Godine 2030. velika suša pokreće izbjegličku krizu koja postaje uzrokom rata između dviju afričkih država. Tu nastupa UN raspoređujući američke i francuske vojnike kako bi osigurali granice. Izaslan je i stručnjak za informacijsko ratovanje kada dezinformacijska kampanja prikazuje američke snage kako uništavaju vjerske objekte i zagađenim cjepivima izazivaju infekcije izbjeglica, ne bi li ublažio posljedice takvih napada stranih državnih aktera koji žele destabilizirati regiju. Kako u Sjedinjenim Državama počinje slabiti potpora uplitanju u taj sukob tako počinje jačati nasilje, pa je njegov tim prisiljen brzo djelovati ne bi li spriječio da kriza preraste u veći sukob. Ovo možda zvuči kao moguća radnja nove Netflix serije, ali zapravo je jedan od „prototipova iz znanstvene fantastike“ američkih Kopnenih snaga – nastavno sredstvo koje pomaže da zamislimo kako bi mogla izgledati bliska budućnost ratovanja, smišljeno da potakne vojno osoblje na kreativno razmišljanje o sukobima u kojima bi se mogli boriti. Taj prototip ima oblik grafičkog romana na 71 stranicu, nazvanog „Nevidljiva sila: Informacijsko ratovanje i budućnost sukoba“, proizvedenog od strane Cyber instituta američke Kopnene vojske (Army Cyber Institute) u West Pointu i Laboratorija za predviđanje prijetnji (Threatcasting Lab) pri Sveučilištu Savezne države Arizona.
Kako su digitalne tehnologije i robotika otvorili vrata u budućnosti kakve su nekad zamišljali tek pisci jeftine znanstvene fantastike, labava mreža stručnjaka za nacionalnu sigurnost, vojnih časnika i organizacija za obuku krenula je s vlastitim pokušajima predviđanja budućnosti ratovanja – stvaranjem vlastitih znanstveno fantastičnih priča. Te priče nastoje odgovoriti na neka od najvećih pitanja o brzo promjenjivoj prirodi modernog ratovanja: Kako će umjetna inteligencija promijeniti načine donošenja odluka na bojnom polju? Što uvođenje besposadnih borbenih letjelica (UAV) i autonomnih robotskih sustava znači za pravila borbenih djelovanja? Te je probleme teško eksperimentalno isprobavati u stvarnom svijetu. Zato su se u proteklom desetljeću razne skupine, bile one unutar ili tek bliske vojnim krugovima, sve više okrenule znanstvenoj fantastici – koristeći antologije, grafičke romane i knjige za opisivanje ratišta na kojima bismo se jednog dana mogli boriti.
Od nekad do danas
Znanstvena fantastika je kroz svoju povijest povremeno već utjecala na budućnost ratovanja, često prikazujući vojnike budućnosti te oružja kojim bi oni raspolagali – kao i preduvjete budućih sukoba. Klasici poput „Rata svjetova“ H. G. Wellsa pretpostavili su vanzemaljske okupatore koji civile napadaju naprednim oružjem sa smrtonosnim zrakama te spremnicima s otrovima. A mogućnost nuklearnog rata 1950-ih potaknula je Roberta Heinleina da napiše „Starship Troopers“, roman u kojem su prikazani vojnici u zaštitnim oklopima koji uništavaju vanzemaljske stvorove („insekte“) za militaristički režim koji uvelike liči na nekakav fašizam iz budućnosti.
No, i vojska je povremeno koristila znanstvenu fantastiku tijekom više od zadnjih 100 godina. Jedan vrlo rani primjer datira iz 1871. godine, kada je brigadir britanske kopnene vojske sir George Tomkyns Chesney objavio novelu „Bitka kod Dorkinga“ u časopisu „Blackwood’s Magazine“. Chesney je bio uznemiren zbog njemačkih sposobnosti na polju mehanizacije i manevriranja snagama na bojnom polju tijekom francusko-pruskog rata, pa je svoju priču napisao kao upozorenje protiv opuštanja i neaktivnosti. Slijedili su i drugi: knjiga Ernesta Dunlopa Swintona iz 1904. godine, „Obrana Duffer’s Drift-a“, govori o vojniku zvanom poručnik Backsight Forethought („Naknadni Predumišljaj“), kojem je naređeno da brani jedan prijelaz preko rijeke tijekom Burskoga rata. Riječ je o seriji od šest snova u kojima on griješi na različite načine, ali svaki put uči na svojim pogreškama. Osmišljena kao poučno štivo za mlađe časnike koji uče o taktikama malih postrojbi, priča je prvobitno bila objavljena u časopisu „British United Service Magazine“, a kasnije i u časopisu „Journal of the United States Infantry Association“. I Hladni rat se pokazao kao plodno tlo za stratege koji su željeli pisati o budućnosti ratovanja. Britanski general Sir John Hackett zamislio je u svom romanu „Treći svjetski rat: kolovoz 1985.“ kako bi sovjetska invazija na Zapadnu Njemačku mogla pokrenuti lavinu globalnog sukoba, dok je putujući prodavatelj osiguranja Tom Clancy 1984. godine pri „Naval Institute Press“ objavio svoj opsesivno detaljan i tehnički orijentirani roman o odbjegloj sovjetskoj podmornici, „Lov na Crveni oktobar“. Prekaljeni autori znanstvene fantastike također su dali svoj doprinos osnivanjem instituta nazvanog SIGMA – samoprozvanog „think-tanka znanstvene fantastike“ – koji je od 1992. imao za cilj pružati uvide i tehničku ekspertizu za američku vladu.
