Od svih stvari koje će se naći na dnevnome redu današnje, 152. sjednice Vlade RH, za područje obrane najzanimljivija je ona pod rednim brojem 19 – “Godišnje izvješće o obrani za 2013. godinu“. U posljednje četiri godine ovo je četvrto po redu izvješće koje u javnost dolazi različito po strukturi od proteklih. Ovoga puta, uz razlike u strukturi samoga dokumenta, promijenjen je i naziv – odustajući od dosada tipične kobasice o “spremnosti obrambenog sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u Oružanim snagama Republike Hrvatske s izvješćem o stanju obrambenih priprema u Republici Hrvatskoj”, kakvu smo ustrajno gledali sve od 2005. na ovamo.

Što se tiče ritma njegovog predstavljanja javnosti, ovogodišnje izdanje Godišnjeg izvješća zapravo predstavlja ponovno približavanje normalnosti – nakon prošle godine, kada je Izvješće za 2012. godinu kasnilo u svim fazama svoga donošenja. Da podsjetimo – to je ona situacija kada se o stanju s kraja 2012. godine raspravljalo krajem 2013. godine, te je onda i čitava ta diskusija na kraju dobila jedan tragikomičan dašak kada se više nije razlikovalo na što se misli spomenom “kraja godine”. Ujedno, bila je to i situacija kada se ulaženje u bilo kakva konkretna pitanja (koja je ovaj dokument ipak otvarao) pretvaralo u raspravu gdje je prvo trebalo podsjetiti diskutante na povijesni kontekst pojedinih podataka, budući su tada već i najsvježiji predstavljeni podaci bili praktički pa godinu dana stari.

—————–

Kronologija postupka donošenja dosadašnjih Godišnjih izvješća

—————–

I zaista, kako se čulo u studenom prošle godine – Godišnje izvješće za 2013. godinu stvarno je predstavljeno malo ranije, čime se onda možemo nadati i dovršetku saborske procedure ovoga dokumenta prije nastupanja famozne ljetne stanke u radu Hrvatskoga sabora.

Novosti u samome dokumentu

Što se tiče samog opsega ovog dokumenta, nakon priličnih kolebanja, postoji mogućnost da se njegov načelan opseg opet postupno stabilizira. Naime, nakon početnih godina rasta ovih dokumenata (od 2005. i 54 stranice, 2006. i 78 stranica, 2007. sa 83 stranice), Godišnje se izvješće ustalilo na nešto više od 100 stranica teksta i tablica (2008. sa 107 stranica, 2009. sa 125 stranica, 2010. sa 116 stranica), da bi onda s dolaskom aktualne koalicijske vlade tu došlo do radikalnih promjena. Nakon 2012. godine s eksperimentalnim Godišnjim izvješćem za 2011. godinu (ukupno 84 stranice, ali popunjene više grafičkim ukrasima nego podacima), posljednje dvije godine svjedoci smo određenog traženja (2012. sa 128 stranica teksta i normalnijom te detaljnijom strukturom, pa onda i aktualno izvješće za 2013. sa 124 stranice sadržaja), ali i postupnoga puta natrag u okvire ozbiljnog informiranja javnosti o stanju obrambenoga sustava RH i njegovim problemima.

Na kretanje u smjeru detaljnijeg informiranja javnosti ukazuje i povratak priloga s podatkovnim tablicama na kraju dokumenta – što je dio koji je 2011. radikalno smanjen, da bi onda u prošlogodišnjem izvješću za 2012. godinu i potpuno izostao. Pri tome treba napomenuti da ni ovogodišnji tablični prilozi u nekim svojim elementima nisu dostigli stanje iz 2010. godine, budući da tu i dalje nedostaju detaljne tablice plana i ostvarenja kadrovskih zadaća pribavljanja osoblja, njegovog izdvajanja te promicanja osoblja u obrambenome sustavu. Prekid objavljivanja ovih podataka u njihovoj detaljnoj formi jako umanjuje mogućnost praćenja stvarnog kretanja kadrovske slike sustava obrane u RH, gdje tek grubi ustrajni rast prosječne starosti osoblja (ukupno – 39,54 u 2012. godini, 39,9 u 2013. godini) još uvijek ukazuje na sve one loše trendove koje se do 2011. moglo razlagati i u detalje.

