Dok u Hrvatskoj svi službeni izvori pažljivo izbjegavaju ikakav ozbiljniji javni spomen posla javne nabave borbenih zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, zanimljivo je spomenuti prošlotjedni događaj iz Sjedinjenih Američkih Država. Ondje je Lockheed Martin u utorak, 23. travnja, održao ceremoniju službenog otvaranja svoje nove produkcijske linije za borbene avione F-16, u mjestu Greenville, savezna država Južna Karolina. U produkcijskom hangaru tamošnjeg vojno-industrijskog kompleksa “South Carolina Technology and Aviation Center” (SCTAC) proslavljen je dovršetak preseljenja industrijskoga pogona koji se do nedavno nalazio u u mjestu Fort Worth, savezna država Texas, i od kojeg se još ove godine očekuje da postane mjesto izrade novih borbenih aviona F-16 Block 70.
Tijekom priprema za pokretanje proizvodnje u Greenvilleu, Lockheed Martin je objavio velik porast međunarodne potražnje za borbenim avionima F-16, kako za novim primjercima (Block 70), tako i za dogradnjama na usporedivu razinu (F-16V). Ove novosti vode i prema otvaranju oko 400 novih radnih mjesta pri Lockheed Martinu u Južnoj Karolini, što predstavlja udvostručenje brojke koju se po tom pitanju moglo čuti prije oko godinu dana iz ove kompanije koja trenutno zapošljava oko 105.000 ljudi. Pri tome, prvi kupac za avione F-16 Block 70 je u lipnju 2018. godine postala Kraljevina Bahrein — nakon dugog postupka u ministarstvima obrane i vanjskih poslova SAD, te postupka kongresnog odobravanja posla. Novi borbeni avioni za Bahrein trebali bi biti isporučeni iz pogona u Greenvilleu do prosinca 2021. godine. Slovačka je u prosincu 2018. potpisala “Letter of Agreement” za ukupno 14 komada F-16 Block 70, dok i Bugarska upravo s Vladom SAD pregovara o kupovini takvih borbenih aviona. Također treba spomenuti da su vlasti SAD nedavno odobrile i prodaju 25 komada novih F-16 Block 72 i F-16V nadogradnji za Maroko, dok se u medijima spominje i posao nadogradnje 85 komada F-16 na najviši dostupni standard – što bi trebalo održati ovu proizvodnu liniju stabilno zaposlenom na duže vrijeme.
Učinci seobe proizvodnje F-16
Senator Lindsey Graham u F-16 simulatoru tijekom ceremonije otvaranjau Greenvilleu, 23. travnja 2019. godine
Na samoj ceremoniji, u utorak 23. travnja, u Greenvilleu se okupilo oko 500 uzvanika, predvođenih senatorom Lindseyem Grahamom (R-SC), guvernerom savezne države Južna Karolina Henryem McMasterom, te Peterom Navarrom, ekonomskim savjetnikom Bijele kuće. Dok je Graham pozdravio kvalitetnu radnu snagu Južne Karoline te uspostavu dodatnih proizvodnih mogućnosti u Greenvilleu, McMaster se tu nadovezao navodeći kako ta savezna država ima oko 400 poduzeća s oko 22.000 radnika u zrakoplovnoj industriji, čiji je izvoz u protekloj godini vrijedio oko 7,9 milijardi USD. Time Južna Karolina daje oko 20 posto ukupnog zrakoplovnog izvoza Sjedinjenih Američkih Država, što je guverner McMaster nazvao “ključem budućeg prosperiteta Južne Karoline“. Peter Navarro je jačanje potražnje za F-16 i buduću proizvodnju ovih aviona u Greenvilleu uz samog Lockheed Martina pripisao i aktualnom predsjedniku SAD, te njegovom “poslovnom pristupu prijateljskom prema transferima naoružanja“. Po njemu je Trumpova administracija ubrzala milijardu USD vrijedan posao s Bahreinom, čije je zaključenje spasilo američku proizvodnju F-16, te osiguralo i buduću popunjenost proizvodnog pogona u Greenvilleu.
