Konačno je počela realizacija! Neslužbena vijest koja se pojavila u srijedu, 28. listopada, bila je da je na Batajnicu stigao prvi kontingent doniranih ruskih moderniziranih tenkova T-72 čija se isporuka čekala više od dvije godine. U jednom trenutku čak je postojalo pitanje da li će Rusija ikada isporučiti tenkove, zbog čega su ljubitelji oklopa već bili pomalo razočarani…

T-72B1MS “Bijeli orao” – prvo dva za Laos, pa dva za Srbiju

Oko ove priče lomila su se koplja duže vrijeme. Polemiziralo se na vojnim forumima, društvenim mrežama, a kod nekih je postojala velika nervoza zašto se konačno ne isporučuju ti tenkovi, iako je sve već bilo dogovoreno. Istina, još 19. srpnja prošle godine izbio je veliki skandal kada je Rumunjska blokirala isporuku 30 tenkova T-72 koje je Rusija u okviru procesa tehničke obnove i modernizacije Vojske Srbije – zajedno s 30 oklopnih vozila BRDM-2 – donirala Srbiji. Doduše, BRDM-ovi su stigli avionom Antonov, ali samo 10 komada, a od tenkova ni traga ni glasa. Nagađalo se što se zapravo događa. Je li u pitanju propagandni trik, varka, ili lažno obećanje?

Ova je priča korijene imala još 2016. godine, kada se pojavila vijest da će Rusija Srbiji donirati modernizirane tenkove T-72. U prvi mah spominjao se T-72S kao izvozna verzija tenka T-72 s reaktivnim oklopom i mogućnošću lansiranja protuoklopne rakete iz topovske cijevi. Tenk je prvobitno bio zamišljen da njime budu opremljene oklopne brigade i divizije Varšavskog pakta. Međutim, raspad Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta utjecao je da na zalihama ostane veliki broj takvih tenkova. Spas je nađen u prodaji Iranu kojem je bio potreban suvremeni tenk. Iran je kupio više od 300 tenkova T-72S, koji su potom predani Revolucionarnoj gardi Irana („Sepāh-e Pāsdārān-e Engelāb-e Islāmi“, poznatima i kao Pasdarani).

Ruski tenk T-72 B3 gostovao je na prikazu “Sloboda 2019”

U srpskoj javnosti uslijedilo je razočaranje. Međutim, krajem 2017. pojavila se priča da će Srbija zapravo dobiti moderniji tenk nego što je T-72S. Već u prosincu spominjao se i B3. Kako to biva, uslijedila je licitacija koji će to zapravo tenk Srbija dobiti i kada. Licitiranje se nastavilo, pa se pojavila i priča da će Rusija Srbiji donirati moderniziranu verziju T-72B1-MS, poznatu i kao „Bijeli orao“ (Белый Oрел), koja je bila zapravo jedna od modernizacija ponuđenih ruskoj vojsci, ali nije naišla na odobravanje. Zbog toga je – kako bi se od propasti spasio remontni zavod – odlučeno da se ti tenkovi ponude kao donacija stranim kupcima koji nemaju novca da nabave nove tenkove ruske proizvodnje. Inače, ovdje valja dodati i da je prva ponuđena verzija tenkova T-72S Srbiji bila odbijena jer se nisu uklapali u tehničke mogućnosti Vojske Srbije.

