Oko 300.000 Afganistanaca koji su od 2001. do 2021. surađivali sa snagama Sjedinjenih Američkih Država suštinski su podobni za dobivanje tzv. Afganistanske specijalne imigrantske vize (Afghan Special Immigrant Visa – SIV). Riječ je viznom programu uspostavljenom 2009. godine, kojim su se prvenstveno mogli služiti razni prevoditelji, koji su u teoriji put SAD-a mogli povesti i bračne drugove te djecu mlađu od 21 godine. No, od 2014. do nedavno je takvih viza bilo izdano tek oko 16.000, dok se njih još oko 18.000 ovih dana nalazilo u birokratskom postupku. Nažalost, još uvijek je velik broj takvih ljudi koji su ostali zaglavljeni u kaosu što posljednjih dana prati pad dosadašnje vlasti u Afganistanu.
Iako se ukupan broj za SIV podobnih osoba u Afganistanu još prije nekoliko dana procjenjivalo na oko 45.000, a njihovo je zbrinjavanje formalno bilo jedan od naglasaka tamošnjeg američkog djelovanja posljednjih tjedana – minimalno je tih ljudi i zaista do sada završilo evakuirano na sigurno. Još u jutarnjim satima danas, u nedjelju 15. kolovoza, među ostacima Veleposlanstva SAD u Kabulu radio je jedan jedini vizni šalter za zaprimanje materijala za takve SIV vize, oko kojeg je satima trajala masovna ljudska drama prije nego li je i on bio zatvoren u okviru kompletnog zatvaranja i evakuacije veleposlanstva.
No, da ne bi bilo zabune, nije tu velika razlika između velesile SAD i male Hrvatske po pitanju efikasnog organiziranja spasa za vlastite građane te osobe od interesa. Iako je glavnina pripadnika Oružanih snaga RH iz Afganistana bila izvučena u rujnu prošle godine, kada je službeno završilo i hrvatsko sudjelovanje u tamošnjoj misiji Resolute Support, to ipak ne znači da hrvatskih građana više nema pod Hindukušom. Naime, domaći mediji – prvenstveno Nova TV – uspjeli su u nedjelju, 15. kolovoza, stupiti u kontakt s nekima od njih te čuti da je do međunarodnog aerodroma u Kabulu dospjelo barem 5 hrvatskih građana koji su ondje čekali evakuaciju, dok je još njih 11 bilo u NATO bazi, budući su ondje i radili. Jedna je osoba jutros uspjela otputovati za New Delhi u Indiji, gdje navodno nije dobio tranzitnu vizu te je završio u zatvoru – komentirajući kako je bolje tako završiti u Indiji nego među pobjedonosnim talibanima. Još je jedna osoba navodno uspjela otputovati put Istambula. O svemu tome se još jučer, u subotu 14. kolovoza, moglo službeno čuti i od Ministarstva vanjskih i europskih poslova – koje je potvrdilo da su u Afganistanu ostala barem 23 hrvatska državljana koji traže izlaz iz te zemlje.
„Navedene osobe, kao i članovi njihovih obitelji, nisu zatražile konzularnu pomoć hrvatske službe vanjskih poslova. Tvrtke koje su angažirale hrvatske državljane organiziraju repatrijaciju svojih zaposlenika. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nastavlja pratiti razvoj situacije u Afganistanu te stoji na raspolaganju hrvatskim državljanima za svu potrebnu pomoć“,
kazalo se iz MVEP-a. O tome se u nedjelju 15. kolovoza za Nova TV onda oglasio i premijer Andrej Plenković napominjući:
„Sve službe su uključene. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, ministar Grlić je u dnevnom kontaktu. Uglavnom je riječ o ljudima koji rade u različitim međunarodnim aranžmanima ili angažmanima. Ima ih, negdje, između dvadesetak i 30 maksimalno, prema onome što mi znamo. Svi su oni u proceduri organiziranog povratka od strane njihovih poslodavaca“.
Naravno, dok sam spomen „dnevnog službenog kontakta“ u situaciji koja se posljednjih dana doslovno mijenja iz sata, pa čak i minuta, baš i ne ulijeva veliko povjerenje, o točnosti ovih hrvatskih izjava čuti će se uskoro, baš kao što se skoro u stvarnome vremenu gleda i koprcanje Sjedinjenih Američkih Država na poslu evakuacije kadrova s kaotičnog terena u Afganistanu.
P.S. Po pitanju spašavanja preostalih hrvatskih državljana iz kaosa Afganistana zanimljivom se pokazala i objava Dmitra Kulebe, ukrajinskog ministra vanjskih poslova, iz ranih jutarnjih sati ponedjeljka, 16. kolovoza. Naime, on je na društvenoj mreži Twitter tada kazao:
„Ukrajinski zrakoplov stacioniran u fganistanu prevezao je državljane Ukrajine, Nizozemske, Hrvatske, Bjelorusije i Afganistana iz Kabula. Oni su sada sigurni. Mi ne napuštamo naše ljude & pomažemo drugima. U slučaju daljnjih zahtjeva, učinit ćemo sve što je moguće da pomognemo Ukrajincima & strancima“.
Dakle, kao i u nizu drugih međunarodnih kriza, dok Republika Hrvatska promatra stanje i kontaktira, netko drugi zapravo spašava hrvatske državljane nasukane u kriznim žarištima. Nažalost, pri tome nije jasno o kojem se broju spašenih tu zapravo radi.
