Otvarajući novi/stari front oko nabave i sposobnosti borbenih aviona Rafale, MORH, Vlada i Predsjednik RH već se danima šamaraju izjavama o sposobnostima i srpskoj kupovini ovih borbenih aviona. Kako tu nema ništa novoga o čemu portal Obris.org nije pisao posljednjih godina, ovu polemiku za sada ćemo preskočiti i pozabaviti se lažnim informacijama koje su se pojavile u ovoj najnovijoj svađi u nizu.

Naime, u jučerašnjem priopćenju, pokušavajući dokazati kako su vlade premijera Plenkovića bolje od Milanovića i njegove vlade od prije 10 i više godina, MORH nabraja:

„Osim Rafalea, ova je Vlada nabavila borbene helikoptere Kiowa Warrior, višenamjenske helikoptere Black Hawk, borbena vozila pješaštva Bradley, sustave protuzračne obrane Mistral-3 te bespilotne letjelice Bayraktar“.

Kako je portal Obris.org učestalo pisao, ministar obrane u drugoj Plenkovićevoj Vladi Mario Banožić aktivno je sabotirao nabavu Bradleya za koju se, pak, javno zalagao predsjednik Milanović. Isti taj Banožić uvjeravao je javnost u to da je PZO sustav Mistral sustav kratkog dometa, umjesto „jako kratkog dometa“ kako navodi i sam proizvođač. No najveća i očigledna laž u ovoj MORH-ovoj rečenici tiče se nabave helikoptera Kiowa Warrior koje je, tvrdi Ministarstvo obrane, nabavila „ova Vlada“.

„Ova“ Vlada, odnosno Plenkovićeva Vlada, niti jedna od njih dosadašnjih 3, nije nabavila NITI JEDAN helikopter OH-58D Kiowa Warrior! Pregovore i samu nabavu provela je Vlada Zorana Milanovića – 2014, i 2015. godine, dok su helikopteri stizali 2016. i 2017. godine.

Sam projekt započeo je u rujnu 2014. tijekom godišnjih bilateralnih obrambenih konzultacija s američkim partnerom, nakon čega je Vlada SAD-a ponudila Hrvatskoj određeni višak lakih izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior putem „Excess Defense Articles“ – EDA programa. Pregovori vođeni tijekom 2015. i početkom 2016. godine rezultirali su potpisivanjem dva „Pisma ponude i prihvaćanja“ (LOA – „Letter of Offer and Acceptance“). Osnovna „LOA HR-B-IAB EDA Grant Transfer of OH-58D“ potpisana je 25. veljače 2016. godine, kojim je uz nabavu 16 helikoptera i 3 trenažera za obuku obuhvaćena i isporuka pripadajućih roba i usluga, dok je druga „LOA HR-B-DAA Training for OH-58D“ potpisana 8. travnja 2016. godine i njome je dogovorena obuka letačkog i zrakoplovno-tehničkog osoblja. Prve Kiowe stigle su u Hrvatsku 29. srpnja 2016., a ostalih 11 – 3. prosinca 2016. godine.

Ministri koji su u to vrijeme bili na čelu obrambenog sektora bili su Ante Kotromanović i Josip Buljević, a premijeri Zoran Milanović i Tihomir Orešković. Andrej Plenković je cijeli ovaj proces – ako ga je zanimao – mogao pratiti iz Bruxellesa, a Ivan Anušić iz Antunovca. Plenković je tek u listopadu 2016. postao premijer pa mu MORH može pripisati tek da je „ova Vlada“ dočekala završetak isporuke helikoptera Kiowa Warrior. Štoviše, „ova Vlada“ je krajem siječnja 2020. ostala bez jednog helikoptera nakon što se u tragičnoj nesreći kod Zablaća jedan OH-58D srušio u more, pri čemu su poginuli bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina. „Ova“ Plenkovićeva Vlada do danas nije dokupila još jedan helikopter Kiowa Warrior kako bi eskadrila opet brojila 16 letjelica.

Teza o tome kako je „ova Vlada kupila helikoptere Kiowa Warrior“ učestalo se počela pojavljivati posljednjih mjeseci. Iako istina ne odgovara činjenicama, koje smo ukratko iznijeli u ovom osvrtu, Ministarstvo obrane svojim priopćenjem ponovno širi tzv. lažne vijesti, baš kao svojedobno i o avionu MiG koji stoji na ulazu u vojarnu “Pukovnik Marko Živković”. Ozbiljne institucije stvarno ne bi trebale biti izvor dezinformacija, a pogotovo ne u političke svrhe!

Napokon je došao i taj dan. Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović donijela je 5. listopada odluke o postavljenju Drage Lovrića i Josipa Buljevića za nove veleposlanike RH, što je potom i objavljeno u Narodnim novinama od 12. listopada (NN 101/17).

Lovrić u Katar…

Kao što se već dugo najavljivalo, a nikako nije dolazilo na dnevni red, bivši načelnik Glavnog stožera OS RH Drago Lovrić postavljen je za novog izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika RH u Državi Katar, sa sjedištem u Dohi. Osim Katara, ovo veleposlanstvo nerezidentno pokriva i susjedni Oman, te Kuvajt, što će postati od prilične važnosti budući da od nedavno Hrvatska sudjeluje u misiji „Inherent Resolve“, za sada simbolično s jednim časnikom baziranim u Kuvajtu. U oproštajnom pismu donedavnog prvog rezidentnog hrvatskog veleposlanika u Kataru, Tomislava Bošnjaka, posebno se navodi uznapredovala gospodarska suradnja između Hrvatske i Katara, te između Hrvatske i Kuvajta. Tako je prošle, 2016. godine, hrvatski izvoz u Katar bio u vrijednosti iznad 50 milijuna dolara, jednako kao i izvoz u Kuvajt. Nema sumnje da je jedno od područja koje je doprinosilo tom hrvatskom izvozu bila i vojna/obrambena industrija, i u tom kontekstu treba gledati i Lovrićev odlazak u Katar – državu koju posljednjih mjeseci prilično muče i nesuglasice s nizom njenih arapskih susjeda, predvođenih Saudijskom Arabijom.

Ovim imenovanjem, Drago Lovrić je drugi najviši bivši časnik OS RH koji odlazi u diplomaciju. Prvi je bio također načelnik GS OS RH Antun Tus, kojeg je Vlada Ivice Račana imenovala za hrvatskog veleposlanika pri NATO-u. Nakon Tusovog imenovanja, godinama nije bilo odlazaka hrvatskih visokih časnika na najviša diplomatska mjesta, sve dok prošle godine general Ivan Jurić nije imenovan za hrvatskog veleposlanika u Iraku. Njegovo se imenovanje također može promatrati kroz prizmu vojne i vojno-gospodarske suradnje, baš kao i ovo bivšeg načelnika GS OS RH Lovrića. Za vrijeme mandata Drage Lovrića na čelu GS OS RH, uspostavljena je intenzivna suradnja s katarskim Oružanim snagama – organizirani su brojni bilateralni posjeti na najvišoj razini, kao i posjeti pojedinih dijelova grana oružanih snaga dviju država. No u posljednjoj godini Lovrićevog mandata ta je suradnja prešla na razinu skandala, nakon što je početkom ožujka 2015. cjelokupna postava (6 pilota) akro-grupe Krila Oluje zatražila raskid radnog odnosa radi kolektivnog odlaska u Katar. Tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik GS Drago Lovrić o namjerama hrvatskih istaknutih pilota nisu bili upoznati, a sam Lovrić je bio u posjetu svom kolegi, načelniku GS OS Katara general-bojniku Ghanimu Bin Shaheenu Al-Ghanimu samo tjedan dana prije zatraženog odlaska pilota Krila Oluje, čime je razmjer skandala bio još i veći. Jedini koji je zbog ovoga snosio posljedice bio je tadašnji ravnatelj VSOA-e Zdravko Klanac, koji je smijenjen s dužnosti. Piloti su dobili sporazumni raskid radnog odnosa jer su i Kotromanović i Lovrić priznali da im OS RH ne mogu ponuditi uvjete koje im nudi Katar.

…Buljević u Finsku…

Istoga dana kao i Lovrić, još je jedna bivša figura iz obrambenog sustava RH službeno imenovana za veleposlanika RH. Radi se o Josipu Buljeviću, kratkotrajnom prošlogodišnjem ministru obrane, i uvjerljivo najgorem čelnom čovjeku obrambenog resora u posljednjih 25 godina. Nakon nagađanja da ga čeka veleposlaničko mjesto u Slovačkoj, Buljević ipak odlazi put Finske, kao veleposlanik RH zadužen za tu zemlju i susjednu Estoniju. Buljevićev kratkotrajni ministarski mandat obilježilo je dodatno smanjenje obrambenog proračuna i istovremeno prihvaćanje novih međunarodnih obveza. Nedostatak novca, ali i interesa za dužnost koju je obnašao rezultirao je izostankom rezerviranja financijskih sredstava potrebnih za remont helikoptera Mi-171 Sh, koji i dan-danas stoje zaboravljeni i neremontirani u 91. ZB Pleso.

Jednako kao što je bilo puno razloga da se Buljevića ne postavlja na mjesto ministra obrane, tako su i brojni razlozi da ga se nakon odlaska iz Ministarstva obrane više ne zapošljava u državnim službama. Osim katastrofalnog mandata na čelu MORH-a, Buljevića prati i optužba za mobing iz vremena dok je bio na čelu SOA-e. Štoviše, temeljem tužbe SOA-inog agenta, u srpnju ove godine Općinski građanski sud u Zagrebu donio je u Hrvatskoj prvu presudu za mobing u SOA-i. Dotični agent je, zajedno sa skupinom svojim kolega, 2012. godine zatražio od SOA-e isplatu prekovremenih sati, no umjesto naknade priveden je „na razgovor“ i testiranje poligrafom, dok ga je tadašnji ravnatelj SOA-e, navodno, vrijeđao tvrdnjama da je „drogeraš i alkoholičar, protivnik RH i suradnik drugih tajnih službi“. Općinski građanski sud prihvatio je dio tužbe, te dosudio da Republika Hrvatska tajnom agentu zbog šikaniranja i zdravstvenih problema treba isplatiti 28.000 kuna plus kamate.

Iako se činilo da je Buljevićeva politička karijera zapečaćena nakon prošlogodišnjeg neuspjelog pokusa Tomislava Karamarka i Tihomira Oreškovića, odluka o imenovanju na veleposlaničko mjesto pokazuje da ipak nije tako. Navodno je za Buljevićevo političko oživljavanje zaslužna sama predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja ga je na početku svog predsjedničkog mandata i imenovala za savjetnika za obranu te nacionalnu sigurnost, izvukavši ga tako s mjesta konzula u SAD-u – bez obzira na spomenute razne prethodne prijepore, koji nisu bili nikakva tajna čak ni za širu javnost u Republici Hrvatskoj.

…na Pantovčaku praznina

Inače, valja podsjetiti da već mjesec i pol predsjednica RH nema savjetnika za skupno područje obrane i nacionalne sigurnosti. Time je polje rada nekad dovoljno zahtjevno za dva odvojena tima ozbiljnih ljudi prvo završilo u objedinjenom paket- aranžmanu, da bi onda postupno završilo i bez ikakvoga obnašatelja. Naime, s prvim danom rujna ove godine dotadašnja predsjednička savjetnica za obranu i nacionalnu sigurnost Maja Čavlović imenovana za predstojnicu Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. U trenucima kada Hrvatska započinje angažman u NATO-misijama ojačanja Prednje prisutnosti na granicama Ruske Federacije,  ali su i globalne obrambene te sigurnosne prilike vrlo turbulentne, predsjednica države ne bi si smjela dozvoliti luksuz da to važno savjetničko mjesto ovako mjesecima zjapi prazno.