T-72B1-MS

Međunarodni forum “Tehnologije u strojarstvu 2012′”, T-72B1-MS po kojem je ovaj model dobio popularno ime “Bijeli orao”

Ova modernizirana verzija tenka poznata je pod oznakom „Bijeli orao“ – radi se zapravo o izvoznoj verziji tenka T-72 (Объект 184-1MS), koja je nastala u okviru razvojnog projekta Proriv-2G (Прорыв-2Г) ne bi li bila ponuđena ruskoj vojsci kao jedna u nizu modernizacija tenka T-72. Za osnovu modernizacije uzet je tenk verzije T-72B1, u kojeg je ugrađena dnevno-noćna nišanska sprava PN-72U „Sosna-U“ (ПН-72 „Сосна-У“), koja unapređuje preciznost pogotka. Zapovjednik tenka dobio je panoramsku nišansku spravu PKP-72 (ПКП-72 „Соколиный глаз“) s termalnim kanalom treće generacije, a na krovu kupole nalazi se daljinski upravljiva borbena stanica sa strojnicom NSVT kalibra 12,7 mm (Никитина-Соколова-Волкова Танковый 12,7). Međutim, tenk T-72B1-MS je ipak znatno unaprijeđena verzija tenka T-72B1, ali slabija od verzije T-72B3 po pitanju oklopne zaštite – reaktivni oklop na T-72B1-MS je „Kontakt-1“ (Контакт-1). Ovi tenkovi modernizirani su inače u 61. remontnom zavodu za oklopna vozila (61. бронетанковый ремонтный завод) u Strelni kod Sankt Peterburga. Radi se o modernizaciji tenka koja je prvobitno bila namijenjena za rusku kopnenu vojsku, ali su Rusi od nje odustali u korist modernizacije tenka T-72 B3 i B3M, tako da je ova verzija ponuđena za izvoz. Prve primjerke ovih tenkova, i to po 30 komada, dobile su vojske Laosa (za uzvrat su dali 30 svojih dobro očuvanih tenkova T-34/85) i Nikaragva. Kao korisnici spomenuti su bili i Urugvaj i Srbija, s time da su srpski prema tadašnjim planovima trebali imati agregat za rad uređaja bez paljenja glavnog motora. Plan isporuke predviđao je da to bude realizirano za 36 mjeseci. A onda je zapelo…

Gdje je zapelo?

BRDM može preko NATO zemalja, T-72 ne može (Photo: MORS)

Pa oko plaćanja. Naime, budući su tenkovi donacija, Rusi su od Srbije tražili da ona plati troškove transporta, pri čemu ih nije pretjerano zanimalo hoće li plaćanje biti odjednom, ili tenk po tenk. Razgovori su se otegnuli, pa je pronađeno rješenje – da se tenkovi prvo iz Sankt Peterburga željeznicom prebace do Volgograda, a onda brodom preko Crnog Mora i Dunava do Beograda. Međutim, neki birokrat u Moskvi stvorio je problem. Naime, u papirima su ti tenkovi bili zavedeni kao ruski. Rumunjskim carinicima je baš to „ruski“ zaparalo uši, budući je Rumunjska članica EU i NATO gdje su na snazi sankcije protiv Rusije koje uključuju i vojsku te prebacivanje tehnike, pa je stavljen veto. Uzalud je dokazivano kako je vlasnik tenkova Srbija, a ne Rusija. Rumunji su ostali tvrdi i taj je posao propao. U međuvremenu, zahvaljujući dozvolama za prelet, prvih 10 izviđačkih vozila BRDM-2MS stiglo je u Srbiju jer su Poljska, Češka i Mađarska – iako su najodanije članice NATO pakta – otvorile svoj zračni prostor za ovaj prelet. Bjeloruse ne treba ni posebno spominjati u ovom slučaju jer oko toga nikad nisu ni postavljali pitanje.

Međutim, postoji još jedan problem zbog kojeg je toliko kasnila isporuka. Naime, taj 61. zavod za oklopna vozila u Strelni ima državnu klauzulu da izbacuje samo 50 remontiranih i moderniziranih tenkova T-72 godišnje. Zapravo, cijeli remontni zavod živi od donacija i izvoznih poslova. Svi su se, inače, nadali da će Putinov posjet Srbiji u siječnju 2019. donijeti neki napredak i da će se tenkovi pojaviti konačno u Srbiji, odnosno da će Vučić s Putinom razgovarati o tome da ovaj remontni zavod sve kapacitete usmjeri prema Srbiji i da ti tenkovi konačno budu isporučeni. No od toga nije bilo ništa.