Priroda vojne industrije širom svijeta je komplicirana: mogu proći godine ili desetljeća da se osmisli, razvije, proizvede i onda obuči osoblje na novom sustavu. Ako smjerate pribaviti novi nosač zrakoplova, želite biti sigurni da on nije već zastario kad po prvi put otplovi iz luke. Suočeni s ovom složenošću, stratezi su krenuli pokušavati anticipirati neke od većih promjena koje slijede ne bi li minimizirali neizvjesnosti. Znanstvena fantastika idealno je sredstvo oblikovanja ideja za vojne stratege – ne samo kao način opisivanja potencijalnih budućnosti, već i kao metoda pružanja informacija. Krajem 1990-ih, Kanadske snage obrane (Canadian Defense Force – CDF) pokrenule su projekt predviđanja pod nazivom „Buduće snage“ (Future Force), osmišljen kako bi pomogao vodstvu vojske da zamisli kako bi moglo izgledati sigurnosno okruženje u 2025. godini. Uz izvještaj, objavljen 2005. godine, CDF su pokušale nešto novo – povjerile su autoru znanstvene fantastike Karlu Schroederu da napiše izmišljeni dodatak njihovim nalazima u obliku kratke novele nazvane „Kriza u Zefri“, koja bi uobličila saznanja iz tog izvještaja u nešto što bi ljudi zapravo i pročitali. „Problem je bio u tome što su ovi scenariji postojali u obliku ogromnih, složenih izvještaja i nisu baš bili korisni u tom obliku“, kaže Schroeder. „Dakle, zadatak koji su si postavili bio je pronaći oblik u kojem bi ga mogli lako razumjeti i obični vojnici, te također i ljudi koji bi jednoga dana mogli postati bitni časnici“. Na stranicama „Krize u Zefri“, odred kanadskih mirovnjaka nađe se uključen u žestoku uličnu bitku i koristi rojeve bespilotnih letjelica, osobne oklope nove generacije, sustave otkrivanja prijetnji i napredna oružja. Schroederova priča predvidjela je neke probleme koje predmeti poput mobitela izazivaju na bojnome polju, godinama prije nego što su oni ušli u široku uporabu. Otkad je Schroeder napisao „Zefru“, brojne druge organizacije također su se počele koristiti znanstvenom fantastikom.
SAD i NATO na vratima SF-a
Godine 2013. istraživač iz Atlantskog vijeća Steven Grundman pomogao je pokrenuti projekt „Art of Future Warfare“ nakon što je promatrao svog sina kako igra „Call of Duty: Black Ops II“. Sazvao je tribinu o tome kako umjetnost može utjecati na širu obrambenu industriju, a na njoj su sudjelovali kolega istraživač iz Atlantskog vijeća August Cole, autor znanstvene fantastike David Brin, te Dave Anthony, pisac i redatelj odgovoran za „Call of Duty: Black Ops II“. Projekt, kojeg je zasnovao Cole, nastavio je rad naručivanjem niza kratkih priča za samostalnu antologiju vojne znanstvene fantastike pod nazivom „Ratne priče iz budućnosti“ (War Stories From the Future), te ponovnim tiskanjem mnogih već drugdje objavljenih priča (moja je bila jedna od njih – pro bono reprint), kao i originalnih umjetničkih djela i komentara. Projekt „Art of Future Warfare“ usklađen je s drugim u koji je Cole također bio uključen. Naime, u 2015. on i tadašnji suradnik Instituta Brookings Peter W. Singer objavili su svoj debitantski roman „Ghost Fleet“ koji je ekstrapolirao budućnost hardvera, tehnologije i geopolitike, te i kako bi svi ti elementi mogli izgledati tijekom novog svjetskog rata. Konkretno, u sukobu Sjedinjenih Država, Kine i Rusije, koji bi uključivao autonomne sustave i ratne brodove angažirane u Tihom oceanu sve do niske zemaljske orbite uz pomoć privatnih svemirskih tvrtki.
