Tko god dugoročno, strateški ili državnički razmišlja, ne bi trebao imati ništa protiv najavljenog osnivanja hrvatsko-francuskog središta za obuku pilota borbenih aviona. Jer ovim bi projektom trebali zapravo profitirati svi, pa i građani Pule. No treba imati razumijevanja za građane Pule. Jer, sjećam se kako je bilo nekad, kad sam na odsluženju vojnog roka u ondašnjoj SFRJ proveo šest mjeseci u vojarni „Karlo Rojc“, u sastavu Mornaričkog nastavnog centra tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice, u samoj Puli. I vjerujem da znam na što misle kad neće (više) vojsku u svome gradu.

Još od vremena stare Austro-Ugarske, ljepotica Pula je i krajem tih 80-tih godina bila pravi vojni garnizon; važna pomorska, zrakoplovna i kopnena baza, prenapučena pripadnicima oružanih snaga, a ulice su svakodnevno bile „poplavljene“ uniformama valjda svih rodova i grana vojske. Sjećam se tada da bi od neke mlade Puljanke teško dobio barem kakav usputni pogled, a nije mi tu pomoglo ni što sam nosio, uvijek u svim vojskama lijepu, mornarsku odoru.

Razumijevanje za Puljane

Mornarička zračna baza Oceana NAS

Jednostavno, Pula je u svojoj povijesti predugo zbog svoje vojne važnosti bio svojevrsni grad „žrtva vojske“, kako u urbanističkom, arhitektonskom, tako i u društvenom smislu (srećom, ne u smislu ratnih ljudskih žrtava). I toga moraju biti svjesni oni građani ostalih dijelova Hrvatske, koji Istrijane i Puležane nepravedno i neprimjereno krste epitetima kako „nisu pravi Hrvati“ i ostalim sličnim glupostima. Razumijevanja za Puljane imam još i više nakon jednog mog američkog iskustva, kad sam kao novinar obilazio Pomorsku bazu Norfolk. Obližnja Mornarička zračna baza Oceana NAS, u koju nisam uspio ući, bila je tada dom (Master Jet Base) gotovo svake eskadrile palubnih mlažnjaka F-14 Tomcat i F/A-18A i C Hornet iz sastava Atlantske flote SAD. Moćni dvomotorni lovci uzlijetali su s neke od više pista baze Oceana i danju i noću kako bi njihovi mornarički avijatičari osigurali prosjek od fantastičnih 220 sati naleta godišnje… Kao posljedica toga, nadležno zapovjedništvo stalno je dobivalo pritužbe žitelja obližnjeg naselja Virginia Beach jer im je, kako su tvrdili, smetala stalna buka mlaznih motora. Da problem bude zanimljiviji, većina službeno podnesenih pritužbi bila je od strane nekadašnjih pripadnika oružanih snaga SAD-a!? Dakle, najčešće su se žalili baš oni koji su u tim istim oružanim snagama zaradili svoj kruh ili mirovinu!? Tu sam vidio jedan od paradoksa kapitalizma, demokracije, te privatne imovine i interesa. Bilo kako bio, Oceana NAS ondje je i danas, samo što njeno lijepo nebo nad Atlantikom paraju nešto suvremeniji i valjda jednako bučni lovci F/A-18E i F Super Hornet. Bit će da je iskusna Ratna mornarica SAD stvar riješila i rješava, pažljivom komunikacijom s javnošću. I zaštićen je interes nacionalne sigurnosti.

Kao Ferrari s krilima: Pilatus PC-21 (Snimak francuskih Zračnih i svemirskih snaga)

