Tijekom nedavnog susreta predsjednika Rusije Vladimira Putina i Srbije Aleksandra Vučića, prije mjesec dana na marginama foruma „Pojas i put“ u Pekingu, u zajedničkoj analizi odnosa Srbije i Rusije jedna od tema sastanka dva predsjednika bila je i vojna suradnja. U izjavi za medije predsjednik Vučić je istaknuo kako su u prethodnom razdoblju dogovorena plaćanja od oko 619 milijuna EUR za različite vrste naoružanja iz Rusije. On je tom prilikom dodao i da će Srbija do kraja godine isplatiti više od 60 posto te sume, odnosno oko 360 milijuna. Imajući u vidu koje su sve nabave iz Rusije do sada objavljene, moglo bi se zaključiti kako je iznos od 619 milijuna EUR (oko 690 milijuna USD) samo za rusko naoružanje prevelik, te da se taj novac odnosi i na oružje koje je nabavljeno na Zapadu, u Bjelorusiji, kao i u NR Kini.
Šest lovaca MiG-29, koje je Rusija donirala Srbiji, uvedeno je u operativnu uporabu, a neki od dosadašnjih glavnih troškova njihovog aktiviranja obuhvatili su transport, predizvoznu pripremu, generalni remont jednog aviona, remont manjeg opsega na preostalih pet aviona, produženje životnog vijeka, remont određenog broja motora, dovođenje ruskih aviona na razinu postojećih (približan standard MiG-29SD), nabavu rezervnih dijelova, te zemaljske i druge opreme. Kroz remonte su prošla i tri srpska aviona, koji su već bili u naoružanju i kojima je također produžen životni vijek. Također su prošli određene dorade, među kojima su i one koje su vremenom nastale iz iskustava održavanja po stanju, a to je i princip po kojem će se u budućnosti održavati srpski avioni.
Odmah nakon što je objavljeno da Rusija donira šest MiG-ova 29, dužnosnici su priopćili kako će čitav taj aranžman koštati 185 milijuna EUR i da se ta cijena odnosi i na 4 domaća primjerka, ukupno na 10 aviona. To bi trebalo biti potrošeno u ukupno tri faze, od kojih su dvije već realizirane. Treća faza, koja je već započela, podrazumijeva višu razinu modernizacije aviona i ona bi, kako je ranije najavljeno, trebala biti završena do kraja 2020. godine. Uz to, ostaje tada provesti i remont još jednog aviona (jednog od 4 koje je Srbija imala prije ruske donacije). Tijekom ozbiljnije modernizacije avionima će biti dorađen radar, sustav upravljanja vatrom i druga elektronička oprema, bit će integrirane nove rakete zrak-zrak, ali i ubojna sredstva zrak-zemlja. Neminovna je, dakle, osim paketa modernizacije, i nabava određene količine zrakoplovnog naoružanja što može biti veliki izdatak. Primjera radi, cijena jedne rakete zrak-zrak R-77 kreće se oko milijun USD. Kad je riječ o četiri lovca MiG-29 koje je donirala Bjelorusija, već smo prenijeli vijest da će oni biti isporučeni početkom 2021. godine, kao i da će najvjerojatnije stići modernizirani. Kako je rok za završetak radova gotovo dvije godine, može se pretpostaviti da će to biti, osim generalnog remonta, ujedno i modernizacija – odnosno, da će to u stvari biti nešto slično, ako ne i isto kao spomenuta faza tri. Kao i 10 postojećih MiG-29, i bivši bjeloruski trebaju biti dovedeni na razinu vrlo sličnu standardu MiG-29SM. Neka realna cijena ovih radova u Bjelorusiji mogla bi biti do 10 milijuna EUR po avionu.
U drugoj polovici ove godine iz Rusije stižu tri dodatna srednja transportna višenamjenska helikoptera Mi-17V-5, i to nešto bolje opremljeni nego prva dva kupljena 2016. godine, a uz njih će se nabaviti i naoružanje. Cijena Mi-17 se, ovisno o verziji i čitavom paketu koji obuhvaća obuku, opremu, naoružanje i logistiku, kreće od 14 do 22 milijuna USD. Kako srpski primjerci sigurno neće biti najbolje (ali ni najlošije) opremljeni, može se pretpostaviti da će cijena biti negdje između. Srbija je nabavila i 4 ruska desantno-jurišna helikoptera Mi-35M čija se isporuka može očekivati početkom ili u prvoj polovici iduće godine. Cijena ovog tipa helikoptera na tržištu se kreće od 20 do 30 milijuna USD, a u određenim aranžmanima može prijeći i 30 milijuna. Uz 6 aviona MiG-29, Rusija je donirala i 30 tenkova T-72 kao i 30 oklopnih izviđačkih vozila BRDM-2. Još uvijek nije sasvim jasno koju verziju tenka T-72 Srbija dobija, a najčešće se spominje verzija T-72B1 MS „Bijeli orao“, kakve su na primer dobile Nikaragva i Laos. Iako je rečeno da je to donacija, modernizaciju oklopnjaka, kao i sve ostalo što ide uz njih, Srbija će – platiti. Što se tiče BRDM-2, navodno je riječ o modernijoj verziji BRDM-2M, poput onih koji su nedavno donirani Kirgistanu, a kakve je nabavio i Laos. Svo navedeno naoružanje koje, dakle, dolazi iz Rusije i Bjelorusije, a za koje je s najviše razine (pa i od samog predsjednika Srbije) potvrđeno da je kupljeno, može na kraju koštati oko 410 do 430 milijuna EUR. Ukoliko se 619 milijuna EUR ipak odnosi samo na rusku tehniku, onda bi za ostale nabave ostalo oko 200 milijuna EUR.
