Američka likvidacija general pukovnika Qasema Soleimanija, zapovjednika elitnih Quds snaga iz sastava iranske Revolucionarne garde, izvedena 2. siječnja nedaleko međunarodne zračne luke u Bagdadu, zaoštrila je sigurnosnu situaciju na čitavom Bliskom istoku. Proteklih dana tekle su konzultacije na tu temu i među raznolikim saveznicima Sjedinjenih Američkih Država – promišljanja koja su dovela do obustave rada više međunarodnih misija u Iraku, da bi tijekom ponedjeljka, 6. siječnja, bila okrunjena i izvanrednim sastankom Sjevernoatlantskog vijeća NATO saveza u formatu akreditiranih veleposlanika zemalja članica pri Savezu. Tom prilikom su tijekom oko dva sata duge video-konferencije dužnosnici američkog Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva obrane pokušali saveznicima objasniti okolnosti koje su dovele do likvidacije Soleimanija, te vjerojatno razmotriti i predstojeći razvoj situacije nakon ovog spektakuarnog poteza.
Dok nije jasno s kakvim su stavovima pojedine članice ušle u ovo događanje (i MORH je propustio odgovoriti na ta pitanja) – u hrvatskoj javnosti odjeknula je izjava premijera Andreja Plenkovića koji je popodne u Parizu objasnio kako će na sastanku s Macronom biti riječi i o iračko-iranskoj krizi. O mogućem povratku hrvatskih instruktora iz Iraka, Plenković je rekao:
„Situacija je vrlo ozbiljna, izrazito ozbiljna, i… trebamo se, kao zemlja predsjedajuća, ali i kao Hrvatska, pripremiti na različite scenarije koji se mogu sada zbivati. Naša je pozicija, naravno, ta da želimo dezeskalaciju cijele ove situacije. Ali, u ovom trenutku… danas je bila i rasprava na Vijeću Sjevernoatlantskoga saveza. Želimo imati jednu zajedničku, čvrstu poziciju, i Europske unije i NATO-a, o koracima za dalje. Prema tome, važna nam je stabilnost, važno nam je da ne dođe do nemira i ozbiljne destabilizacije cijeloga Bliskog istoka. To se vrlo lako može dogoditi“.
Plenković se osvrnuo i na mogući povrata u RH hrvatskih instruktora u misiji, napomenuvši:
„Pa, razgovarat ćemo o tome. I ta opcija, ukoliko oni nisu nužni, u ovakvim okolnostima, dolje, nije isključena“.
NATO skup na istu temu
Slične stavove onima premijera Plenkovića čulo se i od Jensa Stoltenberg, glavnog tajnika NATO saveza, kada se on javnosti obratio nakon spomenute video-konferencije predstavnika NATO članica. Prvo je predstavio kratku i iznimno pažljivo sročenu izjavu za javnost, nakon čega je odgovorio i na nekoliko pitanja prisutnih novinara. U spomenutoj izjavi Stoltenberg je naglasio kako NATO kao organizacija te njene članice djeluju u Iraku u dva osnovna aspekta – (1) kroz Globalnu koaliciju za pobjedu nad organizacijom ISIS (Global Coalition to Defeat ISIS), te (2) kroz NATO obučnu misiju u Iraku, koja doprinosi glavnim ciljevima spomenute Globalne koalicije. Saveznici su izrazili podršku ovim aktivnostima, iako se potvrdilo suspenziju njihovih obučnih aktivnosti. Nastavak tog rada ovisit će o situaciji na terenu, koju se planira pažljivo pratiti u koordinaciji s iračkim vlastima.
Nakon toga je spomenut i američki napad od 2. siječnja, koji je lišio života iranskog generala Soleimanija – tijekom izlaganja SAD o „regionalnoj situaciji, nakon nedavnih napada na koalicijske snage u Iraku, te napada na generala Soleimanija“. Države saveznice izrazile su zabrinutost nad iranskim aktivnostima koje destabiliziraju regiju te iranskim testiranjima raketne tehnike, a potvrdile su svoju odlučnost oko sprečavanja Irana u pribavljanju nuklearnog oružja. Osuđena je i podrška Irana brojnim regionalnim terorističkim organizacijama. Zaključno, saveznice su pozvale na suzdržavanje i deeskalaciju napetosti, budući da „novi konflikti ne bi bio ni u čijem interesu“ – izričito pozvavši Iran da se suzdrži od daljnjeg nasilja i provokacija.