S takvim izazovom ovih se dana susreće i Ministarstvo obrane RH, koje se nakon početne tajnovitosti počelo s pitanjem povratka Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Pulu suočavati izgleda na pravi način. Činjenica da na vojnom dijelu Valturskog polja, gdje je smještena Zračna luka Pula, ipak neće biti stalno stacionirani borbeni mlažnjaci u mnogome pomaže MORH-u da kroz ovu situaciju s gradskom upravom prođe na obostrano zadovoljavajući način. Sad znamo da bi u vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ trebali biti bazirani turbopropelerni školski avioni Pilatus PC-21, a ne mlazni borbeni avioni bilo kojeg tipa. To olakšava cijelu stvar, jer barem kad je buka u pitanju, ovi avioni u prosjeku i općenito jesu tiši od uobičajenih putničkih aviona nad Pulom. Teško je povjerovati da bi takav avion tjerao turiste. Nije to letjelica poput jugoslavenskog školsko-borbenog mlažnjaka Super Galeb G-4, a kamoli nadzvučnog Miga-21, koji je nad Pulom letio u to, ali i suvremeno doba samostalne Hrvatske (sve dok u Puli 10. siječnja 2012. nije bila ugašena 22. eskadrila lovačkih zrakoplova HRZ-a). Jer PC-21 ponajprije izgleda kao kakav sportski Ferrari s krilima, a ne sirovi borbeni stroj.

Najsuvremeniji školski avion

Prikaznici PC-21 mogu se prilagoditi budućem borbenom avionu. (Snimak Pilatus Aricraft Ltd)

Pilatus PC-21 je najsuvremeniji školski dvosjedni avion za naprednu obuku budućih pilota borbenih aviona. Njegove letne karakteristike omogućuju mu da imitira lake mlažnjake s kojima se pilot učenik, tijekom svoga školovanja, susreće na prijelazu s osnovnog školskog aviona na punokrvni borbeni mlažnjak. I to sve za značajnu uštedu u novcu, jer je njegov turboprop motor punu štedljiviji od mlaznog. Osim toga, njegova suvremena pilotska kabina s velikim prikaznicima omogućava mu da imitira kokpit baš onog aviona u kojeg će pilot učenik sjesti u svojoj operativnoj borbenoj eskadrili. Štoviše, njegov softver pruža mogućnost prikaza fiktivne radarske slike, čime imitira avion s radarom, u različitim borbenim situacijama. Povrh svega, podatkovnom vezom mogu se povezati do četiri aviona PC-21, čime se dijeli radarska slika između aviona u skupini, što je odlika najsuvremenijih lovačkih aviona. Učenik tako već ima dojam da je u pravom borbenom mlažnjaku, ali njegov prijelaz s aviona za osnovnu obuku, ili čak iz samog simulatora letenja na zemlji, nije tako nagao i drastičan da odmah sjeda u školsko-borbeni mlažnjak. Ovaj švicarski proizvod nastavak je linije uspješnih školskih aviona, čiji je dio i odlični PC-9M, koji se odavno kao glavni školski avion HRZ-a koristi pri Središtu za obuku HRZ-a na Zemuniku kod Zadra. Na njemu leti i akro-grupa HRZ-a „Krila Oluje“. Tamošnji nastavnici letenja učinili su pravo malo čudo u svijetu zrakoplovstva kada su za njega kreirali poseban program obuke za buduće pilote nadzvučnog lovačkog aviona MiG-21. No sad kada HRZ konačno ima pravu višenamjensku platformu na nebu, takvim improvizacijama ne bi trebalo biti mjesta. Otvaranjem središta za obuku pilota lovaca (u Francuskoj vole taj romantični tradicionalni termin za borbene avione koji mogu „loviti“ ostale zrakoplove) Hrvatska sada ne bi morala kupovati takve avione niti pilote slati u drugu zemlju, jer bi ih osigurala Francuska.

U fazama letačke obuke PC-21 zamjenjuje više tipova aviona (Snimak Pilatus Aricraft Ltd)