Što se sadržajne strukture Godišnjeg izvješća za 2013. tiče, u njegovoj je strukturi primjetan svojevrsni vizualni povratak prema načinima razvrstavanja tema kakve smo vidjeli u godinama do 2010. – gdje dokument sadrži vidljivo manje sadržajnih odlomaka nego u Izvješćima do 2011. godine, ali ipak (na tragu prošlogodišnje strukturne promjene) odustaje od šturoga sadržaja kojim se eksperimentiralo 2012. godine (Izvješće za 2011. godinu). Pri tome, treba napomenuti i svojevrsnu novinu u tonu kojim se u ovogodišnjem Izvješću za 2013. godinu barata podacima iz sektora obrane. Na nizu sadržajnih mjesta širom dokumenta se postojeće stanje opisuje tek vrlo površno, da bi se onda naglasak teksta stavio na promjene koje su se odvijale u 2013. godini – ujedno naznačujući i smjer kretanja promatranih procesa i u 2014. godini. Time se na licu mjesta često daje ona već spomenuta poveznica navedenih povijesnih podataka s aktualnim stanjem – što je itekako nedostajalo prošle godine u studenom, tijekom zakašnjele rasprave o Godišnjem izvješću. No, kako se za nadati da ove godine takvog radikalnog kašnjenja ipak neće biti, ovo uvezivanje prošlog i sadašnjeg ipak donekle ostavlja dojam korisne suvišnosti. Takav se osjećaj posebice dobiva u pojedinim dijelovima dokumenta – u kojima se prije davanja i takvih vremenski uvezanih podataka ponegdje kreće s literarnim objašnjavanjem svrhe i modaliteta djelovanja pojedinih segmenata obrambenoga sustava.

Ujedno, treba primijetiti da je grafička oprema ovogodišnjeg dokumenta Godišnje izvješće vrlo neujednačena. Dok su pojedini strukturno važni segmenti ovog dokumenta grafički izuzetno slabo ilustrirani, neki drugi segmenti (ne nužno manje važni za obrambeni sustav) često su iznimno izdašno opremljeni. Tako recimo, segment “2.1.3. Potpora Oružanih snaga civilnim institucijama u zemlji” u svojih 12 stranica sav pršti od tablica, grafova i karata (9 grafova, 5 tablica i karta), dok deset stranica važnoga odjeljka “1.6. UPRAVLJANJE MATERIJALNIM RESURSIMA” nema ništa osim teksta prožetog brojkama. Isti je slučaj i sa segmentom “1.4. MEĐUNARODNA OBRAMBENA SURADNJA”, koji na svojih 13 stranica suhoga teksta gotovo pa vapi za strukturiranjem i grafičkim prikazom podataka iznesenih u tekstu. Dok takva razlika u prikazivanju objavljenih podataka sama po sebi nije velik nedostatak, ona ipak vidljivo umanjuje preglednost i jasnoću čitavog dokumenta, ujedno ističući i klasičnu bolnu točku ovakvih godišnjih dokumenata – činjenicu da se njihovi pojedini segmenti izrađuju odvojeno, da bi onda na kraju bili tek na brzinu spojeni u kakvu-takvu cjelinu.

Pri tome, i uz sve ove osobine koje smo do sada naveli, Godišnje izvješće za 2013. godinu jedan je iznimno važan – gotovo pa strateški dokument hrvatskog sustava obrane. Njime se javnosti, koju možemo definirati i kao porezne obveznike, na najdetaljniji način daje uvid u sve one aktivnosti koje su oni tijekom protekle godine zapravo financirali u područjima obrane, ali donekle i nacionalne sigurnosti, te zaštite i spašavanja. Time je ovo dokument koji traži detaljno razmatranje pred Hrvatskim saborom, ali i u hrvatskoj javnosti – budući da obrana nije jeftin resor, ali nije ni resor bez kojeg bi se Hrvatska i dalje mogla mirne duše zvati državom. Ovo razmatranje nam predstoji i na portalu Obris.org – kako tijekom puta dokumenta “Godišnje izvješće o obrani za 2013. godinu” kroz saborska radna tijela i plenarnu sjednicu – tako i odvojeno, tematski.