Hrvatski je Sabor u petak, 07. srpnja, usvojio Godišnje izvješće o obrani za 2016. godinu, i to sa 100 glasova „ZA“ i 23 „suzdržana“. Najlošija obrambena godina u dugo vremena zaslužila je ozbiljnu raspravu u Saboru, no ona je bila nikad kraća – manje od 30 minuta, uključujući i obrazloženje predlagatelja, predstavnika Ministarstva obrane RH. No generalno, kompletno izvješće za tu nesretnu godinu (koju je obilježio nekompetentan i nezainteresiran ministar i politička kriza koja je dovela do pada Vlade) prošlo je potpuno „ispod radara“.

Izvješće na Vladi

Godišnje izvješće o obrani u 2016. godini usvojila je Vlada RH na svojoj 35. sjednici, održanoj 04. svibnja. Već je tada loš rad svog prethodnika Josipa Buljevića branio aktualni ministar Damir Krstičević, iako je, za početak, samom usporedbom proračuna bilo jasno da ne dijele isti pogled na obrambeni resor. Možda je upravo to kumovalo činjenici da je cijelo Izvješće Krstičević podijelio u 10 točaka, u svakoj od njih konstatirajući tek postojanje različitih segmenata obrane, bez ikakvog ulaženja u detalje. S iznimkom posljednje, 10. točke u kojoj je pohvalio povećanje obrambenog proračuna u mandatu aktualne Vlade.

„Sukladno Zakonu o obrani, Vlada RH podnosi Hrvatskom saboru Godišnje izvješće o obrani koji zastupnicima Hrvatskog sabora i javnosti daje uvid u stanje na području obrane u 2016. godini. (2) U okviru procjene sigurnosnog okružja ne uočavaju se pokazatelji izravne prijetnje oružanom agresijom državama-članicama NATO-a. Međutim, s obzirom na rastuće vojne sposobnosti pojedinih država, vjerojatnost drugih vrsta potencijalnih vojnih prijetnji je u porastu, te RH zajedno sa saveznicima nastavlja s razvojem obrambenih sposobnosti. (3) Sigurnost RH temelji se na izgradnji i unaprjeđenju vlastitih obrambenih sposobnosti, snažnom i djelotvornom Sjevernoatlantskom savezu, i jačanju Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU, djelotvornim mehanizmima kooperativne sigurnosti,  i nastojanjima za dugoročnu stabilizaciju neposrednog susjedstva i šireg okruženja. (4) Tijekom 2016. godine obrambena politika bila je usmjerena na nastavak izgradnje obrambenih sposobnosti definiranih DPR-om OS i NATO ciljevima sposobnosti. (5) Međunarodna obrambena suradnja i sigurnost provođeni su kao sastavni dio sigurnosne i obrambene politike RH, a težišno usmjerene na razvijanju odnosa s glavnim strateškim partnerima.

(6) Tijekom 2016. godine provođene su aktivnosti usmjerene na poboljšanju personalne strukture OS kroz unapređivanje kvalitete, te uravnoteženje i usklađivanje prijema i izdvajanja osoblja. (7) Opremanje i modernizacija u skladu s raspoloživim sredstvima provođeni su s ciljem dostizanja sposobnosti za provedbu misija i zadaća OS i NATO ciljeva sposobnosti. Zadržana je intencija uključivanja proizvođača vojne opreme iz RH i poticanja rasta hrvatskog gospodarstva uz uvažavanje tržišnog natjecanja. (8) Sve aktivnosti OS provođene su u funkciji ispunjenja misije i zadaće definiranih Ustavom, zakonom i strateškim dokumentima. Sudjelovanjem u međunarodnim misijama i operacijama nastavljen je naš doprinos izgradnji međunarodne sigurnosti. (9) Provedba zadaća potpore civilnim institucijama dokazala je spremnost OS kao neodvojivog dijela identiteta države i društva u zaštiti interesa i vrijednosti RH. I (10) – naglašavam da je u fokusu obrambenog resora čovjek, vojnik, dočasnik i časnik, državni službenik i namještenik, njegov standard i uvjeti rada. Zahvaljujući našoj Vladi, osigurali smo povećanje obrambenog proračuna u 2017. godini u odnosu na prethodnu godinu za 400 milijuna kuna, i ta sredstva će u najvećem dijelu biti usmjerena na unaprjeđivanje uvjeta života i rada osoblja i razvoj novih sposobnosti.“

Nakon ovog Krstičevićevog izlaganja, Vlada je jednoglasno i bez rasprave usvojila Godišnje izvješće, te ga poslala na drugu stranu Markovog trga.

Izvješće na Odboru za obranu

Prva stepenica koju je Godišnje izvješće moralo proći je saborski Odbor za obranu. Sjednica na kojoj je ono raspravljano održana je 20. lipnja, na kojoj se Izvješće našlo kao posljednja od ukupno 7 točaka, među kojima je bio i nacrt Strategije nacionalne sigurnosti, i nove misije i operacije za OS RH. Ovo je bio najsadržajniji dnevni red ovoga odbora od njegova osnivanja 2008. godine, a na njemu je i Izvješće, nakon gotovo maratonske sjednice (maratonske za saborske pojmove), raspravljeno tek forme radi, ukupno u 14 radnih minuta. Već uoči te točke dnevnoga reda, predsjednik Odbora za obranu Igor Dragovan ustanovio je da se radi o „izvješću koje nema veze s realnošću“, dok je ministar obrane Damir Krstičević odvratio: „Sve znate, predsjedniče“.

Krstičević se u daljnjoj prezentaciji stanja u obrani u 2016. nije odmaknuo puno dalje od onoga što je rekao na sjednici Vlade nešto ranije, baš kao što je tu nit na plenarnoj sjednici slijedio i državni tajnik Tomislav Ivić. Vozeći slalom između 2016. i 2017. godine, Krstičević je pokušavao zaobići loše vođenje obrane u prvoj polovici 2016. istaknuti tu neke poteze koje je sam povukao postavši ministrom obrane krajem te godine. Prema njegovom viđenju, krajem 2016. donesen je niz pravilnika koji trebaju poboljšati status djelatnih vojnih osoba i njihove uvjete rada, kao što su poduzeti i neki koraci za povećanje interesa za dragovoljno služenje vojnog roka.

„Ono što se trebamo još usmjeriti, fali nam vojnika u gardijskim brigadama. Tu trebamo sada… i vi, normalno, i mi koji nosimo sustav… baš vojnika. I, malo… i što se tiče ovih najnižih časnika, zapovjednika voda… i sada na tome radimo, na tim mjerama, kako taj dio isto postaviti,“

rekao je Krstičević, nastavljajući brojati probleme koje tek treba rješavati:

„Ono što su nam problemi u 2016. – to nismo uspjeli… zato i sada ovaj novi operativni raspored… imamo jako puno naših vojnika koji se prevoze. Jako puno. Imamo dnevno 109 autobusnih linija. Znači, svaki dan preko 6000 vojnika se prevozi. Sada možete zamisliti kvalitet života tog vojnika, dočasnika i časnika, koji već jutri krene u 4, 4 i po, i vozi se po skoro dva, dva i po sata… do 8. I onda njegovo radno vrijeme završi u 4, i on se opet, ponovno, vozi skoro do 7, 8 sati. I kako? Mislim da nam ne treba takav vojnik. Nama treba vojnik koji će imati svoju obitelj. I zato smo i malo sada pomakli te rasporede, upravo da bi smanjili troškove – to je skoro godišnje 50 milijuna kuna samo na prijevoz… a, s druge strane, da bi kvalitet života vojnika, dočasnika i časnika… i zato smo sada… i postrojbu otvaramo u Pločama, postrojbu otvaramo u Sinju, pa postrojba… možete zamisliti, u Varaždinu…“

Što se tiče projekata opremanja i modernizacije pokrenutih u vrijeme mandata Ante Kotromanovića, Krstičevićeva je zadaća, kako je sam rekao, te „projekte zatvoriti kako treba“ – to je projekt opremanja OS RH s PzH 2000, s helikopterima OH-58D Kiowa Warrior, i izgradnja obalnog ophodnog broda. „(…)to kasni. To preko godinu dana, što opravdano, što neopravdano… Taj brod je porinut prije petnaestak dana, međutim, do faze preuzimanja ima puno posla. Puno posla. I na nama je sada… svima, i taj koji je to dobio, i mi svi koji vodimo taj projekat – da taj projekat konačno… taj Obalni ophodni brod, da se on primi, odnosno, da taj brod ispuni one sve taktičko-tehničke zahtjeve koje treba imati“,

rekao je ministar obrane članovima saborskog Odbora. Kako se za raspravu nije javio nitko od članova Odbora, uz konstataciju “Ne ponovilo se“, predsjednik Dragovan zaključio je da je – „2016. u mnogo čemu bila izgubljena za Ministarstvo i za Oružane snage. I neke stvari su možda trebale biti gotove. Siguran sam da bi Kiowe letjele puno prije nego 05.8. … Nego, jednostavno smo se našli u jednoj potpuno praznoj fazi, neke stvari su neobjašnjivo stajale na mjestu i nisu se pomicale. Ali, bilo pa prošlo. Idemo naprijed“.

Godišnje izvješće o obrani u 2016. godini Odbor za obranu je usvojio s 5 glasova „za“ i 4 „suzdržana“.

Izvješće u Saboru

Godišnje izvješće u obrani za 2016. godinu došlo je red za saborsku raspravu na 4. plenarnoj sjednici, održanoj u srijedu, 05. srpnja. Toga je dana na dnevnom redu bilo ukupno 13 točaka, a Godišnje izvješće došlo je na red kao predzadnje, u kasno poslijepodne, pa nikome od prisutnih nije bilo žao što je cijela rasprava bila kraća od 30 minuta. U ime predlagatelja nastupao je državni tajnik u Ministarstvu obrane Tomislav Ivić, koji je većinu 2016. (dakle, u razdoblju za koje je rađeno Izvješće) bio zamjenik ministra. No Iviću se također činilo puno sadržajnijim spominjati postignuća iz ove, 2017. godine, pa je tako svoje izlaganje započeo pohvalom započinjanju te gotovo privođenju kraju izrade nove Strategije nacionalne sigurnosti i Zakona o sustavu domovinske sigurnosti, dokumenata koje je prošlogodišnja Orešković-Karamarkova Vlada spominjala kao ciljeve, ali ih nije pokrenula. Zato se Iviću činilo zgodnije reći da su se prioriteti Ministarstva obrane tijekom 2016. odnosili na „nastavak izgradnje obrambenih sposobnosti utvrđenih DPR-om OS RH i NATO ciljevima sposobnosti“, a Hrvatska je „nastavila pridonositi naporima na stabilizaciji kriznih žarišta i širenju područja mira i sigurnosti“. Spomenut je i nastavak projekata opremanja i modernizacije HRM-a, HRZ-a i HKoV-a, i to sa sredstvima ugovorenima još u mandatu Ante Kotromanovića kao ministra obrane, budući da nakon njega takvih novih projekata više uopće ni nije bilo.

