Nakon što je Hrvatska krajem prošle godine oglasila prodaju nekoliko zrakoplova (od pilatusa do helikoptera), te najavila zanimljivu nabavu nekoliko novih vojnih igračaka, trend kupovine nove i prodaje stare vojne opreme zahvatio je i susjedne zemlje. Naši slovenski susjedi bacili su se na nabavu vozila. Ministarstvo obrane Slovenije 30. siječnja objavilo je natječaj za kupovinu terenskih i osobnih vojnih vozila – ukupno njih 272 za potrebe Vojske i Ministarstva, u ukupnoj vrijednosti od 5 milijuna eura.
Slovenija – staro za novo
Prosječna starost vozila SV je između 20 i 30 godina
Putem natječaja koji završavaju polovicom ožujka kupuje se 180 osobnih vozila srednje klase, 12 vozila gornjeg srednjeg razreda, 25 manjih i 15 srednjih kombiniranih vozila, te 40 vojnih terenskih vozila. Iako ova najava u javnosti nije baš dobro prihvaćena, iz Ministarstva obrane Slovenije objasnili su da nije riječ o nepotrebnom trošku u vrijeme gospodarske krize, već o uštedi sredstava koja bi se inače potrošila na uzdržavanje i popravak postojećih starih vozila. Taj će novac biti preusmjeren za nabavu novih vozila, a ostatak sredstava namaknut će se od prodaje starih otpisanih vozila i druge pokretne te nepokretne vojne imovine. No lako je na taj način štedjeti uzme li se u obzir činjenica da je obrambeni sektor u Sloveniji u upravo aktualnom rebalansu proračuna za ovu godinu dobio dodatnih 6,3 milijuna eura, što je (iako mikroskopsko) povećanje proračuna obrane kakvo se u toj državi ne pamti posljednjih pet godina. Opravdanje za rebalans na samom početku ove godine je da se proračun za 2015. slagao još tamo 2012. godine (budući Slovenija planira državne financije u trogodišnjem ritmu, ona je sad pri kraju proračunskog perioda 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2016. godine), kada su prioriteti, ali i gospodarska kretanja, ipak bili ponešto drugačiji. No, kako se ovom kupovinom vozila neće u potpunosti obnoviti vozni park Slovenske vojske i upravnog dijela Ministarstva obrane, ona se računa tek kao početak obnove tog do sada prilično zanemarenog dijela slovenskog obrambenog sustava.
Letjelica “Shadow” na aerodromu u Postojni
Dodatno negodovanje u javnosti izazvala je i najava kupovine bespilotnih letjelica, koje slovensko Ministarstvo obrane namjerava nabaviti tijekom ove godine. Sukladno aktualnom srednjeročnom obrambenom programu i ciljevima sposobnosti deklariranim pri NATO-savezu, naši slovenski susjedi namjeravaju nabaviti komplet bespilotnih letjelica razreda mini, budući da su veće takve sustave osigurali suradnjom s partnerima. Kako piše slovenski Dnevnik, a na temelju očitovanja Ministarstva obrane RS, cijena jednog kompleta bespilotnih letjelica (a u kompletu se nalaze 3 letjelice s pripadajućom opremom, rezervnim dijelovima i osposobljavanjem rukovoditelja) je oko 400 tisuća eura, a sredstva za to osigurat će se u okviru financijskog plana Slovenske vojske za 2016. i 2017. godinu. Kako bi se barem malo smanjilo gunđanje javnosti, iz obrambenog sektora poručili su da se bespilotne letjelice, tzv. „dronovi“, neće upotrebljavati isključivo za misije, već je „moguća njihova upotreba i u sustavu zaštite i spašavanja“.
Srbija – od puške do tenka
Modernizirani tenk T-55, sajam Partner 2007 u Beogradu
Iako (kao i Slovenija) ni Srbija baš nema novaca za kupovinu nove opreme, vlasti u Beogradu prvenstveno se pouzdaju u razvoj domaće vojne industrije – uz to što i Ministarstvo obrane Srbije dio potrebnog novca misli namaknuti sveopćom prodajom razne (pra)stare vojne opreme. Uz dosadašnje napore, Direkcija za nabavu i prodaju Uprave za snabdijevanje Sektora za materijalne resurse Ministarstva obrane (ajme naziva!) najavila je 27. siječnja ove godine i skoru dodatnu prodaju raznoga naoružanja te vojne opreme. Uz objavu popisa stvari koje su predmet prodaje, napominje se da će „pisani pozivi za sudjelovanje u javnom nadmetanju biti upućeni svim pravnim osobama koje imaju zakonsko pravo sudjelovanja“. Na popisu za prodaju ističe se nešto više od 16.700 pištolja (7,65 mm M61, M70 i M84), preko 3.500 automatskih pušaka M70 i M70 B, 5.200 ručnih bacača granata RBR 90 mm M79 Osa, 185 bestrzajnih topova 82 mm M60 A1, više od 1.000 raznih protuavionskih topova kalibra 20mm (M75, M55 A3B1 i M55 A4), te čitava niska topničkog oružja NATO kalibara (ukupno 65 komada 105 mm, te još 136 u kalibru 155 mm). Ipak, najveću pozornost privlači oglašena prodaja 282 tenka T-55, T-55 A i T-55 AK, za koju se dio upućene javnosti s nostalgijom prisjeća izuzetne terenske izdržljivosti i pouzdanosti ove tehnike. Tu je još i niz oklopnih transportera na gusjenicama i kotačima – od prastarih OT M60 (10 komada), preko ruskih BTR-50 PK, zapovjednih vozila BTR-50 PU i BTR-60 PU12 (ukupno 50 komada), pa sve do još uporabivih BVP M80 (99 komada) i 48 komada sustava 302 M53/59 na vozilu Praga V3-2 (s priborom te oko 27,5 tisuća metaka). Uz sve to, dodano je i nešto raznog streljiva za dobru mjeru – 73 tisuća metaka 12,7*99 mm, 42,5 tisuće metaka 7,62*39, kao i 110.000 tromblonskih mina (kumulativne M60 P2 i osvjetljavajuće M62, upaljač DI M84), te još 1.400 raketa 90 mm za M79 Osa (kumulativna M79, upaljač UT PE M79).
