Po nekima, poplavljena su područja istoka Hrvatske postala prostor najveće vojne akcije od Domovinskoga rata, a Oružane snage RH na terenu su praktično od prvoga dana. Uz pojačavanje nasipa, prijevoz robe kopnom i zrakom, te kuhanje obroka za branitelje od podivljalih voda Save, Hrvatska je vojska sudjelovala i u spašavanju te evakuaciji s poplavljenih područja. Uz stanovništvo, na suho je transportirana i stoka, te kućni ljubimci, a pri svemu tome jedno vrlo specifično vojno vozilo došlo je u fokus javne pažnje i interesa. Riječ je o tzv. “amfibiji” ili preciznije – o inženjerijskom amfibijskom transporteru PTS-2.
“Terenski izlet” ministrice Pusić i EU povjerenice Kristaline Georgieve
Nedvojbena je činjenica da inženjerijska oprema i takva specijalizirana vojna vozila iznimno rijetko iskoče u prvi plan. No, ako ih je netko i previdio tijekom vrhunca vodenoga vala u RH – kada su prvo radila dva ovakva vozila, da bi im se onda kod Gunje pridružilo i treće – lako je bilo uočiti “izlet” ovom vrstom vojne tehnike u protokolarne i diplomatske vode. Naime, upravo je ovim prometalom 23. svibnja ove godine ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić priuštila obilazak poplavljenih krajeva RH Kristalini Georgievoj, EU povjerenici za međunarodnu suradnju, humanitarnu pomoć i odgovor na krize.
Tehnička evolucija sustava
PTS-2 izložen u Muzeju topništva u Sankt Peterburgu (Ruska Federacija)
Srednji amfibijski transporter PTS (“Плавающий транспортёр средний”) vozilo je sovjetske proizvodnje, razvijano kao “Objekt 65” u Kremenčuku, današnja Ukrajina (pri tamošnjem poduzeću za izradu željezničkih vozila “Крюковский вагоностроительный завод”) – do konačnog uvođenja u službu 1961. godine. PTS je nastao temeljem topničkog vučnog vozila ATS-59G i tenka T-54, a bio je ocijenjen kao vozilo “srednje nosivosti”. Ipak, bilo je to vozilo bitno veće nosivosti od svojih prethodnika – od kojih je dijelom preuzelo svrhu i pogonski sustav (prijevoz ljudstva i naoružanja, na gusjenicama – kao ATS-59G), a dijelom i amfibijske karakteristike te korištenje teretne rampe za utovar (BAV-A/ZiL-485A). Ta nova mješavina, gusjenični amfibijski transporter PTS, mogao je nositi oko 10 tona na vodi (oko 5 tona na suhome), na ukupno 18,5 m² (7,1 x 2,6 metara) korisnoga prostora – što je zapravo mnogo na vozilu dugom ukupno 11,52 m, širokom 3,32 m i visokom 2,65 metara. Uz prednji pogonski kotač, gusjenični sustav vozila PTS sa svake strane ima još po šest potpornih kotača, te stražnji ljenjivac, uz 40 cm udaljenosti od podvozja do tla (“clearance”). Njegovo kretanje na vodi osiguravaju dva zaštićena propulzora ugrađena u stražnju stranu vozila, ispod teretne rampe.
Tajna kretanja po vodi – dva zaštićena propelera fiksno vezana na pogonski sustav
Iako je u osnovi riječ o vozilu nastalom na temelju topničkog vučnog vozila ATS-59G, PTS ima stražnju teretnu rampu za pristup teretnome prostoru – kao i BAV-A. Tom se rampom može na PTS navesti vozilo – čemu pomaže i činjenica da je motor smješten ispod prednjeg kraja teretnog prostora i kabine. Na prednjoj strani vozila smještena upravljačka kabina u pravilu prima dvije osobe (posada vozila PTS).
Amfibijska prikolica (PKP) dodatno diže količinu tereta prevoženog od vozila PTS
Treba spomenuti da je PTS u vučnoj varijanti bio zamišljen kao pogonsko vozilo, kojem bi se onda pridodala još i posebna amfibijska prikolica, označena kao PKP. Ovo plovilo opremljeno s dva kotača za vožnju kopnom predviđeno je za prijevoz topništva, zajedno s posadom i određenom zalihom streljiva – PTS bi prevozio vučno vozilo, posadu topnika i zalihu streljiva, dok bi na toj plivajućoj prikolici bilo topničko oružje od malih do srednjih kalibara. U desantnoj uporabi planiralo se da PTS nosi 70 vojnika s opremom.
Vozilo PTS je 1965. dorađeno na varijantu PTS-M, kojoj je pojačan pogon – prvotni diesel motor A-712P zamijenio je 4-taktni Diesel motor V54P, čija je snaga ovisno o konkretnoj verziji varirala između 350 i 560 konjskih snaga, dodan je i filterski sustav za prozračivanje (koji je stvaranjem nadtlaka u kabini posadu štitio od NBK opasnosti), nova radio-stanica, te ponešto opreme za noćna djelovanja. No to je predstavljalo tek početak daljnjeg razvoja ovog sustava.
