Crnogorskom Ministarstvu obrane isporučen je 4. lipnja ove godine sustav obalnog motrenja američkog podrijetla. On, među ostalim, uključuje dva obalna motrilačka radara i druge sustave koji pružaju integriranu sliku situacije na moru. Program su većim dijelom financirale Sjedinjene Američke Države, ali u Crnoj Gori ova je nabava ipak izazvala kontroverze.
Naime, Zapovjedništvo za svemirske i vojnopomorske sustave (Space and Naval Warfare Systems Command – SPAWAR) američke Ratne mornarice raspisalo je u kolovozu 2012. godine natječaj za obalne motrilačke radarske sustave za Crnu Goru. Operativna provedba natječaja išla je kroz Ured za izvršavanje programa zapovijedanja, kontrole, komunikacija, računala i obavješćivanja (Program Executive Office Command, Control, Communications, Computers Inteligence – PEO C4I), točnije kroz podured označen kao PMW-740. Uloga podureda PMW-740 u američkoj Ratnoj mornarici jest suradnja s američkim strateškim parterima i općenito saveznicima na izgradnji integriranih zapovjednih (C4I) sustava. Jedan od načina financiranja pojedinih projekata jest tzv. program Inozemnog vojnog financiranja (Foreign Military Financing – FMF). Među važnijim partnerima s kojima PMW-740 surađuje su Saudijska Arabija, Japan i Južna Koreja.
Na natječaju je pobijedila američka kompanija Raytheon Solipsys, dio međunarodne grupacije Raytheon, i to svojim “komercijalno dostupnim” mornaričkim sustavom za upravljanje informacijama (Maritime Information Management System, MIMS). Sustav konfiguriran za Crnu Goru dobio je naziv Crnogorski sustav obalnog motrenja (Montenegro Coastal Surveillance System, MCSS) i temelj mu čine navigacijski radari Raytheon Pathfinder umreženi sa sustavima za automatsku identifikaciju (Automatic Identification Systems – AIS). Raytheon Solipsys je, pak, kao podugovarača angažirala kompaniju Raytheon Canada Ltd, također dio iste grupacije.
Javno dostupni podaci o samom natječaju jako su šturi, a u svome dijelu o isporučenoj opremi te dinamici isporuke ponešto su i fragmentarni. No, prema navodima crnogorskog web-portala “Vijesti on-line”, prva faza isporuke MCSS-a uključuje dva radara, kao i dva pripadajuća Raytheonova sustava Marine Small Target Tracker (MSTT). Prva faza uključuje i potrebne radove, instaliranje sustava, te izobrazbu osoblja.
Prema svemu sudeći, datum 4. lipnja odnosi se na isporuku opreme iz prve faze. Druga faza uključuje isporuku još dva sustava MSTT koji su namijenjeni za integraciju postojećih radarskih sustava, kao i isporuku rezervnih dijelova te izobrazbu osoblja, sve to predviđeno za period do kraja ove godine. Radarski sustavi bit će instalirani na već postojećim vojnim lokacijama na Luštici, Crnom rtu pored Sutomora i Mavrijanu, između Bara i Ulcinja.
Povećana razlučivost
U stručnoj literaturi (The Naval Institute guide to Naval Weapons, Norman Friedman, 2006.) navodi se da sustavi Raytheon MSTT – koji se očito dadu uvezati s raznim radarima – bitno povećavaju domet radara (navodno 2 do 5 puta!) time što usporedno analiziraju rezultate skeniranja s ciljem izlučivanja malih ciljeva od lažnog odraza morske površine (tzv. cluttera); isti izvori tvrde da su radari namjenski obalni motrilački radari Terma Scanter 2001 uvezani s MSTT-om uspijevali otkriti plivača pri stanju mora 3 na udaljenosti jedne nautičke milje, odnosno spasilačku splav na tri nautičke milje, pri istom stanju mora. No, crnogorski program nema objavljenih podataka koliko bi sustav MSTT povećao razlučivost i domet Raytheonove porodice radara Patfinder, koji u krajnjoj liniji jesu komercijalni navigacijski radari.
No nije do kraja jasno je li u MCSS uključeno i zapovjedno središte (čija bi gradnja ili pak doopremanje postojećeg tu spadali po prirodi stvari), odnosno eventualne dodatne senzore koje izvorni Raytheonov sustav MIMS predviđa. No ulogu sekundarnih senzora mogli bi preuzeti spomenuti postojeći radari, odnosno eventualni drugi senzori.
Teško je trenutačno ocijeniti uporabnu vrijednost radara koje je Crna Gora nabavila, budući da točan model Raytheonovog Pathfindera nije poznat. Bilo kako bilo, radi se o provjerenoj komercijalnoj tehnologiji koja je bila našla i vojnu primjenu: Raytheon Pathfinder 1500 bio je rabljen u američkoj Ratnoj mornarici kao AN/SPS-66 na brojnim plovnim jedinicama. Jednako tako, teško je procijeniti učinkovitost daljnjeg uvezivanja s postojećim obalnim radarima u Crnoj Gori, budući nam točan broj funkcionalnih radara nije poznat, kao ni o kojim se točno sustavima radi – primjerice, je li u funkciji još koji od namjenskih obalnih motrilačkih radara Falcon preostalih od nekadašnjih jugoslavenskih oružanih snaga?
Problem čitavog tog posla
Cijena svekolikog programa, navodi crnogorski web-portal “Vijesti on-line”, kreće se oko 2.113.000 eura (nešto preko 2,832 milijuna dolara pri tečaju 1,34 dolara za euro) i tu zapravo počinju kontroverze. Namjenski skrojeni crnogorski MCSS načelno se financira američkim novcem i isporučuje se po načelu “ključ u ruke”. Prema istom crnogorskom izvoru, američki Kongres je odobrio izdvajanje novca iz programa Inozemnog vojnog financiranja (spomenuti FMF), i to točno 1.656.865 dolara, tj. oko 1,236 milijuna eura. No dio cijene programa ipak snosi Crna Gora, i to navodno oko 900.000 eura. Prva tranša novaca, nekih 600.000 eura, plaćena je tijekom 2012. godine. Druga tranša, otprilike 280.000 eura, trebala bi biti realizirana tijekom tekuće 2013. godine. Kad se iznosu koji daju Amerikanci doda crnogorskih 880.000 eura (zbrojene obje crnogorske tranše koje odgovaraju iznosu od oko 1,180 milijuna dolara), računica prilično štima. Bilo kako bilo, izlazi da Crna Gora ipak plaća oko 42% cijene programa. Program, međutim, nije prošao kroz javni natječaj u Crnoj Gori, i eto problema.
Naime, ostaje činjenica da program nije prošao ni kroz kakav tender raspisan u samoj Crnoj Gori, a to može biti problem glede rastućeg senzibiliteta prema transparentnosti i nužnosti natječajnih nabava – posebice u sektoru obrane i sigurnosti, u Crnoj Gori koja ide sve bliže Europskoj Uniji. Primjerice, program dva plovila za crnogorska policiju prošao je kroz prilično striktnu proceduru fondova EU. S druge strane, crnogorske vlasti bile su prilično šutljive glede svojeg dijela financiranja, što je – uz propust oko raspisivanja domaćeg natječaja – i najveći problem oko ovoga posla.
Bilo kako bilo, Crna Gora dobiva sustav obalnog motrenja utemeljen na provjerenim komponentama, a koji joj je inače prijeko potreban. No, privođenje svekolikog sustava funkciji ovisit će o integriranju podsustava u cjelinu, što inače i jest usko grlo današnjih vojnih tehnologija.