Singer je objasnio kako su njih dvojica započeli pisati tu knjigu zbog svega onoga što su viđali u okviru svojih uloga u think-tankovima, i zato što su željeli pokrenuti ta pitanja u obrambenim krugovima. Dok su mnogi u vojsci bili fokusirani na sukobe širom Bliskog Istoka, oni su vidjeli naznake sukoba između Kine, Rusije, te Sjedinjenih Država. Kombiniranje geopolitičkih tema i uporabe nadolazećih tehnologija u priči omogućilo im je da te informacije prenesu na učinkovit način. „Fikcija je ljudima dostupna na način na koji to nefikcija nije“, kaže Cole. „Želja za dovršenjem čitanja romana to je snažnija što dublje u njega ulazite, a to nije uvijek tako sa studijama sličnog sadržaja“. Nadalje, „fikcija je izuzetna jer omogućuje ljudima da razumiju komplicirane teme s gledišta nekog pojedinca – gledišta koje pruža baš one vrste informiranog uvida potrebne za razmatranje okosnice sukoba“. Ranije ove godine, Cole i Singer objavili su svoj drugi roman koristeći isti pristup, „Burn-In“, o vrlo bliskoj budućnosti robotike i nacionalne sigurnosti. Uskoro su uslijedili i drugi slični projekti.
NATO Savezničko zapovjedništvo za transformacije (ACT) je 2016. godine sastavilo svoju vlastitu antologiju kratkih fantastičnih priča, nazvanu „Vizije ratovanja 2036.“ (Visions of Warfare 2036), koja je sadržavala priče koje su uključivale otmice satelita, cyber-napade, udare besposadnih sustava, robote i drugo. U veljači 2016., Laboratorij ratovanja mornaričkog korpusa SAD-a održao je radionicu „Science Fiction Futures Workshop“, jednodnevnu manifestaciju koja je generirala vlastitu antologiju budućih scenarija nazvanu „Prognoze budućnosti sigurnosnog okruženja mornaričkog korpusa: 2030.-2045.“ (Marine Corps Security Environment Forecast Futures 2030-2045). Kasnije te godine Centar za međunarodnu pomorsku sigurnost (Center for International Maritime Security) udružio se s Atlantskim vijećem na kratkom natječaju za fikciju, tražeći priče koje „istražuju nijanse besposadnih mornaričkih sustava uključenih u borbe ili krize“. Ova vrsta fikcije proširila se iz vojnih krugova i u širu javnost. Godine 2017. autorica znanstvene fantastike Linda Nagata, koja je tijekom godina surađivala s vojskom i Atlantskim vijećem, objavila je u blisku budućnost smješten vojni triler „Posljednji dobar čovjek“ (The Last Good Man) o svijetu privatnih vojnih korporacija, o rojevima dronova, 3D-tiskanim oružjima i eksperimentalnim borbenim laserima, pokazujući kako bi se razne tehnologije u razvoju mogle uporabiti na bojnom polju. U 2018. godini, Jeffrey Lewis, doktor znanosti pri Institutu za međunarodne studije Middlebury, pretvorio je svoj rad napisan za Washington Post u roman o nevjerojatno realističnom scenariju kako bi mogao izgledati nuklearni sukob Sjedinjenih Država i Sjeverne Koreje, nazvan „Izvješće Komisije za 2020. godinu o nuklearnim napadima Sjeverne Koreje na Sjedinjene Države“ (The 2020 Commission Report on the North Korean Nuclear Attacks Against the United States). Objavljena na vrhuncu napetosti između dviju zemalja, Lewisova knjiga istražuje krhkost mira između Sjeverne Koreje i njenih susjeda, te načina kako bi ličnosti poput Vrhovnog vođe Kim Jong Una i predsjednika Donalda Trumpa mogle svojim riječima i djelima preusmjeriti situaciju u nasilje.
Čemu sve to služi?
