Da stanje u poduzeću “Zrakoplovno-tehnički centar d.d.” već duže nije dobro – stvarno nije tajna. Prije njegova izdvajanja iz sastava Ministarstva obrane, stanje ondje nije bilo dobro, ali se to moglo lakše maskirati utapanjem ovog entiteta u ukupno sivilo hrvatskog obrambenog resora. Od 2009. godine, to više nije slučaj, pa se prljavi veš s ruba Velike Gorice ipak pere ponešto javnije. Naravno – koliko je to moguće za javno poduzeće specijalnog statusa, kojem je veza s tržištem ipak više teorijska nego praktična.
Dok se u kuloarima već duže šire razne priče o katastrofalnome stanju u ZTC-u – jučer su te glasine dobile i jasnu te nedvojbenu potvrdu s najvišega mjesta. Naime, na 166. sjednici Vlade RH, u raspravi se kao 16. točka dnevnoga reda našla odluka pomalo kriptičnoga naziva: “Prijedlog odluke o izmjeni Odluke o osnivanju trgovačkog društva Zrakoplovno-tehnički centar d.d.“. Za naivne, treba napomenuti da ni sadržaj ovog brzinski usvojenog dokumenta nije bio ništa informativniji – 4 rečenice sadržaja, podijeljene u tri ultra-kratka odjeljka – kojima se samo po drugi put od osnivanja poduzeća ZTC d.d krajem travnja 2009. godine mijenja sastav uprave ovoga društva. Obrazloženje koje je na sjednici Vlade RH u dvadesetak sekundi izgovorio ministar obrane Ante Kotromanović bilo je zabrinjavajuće, ali jednako enigmatično te neinformativno:
“OK. Osnivanjem trgovačkog društva ZTC ili Zrakoplovno-tehnički centar. Znači, ovdje se… sad ću nešto reći. Mrzim sam sebe što sam morao predložiti ovu odluku! Ali, imamo u tom društvu određenih problema, i mi moramo na jedan način reagirati. Evo ga – tako da ćemo proširiti Upravu društva, sa dva člana na tri“.
Razlog što aktualni ministar tu “mrzi samoga sebe” vjerojatno je sadržan kombinaciji činjenica – (1) da je ZTC javno poduzeće nedvojbeno u njegovom djelokrugu i odgovornosti, te (2) u detalju da se ovim aktom izravno mijenja prethodno prestrojavanja sastava uprave ZTC-a, izvedeno odlukom Vlade RH s njene 27. sjednice ovoga saziva, održane 17. svibnja 2012. godine.
Tada se prišlo mijenjanju “Odluke o osnivanju trgovačkog društva Zrakoplovno-tehnički centar d.d.”, originalno donesene 23. travnja 2009. godine. I, vidi vraga, osnovna je promjena bila upravo – smanjivanje članova Nadzornog odbora sa 7 na 5 članova, te brojnosti Uprave društva s dotadašnjih tri člana na njih tek dvojicu. Tada se na Vladi RH objedinjeno predstavljalo istovrsne promjene u Agenciji ALAN i ZTC-u, a od tog istog ministra moglo se čuti:
“To se radi o dva trgovačka društva, koja su u stopostotnom vlasništvu RH, i pod ingerencijom Ministarstva obrane. Nama je cilj, znači, smanjiti u ova dva trgovačka društva broj ljudi u upravi, i broj ljudi u Nadzornom odboru. Tako da ćemo smanjiti, u ZTC-u sa tri člana, na dva člana uprave – a broj članova Nadzornog odbora sa 7 na 5. Što se tiče ALAN-a, smanjili bi broj članova uprave društva, sa 3 na 2. Evo! Cilj je smanjiti troškove, racionalizirati troškove. Smatramo da nema potrebe da toliko ljudi sjedi u upravi – to su male uprave, i mislimo da je to dobar potez!“
Kako stvari stoje, ova kadrovska kozmetika – obrazložena i usvojena u minuti, bez diskusije, ne samo da nije poboljšala stvari, nego izgleda da nije čak ni zaustavila urušavanje ovoga poduzeća. Dok su zadnji javno dostupni izvještaji o poslovanju ZTC-a oni iz 2012. godine, izgleda da ni 2013. i početkom 2014. nije baš bilo mnogo od tih svojedobnih najava kako novi ljudi – imenovani na iznova raspoređena mjesta početkom srpnja 2012. godine – nose uštede, ali i širenje poslova. Dapače, posljednjih godina je ZTC u javnost dospio prvenstveno svojom ulogom u remontiranju hrvatskih helikoptera Mi-8. Riječ je tu o poslu koji je u međuvremenu nedvojbeno problematičan i zaglavljen prije okončanja. No, ni taj fascinantni “problem koji traje” kao da nije uzdrmao državni izvor prihoda za ovo vidljivo povlašteno poduzeće – budući je MORH već iskoristio priliku i u javnost izašao s odlukom da se i buduće modernizacije daljnjih vojnih helikoptera rade posredstvom istog tog izvora.
Ujedno, kako se u doba promjena sastava uprave tog poduzeća, sredinom ljeta 2012. godine, u pojedinim medijima navodilo da će dovođenje novih ljudi u vrh ZTC-a okončati navodna interna sukobljavanja između “vojnih” i “civilnih” predstavnika u tom nesretnome poduzeću – izgleda da ni po tom pitanju do sada nije bilo značajnijih pomaka. Jedina korist od dovođenja lokalnih ljudi – ukorijenjenih u politički život Velike Gorice – kao da je bilo uvlačenje ovog poduzeća u lokalne igre, od lokalne politike, pa sve do navodnih pretenzija prema zemljištu koje je ipak osnova vrijednosti ovog javnog poduzeća. A na pomisao o tome koliko se pri svim takvim djelovanjima, onim davnima i onim ponešto nedavnijima, vodi računa o dobrobiti poduzeća ZTC, dobro ilustrira jednostavno vidljiva lokalna prometna situacija – činjenica da oba kraja letne piste u sklopu ZTC-a praktično pa završavaju pod obilaznicom Velike Gorice – gdje postaje stvarnost situacija da letjelice pri prizemljenju od cestovnog prometa dijeli tek koji metara pješačke staze i normalan rubnik. To je nešto što neće promijeniti navodno ni za danas sazvana skupština ovog problemima potresanog trgovačkog društva.