U svojoj Školi lovačkog zrakoplovstva (EAC) u Zrakoplovnoj bazi BA709 Cognac, Francuzi su odnedavno Pilatusom PC-21 zamijenili svoj školsko-borbeni Alpha Jet. Ondje je dio obuke prošla i ekipa hrvatskih pilota Rafalea. Puno bi se smanjili daljnji troškovi ukoliko novi piloti ne bi opet išli u Francusku, nego bi se i dalje školovali u svojoj zemlji. Pored ušteda, biti domaćin međunarodnog vojnog središta na svome tlu uvijek znači jačanje pozicije zemlje domaćina prema vani, ili u okvirima saveza kakvi su NATO i EU. Manjim zemljama kakva je Hrvatska to pomaže da dobiju na značaju i da lakše računaju na neke druge NATO-ove sposobnosti koje njena vojska nema. U zrakoplovnoj bazi na Zemuniku tako je već smješteno Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP). Uz postojeće tri eskadrile – aviona, helikoptera i protupožarnih aviona HRZ-a, kao također i spomenuto Središte za obuku „Rudolf Perešin“ pa i civilna zračna luka pored, na Zemuniku bi baš bila poprilična gužva kad bi se tu moralo instalirati još i hrvatsko-francusko središte za obuku pilota lovaca. A što se tiče postojeće zrakoplovne baze „Puk. Mirko Vukušić“ na Plesu kod Zagreba, gdje bazira 191. eskadrila lovačkih aviona HRZ-a s Rafaleima, u preinaci te baze pri gradnji novog terminala Zračne luke „Dr. Franjo Tuđman“ ondje je već napravljeno isuviše kompromisa na štetu vojnih zahtjeva da o eventualnom baziranju nekih novih letačkih ustanova tamo sada više ne vrijedi trošiti riječi.

Što se naše Pule tiče, u Vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ još je od kraja 2019. godine smješteno gotovo neprimjetno malo Središte za besposadne zrakoplovne sustave OSRH, s nevelikim brojem bespilotnih letjelica. Vrijeme kad su vojnici masovno u vojnim odorama izlazili u grad je svakako prošlo, a do turističkih je profesionalaca i ugostitelja da procijene mogu li iz toga izvući kakav veći poslovni biznis i dobit za sebe i grad. Splićani se npr. ne žale kad ima uplovi američki supernosač aviona s 5.000 ljudi. No ovdje govorimo o puno manje njih.

Utjecaji Pariza

Na samome kraju (ali ne manje važno) bitno je kakve namjere s ovim središtem ima i politički Pariz, te kako će širiti svoj utjecaj u cijeloj regiji. U okvirima Europske unije, Francuska, kao i Hrvatska, ako to želi, ima alat za provedbu ovakve obrambene suradnje kroz projekte Stalne strukturirane suradnje (PESCO). Spominje se i francuska civilna tvrtka DCI, u mješovitom državno-privatnom vlasništvu, koja usluge obuke pilota radi u suradnji s francuskim oružanim snagama…

Za početak je za očekivati da bi se u ovom središtu, na školskim PC-21, prvo školovali budući piloti lovaca Rafale, kakve ima i Grčka. A pošto je nedavno ugovor o kupnji Rafalea sklopila i Srbija, može se razmišljati i u tome smjeru. Iako je to neka druga priča, koja danas izgleda miljama daleko, eventualna vojna suradnja zemalja regije takve vrste, osim što smanjuje vojne troškove, mogla bi pozitivno utjecati na kakvo-takvo stabiliziranje međunarodnih odnosa. Primjerice, zbog prekomjerne upotrebe oružane sile u populističko-propagandne svrhe od strane srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, veliki dio stanovništva u susjednoj Bosni i Hercegovini modernizaciju oružanih snaga regije percipira kao utrku u naoružavanju koja uznemirava javnost. Može zvučati naivno, ali eventualna suradnja u takvom obučnom središtu mogla bi dovesti i do smanjenja tenzija u cijeloj regiji. A tko god dugoročno, strateški ili državnički razmišlja, ne bi trebao imati ništa protiv formule: manje tenzija, više turizma, investicija i radnih mjesta. Samim time bile bi nešto bolje okolnosti za ostanak stručnih mladih kadrova u zemlji te očuvanje demografske slike Hrvatske… Treba li nabrajati dalje?

* gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Zadnji se dana po Puli naveliko priča o budućoj francuskoj bazi na području tamošnjeg vojnog aerodroma. Kako neslužbeno saznajemo, radi se o uspostavi budućeg obučnog centra za pilote borbenih aviona, prije svega za pilote iz država korisnica francuskih borbenih aviona Rafale. To je, navodno, jedna od obveza koja proizlazi iz nikad objavljenog francusko-hrvatskog ugovora o kupovini Rafalea, dodatno utvrđena Vladinom odlukom iz ožujka ove godine o uspostavi Središta za obuku pilota borbenih aviona (Fighter Pilot Training Center – FPTC). Tom se odlukom predviđa uspostava Središta tijekom 2026. godine, no prema trenutnim neslužbenim informacijama – moguće je da Središte zaživi već sljedeće godine, ovisno o tijeku radova na uređenju pulske vojne baze, koja se svojedobno ponosila svojim zrakoplovnim standardom. Jer za potrebe jednog takvog obučnog centra morat će se temeljito obnoviti postojeći kapaciteti, ali izgraditi i dodatni, uključujući i hangar za smještaj modernih aviona.