Daljnji razvoj i proizvodnja amfibijskih vozila PTS-niza prebačena je u Lugansk (u poduzeće “Luganskteplovoz” ili duže – “Луганский тепловозостроительный завод”) – od kuda su prva vozila PTS-2 u službu primljena 1973. godine. Zasnovana na podvozju tenka T-64, ona su imala i novi Diesel motor V-46-5, koji je novome vozilu davao snagu od 710 ks (konjske snage). Narasla je i ukupna masa, tako da PTS-2 teži oko 24 tone, a neznatno su povećane i dužina vozila te njegov kapacitet (sada 75 vojnika za desant). Na sličnome je tragu i PTS-3, koji je u vojnu službu tadašnjeg SSSR-a krenuo stizati 1988. godine, također iz tvornice “Luganskteplovoz” u ukrajinskome Lugansku. Na ponešto dodatne mase (sada ukupno 25,8 tona) proizvođači su uspjeli povećati nosivost na vodi (od 12 na 16 tona), brzinu na vodi (od 12 na 15 km/h), te koristan prostor (sada ukupno do 24 m² – 8285 х 2890 mm).
Novi ruski PTS-4 na prošlogodišnjim predstavljanjima
Konačno, oko 2009. Ruska Federacija predstavlja i PTS-4 – vozilo izrijekom bazirano na iskustvima PTS-2 i PTS-3 – koje 2011. godine prolazi službene provjere, i čija se serijska proizvodnja očekuje tijekom ove godine. Njegov je razvoj preseljen u okrilje biroa KBTM (“Конструкторское бюро транспортного машиностроения”), čime je vezana i proizvodnja pod okriljem poduzeća “Omsktransmaš” (“Омский завод транспортного машиностроения”), iz grada Omska, centra istoimene oblasti na jugozapadu Sibira u Ruskoj Federaciji. Pri tome, novi PTS-4 je veći od svojih prethodnika – teži oko 33 tone, a povećana mu je i nosivost (12 tona na suhom i 18 na vodi). Pri tome, ovo vozilo koristi pogonsku skupinu tenka T-80 (kojem je “Omsktransmaš” glavni proizvođač), motor V-84 – koja u vozilu PTS-4 daje 840 ks, omogućava brzinu od oko 60 km/h na kopnu, te 15 km/h na vodi.
PTS-2 u Hrvatskoj
Dok je nedvojbeno kako se Republika Hrvatska svog postojećeg fonda amfibijskih vozila PTS-2 domogla ratnim plijenom, ovaj je tip tehnike mnoge poslijeratne, ali i poplavne godine proveo u zapećku. Zato je kao svojevrsno iznenađenje i došlo saznanje da OS RH tih vozila u službi imaju ukupno četiri – koja su sva u sastavu Inženjerijske pukovnije HKoV-a. Dok su ova vozila redovito stacionirana u Karlovcu, u sklopu tamošnje vojarne “Kamensko” – trenutno su njih tri i operativno sposobna, što ujedno odgovara njihovome broju vidljivo korištenom posljednjih dana u Slavoniji.
Iako je bilo nagađanja kako se barem jedno od ovih specifičnih vozila nalazi u fundusu Vojnoga muzeja ustanovljenog pri Ministarstvu obrane RH, ove su informacije službeno demantirane prije samo koji dan. Naime, iz MORH nam je potvrđeno da je četvrta PTS-2 još uvijek u sastavu HKoV, jedino da nije operativna, već se nalazi u Remontnome zavodu na popravku. No, i do samog aktiviranja trećeg ovakvog vozila nije došlo olako. Dok za njegovo aktiviranje nije trebalo nekih posebnih dodatnih troškova – kako napominju iz MORH-a: “Amfibija je izuzeta iz predostrožnosti jer je višestruko povećana eksploatacija PTS-a na terenu. Treće vozilo je upućeno kao pričuva u slučaju da se neko od ranije upućenih pokvari”.
Pri tome, kako napominju iz MORH-a: “OS RH u bliskoj budućnosti ne planiraju nabavku dodatnih amfibijskih vozila ovoga tipa“. Umjesto toga,
“…u sklopu opremanja naših snaga BOV „PATRIA“ planirana je nabava određenog broja (12 komada) PATRIA vozila amfibijskog tipa. Temeljna namjena spomenutih sredstava je djelovanje u borbenim uvjetima, ali nemaju velike transportne kapacitete. PATRIJE amfibijskog tipa mogu se koristiti za angažiranje u zadaćama potpore civilnim strukturama u kriznim situacijama,iako to nije njihova osnovna namjena“.
Teško je i zamisliti ovakav utovar u nova vozila Patria AMV
To i ne čudi ako se sjetimo da je Patria AMV ipak klasični oklopni transporter – vozilo zatvorenog transportnog prostora, s vertikalnim ulazom na stražnjoj strani i tek uvjetno uporabljivog izlaza na gornju plohu. Time su one i u najboljim uvjetima tek rubno uporabljive za nekakvo evakuiranje stanovništva ugroženog visokim razinama vode – a da o takvome odvozu stoke na sigurno uopće ni ne govorimo. Sve su to poslovi za koje je PTS-2 gotovo pa savršen izbor – zbog čega možda i ne bi trebalo tako olako odbaciti nabavu još kojeg primjerka ovakvih korisnih vozila (danas vjerojatno u varijanti PTS-3), po prihvatljivoj cijeni, iz još uvijek prijateljske nam Ukrajine.