Kupovina topničko-raketnih sustava Pancir nikada nije direktno službeno potvrđena. Ovaj sustav nimalo nije jeftin – za samo jedno vozilo treba izdvojiti oko 15 milijuna USD, ali tu su zatim troškovi obuke, logistike, rezervnih dijelova, dodatnih borbenih kompleta raketa, pa cijena može biti i preko 20 milijuna USD. Ipak, kakva će biti cijena uvelike ovisi i o politici, pa je tako npr. Ekvatorijalna Gvineja kupila dva vozila sustava Pancir za samo 20 milijuna USD. Ako bi se preostalih 200 (od 619 milijuna) EUR ipak odnosilo i na zrakoplovnu te ostalu vojnu tehniku nabavljenu iz drugih zemalja, onda bi to bila znatno realnija priča. Za vojsku i policiju je naručeno ukupno 9 njemačkih helikoptera H145M od kojih će RV i PVO Vojske Srbije dobiti 5. Helikopterska postrojba policije će, osim 4 H145, dobiti i tri francuska helikoptera H215 Super Puma.
Predsjednik Srbije objavio je sredinom veljače ove godine da će helikopteri H145 i H215 koštati ukupno 175 milijuna (za očekivati je eura). Podsjetimo – u proračunu Republike Srbije za 2019. godinu, u pregledu planiranih kapitalnih izdataka proračunskih korisnika za 2019. ali i iduće dvije godine, što se tiče Ministarstva unutarnjih poslova postoji stavka – Obnova i modernizacija flote Helikopterske postrojbe s jasno vidljivim sredstvima koja su planirana za izdvajanje u naredne tri godine. Tako je za 2019. planirano izdvajanje 2,4 milijarde RSD, za 2020. 4 milijarde, i u 2021. još 3,4 milijarde RSD, što ukupno iznosi 9,8 milijardi dinara ili oko 82,7 milijuna EUR. Moguće je da se osim tri helikoptera H215 od Francuske naručilo još tehnike. Tijekom vježbe „Stoljeće pobjednika 1918-2018“, predsjednik Vučić je najavio i da će s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom razgovarati o raketnim PZO sustavima Mistral. Zbog unutarnjih problema Francuske predsjednik Macron još nije posjetio Srbiju, a prema zadnjim informacijama to bi se trebalo dogoditi u srpnju.
Na kraju, poznati trošak koji će Srbija imati za vojnu tehniku je i nabava kineskih naoružanih bespilotnih letjelica. Također tijekom vježbe „Stoljeće pobjednika 1918-2018“ predsjednik Srbije izjavio je da su u pitanju „letjelice težine 750 kilograma, koje mogu letjeti na 5 kilometara visine, u pitanju su 2 bitnice po 3 letjelice, ukupne vrijednosti 30 milijuna dolara“. Osim toga Vučić je rekao i da će nakon nabave ovih letjelica doći i do preuzimanja tehnologije s njih, te implementiranja iste na domaću bespilotnu letjelicu Pegaz. Sasvim je moguće da je u spomenutu cijenu uračunat i određeni transfer tehnologije, budući da je 30 milijuna USD velik novac za samo 6 bespilotnih letjelica. Naravno, uz borbene bespilotne letjelice (UCAV) sigurno ide obuka, logistika, naoružanje i zemaljske stanice za navođenje. Primjer cijene kineskih bespilotnih letelica daje i Wing Loong 2, jedna od boljih UCAV, za koju je prije nekoliko godina bio iznesen podatak da vrijedi oko milijun USD.
* tekst autora Živojina Bankovića objavljen je 27. svibnja 2019. godine na specijaliziranom zrakoplovnom portalu Tango Six (https://tangosix.rs/), a u originalnom izdanju može se naći na adresi: https://tangosix.rs/2019/27/05/analiza-koliko-ce-srbija-potrositi-novca-za-novu-vazduhoplovnu-tehniku/