Posjet zapovjednika Zapadnog vojnog okruga OS Ruske Federacije zapovjedniku KoV RS u svibnju 2019.

Kao treće, počelo se razmišljati i da li će ti tenkovi, jednom kad stignu, biti raspodijeljeni na trenutne četiri tenkovske bojne, koje bi time bile ojačane. Međutim, prošle je godine autoru teksta potvrđeno da se zapravo ustrojava jedna dodatna samostalna oklopna bojna stacionirana u Nišu i opremljena upravo ovim tenkovima. Za ovu oklopnu bojnu formacija je već napravljena – kako će izgledati njena struktura, brojno stanje vojnika na ugovor, dočasnika i časnika, a izgrađeni su i novi kapaciteti za smještaj ovih tenkova. Sada slijedi popuna i službeno formiranje nove oklopne bojne. Kada je bilo već određeno gdje će tenkovi biti locirani, pripadnici tehničke službe ruske vojske obišli su vojarnu u Nišu i uvjerili se u mogućnosti njihovog smještaja i korištenja.

Bilo je i nekih priča 2017. godine da će Srbija slati na tri mjeseca svoje majstore specijaliste u Rusiju na obuku za popravak i održavanje tenkova, ali se to već u 2018. više nije spominjalo. U 2019. ponovno se spominjalo da je Srbija u Rusiju poslala stručnjake za popravak tenkova. Spominjalo se i da će Srbija dobiti radionički komplet za održanje tenkova i da će ekipa iz zavoda kod Sankt Peterburga samo doći i montirati dijelove na tenk koji su skinuti tokom transporta. To je učinjeno na izviđačkim vozilima BRDM-2MS, promoviranima krajem srpnja prošle godine u vojarni Mija Stanimirović u Nišu.

Zamjena pozicija – Vulin ide u MUP, a Stefanović u MORS (Photo: MORS)

I konačno, san je postao java 28. listopada 2020. godine. Transportni avioni dovezli su prvu isporuku od 10 tenkova T-72B1-MS, koja je potom teškim tegljačima prebačena s batajničkog aerodroma put vojarne u Nišu. Narednih dana uslijediti će još par letova i okončanje ovog posla, a onda i promocija remontiranog oklopa pred novim ministrom obrane Nebojšom Stefanovićem koji je u srijedu, 28. listopada preuzeo tu dužnost od Aleksandra Vulina.

T-72B3

U priči oko doniranja moderniziranih tenkova T-72 Srbiji od prosinca 2017. na mala vrata je spominjano da će Srbija dobiti verziju B3. Inače, ruski T-72 B3 stigao je u Srbiju na vojnu paradu održanu 9. svibnja 2019. za Dan pobjede. Nekoliko dana prije, baš kad je taj tenk stigao na Batajnicu pronijela se vijest da je Rusija započela isporuku tenkova T-72B3 Srbiji. Međutim, ubrzo se ispostavilo da se tu radilo o samo jednom tenku verzije B3, koji je imao ruske vojne oznake i koji je sudjelovao u paradi. Taj tenk je poslije parade u Nišu vraćen natrag u Rusiju, što je izazvalo malo razočaranje kod stanovništva u Srbiji, a veselje i opću radost u susjedstvu jer je, eto, Rusija prevarila Srbiju, a ti tenkovi neće nikad stići. Međutim, od sredine ovoga tjedna san je ipak postao stvarnost…

* Ovaj tekst autora Andreja Mlakara objavljen je 28. listopada 2020. na blogu Vojnopolitička osmatračnica (https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/) , a u svojoj originalnoj verziji može se naći na adresi: https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/2020/10/28/zeleni-i-lepi-rusi-zapoceli-isporuku-doniranih-tenkova-t-72b1-ms-srbiji/