Kao najznačajniju aktivnost Ivić je izdvojio summit NATO-saveza u Varšavi, na kojem je donesena odluka o angažmanu snaga u okviru ojačanja prednje prisutnosti. Mrtav-hladan Ivić je ustanovio da je „zaustavljen negativni trend pada obrambenog proračuna“, i to za godinu u kojoj je obrambeni proračun bio najniži ikad, dodavši potom ipak objašnjenje da je nakon 8 godina pada obrambenog proračuna i gubitka oko 25 % novaca, u 2017. za obranu izdvojeno skoro 400 milijuna kuna više. Bez obzira što je trebao obrazlagati Godišnje izvješće o obrani za 2016. godinu, tijekom koje je i sam bio zamjenik ministra obrane, aktualni državni tajnik Ivić govorio je o upravljanju osobljem u 2017. godini, i najavio skoro raspisivanje novog natječaja za prijam novih državnih službenika temeljem Uredbe o unutarnjem ustrojstvo MORH-a, donesene u prosincu prošle godine.

Govoreći i o ključnom pitanju HRZ-a Ivić je opet iskombinirao 2016. i 2017. godinu:

„Do kraja 2016. godine trebala je, prema važećem DPR-u OS RH, biti donijeta odluka o mogućnosti i modalitetima razvoja sposobnosti zaštite zračnog prostora. Stoga je oko projekta višenamjenskog borbenog aviona osnovan stručni tim za provedbu radnji oko nabave višenamjenskog borbenog aviona. Zadaća stručnog tima su izrada taktičko-tehničke studije do 30. lipnja 2017. godine, priprema elemenata za izradu zahtjeva za ponudu, izrada studija izvodljivosti nakon prikupljanja ponuda od potencijalnih ponuđača kroz analizu troškova i koristi radi pripreme u svrhu donošenja daljnjih odluka“.

No o tome zašto prošle godine nije donijeta ta odluka, kao ni o prošlogodišnjoj mega-temi o navodno katastrofalnom remontu MiG-ova u Ukrajini, pred Saborom se nije čulo ništa. Jednako tako, nije se čulo ništa ni o zakašnjelom te do danas neprovedenom remontu helikoptera Mi-171 Sh.

Rasprava je počela tako da je Ivan Vilibor Sinčić (Živi zid) izgubio pravo na riječ jer nije bio u Sabornici, pa je Miro Bulj (Most) dobio čast prvi progovoriti o Godišnjem izvješću u obrani u 2016. godini, ali je ipak govorio o nekim najavama iz 2017. – primjerice o razmještanju vojske u Sinj i Vukovar. Bulj je spomenuo i remont MiG-ova u Ukrajini, smatrajući da netko mora odgovarati za „uložen ogroman novac“, za uzvrat kojeg smo dobili MiG-ove „u dijelovima, u tačkama, u karijoli“, pa ga je zanimalo do kuda je došla istraga tog predmeta:

„To je ugroza nacionalne sigurnosti. Tada tko je vodio Vladu, tko je vodio nacionalnu sigurnost, tada je ugrozio segment nacionalne sigurnosti. Maknimo na stranu političke podjele, lijevi i desni i centar. Time što su avioni plaćeni, a istraga je morala doći kraju, odgovornost mora postojati, ogroman novac, a ugrozili smo zrakoplovstvo, tj. naš vrlo bitan vid naših obrambenih snaga. To je jedna poruka katastrofalna o kakvoj se neozbiljnoj državi radi. Pa nismo mi banana republika, ipak je Hrvatska vojska stvarana u krvi!“

Josip Đakić ispred Kluba zastupnika HDZ-a većinom je djelovao kao da iščitava dijelove Godišnjeg izvješća (što je vjerojatno i radio), u kojem je vidio samo pozitivne pomake, a kao poseban uspjeh istaknuo je nastavak suradnje obrambenog sektora s proizvođačima domaće obrambene industrije. Primijetio je, međutim, smanjenje obrambenog proračuna u 2016. godini, „koji stoji na putu izgradnji modernih i učinkovitih Oružanih snaga koje se mogu nositi sa svim izazovima u međunarodnim operacijama i u slučaju potrebe zaštite suvereniteta RH, te biti na raspolaganju za potporu civilnim institucijama u slučaju katastrofa i nesreća, i u drugim situacijama kao krajnjem cilju dugoročnog plana razvoja OS.“ Đakić je spočitnuo predstavniku Ministarstva obrane Tomislavu Iviću da su problemi borbenih aviona MiG-21 trebali biti više opisani u Godišnjem izvješću, jer je remont „djelomično uspio pa ga možemo proglasiti neuspjelim“.

I to je bila sveukupna rasprava o stanju u obrambenom sektoru u 2016. godini. Ukupno oko 28 minuta, od toga 2 rasprave u ukupnom trajanju od 18 minuta. Svaka čast!

Danas prije podne obavljena je primopredaja dužnosti između sada već starog i od sinoć novog ministra obrane, Josipa Buljevića i Damira Krstičevića. Odmah po primopredaji održan je i prvi zajednički kolegij novog ministra sa zatečenim suradnicima, a pale su i izjave za medije. Novi ministar obrane Damir Krstičević odmah je najavio da je jedan od ciljeva ove Vlade donošenje Strategije nacionalne sigurnosti kao temeljnog dokumenta kojim će se odrediti „koji su naši interesi, naši ciljevi, ugroze i rizici s kojima je suočeno društvo i koje sposobnosti nam trebaju u obrani, policiji, sigurnosno obavještajnom sustavu, gorskoj službi, vatrogastvu, kako bismo se mogli nositi s ugrozama i rizicima u budućnosti“. No prije donošenja Strategije nacionalne sigurnosti trebat će napraviti novi proračun, za što je već zadnji čas. Upravo će proračun pokazati smjer kojim će se dalje razvijati stvari, i u državi i u Ministarstvu obrane RH, a da će se upravo oko toga voditi rovovska bitka – svjestan je i novi ministar obrane:

„U mom poslu želim se fokusirati na čovjeka, na vojnika, dočasnika i časnika, jer je on ta razlika koja je i u našem Domovinskom, pobjedničkom ratu donijela nam mir i slobodu. Želim da taj standard vojnika, dočasnika, časnika, uvjeti života vojnika, dočasnika i časnika u našim vojarnama bude bolji, bude kvalitetniji… Znam da neće to biti lako, da imamo izazova sa proračunom, ali evo – jednim zajedničkim radom, timskim radom želim se maksimalno angažirati da se to poboljša,“

rekao je kratko Krstičević nakon preuzimanja dužnosti ministra obrane.

——————–

——————–

Prilikom jučerašnjeg predstavljanja programa svoje vlade, tada još mandatar Andrej Plenković objasnio je pred Hrvatskim saborom zašto je izbor za ministra obrane pao baš na Damira Krstičevića:

„Umirovljeni general bojnik Damir Krstičević predložen je za potpredsjednika Vlade i ministra obrane. Riječ je o zapovjedniku, ratnom zapovjedniku 4. gardijske brigade. Svoj veliki obol stvaranju suverene i samostalne Hrvatske u Domovinskom ratu nastavio je kasnije vrlo uspješnim i predanim radom i u sustavu MORH-a, i kasnije u privatnom sektoru. On će raditi na poboljšanju svih aspekata nacionalne sigurnosti.“

Nova Vlada Andreja Plenkovića izglasana je kasno navečer 19. listopada, s 91 glasom „ZA“ (točno koliko je bio i broj potpisa koje je Plenković prezentirao predsjednici Grabar Kitarović 10. listopada, za dobivanje statusa mandatara), 3 „SUZDRŽANA“ i 45 „PROTIV“.

Obrana i nacionalna sigurnost u programu Vlade

Kojih 10-ak sati ranije, na početko saborske sjednice, predstavljajući saborskim zastupnicima „Program Vlade RH za mandat 2016.-2020.“ Andrej Plenković objasnio je na što misli spominjući „poboljšanje svih aspekata nacionalne sigurnosti“:

„Kad je riječ o sigurnosti, u okolnostima dramatično izmijenjenih globalnih sigurnosnih izazova, Hrvatskoj je važno uspostaviti sveobuhvatan, koordiniran i proaktivan pristup svih institucija hrvatske države radi smanjivanja ranjivosti društva. Suradnjom obavještajnih i sigurnosnih službi treba osigurati bolju zaštitu od mogućih terorističkih prijetnji i drugih sigurnosnih ugroza, a ulaganjem u opremanje i modernizaciju Oružanih snaga, kao i policije, podići razinu naših sposobnosti.“

To je ujedno sažetak ionako vrlo kratkog dijela Programa Vlade za područje nacionalne sigurnosti i obrane. Na ukupno jednoj stranici Andrej Plenković je, zajedno sa svojim suradnicima, definirao program Vlade za ovo područje kroz ispunjavanje specifičnih ciljeva. To su:

1. učinkovit sustav domovinske sigurnosti: „donošenjem Strategije nacionalne sigurnosti koja će jasno definirati ciljeve, zadaće i poluge za ostvarivanje definiranih ciljeva ispunit će se osnovni preduvjet razvoja sigurnosnog sustava Hrvatske, a uspostavom učinkovitog sustava domovinske sigurnosti odgovorit će se novim sigurnosnim izazovima“;

2. borba protiv terorizma: „uspostavit će se snažnija suradnja obavještajnih i sigurnosnih službi, imajući u vidu terorističke prijetnje, a Oružane snage aktivno će sudjelovati u međunarodnim mirovnim misijama u okviru UN-a, NATO-a i EU“;

3. jačanje obrambenih sposobnosti OS RH: „Vlada će podići razinu potrebnih obrambenih sposobnosti OS ulaganjem u njihovo opremanje i modernizaciju, u skladu s dugoročnim planovima razvoja i preuzetim međunarodnim obvezama, sudjelovanjem u kolektivnim obrambenim mehanizmima, te realnim gospodarskim i financijskim potencijalom države“;

4. uloga policije i sigurno okruženje: „Vlada će osigurati sigurnije okružje kroz prevenciju i rješavanje lokalnih sigurnosnih pojava, radit će na što bržem razminiranju cijelog hrvatskog teritorija, te uspostaviti jedinstven i učinkovit sustav odgovora na krize i elementarne nepogode. U tome će ključno biti daljnje unapređenje rada hrvatske policije i DUZS-a“;

5. upravljanje migracijama: „Vlada RH temeljit će svoju politiku prema migracijskim kretanjima na načelima solidarnosti i empatiji prema migrantima, uz puno poštivanje nacionalnih propisa, pravne stečevine EU i međunarodnog prava. Vodeći računa o nacionalnim interesima RH, Vlada će aktivno sudjelovati u pronalaženju i implementaciji zajedničkih i održivih rješenja na razini EU“.

Na prvi pogled, radi se o načelnim odrednicama i ciljevima koji nisu novi, budući su na vrlo sličan način bili definirani i u predizbornome programu kojeg je HDZ predstavio 17. kolovoza ove godine (osim što je sada tu uspostava sustava domovinske sigurnosti dodatno povezana s donošenjem nove Strategije nacionalne sigurnosti RH u zajedničku programsku točku). No, o mnogima od tih stvari je govorio i program bivšeg premijera Tihomira Oreškovića, a proteklih 9 mjeseci nije se, osim verbalno, dogodilo ništa što bi zapravo označilo u kojem pravcu i na što se sve odnosi te nova „domovinska sigurnost“. Zato bi jedan od prvih koraka novog potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića trebala biti prezentacija koncepta domovinske sigurnosti široj zainteresiranoj javnosti i otvaranje javne rasprave. Naravno, sve to uz osnovni preduvjet, koji se u proteklih 9 mjeseci izgubio iz Ministarstva obrane – a to je definitivno povratak transparentnosti.