Kako piše portal Istra24, gradonačelnik Pule Filip Zoričić nije upoznat s detaljima uspostave francuske vojne baze na pulskom vojnom aerodromu, a o svemu je dobio tek naznaku:

„To mi je lani napomenuo francuski veleposlanik da bi moglo biti, ali nikakve detalje nije spominjao niti je spominjao borbene avione, već obuku pilota. (…) Nitko nakon toga ni slova nije rekao niti pisao o tome”.

Međutim, Nova TV je za večerašnji Dnevnik dobila potvrdu iz Ministarstva obrane.

„Povratkom zadnjih hrvatskih pilota s obuke u Francuskoj, francuska strana ispunit će svoju obvezu proizašlu iz ugovora o nabavi Rafalea o obuci hrvatskih vojnih pilota. Upravo zbog toga osnovano je međuresorno Povjerenstvo za provedbu uspostave Središta za obuku pilota borbenih aviona i izradu ugovora kojim bi se definirali međusobni odnosi vezani za uspostavu i funkcioniranje tog Središta na vojnom dijelu aerodroma Pula između RH i francuske strane (Defense conseil International – DCI). Primarni interes Hrvatske za uspostavu takvog središta je omogućavanje kontinuiteta hrvatskih vojnih pilota na prijelaznom tipu aviona (između Pilatusa PC-9 i sličnih školskih aviona na višenamjenske borbene avione, poput Rafalea, F-16, Eurofightera…), što bi bila temeljna aktivnost i vrsta obuke u takvom Središtu.

Avion na kojem bi se provodila obuka bio bi Pilatus PC-21, sličnih je značajki kao i PC-9, i ono što je posebno važno – taj avion nije bučan. Nema bojazni da bi ti avioni (Pilatus PC-21) stvarali buku nad Pulom, kao što se može čuti u pojedinim medijskim izjavama. Naime, razina buke Pilatusa PC-21  je zanemariva i ispod je razine buke civilnog putničkog aviona.

“Krila Oluje”na Danu otvorenih vrata Zračne luke Pula u ožujku 2024. (Photo: MORH/F.Klen)

DCI je tvrtka u mješovitom državnom (francuskom) i privatnom vlasništvu koja usluge obuke pilota helikoptera i borbenih aviona radi u suradnji s francuskim Oružanim snagama. Osnivanjem takvog Središta dodatno bi se osnažilo hrvatsko-francusko strateško partnerstvo, ali i osigurala sposobnost hrvatskih vojnih pilota Rafalea. Za provedbu uspostave Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova, osim MORH-a, zadužena su i druga ministarstva (MVEP, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, i Ministarstvo financija. Za sada još nije definiran datum uspostave Središta, no obje strane pokazale su interes da se ugovor potpiše. O ugovoru se još pregovara i detalji ovog mogućeg projekta nisu u fazi u kojoj bi mogli biti prezentirani javnosti”,

odgovorilo je Ministarstvo obrane RH Novoj TV.

Pilatus PC-21 uskoro i u Puli? (Photo: Pilatus Aircraft Ltd.)

Ovoga je tjedna u 93. ZB u Zemuniku bila prezentacija upravo aviona Pilatus PC-21, na kojima su i naši piloti u Francuskoj letjeli prije prelaska na Rafale. Prema dosadašnjim planovima, potreban broj PC-21 kupila bi francuska strana, dok bi RH sudjelovala s ustupanjem dijela vojnog aerodroma u Puli. I da ponovimo – prema našim neslužbenim informacijama, Središte u Puli ne bi bilo za obuku isključivo hrvatskih pilota, nego i drugih korisnika aviona Rafale, što uostalom kao mogućnost predviđa i Vladina odluka iz ožujka ove godine. Postavlja se pitanje – uključuje li to i pilote srpskog Ratnog zrakoplovstva, budući da se od nedavno i Srbija računa (budućom) korisnicom Rafalea?