LRSVM „Morava“
I dok se šuška kako je ova prodaja oglašena tek reda radi, zbog zadovoljenja zakonske procedure, te da se kupac ove robe već odavno zna – Ministarstvo obrane Srbije u posebnom priopćenju napominje kako je tu riječ o viškovima zastarjele opreme, s isteklim resursima i vijekom trajanja, te da s njihovom prodajom neće doći do slabljenja obrambene moći Republike Srbije, budući da Vojska Srbije raspolaže dovoljnim brojem modernijih sredstava iste klase i namjene. Štoviše, sav prihod od ove i buduće prodaje viškova naoružanja i vojne opreme ići će u novoosnovani Budžetski fond za naoružanje i koristit će se isključivo za istraživanje, razvoj i nabavu novog naoružanja za potrebe Vojske Srbije. Zato nije nimalo slučajno da je samo 3 dana nakon najave prodaje ovih viškova opreme u Centru za ispitivanje naoružanja i vojne opreme Tehničkog opitnog centra u Nikincima predstavljen novi domaći raketni sustav – lanser raketa samohodni višecjevni modularni LRSVM „Morava“. Taj sustav s dva različita lansirna modula – „Oganj“ i „Grad“ – razvijan je punih 5 godina (započeo je 2010. godine), a ove se godine očekuje i uvođenje prototipa u naoružanje Vojske Srbije. Ministar obrane Bratislav Gašić pohvalio se kako je „ovo proizvod srpske pameti i srpske vojne industrije, jer su 98 posto elemenata radile tvornice u Srbiji – „14. oktobar“, „Prva petoletka“, FAP, ‘Krušik’.“
Crna Gora – prodaj jedan, popravi četiri
Nekadašnje drugo oko u glavi, Crna Gora, krenula je sličnim putem. Doduše, vojnoj im industriji nema ni traga, ali stare opreme kao da imaju k’o pljeve. Krajem prošle godine, Ministarstvo obrane CG putem tvrtki „Simon-PS“ iz Herceg Novog i beogradskog „Yugoimporta SDPR“ prodalo je Ministarstvu obrane Kenije jednu od ukupno 5 tamošnjih raketnih topovnjača tipa 401, koje su prije nekoliko godina povučene iz operativne upotrebe u Mornarici VCG, i za to inkasiralo 2,45 milijuna dolara.
RTOP-401 u Baru čeka odlazak za Keniju
Kako su pisale crnogorske „Vijesti“, Keniji je prodana topovnjača RTOP-401 „Rade Končar“ – prvi brod iz serije od ukupno 6 raketnih topovnjača tog tipa koje su se od 1978. do 1983. za JRM gradile u brodogradilištu Kraljevica. Kenija za RTOP-401 ima zanimljive planove –s jedne strane, poslužit će kao donator ključnih dijelova naoružanja za najveći kenijski ratni brod, korvetu P-3214 „Jasiri“. Ostatak „Končara“ će ići na remont i prenaoružavanje, nakon čega bi trebala zaploviti kao kenijski patrolni brod vodama Indijskog oceana. Srbijanski „Yugoimport“ angažirao je tvrtku „Arsenal REM“ iz Kraljeva (koju vode i čine uglavnom iskusni bivši mornaričko-tehnički časnici, inženjeri i majstori nekadašnjeg tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal) da u vojnom dijelu Luke Bar s RTOP-401 skinu glavni top „Bofors“ tipa YU SAK/L70 Mk.1 i kalibra 57 mm, potom 6-cijevni top za PZO i proturaketnu obranu, tipa AK-630M i kalibra 30 mm, kao i glavni brodski sustav za upravljanje vatrom (SUV) tipa 9LV-202 proizveden davno (kad se time još bavila švedska podružnica tvrtke „Philips“). Dotični SUV će se u Mombasi modernizirati dodavanjem termovizijskih kamera i laserskih daljinomjera, nakon čega će biti ugrađen na korvetu „Jasiri“ koja je izgrađena prije punih 10 godina (2005. u Španjolskoj), ali nikada nije bila odgovarajuće naoružana. Ostatku RTOP-401 u Crnoj Gori će se ugraditi pramčani top kalibra 40 mm i 2 manja topa ili mitraljeza na krmi, te će ga prilagoditi za potrebe klasičnog patrolnog broda. Oružje s Končara prebačeno je u Keniju u četvrtak, 29. siječnja navečer, ukrajinskim zrakoplovom Antonov An-124, koji je poletio iz Beograda zajedno s dijelovima i stručnjacima iz Arsenala. Oni će u Mombasi ugraditi naoružanje i elektroničku opremu na kenijski „Jasiri“, a neslužbeno se nagađa da su Kenijci zainteresirani za kupovinu još jedne rashodovane crnogorske raketne topovnjače – RTOP-404 „Hasan Zahirović-Laca“. Naravno, oba ova vojna broda samo su uvjetno crnogorska, budući su i nadalje dio sukcesijske mase bivše JNA, koja postoji samo na papiru, a od koje je Hrvatska očito prešutno odustala.
