Dvosveščana knjiga „Goli život: Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj“ autora Ozrena Žuneca iznimno je znanstveno djelo, neophodno svakom ozbiljnom proučavatelju Domovinskog rata i nedavne hrvatsko-srpske povijesti. Autor, iako i sam dobrovoljac Domovinskog rata, uspješno je odolio tome da mu vlastito iskustvo diktira način i razloge pisanja ovakve knjige, već je na ozbiljan, istraživački i nepristran način ispitivao uzroke, razloge i posljedice srpske pobune u Hrvatskoj. Pritom je analizirao doslovno desetke tisuća raznih izvora, od povijesnih knjiga do dokumenata iz proučavanog razdoblja, pa ne treba čuditi da knjiga ima 2 sveska, s impresivnih 978 stranica ukupno.
Sama znanstvena studija o pobuni Srba u Hrvatskoj nastala je u okviru rada na projektu „Socijalni korelati Domovinskog rata“, koji se od 2002. godine uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa izvodio na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Žunecu je to matični fakultet, na kojem 1996. pokreće kolegij Sociologija vojske, koji je potom prerastao u Katedru za vojnu sociologiju, danas sa Žunecom kao predstojnikom. No, s vojskom i obranom zbližio se nešto ranije, najprije krajem ’80-ih kao autor antimilitarističkih tekstova u popularnom magazinu „Start“, a onda kao jedan od osnivača (zajedno s kolegama s Filozofskog fakulteta Miroslavom Tuđmanom i Miomirom Žužulom) službe IPD na razini grada Zagreba. Pokrenuo je projekt „Carmen“, tj. osnivanje ekskluzivne srpske brigade u okviru Hrvatske vojske, koja se trebala zvati „Nikola Tesla“, no to ipak nikada nije realizirano.
Ozren Žunec, od znanstvenika do obavještajca i natrag
Žunec u Hrvatsku vojsku ulazi kao dobrovoljac, ranjen je na pokupskom bojištu, i demobiliziran 1993. godine, nakon čega se vraća znanstvenom radu. Godinu dana prije „Oluje“, u časopisu „Erasmus“ (čiji je bio suosnivač uz Slavka Goldsteina i Vesnu Pusić), piše o operaciji „Pinocchio“ – simulaciji vojne akcije oslobađanja okupiranih hrvatskih područja. Ozren Žunec široj javnosti postaje poznat tek s početka 2000. godine, kada je u vrijeme mandata Vlade Ivice Račana postao šef HIS-a (Hrvatska izvještajna služba), i na tom se mjestu održao nepuna 3 mjeseca. Kao neformalni razlozi ovog spektakularno kratkog mandata navodili su se sukobi s Tomislavom Karamarkom, tada friško postavljenim ravnateljem UNS-a (Ured za nacionalnu sigurnost), ali i brojne zacementirane interesne skupine koje su na sve moguće načine opstruirale pokušaje nove vlasti da provede reforme u hrvatskom obavještajnom sustavu. Nakon ovog neuspjelog političkog izleta, Žunec se u potpunosti povukao iz hrvatskog javnog i političkog života.
Žunecova knjiga „Goli život: Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj“ donosi kronologiju pobune i definiranje svih sudionika, razloge koji su do nje doveli, te kratkoročne i dugoročne posljedice (kratkoročne su one koje su se počele javljati već tijekom samog trajanja pobune, a dugoročne nakon njenog okončanja). Prvi svezak sastoji se od 2 dijela: (1) temeljne definicije, u kojima kroz detektiranje ideje i karaktera srpskog i hrvatskog nacionalizma, preko generalnih definicija oružanih sukoba i same agresije Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, dolazi do zaključka o naravi rata (pobuna koja prerasta u etnički rat) i (2) tijek pobune i njena društvena konstrukcija, gdje pobunu Srba u Hrvatskoj Žunec dijeli na 8 faza, od mitinga i nastanka stranaka, u razdoblju od 1988. do 16. kolovoza 1990. – pa sve do sporazuma o Podunavlju i kraja pobune, od kolovoza ’95. do 15. siječnja 1998. godine.