MORH-ova kupovina francuskih borbenih aviona, iako od strateškog interesa za državu, nije smjela biti sakrivena iza oznaka tajnosti. U svjetlu najnovijih informacija o pulskom projektu, Ugovor o kupovini Rafalea pogotovo nije smio biti tajan za parlamentarne zastupnike – svojedobno je, naime, Ministarstvo obrane RH odbilo dati Ugovor na uvid čak i tadašnjem predsjedniku saborskog Odbora za obranu Franku Vidoviću, pozivajući se da dozvolu treba tražiti od francuskog Ministarstva obrane!?!? Zato se sada na kapaljku otkrivaju pojedinosti ugovora, i sve se češće postavlja pitanje kakvu korist od hrvatsko-francuskog partnerstva ima Republika Hrvatska, i kada će to saznati hrvatski građani!?

Vlada je na jutrošnjoj 293. Sjednici dala potporu uspostavi novog Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova (Fighter Pilot Training Center, FPTC) u Hrvatskoj. Državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop o tome je tek kratko rekao:

„Francuska tvrtka Defense Conseil International DCI predložila je osnivanje Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova u Hrvatskoj. Hrvatska vojska IMA potrebu obuke pilota jer to više neće moći raditi putem francuskih Oružanih snaga. Predviđeno je da Središte započne s radom 2026. godine, i osnivanjem Središta dodatno bi osnažili predanost hrvatsko-francuskom strateškom partnerstvu te bi se uoči dolaska Rafalea osigurala sposobnost daljnje obuke pilota te povećala vidljivost u NATO i Europskoj uniji, mogućnost doprinosa u zajedničke projekte visoke vidljivosti“.

Vlada je za provedbu uspostave FPTC-a zadužila Ministarstvo obrane, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i Ministarstvo financija, dok se za sklapanje sporazuma o uspostavi novog središta ovlašćuje, naravno, ministar obrane.

Prvih 6 Rafalea u hrvatskom je vlasništvu i čeka prelet u RH

Ovaj zaključak Vlada je kratko obrazložila, pa se u popratnom dokumentu kaže da “Uspostava Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova (Fighter Pilot Training Center, FPTC) u Republici Hrvatskoj predstavlja novi konkretan projekt u okviru „Hrvatsko-francuskog strateškog partnerstva – Političke deklaracije“ koji je potpisan u Zagrebu 26. studenoga 2021., u dijelu koji se odnosi na suradnju u obrambenim pitanjima i jačanje gospodarskih odnosa, te s njome povezanim dokumentom „Hrvatsko-francusko strateško partnerstvo – Akcijski plan 2023. – 2025.“ koji je potpisan u Parizu 5. lipnja 2023.”

Spomenuta tvrtka DCI, odnosno Défense Conseil International (DCI), je trgovačko društvo u većinskom vlasništvu Francuske Republike čije područje djelovanja uključuje prenošenje know-how francuskih Oružanih snaga u okviru programa međunarodne suradnje, provedbu projekata na temelju fondova Europske unije u okviru Vanjske i sigurnosne politike Europske unije sa svrhom unaprjeđenja obrambenih sposobnosti članica Europske unije, partnerskih država, regionalnih ili međunarodnih organizacija te je prepoznata kao značajan akter u mjerama izgradnje obrambenih sposobnosti NATO-a. Time bi se, smatra Vlada, Hrvatska etablirala “kao jedna od država koja na svojem državnom području ima mogućnost obuke pilota borbenih zrakoplova, te bi se uključivanjem u ovaj projekt otvorila mogućnost dodatnog pozicioniranja Republike Hrvatske kroz ponudu kapaciteta letačkog obučnog središta NATO i EU saveznicama i partnerskim državama”. “Uspostava Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova (Fighter Pilot Training Center, FPTC) u Republici Hrvatskoj imat će učinak na jačanje nacionalnih obrambenih sposobnosti”, stoji u Vladinom obrazloženju, a pored obučne dimenzije, “ulaganje u obnovu postojeće i izgradnju nove infrastrukture u Republici Hrvatskoj otvara dodatne mogućnosti zapošljavanja i generiranja prihoda za hrvatsko gospodarstvo”.