Dok je posljednjih dana ipak postignut trgovinski sporazum kojim se djelomično rješavaju posljedice BREXIT-a nakon 1. siječnja 2021. godine, još su tu mnoga pitanja ostala otvorena. No ne tiču se ona samo odnosa UK i Europske unije, nego sve više i budućnosti same Ujedinjene Kraljevine. Budući je BREXIT ipak bio pretežito engleska težnja, tek treba vidjeti kako će njegove „blagodati“ zapravo podnijeti Škotska, Wales i Sjeverna Irska. Posebno je tu u pitanju stav Škotske, koja se i na svom zadnjem referendumu o neovisnosti (održanom 18. rujna 2014. godine), naveliko lomila oko neovisnosti izvan EU, ili članstva u Uniji ali u okviru dotadašnje Ujedinjene Kraljevine. Tada je Škotska izborom ostanka unutar UK odabrala i EU, iz koje sada ipak kroz BREXIT naglavačke leti van. No, posljedice samostalnosti Velike Britanije, a onda možda uskoro i samostalnosti Škotske, nakon nekakvog idućeg referenduma o neovisnosti itekako imaju i svoju vojnu komponentu, budući da tu na stol dolazi i tema sukcesijske podjele današnje vojne imovine jedinstvenih Oružanih snaga Velike Britanije. O nekim aspektima tog mogućeg postupka razdruživanja govori i tekst kojega ovdje u prijevodu prenosimo.
• Kraljevska mornarica nesrazmjerno je izložena gubitku Škotske
• Škotska neovisnost mogla bi značiti veliki novi izdatak za proračun Ministarstva obrane UK
• SNP mnogo govori o neovisnosti, ali što bi ona značila za obranu Škotske?
Tijekom čitave kampanje oko referenduma o EU, David Cameron je državnim službama naredio da ne provode nikakvo planiranje za slučaj ostvarenja scenarija u kojem bi Britanija i stvarno glasala za izlazak iz EU. On je to učinio iz usko političkih razloga, bojeći se curenja informacija te ikakve sadržajne legitimizacije kampanje za napuštanje. Nema sumnje da je i ovo dijelom pridonijelo godinama kaosa nakon referenduma. Sada se čini kako se povijest ponavlja. Ministarstvo obrane Ujedinjene Kraljevine osiguralo je veliko povećanje novaca za obranu tijekom iduće četiri godine, praćeno obećanjima o renesansi britanskih vojnih sposobnosti. No, ako se održi još jedan referendum o neovisnosti Škotske, i onda se dogodi glasanje „Za“, svi ti najbolje zamišljeni planovi UK Ministarstva obrane za iduće desetljeće mogli bi biti uništeni.
Podmornička baza Faslane
Nerazmjerni udio najvrijednije vojne imovine Ujedinjenog Kraljevstva nalazi se u Škotskoj, dijelom zbog prirodnih zemljopisnih prednosti Škotske, a dijelom i zbog dugoročne politike korištenja obrambenog novca za prigušivanje tamošnje želje za neovisnošću. Od baze nuklearnih podmornica u Faslaneu do brodogradilišta u Govanu, Rosythu i na Clydeu, Kraljevska mornarica je nesrazmjerno izložena gubitku Škotske. RAF također ima vrijednu imovinu sjeverno od granice, a posebno RAF Lossiemouth, bazu za brze mlaznjake kojima tjeraju ruske zrakoplova. Za razliku od toga, škotske pukovnije Kopnenih snaga nemaju dovoljno ljudstva i pate od jako lošeg novačenja, pa njihov gubitak ne bi značio ikakvo sakaćenje – što je i samo po sebi još jedan pokazatelj koliko je nacionalističko raspoloženje široko rasprostranjeno među škotskom omladinom.
Detalj iz hangara RAF Lossiemouth
Pa ipak, troškovi takve neovisnosti i dalje bi mogli izazvati enormnu rupu u proračunu Ministarstva obrane, ovisno o stupnju potrebnog premještanja i opsegu u kojem bi MO moralo pronaći novac iz vlastitog proračuna – ili bi ipak direktno Riznica podmirivala račune. Trenutna vladina politika je da se svi ratni brodovi grade u Velikoj Britaniji, pa bi se proizvodni kapaciteti za fregate i razarače na kraju morali preseliti na jug, uz ogromne troškove i velike poteškoće. Obnova sposobnosti proizvodnje ratnih brodova u engleskim brodogradilištima, koja desetljećima nisu radila ovu vrstu posla, ne bi bio trivijalan poduhvat. Politika bi se, naravno, mogla i izmijeniti kako bi se omogućila gradnja ratnih brodova u stranim brodogradilištima, ali mogla bi se promijeniti i sada – ne bi li se omogućila kupnja iz Južne Koreje ili Španjolske, što bi sa sobom nosilo i znatnu uštedu.