P-33 “Kotor” čeka red za remont
Dio novca dobiven od unosnog posla s Kenijcima već je potrošen na obnovu 2 broda iz sastava Mornarice Vojske Crne Gore. U crnogorskom brodogradilištu Bijela kraju se privodi dokovanje i remont raketne topovnjače RTOP-405, nekadašnji „Jordan Nikolov Orce“, na kojem su obavljeni i značajni brodoželjezni radovi na obnovi trupa. Odrađeni su i neophodni radovi na propelerskim osovinama i propelerima, a kompletan brod, nadgrađe i naoružanje je prefarbano. Slični radovi obavljeni su i na patrolnom brodu (fregati) P-33 „Kotor“, kojem je dokovanje u Bijeloj bilo prvo nakon gotovo punih 15 godina, pišu crnogorske „Vijesti“. Sličan tretman čeka još 2 broda Mornarice VCG – raketnu topovnjaču RTOP-406 (nekadašnji „Ante Banina“) i patrolni brod P-34 (ex „Pula“). I njihov remont bit će plaćen od dijela 2,45 milijuna dolara koliko je Ministarstvo obrane CG dobilo od prodaje RTOP-401 „Rade Končar“ kenijskom Ministarstvu obrane. Po obimu posla i veličini ulaganja, ovo je najznačajnija investicija u održavanju ratnih brodova MVCG od proglašenja nezavisnosti Crne Gore 2006. godine.
No nije raketna topovnjača jedina koja je poboljšala prihode obrambenog sustava Crne Gore. Vlada CG na sjednici održanoj 29. siječnja ove godine amenovala je prodaju poduzeća „Montenegro Defence Industry“ na temelju javnog natječaja objavljenog u rujnu 2014. godine. Novi, stopostotni vlasnik ovog donedavno državnog poduzeća je konzorcij kompanija D.O.O. „CPR-IMPEX“ iz Beograda i „A.T.L. – ATLANTIC TECHNOLOGIES Ltd.“ iz Tel Aviva. No prodaja „Montenegro defence industry“ bitno je manje unosna od prodaje stare topovnjače – za to je poduzeće postignuta cijena od tek 680 tisuća eura, uključujući tu i već uplaćeni depozit od 200 tisuća eura, te troškove odvjetničkog ureda i Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte CG, koji iznose malo više od 40 tisuća eura.
Oglašavanje prodaje MDI-a popratili su medijski napisi o namještanju natječaja i tek dva zainteresirana ponuđača – beogradskog „CPR-Impexa“ i bugarskog „Aheloja“, što je Vlada CG oštro demantirala. Inače, poduzeće „Montenegro Defence Industry“ osnovano je još 1997. godine, kako bi se bavilo trgovinom i izvozom naoružanja i vojne opreme, veleprodajom, maloprodajom i poslovima inženjeringa. Inače, ova se grupacija sastoji od pet entiteta: (1) „Jugoimport-Mont d.o.o.“ (trgovina naoružanjem i vojnom opremom), (2) „Krušik 4. novembar“ (raketni motori, detonatori i oprema), (3) „FET 1. decembar“ (elektronički i komunikacijski sustavi), (4) „Poliex a. d.“ (eksplozivi), te (5) „Prva Petoletka Namenska“ (hidraulički i pneumatski sustavi). No, kako je Crna Gora ionako većinu takvih poslova radila preko srbijanskog „Yugoimporta“ gubitak ovog poduzeća iz državnoga portfelja neće biti veliki gubitak. Zanimljiv dodatak crnogorskoj zavisnosti o Srbiji je i činjenica da je na čelu novog suvlasnika MDI-a, „CPR-Impexa“, Petar Crnogorac, sin nekadašnjeg direktora „Zastava oružja“ iz Kragujevca.