Kratkotrajna i sada već bivša Vlada Tihomira Oreškovića na svojem zadnjem, 42. po redu sijelu, održanom prošle srijede (12. listopada), podnijela je izvješće o svom ukupno 9 mjeseci dugom radu. „Izvješće o radu Vlade RH i o preuzetim i nepodmirenim obvezama u mandatu predsjednika Tihomira Oreškovića“ ukratko govori o „postignućima“ ministara i ministarstava kojima su bili na čelu, pa tako i o Ministarstvu obrane, kojeg je 23. siječnja ove godine preuzeo Josip Buljević. Utemeljenost sumnji koje smo iznijeli prilikom Buljevićevog imenovanja za ministra obrane o nedovoljnoj kompetenciji za taj položaj jasno se vidi upravo u Vladinom izvješću. Točno 30 stranica dugo Izvješće o radu Ministarstva obrane je među najkraćima – kraće od njega je samo Izvješće o radu Ministarstva poduzetništva i obrta (24 stranice), dok je Izvješće o radu Ministarstva rada i mirovinskog sustava jednako kratko (30 stranica) kao i MORH-ovo.

Izvješće o radu MORH-a najvećim se dijelom poziva na obveze i poslove dogovorene ili pokrenute u mandatu Ante Kotromanovića (ali često ne govori o tome što se s njima dogodilo tijekom 2016. godine), uz bitno manje osvrta na novopokrenute projekte – tako da se stječe dojam kako Buljević i njegov tim nisu pokrenuli praktički niti jedan novi posao u svome mandatu. Također, ne spominje se ni najveća afera koju je Buljević inicirao tijekom svojih 9 mjeseci – istraga remonta MiG-ova i njihovo prizemljenje, kao ni inauguriranje Hrvatskog generalskog zbora i njihovih pojedinih članova u svojstvu gotovo pa novog paratijela u MORH-u. Ne spominju se ni brojne prihvaćene inozemne obveze – poput već najavljenog sudjelovanja u operaciji EU NAVFOR MED ili novoj UN-ovoj misiji negdje u Africi. Nema govora ni o pomoći MORH-a i OS RH civilnom društvu, prije svega protupožarnim aktivnostima i helikopterskim medicinskim prijevozom, koji su ove godine “procvali”.

Kadrovsko nasljeđe

Među prvim stvarima koje navodi Izvješće o radu MORH-a spominje se „Unutarnje ustrojstvo s brojem zaposlenih“, pri čemu se radi usporedba između zatečenog stanja na dan 22. siječnja i ostavljenog stanja na dan 15. listopada. Tako se kod zatečenog stanja navodi da je na dan 22. siječnja 2016. u Ministarstvu obrane bilo zaposleno ukupno 1.017 državnih službenika i namještenika, a u OS RH – 14.609 djelatnih vojnih osoba i 1.520 državnih službenika i namještenika, odnosno ukupno 16.129 osoba. Pri tome je zanimljivo istaknuti da se te brojke razilaze s onima koje je novi ministar obrane Josip Buljević iznio na prvoj sjednici Oreškovićeve Vlade, održanoj 28. siječnja 2016. godine, prilikom podnošenja izvješća o izvršenoj primopredaji u Ministarstvu obrane. Tada se čulo malo drugačije brojke: „Što se tiče brojnog stanja, MORH ima 1.011 zaposlenih, dok je u OS brojno stanje 16.094 djelatne vojne osobe i 1.520 državnih službenika i namještenika“ – pa tko zna koji od ova dva seta službenih podataka je pravi. Za završni podatak u prošlotjednome se izvješću navodi da je 15. rujna ove godine broj zaposlenih u MORH-u ostao isti kao i prilikom Buljevićevog preuzimanja dužnosti ministra obrane (1.017 ljudi), dok su OS na isti dan rujna brojale 14.214 djelatnih vojnih osoba i 1.510 državnih službenika i namještenika, dakle manje nego u siječnju 2016..

U dosadašnjem razdoblju MORH se može „pohvaliti“ ne baš pametnom izmjenom Zakona o službi u OS RH, kojom se produljio rok ostanka u djelatnoj vojnoj službi vojnika na neodređeno vrijeme i časnika bez odgovarajuće stručne spreme.

Ministar obrane donio je Plan izdvajanja osoblja u čak 2 navrata: 7. travnja 2016. i 9. lipnja 2016., dok je Plan promicanja djelatnih vojnih osoba donesen 5. svibnja 2016. godine. Do 11. rujna ove godine izdvojeno je 648 djelatnih vojnih osoba i 30 državnih službenika i namještenika, za kraj rujna bilo je predviđeno izdvajanje još 207 djelatnih vojnih osoba (nema podatka je li se to i dogodilo), te do kraja 2016. godine još 13 djelatnih vojnih osoba. Redovno je promaknuto ukupno 1.439 djelatnih vojnih osoba, dok je čak 236 promaknuto – izvanredno! Tu izvanrednim promaknućima nije kraj, jer se još uvijek razmatra određenih broj pristiglih prijedloga za izvanredna promicanja, dok će u 4. tromjesečju redovno biti promaknuto još 647 dočasnika i vojnika. Sukladno Planu prijma osoblja, početkom svibnja proveden je prijam 250 vojnika, a u listopadu – daljnjih 550 vojnika. Proveden je i prijam 250 dočasnika kao i 6 državnih službenika, te prijam 100 kandidata za časnike između kadeta, s tržišta rada i od ugovornih vojnika i dočasnika koji zadovoljavaju uvjete.

Obrambena politika

U tijeku je proces izrade planova djelovanja civilnih nositelja obrambenih priprema, utemeljenih na Planu obrane RH. Od završenih poslova, MORH se može pohvaliti time da je Uprava za obrambenu politiku, nakon nekoliko godina vanjsko-političkog eksperimenta, nanovo preuzela od MVEP-a nacionalnu koordinaciju pripreme i provedbe NATO vježbi upravljanja u krizama CMX (Crisis Management Exercise), kao i izrađenim Izvješćem o implementaciji NATO ciljeva sposobnosti za 2015. godinu.

Nastavljena je suradnja u okviru Srednjoeuropske obrambene inicijative (CEDC: Austrija, Hrvatska, Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska i Poljska kao promatrač), pa je tako 01. travnja 2016. potpisano Pismo namjere kojim se izražava volja za zajedničkom pripremom za prekograničnu vojnu pomoć u velikim nesrećama i katastrofama, u skladu s postojećim civilnim procedurama.

Na NATO summitu u Varšavi RH je najavila svoj doprinos implementaciji Akcijskog plana za spremnost Saveza, i to sudjelovanjem snaga jačine do jedne pješačke satnije u okviru ojačane prednje prisutnosti – „u tom kontekstu usklađuju se mogućnosti doprinosa sa SR Njemačkom kao vodećom nacijom jedne od ukupno 4 borbene grupe (hrvatski doprinos planiran je za prvu polovicu 2018. godine)“, navodi se u Izvješću o radu MORH-a u mandatu Buljević/Orešković.

U lipnju ove godine donijeta je nova Odluka Hrvatskog sabora kojom se do kraja 2016. u NATO misiju Resolute Support u Afganistanu može uputiti do 95 pripadnika OS RH. U tijeku je provedba druge donacije naoružanja i opreme OS Malija, i to u dogovoru s Belgijom te zapovjedništvom Obučne misije EU u Maliju (EU Training Mission Mali) – to je ujedno odgovor na francuski zahtjev za pomoći i potporom država-članica EU.

Za kraj 2016. godine najavljena je podrška produženju izvršnog mandata operacije ALTHEA u BiH, te pružanje logističke potpore provedbi te operacije. Sudjelovanje u operaciji EUFOR ALTHEA već je ranije odobrila Vlada Zorana Milanovića. U tijeku su pripreme za sudjelovanje u borbenoj skupini EU pod talijanskim vodstvom (2017./I), kao i u skupini pod njemačkim vodstvom tijekom 2020. godine. U pripremi je nova „Note Verbale“ prema UN-u vezano za inženjerijsku satniju kojom se deklarira njezino proširenje i opremanje za postizanje sposobnosti samoodrživosti u 2018. godini, a trenutno se radi i na dobivanju ponude UN-a za popunu pozicije čelnika misije UNMOGIP, što je prije nekoliko godina bio danas umirovljeni general Dragutin Repinc. UNMOC/UNPOC tečaj za obuku međunarodnih policijskih službenika koji se upućuju u operacije Ujedinjenih naroda registriran je u sustavu raspoloživosti snaga UN-a (Peacekeeping Capability Readiness System) kao dodatni doprinos RH UN-u.

U ožujku ove godine kao jedan od prvih poteza nove ekipe u MORH-u bila je dopuna Zakona o obrani, kojom se od OS RH traži sudjelovanje u zaštiti državne granice. O toj nebuloznoj dopuni puno smo pisali na portalu Obris.org, a o njoj bi trebao odlučivati i Ustavni sud, koji još uvijek šuti na tu temu. U tom kontekstu Izvješće ne spominje izradu „Koncepta pružanja potpore Oružanih snaga RH Ministarstvu unutarnjih poslova“, kojeg je nedavno spomenuo kontraadmiral Predrag Stipanović u okviru intervjua danog za HTV, iako je spomenuto potpisivanje Sporazuma MORH i Ministarstva zdravstva o provedbi hitnog medicinskog prijevoza helikopterima – akta koji je dežurne letače bez ozbiljnih priprema stacionirao na otok Krk.

Materijalni resursi

Za završetak Projekta BOV (opremanje OS RH sa 126 BOV Patria CRO) tijekom 2016.-2018. godine preostaje nabava osam daljinski upravljanih oružnih stanica, DUOS 30 mm s protuoklopnim vođenim raketnim sustavom i njihova ugradnja na bazna vozila, te nabava streljiva 30 mm i protuoklopnih raketa za DUOS 30L. Preostale financijske potrebe po projektu iznose oko 150 milijuna kuna. Time bi ukupna ulaganja po projektu iznosila oko 2,45 milijardi kuna.

Sukcesivna isporuka PzH2000 s novim odgovarajućim sustavom upravljanja vatrom, opremom i obukom bit će tijekom 2016.-2018. godine, no u Izvješću se ne kaže hoće li prva isporuka biti prema do sada planiranim rokovima, ili će još dodatno kasniti.

Ništa konkretno se ne kaže ni o opremanju jurišnom puškom VHS, osim: „U 2016. godini planirano je dodatno opremanje OS RH sa ciljnicima i bacačem granata za jurišnu pušku VHS u ukupnoj vrijednosti od 2.504.000 kuna“. U tijeku je, barem prema Izvješću, i opremanje OS RH topničkim sustavima 155 mm L52 sa sposobnošću gađanja na efektivnim daljinama od min 40 km, uz mogućnost korištenja „pametnog streljiva“ – o kojem je bilo riječi po pitanju samohodnog sustava PzH2000.

Nastavljeno je opremanje lakim borbenim oklopnim vozilima: “od 22. siječnja do 11. rujna 2016. OS RH opremljene su s još dva borbena oklopna vozila MRAP, te sa šest vozila MRAP. Procijenjena vrijednost navedenih vozila iznosi 7.892.977 kuna“, navodi Izvješće o radu MORH-a u mandatu Josipa Buljevića. Za razliku od ovih američkih vozila, nabava njemačkih vozila – rabljenih kamiona i vojne opreme iz njemačkih viškova je okončana, odnosno, kako piše: „Temeljem obavijesti njemačke strane o nemogućnosti daljnje prodaje vozila iz viškova njemačkih Oružanih snaga predloženo je zaključivanje Projekta ‘Rabljena nebojna vojna vozila njemačkih OS’ “.