RAF zrakoplovna baza Lossiemouth
Škotska nacionalna stranka (Scottish National Party – SNP) je izrazila svoju spremnost na razgovore o iznajmljivanju baze Lossiemouth za potrebe RAF-a, ali su neumoljivo protiv nuklearnih podmornica koje djeluju iz Faslanea. Brexit je UK koštao možda i najbolje mogućnosti da Faslane ostane kao svojevrsno suvereno bazno područje. Prijetnja blokiranjem škotskog članstva u EU mogla je biti vrlo korisna, ali sada više nije opcija: iako bi Velika Britanija još uvijek mogla prijetiti blokiranjem škotskog članstva u NATO-u, to za SNP i nije posebno bitan cilj, pogotovo ako Nicola Sturgeon izgubi kontrolu nad strankom i frakcija Alexa Salmonda ponovno zadobije vlast. Moguće je, naravno, da bi se SNP moglo nagovoriti da “posudi” i Faslane u zamjenu za nekakav jako veliki ekonomski poticaj, ali bi za njih zapravo bilo vrlo teško politički prihvatiti takav kompromis – budući su proveli mnogo godina vodeći kampanju o denuklearizaciji Škotske. Ministarstvo obrane UK bi tu moglo ponuditi određenu količinu nadzvučnih mlaznih aviona, pomorskih patrolnih zrakoplova, možda čak i propisnih ratnih brodova kako bi pospješilo takav posao, no takvo snažno smanjenje britanske konvencionalne vojne moći bilo bi vrlo teško za prihvatiti.
Problem oko baze Faslane prikazuje ozbiljne troškove koje sa sobom nosi odluka Velike Britanije da ostane nuklearna sila pod svaku cijenu, jer SNP prijeti da će ionako visokim financijskim obvezama održavanja podmornica klase Vanguard, izgradnje novih podmornica klase Dreadnought i zamjene postojećih nuklearnih bojnih glava. dodati još i skupe te bolne dodatne pregovore. Već ionako ovisan o američkoj stručnosti za nabavu novih bojevih glava, kao i za ispitivanje, opskrbu i održavanje projektila, Westminster se sada suočava s mogućnošću dodatne ovisnosti i o upitnoj škotskoj dobroj volji. U mnogo čemu je sposobnost nuklearnog odvraćanja već i sada najmanje suveren dio vojnih sposobnosti Velike Britanije, a škotska bi neovisnost ovu stvarnost učinila još jasnije te bolnije očitom.
Aktualne klase britanskih nuklearnih podmornica
U slučaju da se održi još jedan referendum, UK Ministarstvo obrane bi trebalo objaviti svoje planove po svim tim pitanjima, tako da glasači svih nacija mogu točno razumjeti o čemu se tu sve radi. Škotski glasači mogli bi steći bolji uvid u cijene neovisnosti, što bi Škotsku itekako koštalo kroz iduća desetljeća, s vojnim snagama svedenim na razinu manjih sila poput Irske. Birači u Engleskoj i Walesu, kad se suoče sa značajnim troškovima preseljenja, također bi mogli dovesti u pitanje oslanjanje Ministarstva obrane na dobru volju stranaca, kao i samu korisnost takve nefleksibilne imovine kao što je Trident. Visoke vojne osobe učestalo se žale na neznanje javnosti o velikim temama s područja obrane, no teško da se može kriviti javnost kad se toliko toga skriva iza vela „nacionalne sigurnosti“. Informiranija rasprava tu zahtijeva onu vrstu transparentnosti kakvu referendum 2016. godine nikada nije vidio. Predstojeći „Integrirani pregled“ trebao bi obećati da će tu Britanija proći bolje.
* Ovaj je tekst autor Jonathon Kitson objavio 3. prosinca 2020. godine na internetskoj stranici britanskog magazina CapX (https://capx.co/about/). Njegov original pod naslovom „The MoD should spell out the stark consequences of Scottish independence“ dostupan je na internetskoj adresi: https://capx.co/the-mod-should-spell-out-the-stark-consequences-of-scottish-independence/