Dva Lockheed Martin T-50A na nebu iznad Greenvillea
Plan je da pogon u Greenvilleu proizvodi izvozu namijenjene borbene avione F-16 za američke saveznike, što je veliki zalogaj za kompleks koji je unutar Lockheed Martina do sada bio prvenstveno poznat kao centar za testiranje, održavanje i popravke. Jody Bryson, direktor kompleksa “South Carolina Technology and Aviation Center”, napomenuo je da SCTAC unutar svojih 10,5 kvadratnih kilometara obuhvaća ukupno 118 poduzeća vezanih uz napredne tehnologije, od toga oko 5,7 kvadratnih kilometara obuhvaća zona zračne luke mješovite namjene “Donaldson Center”, u čijem okviru su i prostori Lockheed Martina. Kako se čulo od predstavnika tamošnjih lokalnih vlasti, ova je tvrtka ondje cijenjeni partner i zakupnik prostora, a vlada i iznimno zadovoljstvo činjenicom da je baš SCTAC odabran kao centar za ovu novu zrakoplovnu proizvodnju. Naime, baš kompleks u Greenvilleu (koji će sada raditi F-16) je nakon internog natječaja u koncernu Lockheed Martin bio predviđen za sjedište potencijalne proizvodnje obučnih zrakoplova T50-A, prema “T-X” natječaju Ratnog zrakoplovstva SAD. No, iako je krajem rujna 2018. Lockheed Martin ovaj oko 9,2 milijarde USD vrijedan posao izgubio od partnerstva Boeing/Saab – to sad nije problem, budući je sada proizvodnja F-16 osigurala dugotrajnu punu zaposlenost na ovoj proizvodnoj lokaciji.
Pune ruke posla
Peter Navarro (lijevo) i guverner Henry McMaster prilikom rezanja vrpce za proizodnu liniju F-16 u Greenvilleu, 23. travnja 2019. godine
Preseljenje proizvodnje borbenih aviona F-16 u Greenville planiran je preko dvije godine, a kompanija LM javnosti ga je objavila u ožujku 2017. godine. Iako je proizvodnja bila zamrznuta te 2017., novi uspon je osigurala podrška Bijele kuće te rast potražnje za ovim klasičnim borbenim zrakoplovom. “Pod uvjetom da se ostvare sve ove narudžbe, ali i neke dodatne o kojima još ne možemo pričati, vidimo koz nekoliko idućih godina do 400 novih radnih mjesta u Greenvilleu, u potpori proizvodnji F-16“, kazao je John Losinger, glasnogovornik koncerna LM baziranog u mjestu Bethesda, savezna država Maryland.To je samo dio proizvodnoga lanca koji obuhvaća preko 400 poduzeća, raspršenih širom 41 savezne države SAD. Proizvodnja u kompleksu SCTAC, na oko 93.000 kvadratnih metara radnog prostora, trebala bi krenuti krajem ove godine, dok se dosadašnji “dom” borbenih aviona F-16 u Fort Worthu tog posla ostavio u jesen 2017. te se sad orijentira na proizvodnju borbenih aviona F-35. Pri tome, Greenville bi u punom pogonu trebao biti u stanju proizvoditi četiri F-16 na mjesec (dok je tijekom Hladnoga rata u Texasu bio standard jedan zrakoplov mjesečno). Kako je napomenuo glasnogovornik Losinger, iako Ratno zrakoplovstvo SAD više ne kupuje F-16, ovakvi borbeni avioni i dalje čine oko pola njegovih letjelica, a dalje ih koriste i brojni saveznici SAD. Budući je do sada proizvedeno 4.588 F-16, od čega ih je još oko 3.000 u operativnoj uporabi širom ukupno 28 država (uključio i SAD), Lockheed Martin voli istaknut kako “sunce nikad ne zalazi za F-16, temeljem globalne raspršenosti naših klijenata“.
Lockheed Martin temelj potražnje za borbenim avionima F-16 vidi u činjenici kako se tu radi o dokazanom proizvodu, gdje glasnogovornik Losinger ističe kao značajno i da “letni sati, borbena uspješnost, broj proizvedenih primjeraka, međunarodna partnerstva — on drži sve te rekorde“. F-16, kao avion četvrte generacije, nema nisku radarsku zamjetljivost. No, mnoge države u svijetu — posebno na Bliskome Istoku — nemaju dozvolu vlasti SAD za korištenje “stealth” letjelica, budući da takva vojna tehnologija može dovesti do lokalnih vojno-političkih nestabilnosti. Upravo zato “na Bliskom Istoku će za sada, a i tijekom doglednog vremena, Izrael biti jedini partner koji može kupiti F-35,” kaže glasnogovornik Losinger. Ta činjenica, ali i cijena, te raspoloživost pilota za ovakve napredne tehnologije, predstavlja razloge koji F-16 održavaju relevantnim — uz ugradnju niza novih tehnologija u ovaj borbeni avion podrijetlom iz 20. stoljeća, te bitno produženje životnoga vijeka (na oko 12.000 letnih sati za Block 70). Pa ipak, “neki od ovih kupaca F-16 danas lako bi mogli biti kupci F-35 sutra“, napominju u Lockheed Martinu – budući se sustav F-16 za SAD pokazao i moćnim sredstvom jačanja međunarodnih obrambeno-političkih partnerstava.
