Za Charlesa Elwooda »Chucka« Yeagera nije bilo prepreke koju nije mogao prevladati. Jedan od petoro djece farmera iz Zapadne Virginije, u rujnu 1941. postao je vojnik Ratnog zrakoplovstva, mehaničar jer zbog svojih godina i obrazovanja nije bio kandidat za pilotsku školu, ali je zbog iznimno oštrog vida (jednom je kao lovac pogodio jelena na 550 metara) i prirodnog talenta za letenje ipak uspio preći u pilote i 1943. završio obuku. Poslan je u Englesku, i nakon svoje osme letačke misije, kad je već imao jednu pobjedu u zračnom dvoboju, oboren je nad Francuskom. Priključio se maquijima, francuskim partizanima, koje je naučio vještini izrade bombi, i uz njihovu pomoć dospio do Španjolske i natrag u Englesku. Usput je zaradio Brončanu zvijezdu, kad je tijekom pogibeljnog prelaska Pirineja spasio drugog oborenog pilota s kojim je putovao da ne umre od pothlađenosti.
Propis da se oboreni i izvučeni piloti ne šalju ponovo u borbu, da ne bi u slučaju ponovnog obaranja pod mukama otkrili detalje o Pokretu otpora koji im je pomagao, priječio je njegov povratak na nebo, ali su on i još jedan pilot uspjeli doći do samog Dwighta Eisenhowera, glavnog zapovjednika savezničkih snaga, sa svojim zahtjevom da ponovo lete, jer su savezničke snage ušle u Francusku te se maquiji više ne skrivaju već otvoreno bore protiv Nijemaca. Eisenhower je odobrio njihov zahtjev i 12. listopada 1944. Yeager je postao »as u jednom danu« – tog dana je u izravnim borbama oborio pet njemačkih pilota. Rat je završio s naslovom zračnog asa; u karijeri je ukupno imao 11.5 pobjeda.
Zbog svojeg iskustva kao mehaničar prije letačke karijere, Yeager je bio izvrstan izbor za probnog pilota, te je odabran da prvi u novom mlažnjaku Bell X-1 pokuša letjeti brže od zvuka. Taj zrakoplov, kao i svaki na kojem je Yaeger letio od P-51 Mustanga u ratu nadalje, zvao se »Glamorous Glennis« po njegovoj djevojci i kasnije supruzi, s kojom je bio u braku od 1945. do njezine smrti 1990. Dan prije zakazanog leta, Yeager je u padu s konja slomio dva rebra, ali i pored užasnih bolova nije htio odustati; otišao je civilnom umjesto vojnom liječniku da mu previje rebra, a kolega pilot kojem je jedinom rekao za svoju ozljedu prošvercao mu je u kabinu dršku metle da bi Chuck njome mogao zatvoriti kabinu, jer od bolova nije mogao podići ruku. Uprkos svemu, Yeager je tri godine i dva dana nakon svojeg borbenog podviga nad Francuskom, 14. listopada 1947. leteći nad Kalifornijom na visini od 13.700 metara postigao brzinu veću od Mach 1 kao prvi pilot kojem je to uspjelo. Šest godina kasnije postao je s kolegom kopilotom prvi čovjek koji je probio barijeru Mach 2, dvostruku brzinu zvuka, a kad su mornarički piloti oborili njihov brzinski rekord, oni su ga povratili u nizu pokusnih letova koje su kodno nazvali »Plači Mornarico«. Uz brojne brzinske i visinske letačke rekorde koje je oborio, Yeager je bio i prvi američki pilot koji je letio na ruskom MiG-15, nakon što je njime jedan sjevernokorejski pilot prebjegao u Južnu Koreju.
Nakon završenog jednogodišnjeg školovanja na letačkoj akademiji (jer je imao završenu samo srednju školu), pukovnik Ratnog Zrakoplovstva Yeager imenovan je zapovjednikom letačke škole u kojoj su astronauti NASA bili obučavani za let u svemir, te je tako taj pionir avijacije odigrao ključnu ulogu i u svemirskom programu. U filmu Philipa Kaufmana »Put u svemir« (The Right Stuff) iz 1983. Samu Shepardu, koji glumi Chucka Yeagera, kao barmen u letačkom okupljalištu »Pancho’s Place« piće toči glavom i bradom pravi Chuck: kasnije je rekao da je to najprigodnija kameo-uloga za njega, jer je tamo za šankom proveo više sati nego u kabini aviona.
Ratni heroj odlikovan s dvije Srebrne zvijezde i tri Legije časti za svoje ratne podvige, uz brojna druga odličja, i legendarni pokusni pilot koji je upravljao školovanjem onih koji su letjeli u svemir, Charles E. Yeager umirovljen je u činu brigadnog generala Ratnog zrakoplovstva SAD 1975. U mirovini je uživao u obilju novca zarađenog svojom autobiografijom koja je postala bestseller. Svoje zadnje probijanje zvučnog zida izveo je s 89 godina na 65. obljetnicu svojeg legendarnog leta, kao kopilot u F-15 Eagle zrakoplovu.
Ratni heroj i letački velikan je nakon dugog i burnog života punog prepreka koje je uporno svladavao napustio ovaj svijet 7. prosinca 2020. i otišao u legendu u kojoj će zauvijek ostati. Neka mu je lako nebo po kojem je tako uspješno letio.
* Ovaj je tekst autor Marko Fančović objavio 8. prosinca 2020. godine na portalu Zvono.eu (https://www.zvono.eu/index.php), od kuda ga i prenosimo s dozvolom autora. Njegov original pod naslovom „Chuck Yeager (1923.2020.), čovjek koji je rušio barijere“ dostupan je na internetskoj adresi: https://www.zvono.eu/chuck-yeager–1923-2020—-covjek-koji-je-rusio-barijere-365