Okupirani dijelovi Hrvatske ili tzv. Republika Srpska Krajina (načelno u crvenom)
Drugi svezak također se sastoji od dva dijela, koje autor smatra prirodnim nastavkom prvog dijela knjige, u tolikoj mjeri da one dijele jedinstvenu numeraciju stranica te zajednički sadržaj ukupnoga djela. Dva dijela druge knjige su (3) usporedne okolnosti i korelati pobune – dio u kojem od teorijskih razmatranja raznih svjetskih borbi za samoodređenje autor dolazi do osnovnih faktora etničkih ratova i rezultata srpske politike etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj, i (4) slom i posljedice pobune, gdje se posebno bavi značenjem i ocjenama operacije Oluja, uključujući i kvalifikacije te akcije u optužnicama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, kretanjima srpskog stanovništva prije, tijekom i nakon Oluje, kao i optužbama protiv hrvatske strane o etničkom čišćenju. U Završnim napomenama Žunec oslikava situaciju u Hrvatskoj 10 godina nakon pobune, te propituje može li se i hoće li se ovakva pobuna ponoviti. Obje knjige sadrže obiman popis literature, te su ilustrirane brojnim tablicama, slikama i grafikonima.
Milošević na Gazimestanu – obilježavanje 600. godišnjice Kosovske bitke
Iako je „Goli život“ puno više politička nego vojna povijest, zanimljiv je način na koji autor iz raznih socioloških i politoloških teorija izvodi vrlo konkretne slike i prilike, o kojima je šira javnost ne tako davno i stvarno mogla čitati u novinama ili gledati na televiziji. Oslikavanje uzroka i posljedica srpske pobune hrvatsku stranu drži pomalo na margini događaja, ali ipak dovoljno involviranu za sagledavanje ukupne situacije. Osnovni je zaključak da do pobune Srba, i kasnije rata, nije došlo zbog višedesetljetne i višestoljetne etničke mržnje između ova dva naroda, već su „ključni moment u pokretanju pobune imali mitski motivi koji nisu korespondirali s realnim stanjem“, te su bili „temelj razumijevanja situacije i operacionalizacije političke akcije“. Posežući dalje u povijest, autor obrazlaže da je „srpska mitska svijest proizašla iz traumatskih događaja poraza i stradanja (primjerice Kosovska bitka i NDH), oko kojih su se pleli motivi osvete i preokreta povijesti“. Žunec tu upozorava i na mogućnost da mitski motivi određuju i buduće odnose Hrvata i Srba, budući su već stvorene pretpostavke za nastavak novoga mita o pobuni Srba u Hrvatskoj. Jedna od osnovnih pretpostavki je, baš kao i u mitu o Jasenovcu, preuveličavanje broja žrtava: od podataka organizacije „Veritas“ iz 2000. godine, prema kojima je tijekom i nakon Oluje poginulo 1806 osoba srpske nacionalnosti (od čega 1033 civila), pa do izjava bivših predsjednika Srbije Borisa Tadića i Vojislava Koštunice iz 2005. godine o „između 2000 i 2500 ubijenih i nestalih Srba“, ili čak o „nekoliko hiljada Srba ubijenih i nestalih u zločinačkom bombardovanju nenaoružanih kolona civila“ – što su plasirali Srpski pokret obnove Vuka Draškovića i Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića.
Brojem poginulih, ranjenih i izbjeglih Srba aktivno se manipulira nakon Oluje
Slična variranja pojavljuju se i u broju izbjeglih Srba, gdje se spominju brojke od 200 tisuća, više od 300 tisuća, pa do više od 500 tisuća. Stvaranju mita o pobuni Srba u Hrvatskoj doprinose i prikazi operacije Oluja kao „najvećeg zločina počinjenog u svim ratovima na području bivše Jugoslavije od 1991. do 1999. godine“, ili kao „najstrašnijeg zlodjela nakon 1945. i jednog od najužasnijih u cijeloj ljudskoj povijesti“, a slom pobune tumači se kao isključiva posljedica kriminalne politike hrvatske vlasti. Nastavi li se ovakav srpski narativ o srpskom sudjelovanju u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, pa slijedom toga i o događajima u Hrvatskoj, te preraste li on u mit kao dominantan oblik povijesnoga sjećanja, „vjerojatnost ponavljanja pobune, odnosno novog sukoba Srba i Hrvata, bit će višestruko uvećana“, zaključuje Žunec.
Ukratko, knjigu „Goli život: Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj“ preporučujemo svima koje ozbiljno zanimaju sami korijeni srpskog tumačenja vlastite, ali i tuđe povijesti, kao i novije posljedice takvih viđenja. No to je ujedno možda i najveća mana ove knjige – ona zbog svog znanstvenog karaktera i kompleksnosti nikada neće biti popularna kod šire publike, željne dokumentaristike s ponekim romantičnim detaljem. Druge mana ove knjige njena je teška dostupnost – riječ je o prilično limitiranom izdanju male izdavačke kuće iz Zagreba, praktički nenabavivom u ijednoj većoj knjižari.
PODACI O KNJIZI:
„Goli život I i II: Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj“, Ozren Žunec, bogato opremljeno tablicama, grafikonima, slikama, ukupno 978 stranica, izdavač: Demetra, Zagreb, 2007. godine