Haptički prsluk – pribor za računalne igre kao senzorska osnova za opremu u virtualnoj realnosti
U predgovoru za „Vizije ratovanja 2036.“ general američkih zrakoplovnih snaga Jeffrey Lofgren, zamjenik načelnika stožera zadužen za razvoj sposobnosti, istaknuo je brojne primjere tehnologija koje su bile prikazane u fikciji prije nego što su postale stvarnost – avioni, podmornice, mobiteli i drugo – pristup za kojeg se nadao da će ga i ova antologija uspješno oponašati. Mnoge od ove vrste priča sadrže ekstrapolacije, zamišljajući kako bi se mogao odvijati cyber-napad na američke snage ili kako bi mogao teći napad na svemirski brod, i zamišljajući koju bi ulogu za budućnost ratovanja mogli imati haptički senzorni prsluci, solarna energija ili gomile podataka prikupljenih superračunalima. S druge strane, one mogu promišljati kako bi se kolaps NATO-a i rastuće tenzije između Pekinga i Moskve mogle pretvoriti u sukob. U mnogim slučajevima takve priče rade baš ono što čini svaka dobra znanstvena fantastika: razotkrivaju prirodu svijeta kakav je danas ne bi li ljude natjerale da razmišljaju o tome kako smo stigli ovamo i kamo ćemo stići sutra. Melissa Flagg, doktorica znanosti te voditeljica „Armijskog istraživačkog laboratorija na sjeveroistoku“ (Army Research Laboratory in the Northeast), napominje da se ovo bujanje znanstvene fantastike poklapa s promjenom prioriteta američkih kreatora politike i stratega – a i neke druge zemlje širom svijeta troše na znanost i tehnologiju više novacas nego ikad prije. Nakon Drugog svjetskog rata, objašnjava ona, Sjedinjene Države su uložile velika sredstva u područja koja bi mogla pridonijeti obrambenoj industriji, donoseći veliki napredak i brojne inovacije – npr. GPS, nuklearno oružje i računalne sustave. „U 2003. globalno investiranje u istraživanje i razvoj iznosilo je 860 milijardi američkih dolara“, kaže ona. „Sada smo na više od 1,776 bilijuna dolara. U tih 17 godina globalno se ulaganje u istraživanje i razvoj više nego udvostručilo i nastavlja rasti“. Rezultat toga je svijet u kojem se ratna sredstva brzo mijenjaju.
Posljednjih godina primjećujemo veliki napredak koji dolazi iz zemalja poput Kine i Rusije dok one počinju testirati novu opremu, poput vozila sposobnih za autonomno slijetanje ili naoružanih robota, dok sada već i militanti koriste komercijalno dostupne bespilotne letjelice za napade u krajevima poput Jemena. Nakon što su se sukobi u Afganistanu i Iraku smirili, napominje Flagg, vojni su dužnosnici još jednom započeli probleme sagledavati šire, u desetljećima, a ne kao do tada u danima, tjednima ili mjesecima. Znanstvena fantastika je za mnoge stratege i vojne dužnosnike tek jedno od mnogih pomagala za utvrđivanje kako bi te budućnosti mogle izgledati. Daleko je ona od nekog čudotvornog rješenja – za svako predviđanje geosinhronog satelita ili mobitela, znanstvena fantastika stvara i bezbroj pogrešaka – ali ono što postiže je pružanje okvira tim stratezima za pronalaženje idućih pitanja koja trebaju biti postavljena, kao i podržavanje uvjerenja da će budućnost donijeti neke drastične promjene. U pogovoru „Nevidljive sile“, bojnica Jessica I. Dawson iz Cyber instituta američke Kopnene vojske (Army Cyber Institute) objašnjava da su, iako je ta jedna konkretna priča izmišljena, njeni elementi izvučeni iz prepoznatljivih elemenata današnjega svijeta koji je oko nas, te kako se ona nada da će „ova knjiga pomoći čelnicima da vizualiziraju složenost te borbe – i da započinju diskusije oko planiranja za prevladavanje iduće ‘Nevidljive sile’“.
Malo je vjerojatno da će kratka priča stvorena da odgovori na natječaj raspisan od bilo koje od ovih organizacija ili pojedinaca pružiti baš onaj ključni element koji će jednog dana otključati kakvu revolucionarnu tehnologiju ili precizno predvidjeti neku daleku bitku, omogućujući nekom lideru u budućnosti da pobijedi. No znanstvena fantastika ipak pruža jedinstveni pogled na današnje stanje svijeta i omogućuje svome čitatelju da se bavi budućnošću iz jedne nove perspektive. Znanstvena fantastika se posebno odlikuje sposobnošću isticanja potencijala sadržanog u pojedinim tehnologijama, a kako ratovanje postaje tehnološki sve naprednije, i zamišljanjem raznih načina na koje bi sve to moglo zatajiti. Drugim riječima, ono što je nekad bila tek jeftina literatura sada može potaknuti stratege i vojnike na razmišljanje o sukobima u koje će biti uključeni u nadolazećim godinama te desetljećima.
*Ovaj je tekst autor Andrew Liptak objavio 29. srpnja 2020. godine u rubrici OneZero portala Medium.com (https://medium.com/). Njegov original pod naslovom „The U.S. Military Is Turning to Science Fiction to Shape the Future of War“ dostupan je na internetskoj adresi: https://onezero.medium.com/the-u-s-military-is-turning-to-science-fiction-to-shape-the-future-of-war-1b40d11eb6b4
