… to još nije došlo na red. Ali to nije razlog da razgovaramo personalno, … da prvo stavljamo, u prvi red, personalne promjene, a tek onda da razgovaramo o sadržaju.

Ali taj koncept domovinske sigurnosti i dalje stoji?

E sad… tu ja govorim o saborskoj perspektivi, iz saborske perspektive. Ne znam što je… Za taj koncept su odgovorni, naime, i Predsjednica republike, i Vlada… i, s jedne strane, taj koncept bi trebao proći, dobiti placet na Vladi, s obzirom na sastav Vlade i, s druge strane, trebao bi dobiti suglasnost, odnosno dogovor s Predsjednicom Republike. Jer, vidjeli ste, niz onih mojih primjedbi, koje sam u pisanoj formi dao prije sada već tri godine tadašnjem predsjedniku Josipoviću, i premijeru Milanoviću – niz primjedbi na nelogičnosti, od već samih zakonskih odredbi… To je nešto što je trebalo na toj današnjoj razini predsjednice i premijera dogovoriti i ići u realizaciju. Do nas taj refleks, odnosno, ta odluka, u Sabor ili Klub (Klub zastupnika HDZ-a, op.a.) nije došla – tako da vam u tom smislu ne mogu odgovoriti kakav je status, i kakvi su stavovi prema tom programu.

Što se Vas tiče – on je i dalje sadržajno aktualan?

Što se mene tiče, argumenti koje sam imao, koji su iz dosadašnjeg mog iskustva u stvaranju tog sustava nacionalne sigurnosti, iz iskustava i teorijskih, i uvida u međunarodna iskustva – ti moji prijedlozi i primjedbe su ugrađeni u ovaj program “Domovinske sigurnosti”. Ja nemam razloga to mijenjati, dok se eventualno ne pokaže nešto drugo, što bi moglo biti racionalnije, bolje. Ali tih argumenata do sada nije bilo.

Područje obrane i nacionalne sigurnosti prilično je usko, s ograničenim resursima. Je li onda tako teško postići konsenzus oko toga kako bi se i u kojem pravcu trebala razvijati obrana, a posebno nacionalna sigurnost?

Gledajte… Mi imamo iskusne ljude, i na području nacionalne sigurnosti, i ne samo na tome. Moje je mišljenje da politika načelno, ne samo ova vlada, nego i prethodna, možda čak prethodna još u daleko manjoj mjeri je bila spremna razgovarati i skupiti sve ljude koji znaju nešto o određenom području… čuti njihova mišljenja, i od toga napraviti određene rezimee, odnosno zaključke, koji bi onda vodili jednom racionalnom vođenju te politike. Tako da je to jedan problem, jer danas i na Odboru se manje ili više gleda na stranačke interese – raspodjele, bilo kadrovskih ili nekih drugih interesa, ideoloških – a premalo se vodi računa o tim nacionalnim interesima. Način, da se ipak kakav-takav konsenzus postigne, to je da se okupe ljudi koji imaju iskustva, koji imaju prijašnja iskustva, koji su sada upoznati sa trendovima i zahtjevima, od Europske unije i NATO-a, i drugih institucija, i da se do toga dođe. Mi te forme naprosto nemamo i ne koristimo.

Nedugo nakon našeg razgovora s dr. Tuđmanom neslužbeno se moglo čuti da će dojučerašnji ravnatelj SOA-e, Dragan Lozančić, prijeći na novo radno mjesto u Vladi. Navodno je upravo prelazak na novu dužnost bio razlog koji je Lozančić naveo u svojoj ostavci. No nakon pritisaka što javnosti, što HDZ-a, premijer Orešković se predomislio i odustao od namjere da Lozančića navodno imenuje svojim savjetnikom. Premijer nije sklon tome da se Lozančića „šutne na cestu“, a šef laburista Tomislav Končevski jutros je u Saboru najavio da će tražiti osnivanje istražnog povjerenstva za slučaj SOA-Lozančić – Grabar Kitarović.