Od 22. siječnja do 11. rujna 2016. nabavljena je ABK oprema za individualnu zaštitu u ukupnoj vrijednosti od 677.000 kuna, te će se do kraja 2016. isporučiti još ABK opreme u ukupnoj vrijednosti od 4,93 milijuna kuna.

U Izvješću se dalje navodi da je u tijeku Projekt OOB, te da bi gradnja brodova trebala biti okončana do kraja 2018. godine, no u kojoj je trenutnoj fazi taj projekt – nema ni slovca. Zato se spominje Projekt osposobljavanja i modernizacije radarskih sustava Enhanced Peregrine – vrijednost projekta 190.000.000 kuna. Planirano vrijeme završetka projekta je kraj 2019. godine, iako se ne spominje da od prošlogodišnjeg poništenja natječaja taj projekt ponovno stoji ad acta. Zato je barem okončan projekt opremanja HRM-a autonomnim podvodnim vozilima, čija je primopredaja bila prije nekoliko dana.

Što se HRZ-a tiče, MORH se hvali pokretanjem opremanja i modernizacije HRZ-a u vrijednosti od 455 milijuna kuna, a koji se odnosi na uvođenje helikoptera OH-58D Kiowa Warrior u operativnu uporabu, što se očekuje do kraja 2020. godine.

Jedini spomen remonta MiG-ova odnosi se na sljedeće 2 rečenice: „Još uvijek je u tijeku i Projekt remonta, produljenja životnog vijeka i modernizacije aviona MiG-21 u vrijednosti od 138.984.803,93 kuna. Projekt je započet 2013. godine, a završen 2015. godine nakon provedenog remonta i prijema 12 aviona, te je u tijeku dvogodišnje jamstveno razdoblje koje završava u srpnju 2017.“ O svemu ostalom – ni trc, ni mrc!

Od 22. siječnja 2016. do 11. rujna 2016. nabavljeno je UbS-a u vrijednosti od 400.000,00 kuna, a do godine očekuje se isporuka pješačkog streljiva u vrijednosti od 11.230.682,00 kune. U istom vremenskom razdoblju nabavljeno je vojne odjeće i obuće u iznosu 76.700.000,00 kuna: 6.200 kompleta prikrivnih odora, 6.000 vodonepropusnih kompleta, 1.000 kompleta službenih odora, te 6.560 vojnih čizama.

Na dan 11. rujna 2016. MORH upravlja s 224 vojne nekretnine, 2.054 stana, 26 garaža i 6 poslovnih prostora. Tijekom proteklih 9 mjeseci DUUDI-ju su predane 3 nekretnine (poslovni prostor i 2 vojne nekrentine), a Ministarstvu branitelja – 44 stana.

Financije i javna nabava

Nakon prva tri mjeseca odrađena temeljem privremenog financiranja (840.307.000 kn za obranu), sektor je od nastavio funkcionirati po odredbama novog državnog proračuna – kojim su sredstva za obranu ukupno bila smanjena na 4.022.609.178 kuna (582,999 milijuna USD ili 531.158 milijuna eura, uz rez od 371.736.522 kuna ili 8,46 posto). Ove su financijske vrijednosti onda bile korigirane u okviru dvije proračunske preraspodjele (18. srpnja i 19. kolovoza 2016. godine, od čega je samo za ovaj drugi navrat kao opravdanje bilo navedeno osiguravanje novaca za isplatu regresa i osiguravanje redovitog funkcioniranja sustava. Ostvareni prihodi Ministarstva obrane u 2016. godini do 9. rujna 2016. iznose 2.417.132.014 kuna i u najvećem dijelu se sastoje od prihoda iz proračuna (2.276.703.273 kuna). Osim prihoda iz proračuna, Ministarstvo obrane RH ostvarilo je i ostale prihode u iznosu od 140.428.742,00 kn – od čega se na prihode od pomoći inozemnih vlada odnosi iznos od 100.214.316 kn, a radi se o vrijednosti zaprimljenih materijalnih sredstava.

Rashodi za zaposlene obuhvaćaju redovne plaće zaposlenika s pripadajućim doprinosima, dopunsko zdravstveno osiguranje te ostale rashode za zaposlene. Ukupno izvršenje rashoda za zaposlene u promatranom razdoblju 2016. godine iznosi 1.560.596.625 kuna. Izvršenje materijalnih rashoda u istom razdoblju iznosi 541.519.724 kuna što je 45,99% plana za 2016. godinu i najvećim dijelom se odnose na usluge tekućeg i investicijskog održavanja (113.598.408 kuna), te ostale usluge (87.963.923 kuna) – što je očigledno bilo i područje najvećih ušteda.

U ožujku 2016. je potpisan Plan nabave za 2016. godinu i iznosio je 1.188.422.032,61 kuna, a ovim iznosom obuhvaćeno je i razdoblje privremenog financiranja. Tijekom 2016. godine potpisane su dvije izmjene i dopune Plana nabave. Do 11. rujna 2016. godine provedena su 542 postupka javne nabave, sklopljeno je 669 ugovora za nabavu roba, usluga i radova te 13 okvirnih sporazuma ukupne vrijednosti 754.787.902,67 kuna. Kao najznačajnije nabave u Izvješću se ističu nabava helikoptera OH-58D Kiowa Warrior s pripadajućim sustavima, izgradnja zamjenskog kompleksa Dežurnog borbenog dvojca (DBD) na ZB Pleso i izgradnja trenažne građevine na VP u Slunju, dok se ostale nabave tiču uglavnom redovnih godišnjih nabava razne opreme i usluga održavanja.

Neki strateški projekti

Kada su strateški projekti u pitanju, a njih je ukupno 25, u Izvješću izričito stoji da je u pregledu priložen i trenutni status svakog pojedinog projekta. No već pri spomenu prvog takvog strateškog projekta ta rečenica pada u vodu. Prvi je, naime, vojno geoinformacijski sustav VOGIS, za koji je od pokretanja do danas utrošeno 69.874.353,50 kuna, te koji se, prema Izvješću, od 2010. ne provodi zadanom dinamikom. No, Izvješće izrijekom ne spominje propast tog projekta, iako sramežljivo navodi da tvrtka Geofoto d.o.o. „nije u mogućnosti nastaviti rad na projektu uslijed financijskih problema i gubitka sposobnosti izvođača radova“, te je, dapače, od lipnja ove godine u stečaju.

Ni kod drugog projekta nema naznake o njegovom trenutnom statusu – radi se o izgradnji skladišta za strategijsku pričuvu goriva i maziva OS RH u Brižinama, ukupne vrijednosti od 86.311.748,69 kuna. Do sada je za njega utrošena tek osmina sredstava, odnosno 11 milijuna kuna, što je minimalna svota budući bi taj projekt trebao biti završen do kraja 2019. godine. Nema spomena ni napredovanju radova u vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ u Petrinji, uključujući i promjenu u planu razvoja, što smo na portalu Obris.org ustanovili gledajući oglašenu javnu nabavu za opremanje strelišta u vojarni. U Izvješću se kaže tek da „ukupno utrošena financijska sredstva od početka projekta od 2006. do 2016. godine iznose 69.226.660,32 kune“. Mali napredak u sagledavanju trenutnog stanja postignut je pri pregledu projekta „izgradnja interpolarnih građevina za skladištenje UbS-a (VSK ‘Hrvatski ždral’ i ‘Debela glava’“) – naime, iako su u rujnu ove godine trebali biti završeni radovi na VSK „Hrvatski ždral“ u Doljanima, to se nije dogodilo. Naime, rok završetka radova je pomaknut za kraj 2016., i to zbog izrade zaštitnih nasipa.

Nepoznato je i u kojoj je fazi projekt „Potpora za samozapošljavanje, osposobljavanje i prekvalifikaciju izdvojenih osoba“, koji se financira iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 4.100.000 eura. Isto je i s opremanjem OS RH jurišnom puškom, puškostrojnicom i univerzalnom strojnicom u NATO kalibru – u Izvješću se tek konstatira planirani kraj ovog projekta (2024. godine, odnosno 2021. ili 2022. godina za opremanje puškostrojnicom i univerzalnom strojnicom), kao i ukupna vrijednost ovog projekta (376.842.591,90 kuna – 299.054591,90 za jurišne puške i opremu, te još 77.788.000 kn za puškostrojnice i univerzalne strojnice). Pri tome, do 2024. opremale bi se  OS RH i ugovorna pričuva, dok bi opremanje mobilizacijske pričuve krenulo tek nakon 2024. godine. O trenutnom stanju ovog projekta nema ni spomena.

Jednako maskiran kao projekt VOGIS je i projekt nadogradnje helikoptera Mi-171SH s radio-komunikacijskim i identifikacijskim uređajima – u Izvješću se kaže tek da se „modifikacijom u 7 helikoptera Mi-171SH planiralo ugraditi nove radio stanice i IFF transporter“, te da je ukupna vrijednost projekta iznosila 40.861.097,38 kn. Nema tu spomena ni aktualnim problemima s istekom resursa ovih helikoptera, čiji je remont više puta najavljivan, ali na kraju nije i konkretno ugovoren.

Kako smo već spomenuli, prema autorima Izvješća o radu MORH-a, nikakvih problema nema ni s projektom remonta, produljenjem životnog vijeka i modernizacije aviona MiG-21 od sklapanja Ugovora do isteka jamstvenog roka iz Ugovora – bez ikakvih naznaka razloga zbog kojih se za taj projekt u medijima moglo čuti spomen pojmova „veleizdaja“ i „ugrožavanje nacionalne sigurnosti“. Jednako je blistav već spomenuti projekt radarskog sustava „Enhanced Peregrine“, za kojeg se, prema Izvješću, do sada utrošilo 30.749.569 USD. „Projekt modernizacije radara većim se dijelom financira iz CSF (Coalition Support Fond) oko 11,9 milijuna USD odnosno 80 milijuna kuna i manjim dijelom iz Financijskog plana MORH-a“, piše u Izvješću, bez ikakvih naznaka o tome da je projekt, makar privremeno, zaustavljen – o čemu smo također pisali na portalu Obris.org.

Privremeno je bio zaustavljen i projekt informatizacije uredskog poslovanja „eUred“, koji je trebao biti završen do rujna prošle godine, ali nije jer nije izvršena nabava potrebnih licenci. Iako se u Izvješću ne navodi da li je ta nabava provedena tijekom ove godine, piše da je „konsolidiran sustav uredskog poslovanja i ELDOK sustav je stavljen u potpunu operativnu uporabu“. Za projekt razvoja logističkog informacijskog sustava nema nikakve naznake što je poduzeto tijekom 2016. godine, ali se spominje plan trošenja novaca za ovu namjenu tijekom 2017. i 2018. godine. Kada je u pitanju projekt uvođenja centralnog informacijskog sustava za vođenje evidencije vojnih obveznika, u 2016. godini raspisan je natječaj za izradu nove aplikacije i trenutno se prikupljaju ponude. Za ovaj projekt se tijekom ove godine namjerava utrošiti milijun kuna. Do kraja ove godine u potpunosti se namjerava završiti i projekt Integracije Informacijskog sustava za upravljanje financijama Državne riznice Ministarstva financija s Informacijskim sustavom za upravljanje financijama u Područnoj riznici MORH-a, odnosno opremanje i modernizacija komunikacijsko-informacijskih sustava. Za ovu godinu planira se i završetak projekta prijenosa zaštićenih podataka za isplatu plaća iz COP-a i migracija LAUS modula KROP, ZETT i PORE u ARGOSY verziju.