Nakon ovih pažljivo sastavljenih stavova, red je došao na pitanja novinara, koja su donekle otkrila dubinu krize i vjerojatnih neslaganja među sudionicima današnjeg NATO sastanka. Naime, prvo pitanje odnosilo se na pitanje suzdržanosti – vrijedi li ona samo za Iran ili se i SAD pozvalo na jednako suzdržavanje – kao i na situaciju mogućeg odlaska SAD iz Iraka, da li će ona ujedno značiti i odlazak ostatka NATO saveza iz Iraka? Uz oduže naglašavanje važnosti obučnih aktivnosti NATO saveza, koje se u Iraku provode temeljem poziva lokalnih vlasti, Stoltenberg je zapravo izbjegao dati odgovor na oba ova pitanja. Nakon toga, postavilo se pitanje odgovora SAD na moguću osvetu Irana, koji bi mogao obuhvaćati i ponovno aktiviranje članka 5 Washingtonskog sporazuma na kojem se temelji NATO savez. Tu je Stoltenberg napomenuo kako NATO nastoji spriječiti eskaliranje situacije i rast napetosti u regiji. No, naglasio je i: „I ja mislim da ako krenem spekulirati o tome kako ćemo reagirati, to neće pomoći zaustavljanju eskalacije, nego će zapravo postiči sasvim suprotno. Zato mi pozivamo… na odgovorno ponašanje“ – čime je ponovo izbjegao odgovor na konkretno pitanje.
Treće pitanje došlo je od norveških novinara koje je zanimalo da li su koje od saveznica kritizirale američku likvidaciju Soleimanija, kao i gledanje samog Stoltenberga na taj sporan akt. U svom odgovoru Jens Stoltenberg je naglasio jedinstvo svih saveznika po pitanju borbe protiv međunarodnog terorizma, uz važnost svih dosadašnjih aktivnosti NATO saveza u Iraku – kojima NATO članice doprinose na razne načine, među ostalim i svojim ljudstvom na terenu. Stoltenberg je ponovio i višestruko izraženu osudu napada na koalicijske snage, koje izvode Iran i s tom državom povezane grupe, bez direktnog odgovora na novinarska pitanja. No, na ponovljeno pitanje o likvidaciji Soleimanija, Stoltenberg se ipak ogradio te objasnio:
„To je odluka SAD-a. To nije odluka donesena bilo od Globalne koalicije ili NATO saveza. No, sve saveznice su zabrinute iranskim destabilizirajućim aktivnostima u regiji, iranskom podrškom raznim terorističkim grupama. I, naravno, mi smo ekstremno zabrinuti posljednjim napadima kojima smo svjedočili, usmjerenima protiv civilne energetske infrastrukture u Saudijskoj Arabiji, te protiv koalicijskih baza u Iraku – baza koje su važne za naše napore u borbi protiv terorizma u Iraku i Siriji“.
Konačno, postavilo se i pitanje opravdanja za likvidaciju iranskog generala, za koje su njemački novinari željeli znati – jesu li predstavnici SAD i dokazima potkrijepili navodni scenarij da je tom likvidacijom spriječena provedba napada na američke diplomate? O ovoj temi, koja posljednjih dana okupira pažnju i brojnih američkih medija, Stoltenberg je naveo da su SAD iznijele „razloge za svoju akciju protiv generala Soleimanija“ – da je više osoba iz SAD (State Department i Pentagon) objasnilo zašto se poduzelo tu akciju, no da točan sadržaj tih izlaganja nije dostupan javnosti (a njegovo je objavljivanje prepušteno samim Sjedinjenim Američkim Državama). Ipak, prema Stoltenbergu, time se potvrdila uloga NATO saveza kao platforme kojom se države članice iz Europe i Sjeverne Amerike mogu sresti te raspraviti sigurnosne brige koje ih sve zabrinjavaju.