Pregled napredovanja projekta BOV (borbeno oklopno vozilo Patria) vjerojatno je najkonkretniji od svih – „Sadašnja vrijednost projekta je 2,3 mlrd. kuna, a na uporabi u OS RH trenutno se nalazi 78 vozila različitih varijanti, od čega 73 na stalnoj, a 5 na privremenoj uporabi. U 2016. godini planiran je trošak od 16,3 milijuna kuna, a u 2017. – 53,2 milijuna kuna. Planirani iznos za 2018. godinu je 62 milijuna kuna ovisno o plaćanjima u 2016. i 2017. godini jer su ukupne potrebe za navedene tri godine oko 133 milijuna kuna. Planirani završetak projekta je krajem 2017. godine ili sredinom 2018. godine“.

Jednako detaljan je i projekt nazvan „Borbena oklopna vozila američkih Oružanih snaga“ – do sada je zaprimljeno 162 vozila M-ATV (MRAP All Terrain Vehicle), 20 vozila MRAP Ambulance RG 33 HAGA; 30 vozila MRAP Maxx Pro Plus. U kolovozu 2016. isporučeno je i 6 doniranih vozila MRAP Maxx Pro Recovery. Procijenjena vrijednost 212 doniranih MRAP vozila iznosi oko 87.200.000 kuna.

Jedan od najlošijih…

Ovaj izvještaj o radu MORH-a, kao dio cjelovitog Izvješća o radu Vlade Tihomira Oreškovića, tek je informacija o rezultatima rada, odnosno nerada tijekom proteklih 9 mjeseci. Uzme li se u obzir da će nova Vlada Andreja Plenkovića operativno preuzeti vlast tek pred kraj listopada, nameće se zaključak kako je, barem što se MORH-a tiče, ova godina potpuno izgubljena.

Josip Buljević, koji upravo broji posljednje sate na Krešimirovom trgu, propustio je zajahati na pozitivnom valu kojeg mu je pripremio njegov prethodnik Ante Kotromanović, potpuno se izgubio u resoru koji mu nije bio previše poznat, sa suradnicima koje nije sam birao (osim svog posebnog savjetnika, što se nije pokazalo naročito dobrim izborom) i sa, kako se pokazuje, slabim novim načelnikom GS OS RH. U novoj stranačkoj postavi za Buljevića nema mjesta, kao što ga nije bilo ni na izbornim listama, pa je ovo vjerojatni kraj političke karijere osobe koja, uz Branka Vukelića, čvrsto spada u red do sada najslabijih ministara obrane u Hrvatskoj.

Od danas je i službeno – umirovljeni general Damir Krstičević kandidat je za ministra obrane, te ujedno i za potpredsjednika Vlade RH. Krstičevićevo je ime, uz ono Davora Stiera, u dosadašnjim kadrovskim križaljkama bilo gotovo neprikosnoveno, te će time jedan od najbližih suradnika predsjednika HDZ-a i budućeg premijera Andreja Plenkovića dobiti zadovoljštinu za nepravdu iz ere Tomislava Karamarka.

Imena budućih ministara mandatar Plenković najprije je predstavio Predsjedništvu i Nacionalnom vijeću HDZ-a, a onda i novinarima na današnjoj kratkoj press-konferenciji. Svoju buduću Vladu Plenković je predstavio kao „kombinaciju iskustva i stručnosti“, među kojima su ljudi koji su „u pojedinim resorima već jako dugo aktivni, na različitim dužnostima – bilo u svojim stručnim karijerama, bilo u političkim dužnostima“.

„Jedan dobar doprinos ljudi koji su u srednjim, 40-im godinama – i koji su u ovom trenutku možda u najjačoj snazi, u kombinaciji i energije i iskustva. I nekoliko mlađih kolega, u 30-ima – u kojima ja vidim veliku perspektivu, i za hrvatsku politiku i za HDZ općenito. Dakle, napravili smo jedan kvalitetan spoj. Imamo 13 članova Vlade koji su izabrani zastupnici u Hrvatskom saboru, sedam ih nije izabrano, međutim posjeduju vrlo vrijedne kompetencije za dužnosti, koje sam siguran da će uspješno obnašati i u sljedeće četiri godine, koje su pred nama.“

kazao je ukratko Andrej Plenković.

Već u srijedu, 19. listopada, Plenković će svoj izbor ministara, kao i program rada svoje Vlade, braniti pred saborskim zastupnicima, koji će nakon toga i glasati o davanju povjerenja novoj Vladi RH.

Osim funkcije ministra obrane, za Damira Krstičevića rezervirano je i mjesto jednog od ukupno 4 potpredsjednika Vlade, i to onog zaduženog za resor unutarnje politike i nacionalne sigurnosti. To će ujedno biti i najviši položaj nekog ministra obrane u Vladi od osnutka RH. Dok je Gojko Šušak kao ministar obrane RH doduše bio potpredsjednikom HDZ-a, ali nikad ujedno i potpredsjednikom Vlade – Krstičević u stranačkoj hijerarhiji HDZ-a tu ipak drži samo malo niže pozicije, one zamjenika predsjednika Središnjeg odbora stranke (tj. samog Andreja Plenkovića), te predsjednika stranačkog Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove.

S jedne strane, mjesta ministra obrane i potpredsjednika Vlade RH su izraz povjerenja budućeg premijera Plenkovića, dok, s druge strane, spomenute pozicije stavljaju i povećanu dozu moći u ruke samog Krstičevića. To vjerojatno neće biti na odmet u situaciji kada je jedan od njegovih osnovnih deklariranih ciljeva u narednom mandatu – utemeljiti i inkorporirati koncept domovinske sigurnosti kao međuresorni sustav nacionalnog odgovora na ugroze.

Ukoliko Sabor već u srijedu potvrdi novu Vladu, primopredaja u MORH-u može se očekivati već u srijedu poslijepodne ili u četvrtak, 20. listopada, nakon čega će novi ministar obrane Krstičević morati ubrzano prionuti pospremanju nereda koji je za sobom ostavio kratkotrajni prvi čovjek MORH-a Josip Buljević.

Na današnjoj 42. po redu, inače posljednjoj sjednici Vlade u mandatu premijera Tihomira Oreškovića, odobren je dolazak francuske nuklearne podmornice u Lijepu našu. Riječ je o podmornici Rubis (S601) iz sastava Francuske ratne mornarice („Marine nationale“), koja bi početkom sljedećeg mjeseca trebala pristići u vojnu luku Lora. Unatoč određenom uzbuđenju koje u hrvatskim stručnim krugovima izaziva taj prilično neuobičajeni dolazak francuske nuklearne podmornice, ministar obrane Josip Buljević jutros je u Banskim dvorima taj posjet nazvao rutinskim i u skladu s postojećom obrambenom suradnjom između Hrvatske i Francuske:

„Obrambena suradnja RH i Francuske Republike odvija se na temelju važećih bilateralnih sporazuma, odnosno međunarodnih ugovora sklopljenih između ministarstava obrane dviju država. Veleposlanstvo Francuske Republike zatražilo je službenom notom u rujnu ove godine odobrenje za uplovljavanje podmornice na nuklearni pogon Rubis (S 601) francuske Nacionalne mornarice u vojnu luku Lora u Splitu, od 03. do 09. studenog 2016. godine. Posjet francuske podmornice je rutinskog karaktera, u okviru je postojeće bilateralne suradnje, i bit će koristan za razvoj daljnje obrambene suradnje između Republike Hrvatske i Republike Francuske. Stoga, sukladno Pomorskom zakoniku, predlažem da Vlada RH donese odluku kojom se odobrava uplovljavanje navedene podmornice Francuske nacionalne mornarice u unutarnje morske vode RH i vojnu luku Lora u Splitu u studenom 2016. godine.“

Francuska nuklearna podmornica Rubis (S601) nije baš nova – štoviše, spada u prvu generaciju nuklearnih napadačkih podmornica u francuskoj ratnoj mornarici, a porinuta je u srpnju 1979. pod imenom „Provence“ i primljena u službu 23. veljače 1983. godine. Sudjelovala je kao dio francuskog mornaričkog doprinosa u Prvom zaljevskom ratu 1990./1991. godine, kao i u ratu u Afganistanu (francuska oznaka „Operacija Hercules“, za mornarički dio tog djelovanja), te 1999. godine u „Opération Trident“ – kako je Francuska zvala svoj udio u tadašnjem obračunu NATO saveza i Srbije (te u nastavku, i svoje kasnije djelovanje na Kosovu). Osim što je Rubis (S601) tada štitila pomorsku skupinu, bila je i jedna od dvije podmornice koje su tijekom sukoba priječile izlazak Ratne mornarice (RM) Savezne republike Jugoslavije iz okrilja Boke Kotorske. Tijekom svog radnog vijeka, podmornica Rubis nekoliko je puta doživjela razna oštećenja, a nagađa se da bi tijekom sljedeće godine mogla u dekomisiju.

Francuska nacionalna mornarica ima ukupno 6 podmornica klase Rubis Amethyste, izgrađenih u Cherbourgu i baziranih u pomorskoj bazi u Toulonu: Rubis (S601), Saphir (S602), Casabianca (S603), Emeraude (S604), Amethyste (S605) i Perle (S606). Za ovu klasu podmornica treba spomenuti i da su njeni primjerci, navodno, dva puta uspjeli virtualno „potopiti” američke nuklearne nosače aviona u sklopu zajedničkih mornaričkih vježbi – prvi puta Casabianca (S603), 1998. godine (USS Dwight D. Eisenhower (CVN-69), kao i prateću krstaricu klase Ticonderoga), te Saphir (S602) 2015. godine (USS Theodore Roosevelt (CVN-71) na vježbi COMPTUEX 2015).

Sudeći prema izjavama Josipa Buljevića, ministra obrane u odlasku, OS RH bi u narednom razdoblju trebale otići u novu UN misiju. Nakon što je prošloga tjedna (07. i 08. rujna) Buljević predstavljao Hrvatsku na londonskom sastanku o mirovnim operacijama UN-a („UN Peacekeeping Defence Ministerial, London 2016“), ministar obrane Buljević izjavio je za HINU kako je „prošle godine na zasjedanju Generalne skupštine UN-a pokrenuta inicijativa za snažnijim angažmanom u mirovnim operacijama“. Tu je inicijativu pokrenuo predsjednik SAD-a Barack Obama, a Hrvatska se, prema Buljevićevim riječima, odazvala. Točnije, u hrvatsko je ime na tu inicijativu pozitivno odgovorila predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, dodao je Buljević. Radi se o 70. zasjedanju Opće skupštine UN-a, održanom od 23. rujna do 02. listopada prošle godine, na kojem su ispred RH bile predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. U sklopu zasjedanja, održan je „Summit o održanju mira“, kojem je domaćin bio upravo predsjednik SAD-a Barack Obama. Na tom summitu je vjerojatno i Kolinda Grabar Kitarović prihvatila novu obvezu za Hrvatsku u vidu jačanja UN-ovih mirovnih operacija, pri čemu ni Ured predsjednice ni MVEP nisu našli za shodno obavijestiti domaću javnost o novoprihvaćenim obvezama koje će se, uostalom, financirati i iz hrvatskog državnog proračuna – i koje su dijametralno suprotne načelnome smjeru kojim je Hrvatska krenula tijekom 2013. godine.

Nakon ministarskog sastanka u Londonu, tehnički ministar obrane Buljević najavio je da će „Oružane snage RH uskoro oformiti inženjerijsku postrojbu za sudjelovanje u mirovnim operacijama UN-a“. No na pitanje u kojoj bi to UN-ovoj misiji mogli sudjelovati hrvatski vojnici, ministar je odbio odgovoriti, dodavši tek kako će se „o tome tek razgovarati“. Već je neko vrijeme poznato da inženjerci HKoV-a pojačano vježbaju, i to navodno postrojbu za horizontalne mostne konstrukcije. Neslužbeno se moglo čuti da se baš oni pripremaju za mirovnu misiju u Africi, i to navodno u Srednjeafričkoj Republici (MINUSCA – United Nations Multidimensional Integrated Stabilization Mission in the Central African Republic). No i u MORH-u i u MVEP-u tvrde da još uvijek nije definirana misija u koju bi mogli biti upućeni inženjerci iz sastava OS RH. Osim Srednjeafričke Republike, kao druga moguća destinacija za pripadnike OS RH se neslužbeno spominjao i Mali (MINUSMA).

Pripadnici UN-ove misije u glavnom gradu Srednjeafričke Republike

Bivša Vlada RH sudjelovala je u razgovorima na razini Europske unije o eventualnim angažmanima u obje te misije. Dok je sudjelovanje OS RH u EU misiji u Srednjeafričkoj Republici odbačeno bez puno razgovora, EU misija u Maliju bila nam je ipak ponešto zanimljivija. O njoj je govorio i bivši ministar obrane Ante Kotromanović, no osim slanja ponešto naoružanja – nikakvog drugog doticaja s Malijem nismo imali.

Nakon što je u Kotromanovićevo vrijeme drastično srezan broj misija UN-a (pa OS RH sada djeluju u samo 3 – UNIFIL u Libanonu, UNMOGIP u Indiji i Pakistanu, te MINURSO u Zapadnoj Sahari), lako bi se moglo dogoditi da buduća hrvatska Vlada na dnevni red dobije prijedlog o angažmanu u novoj UN-misiji, i to na afričkome kontinentu. Naravno, to će morati potvrditi i Hrvatski sabor, a takva radna točka teško bi mogla na dnevni red doći prije samoga kraja ove, ili početka sljedeće godine.

Britanski i američki ministar obrane, Michael Fallon i Ash Carter

Na već spomenutom prošlogodišnjem zasjedanju Opće skupštine UN-a u New Yorku, 52 zemlje članice te organizacije (među kojima i Hrvatska) obećale su američkom predsjedniku Baracku Obami doprinijeti UN-ovim mirovnim misijama s dodatnih ukupno oko 40.000 uniformiranih osoba – uključujući pripadnike pješačkih bojni, policijskih kontingenata, inženjerskih i obavještajnih jedinica, te helikoptera i helikopterskog osoblja. Na prošlotjednom ministarskom sastanku u Londonu, Velika Britanija je obećala doprinijeti s još 100 vojnika (na već pri UN-u obećanih 300) UN-ovoj misiji u Južnom Sudanu, kako bi se tamo uspostavila toliko neophodna bolnica. SAD su se obvezale na dodatni doprinos u 5 područja, uključujući podršku za brzo raspoređivanje snaga UN-a i naprednu tehnologiju za poboljšanje učinkovitosti operacija UN-a. Što se hrvatskih obećanja tiče, otvaranje nove mirovne misije zahtijevat će i osigurana sredstva u obrambenom proračunu za 2017. godinu, što će biti veliki korak s obzirom na dosadašnje padove izdvajanja za obranu i opći rast međunarodnih obveza koje su političari u ime Hrvatske proteklih mjeseci prihvaćali.

Desetak dana nakon što je velikim američkim transportnim zrakoplovom C-5 Galaxy u Zračnu luku Zadar pristiglo prvih 5 helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, jučer su te letjelice predstavljene medijima i VIP gostima u prostorima 93. ZB Zemunik. Za prvo javno prikazivanje „hrvatskih Indijanaca“ vladao je veliki interes, kako među novinarima, tako i među zainteresiranom javnosti, pa je pomalo razočaravajući dojam ostavila činjenica da baš niti jedan novi helikopter nije poletio, već su svih pet, kao i sva 3 simulatora, prikazani kao statički izlošci u zemuničkom hangaru. No predstavnici Ministarstva obrane, kao i HRZ-a, obećavaju letački program nakon dolaska i druge ture helikoptera, negdje do kraja godine, do kada bi trebala započeti i obuka budućih pilota te tehničara za ukupno 16 sada hrvatskih OH-58D Kiowa Warriora. Na žalost mnogih, izostala je i druga atrakcija, famozne rakete AGM-114 Hellfire, čiji bi primjerci trebali stići s ostatkom helikoptera i opreme.

Brigadir Davor Tretinjak

Glavna riječ na jučerašnjoj prezentaciji pripala je brigadiru Davoru Tretinjaku, voditelju Projektnog tima za uvođenje helikoptera OH-58D u operativnu uporabu, koji je podsjetio da je sam projekt kao mogućnost modernizacije zrakoplovstva i prelaska na zapadni tip helikoptera započeo u rujnu 2014. tijekom godišnjih bilateralnih obrambenih konzultacija s američkim partnerom. Ubrzo nakon toga, Vlada SAD-a ponudila je Hrvatskoj određeni višak lakih izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior putem „Excess Defense Articles“ – EDA programa prema uvjetima „as is – where is“, odnosno „dobiješ ono što vidiš“.

Pregovori vođeni tijekom 2015. i početkom 2016. godine rezultirali su potpisivanjem dva „Pisma ponude i prihvaćanja“ (LOA – „Letter of Offer and Acceptance“). Prvo je ujedno i osnovno, „LOA HR-B-IAB EDA Grant Transfer of OH-58D“, potpisano 25. veljače 2016. godine, kojim je uz nabavu 16 helikoptera i 3 trenažera za obuku obuhvaćena i isporuka pripadajućih roba i usluga. Drugo je „LOA HR-B-DAA Training for OH-58D“, potpisano 08. travnja ove godine, kojim se dogovara obuka letačkog i zrakoplovno-tehničkog osoblja. „Zahvaljujem Vladi SAD-a, našem glavnom partneru na području obrane i sigurnosti, i strateškom partneru OS RH, na ovoj vrijednoj donaciji.“, rekao je pred američkom veleposlanicom i američkim partnerima hrvatski ministar obrane Josip Buljević, potpisnik čitave ove papirologije o nabavi helikoptera Kiowa Warrior, dodavši:

„Vjerujem kako će ovi helikopteri biti ona točka koja će nas potaknuti na nove iskorake, nadogradnju znanja, vještina i sticanja novih iskustava. Oni pokazuju našu odlučnost u provedbi procesa zamjene sredstava istočne tehnike suvremenim zapadnim sredstvima.“

Osim vojne komponente, uključivanje OH-58D Kiowa Warrior u HRZ ima i političko značenje – kao „privrženost RH transatlantskom političkom savezništvu, ali i kao izraz povjerenja naših saveznika u naše obrambene mogućnosti i sposobnosti“, naglasila je predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar Kitarović: „Ovi helikopteri daju OS RH neke nove, do sada nepostojeće sposobnosti i zasigurno podižu borbenu spremnost OS RH na višu razinu“ – čime je doduše faktično, i potpuno opravdano, ujedno pobijena i nešto ranije iznesena teza da te letjelice u OS RH zamjenjuju išta usporedive aktualne tehnike sovjetskoga podrijetla.

Što se dobije?

Cjelokupan projekt obuhvaća opremanje OS RH, odnosno HRZ-a, sa 16 helikoptera OH-58D, obuku letačkog i ZT osoblja, te uspostavu logističkog sustava opsluživanja i održavanja ovih helikoptera. Ovi su zrakoplovi proizvedeni između 2010. i 2012. godine, a u operativnu uporabu pri US Army uvedeni su između 2012. i 2015. godine. Osoba koja je sudjelovala u odabiru letjelica OH-58D za OS RH, brigadir Michael Križanec, izuzetno je zadovoljan načinom „as is – where is“, te činjenicom da 16 zrakoplova, umjesto u SAD-u, sada gleda u hangaru na Zemuniku:

„Mi smo dobili najbolje od onog što su imali u tom trenu – znači helikopteri su iz operativne eskadrile došli ovdje. Nisu išli u nikakvo međuskladište, nisu konzervirani, potpuno su ispravni, u letnom stanju u smislu onoga da možemo natočiti gorivo i sad već možemo ići radit zadaće.“

Lanser M260 za sedam raketa “Hydra 70”

Letjelice OH-58D dolaze sa standardnim kompletom naoružanja, opto-elektroničkim senzorima, radio-komunikacijskom i navigacijskom opremom, te određenom količinom odgovarajućeg streljiva (12,7mm, 70mm, AGM-114). Tako se u, za naše prilike neobičnoj senzorskoj kugli nalaze optički ciljnik, laserski daljinomjer, televizorski i termovizijski senzori za detekciju cilja, pojasnio je uzvanicima jučerašnje prezentacije brigadir Davor Tretinjak.

Ugovorom je osigurana i inicijalna zaliha pričuvnih dijelova za 16 helikoptera, kojim se osigurava 2-godišnje održavanje helikoptera uz minimalan nalet od 100 sati leta po letjelici, kao i cjelokupni alat te oprema potrebni za održavanje 16 OH-58D, zemaljska oprema za opsluživanje, specijalni alati, te ispitno-mjerna i dijagnostička oprema. Ugovorna logistička potpora (CLS) osigurava je kroz usluge 3 predstavnika tvrtki proizvođača u RH kao pomoć u procesu održavanja na svim razinama i pružanje tehničke potpore u trajanju od jedne godine. Ugovorena je i avansno uplaćena tehnička podrška koju pružaju nadležne agencije Vlade SAD-a za budući popravak i transport dijelova po potrebi, u trajanju od 3 godine ili dok se uplaćena sredstva ne iskoriste.

CMT simulator

Obuci zrakoplovnih tehničara i pilota namijenjena su 3 trenažera – CMT („Composite Maintenance Trainer“), EMT („Engine Maintenance Trainer“) i CAAET („Combined Armament/Avionics Electrical Trainer“). Obuka će biti podijeljena na dva dijela – najprije kreće obuka zrakoplovno-tehničkog osoblja u trajanju od 25 tjedana, nakon čega kreće i obuka letačkog sastava u trajanju od 32 tjedna (odnosno 26+6 tjedana). Obučit će se ukupno 44 djelatnika zrakoplovno-tehničke struke, od toga njih 38 su iz sastava OS RH, dok je ostalih 6 iz Zrakoplovno-tehničkog centra (ZTC d.d.) – čime MORH opet ide na ruku dosada prilično problematičnome „odvojenom“ poduzeću iz Velike Gorice, koje izgleda samo uz takvu protekciju može opstajati na tzv. „slobodnome tržištu“ u RH.

Obučavani djelatnici podijelit će se u 2 specijalnosti – „Airframe/Engine“ i „Armament/Electrical/Avionics“, za 1. i 2. stupanj održavanja helikoptera. Što se tehničara-letača tiče, njihova obuka ide po principu „over the shoulder“ do završetka letačke obuke, te obuka 8 pilota po principu „train the trainers“, što uključuje borbenu obuku svih pilota. Polovica od ovih inicijalno obučenih 8 pilota preusmjerit će se potom na obuku za probne pilote.

Koliko košta?

Budući piloti i ZT osoblje na OH-58D

Prema „Pismu ponude i prihvaćanja“ (LOA), ukupna vrijednost ovog donacijskog paketa je 34,8 milijuna dolara, od čega je 20,1 milijun osigurano iz fondova pomoći Vlade SAD-a, dok će se preostali dio od 14,7 milijuna dolara financirati iz proračuna MORH-a. „Nema sumnje da je to za nas veliki iznos“, rekao je ministar Buljević. Još se prije nekoliko mjeseci moglo čuti da će za Kiowe otići i novac koji su Amerikanci namjeravali dati za osposobljavanje i modernizaciju hrvatskih radara Enhanced Peregrine, posebno uzme li se u obzir da je natječaj za Peregrine poništen. No Buljević kaže kako nabava ovih helikoptera nije dovela u pitanje obnovu radara. „Radari će se obnavljati“, šturo je izjavio ministar. Pa ipak, javnost je sada pred oči dobila već treću uzastopnu verziju koštanja čitavoga posla, ponešto različitu od prijašnjih varijanti.

Što se helikoptera OH-58D tiče, plan je da se do 30. srpnja sljedeće godine postigne inicijalna operativna sposobnost, a do pune operativne sposobnosti trebalo bi doći godinu dana kasnije, odnosno do 30. lipnja 2018. godine. Nakon toga se, naravno, nastavlja daljnje jačanje i održavanje sposobnosti kroz obučavanje i postupno generiranje snage.

Čemu služi?

Dok se još u javnosti lome koplja oko toga da li je Oružanim snagama RH zaista potreban helikopter OH-58D, vojska tvrdi da im je itekako potreban, i to za izvršavanje vojnih i civilnih zadaća. Kako je jučer pojasnio brigadir Davor Tretinjak,

Strojnica M3P u kalibru 12,7 milimetara

„… u borbenim uvjetima helikopter se koristi za protuoklopno djelovanje, za blisku i vrlo blisku zračnu potporu (CAS i VCAS), escort, korekciju navođenja precizne paljbe, zapovijedanje i nadzor iz zraka, za što posjeduje moderne digitalne modeme i štićene kanale.“

Što se, pak, civilnih svrha tiče, tu su uobičajeni nadzor granice, traganje, pomoć u slučaju prirodnih katastrofa, izviđanje i snimanje raznih incidentnih situacija…

No čini se kako naš glavni strateški partner, SAD, razmišlja više o vojnim nego civilnim zadaćama nove hrvatske letne uzdanice. Tako je veleposlanica SAD-a Julieta Valls Noyes pohvalila hrvatsku predanost NATO-u, koja je dokazana i uvođenjem novih sposobnosti u OS RH kroz nabavu OH-58D:

„Ove Kiowe će pružiti sposobnost važnu za to da Hrvatska još i više doprinosi, kao članica NATO saveza. Toliko smo ponosni biti partneri Hrvatskoj u Afganistanu i na Kosovu danas. Iščekujemo i veću ulogu koju Hrvatska može igrati u budućim NATO misijama, s Kiowama. U međuvremenu, pribavljanje letjelica koje su interoperabilne s onima dugih NATO saveznika smanjuje i nužnost oslanjanja na naslijeđene sovjetske sustave – što je bitan cilj za nove NATO članice. (…) Uz to, Hrvatska će imati sposobnost, s ovim letjelicama, da doprinosi u drugim vrstama misija. Ne tako davno, Hrvatska je imala mirovnjake na vlastitom teritoriju – tijekom posljednjih desetljeća, ona je demonstrirala svoju predanost pomaganju drugim nacijama u sličnim okolnostima. Hrvatske snage bile su raspoređivane u inozemstvu, s Europskom unijom, na Mediteranu, i s Ujedinjenim narodima – na mjesta kao što je to Libanon i Kašmir – te s OESS u Ukrajinu. Hrvatska bi mogla doprinositi i u druge međunarodne mirovne operacije u budućnosti, čak i još ozbiljnije – s ovim Kiowama.“ 

———————

———————

Hrvatsko-američko-NATO savezništvo: Kolinda Grabar Kitarović i Julieta Valls Noyes

Na kraju službenog dijela jučerašnje prezentacije, Kolinda Grabar Kitarović osvrnula se i na napise i izjave koje u posljednje vrijeme dolaze iz Srbije, o tome kako se „Hrvati pripremaju za rat“, što se argumentira, među ostalim, i nabavom OH-58D.

„Nitko od naših susjeda ne treba se zbog toga osjećati ugroženo. Uključivanje ovih helikoptera u hrvatski obrambeni sustav nije nikakav indikator utrke u naoružanju, ili agresivnih namjera RH, kao što se to u dijelu našeg susjedstva tendenciozno prikazuje. Uloga je ovih helikoptera biti u funkciji zaštite suverenosti i sigurnosti RH, i potpore savezničkim naporima u sadašnjim i mogućim budućim misijama.“

Najavila je Grabar Kitarović i da je ovo tek prvi korak u jačanju hrvatskih obrambenih sposobnosti, jer „sigurnosno okruženje RH, obilježeno novim izazovima s juga i istoka, traži našu stalnu pozornost“.
———————

———————

Prema potrebi…

Sova kao oznaka eskadrile – nečujan letač i vješti lovac

Postojećih 5, te još 11 helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, čini eskadrilu s oznakom sove, kojoj je na čelu pukovnik Krešimir Ražov. Dom svih 16 Kiowa bit će 93. ZB Zemunik. Iako nije predviđeno da barem poneka letjelica bude smještena i u 91. ZB na Plesu, brigadir Michael Križanec, najavljuje da će se Kiowa Warriori zapravo razmještati prema potrebi:

„Ako se pojavi zadaća koja zahtijeva da taj helikopter ili snage budu u Vinkovcima, ili u Gašincima, 2-3 tjedna, mjesec dana, to se vrlo lako isplanira, logistika to može podržati, i ljudi će raditi od tamo. Njemu (OH-58D, op.a.) ne trebaju specijalni uvjeti u smislu čuvanja ili nečega, on može raditi sa polja ako mu možemo dati ono što mu treba – gorivo, mjesto gdje će slijetjeti i eventualno, ako treba, naoružat se.“

Portal Obris.org u narednim danima objavit će i razgovor sa zapovjednikom eskadrile pukovnikom Ražovom, kao i još neke zanimljivosti s jučerašnje prezentacije helikoptera OH-58D Kiowa Warrior.

Malo više od četiri mjeseca nakon što su vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar Kitarović i ministar obrane Josip Buljević 23. ožujka ove godine donijeli po mnogo čemu upitnu odluku o prizemljenju 5 MiG-ova dokupljenih u Ukrajini, jedan od tih zrakoplova danas je ponovno poletio. Jutros oko 10 sati probni pilot HRZ-a brigadir Ivan Selak vinuo se nebu pod oblake u MiG-u 21 evidencijske oznake 135 – upravo onoj letjelici koja je prije oko dvije godine i prva prošla ukupna ispitivanja te provjere po dovozu iz Ukrajine. U MORH-u su nam potvrdili da je do jutros prizemljeni MiG konačno poletio, jer su:

„… za zrakoplov br. 135 završila ispitivanja na zemlji, nakon kojih je utvrđeno da ima resurse koji mu dopuštaju probno letenje, te se trenutno provode takve letačke aktivnosti kako bi se utvrdilo hoće li zrakoplov biti spreman za operativnu uporabu.“

MiG br. 135 u zrak će ponovo sutra, a možda i još koji od prizemljenih aviona. Naime, iz MORH-ovog Samostalnog sektora za odnose s javnošću tvrde: „U istoj su fazi još 2 borbena zrakoplova MiG-21 koja su bila prizemljena, a ostala 2 još moraju proći iste procedure.“ Navodno bi se, osim 135, na zagrebačkom nebu ovih dana trebali vidjeti i MiG-ovi evidencijskih oznaka 131 i 134, dok 132 i 133 još čekaju na svoj red.

Dok je očito da i nakon 4-mjesečne stanke prizemljeni MiG-ovi mogu letjeti bez problema, nije poznato zašto je donesena odluka o ponovnom provođenju letačkih aktivnosti na navodno „neispravnim“, „sumnjivim“ i „tko zna čijim“ „skrpanim“ MiG-ovima. Naime, objašnjavajući odluku o prizemljenju, i ministar obrane Buljević i načelnik GS OS RH Šundov krajem ožujka ove godine izjavljivali su da će navodno sporni MiG-ovi ostati prizemljeni „sve dok traje istraga“. A sve zbog toga što MiG-ovi nisu sigurni za letenje.

„(…) Najvažnija je zapravo sigurnost letenja. I u tom smislu smo ovih pet MiG-ova, koji su… koje treba zapravo istražiti, i radnje oko njih… prizemljili. I to će trajati dokle se ne završi utvrđivanje činjenica. Naravno, sa preostalim raspoloživim kapacitetima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u stanju smo izvršavati ove zadaće koje imamo u dogovoru, i ugovoru s partnerima,”

objašnjavao je novinarima 24. ožujka na Hrvatskom vojnom učilištu načelnik GS general Mirko Šundov.

Prezentacija eskadrile prije točno godinu dana

MORH nam je danas potvrdio da „istragu o MiG-ovima i dalje provode nadležna državna tijela“, no o eventualnim novim okolnostima koje su dovele do toga da silom prizemljene letjelice konačno polete – ni trc ni mrc. No, krajem ožujka ove godine, najžešća u kritikama dokupljenih i remontiranih MiG-ova bila je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je prilikom posjeta HVU izjavila:

„Već duže vrijeme izražavam zabrinutost zbog stanja u Hrvatskome ratnom zrakoplovstvu, prije svega zbog stanja opreme i stanja MiG-ova. Imali smo incidenata i prije. Sada smo MiG-ove prizemljili dok se ne utvrdi konačna činjenica u kojem su stanju. Zabrinjava me što čujem i doista tražim da se ispita svaki aspekt, navod, sve što se događalo, je li bilo opstrukcije istrage, tko i zašto ju je opstruirao, kako i na koji način su kupljeni MiG-ovi, tko je sudjelovao u tome iz kojih razloga. Ako se pokaže da kupljeni MiG-ovi ne odgovaraju predanoj dokumentaciji, ako su pet godina stariji nego što je prikazano u dokumentaciji i ako su sklepani iz različitih dijelova, onda su opasnost za ljude koji u njima lete, kao i ljude na zemlji. To nije samo pitanje vojne političke korupcije, to je pitanje veleizdaje, jer se igra i svjesno smanjuje jedna od ključnih vojnih sposobnosti Republike Hrvatske”.

Danas je MiG-21 br. 135 imao svoju drugu premijeru na hrvatskom nebu

Odluka o prizemljenju MiG-ova bila je višestruko štetna, i to iz cijelog niza razloga. Uz remećenje ciklusa obuke pilota, te rušenje planiranog rasporeda ravnomjernog trošenja letnih resursa unutar ukupne flote hrvatskih borbenih zrakoplova, tim je potezom Hrvatska u vjetar bacila i jednu šestinu garantnog roka tijekom kojeg su se ukrajinski izvođači bili obvezali o svom trošku uklanjati sve uočene probleme na remontiranim i dokupljenim MiG-ovima – a to je usluga čiju se vrijednost već može i konkretno novčano opisati.

No, na kraju krajeva, svi koji su sudjelovali u kreiranju te odluke, a to su prije svega ministar obrane Buljević, načelnik GS OS RH Šundov i predsjednica države Grabar Kitarović kao vrhovna zapovjednica OS RH, dužni su hrvatskoj javnosti dati odgovore na dva vrlo jednostavna pitanja: „Zašto su ti avioni bili prizemljeni?“ i „Što se promijenilo da oni danas ponovno polete?“.