Vlada je na današnjoj 274. sjednici usvojila „Prijedlog uredbe o izmjeni Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske“. Pri tome, pribjegla je uredbi kako bi skratila postupak i bez procedure koja uključuje Sabor i nadležni saborski Odbor za obranu donijela izmjenu jednog članka aktualnog Zakona o službi u OS RH. Kako je prije gotovo mjesec dana najavio ministar obrane Ivan Anušić, radi se o izmjeni godina života s kojima ugovorni vojnici i mornari  moraju nužno izaći iz sustava. Anušić je ovu izmjenu obrazlagao i na današnjoj sjednici:

„Od početka mandata ove Vlade fokus rada u Ministarstvu obrane je na čovjeku kao središtu obrambenog sustava. Donesene su brojne mjere za poboljšanje materijalnih prava i uvjeta života i  rada vojnika, dočasnika i časnika. Prema trenutačnom važećem Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske vojnici i mornari po sili zakona moraju s 45 godina života napustiti radnu vojnu službu, čime dio njih ne može ostvariti pravo na mirovinu po propisima za djelatne vojne osobe. Stoga se predlaže povećanje dobne granice na 50 godina života za tu kategoriju vojnog osoblja kako bi te vojne osobe po izlasku iz obrambenog sustava imale mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu. Na taj bi im se način ujedno omogućila tranzicija i prilagodba na život u civilnoj zajednici. Radi populariziranja dragovoljnog vojnog osposobljavanja, prijema i ostanka u vojnoj službi i ovim se rješava jedna od prioritetnih potreba kako bi se u skladu s navedenim omogućilo zadržavanje vojnika i mornara u službi u Hrvatskoj vojsci“.

Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, prvotna izmjena ove odredbe napravljena je u mandatu ministra Damira Krstičevića koji je to obrazlagao kao „ugovor na neodređeno vrijeme“ (za razliku od ranijih odredbi koje su za vojnike i mornare predviđale potpisivanje maksimalno 3 ugovora). No Krstičevićev ugovor na „neodređeno“ imao je i zamku – radilo se o „neodređenom vremenu“, ali najkasnije do navršene 45. godine života vojnika ili mornara. Anušić sada ovime povećava trajanje „neodređenog vremena“ do 50. godine života kako bi potom – zahvaljujući beneficiranom radnom stažu – profesionalni vojnici i mornari imali uvjete za mirovinu. Time MORH, s jedne strane, pomaže dijelu profesionalnih vojnika, napuštajući Krstičevićevu ideju o ikakvoj prilici za „drugu karijeru“. S druge strane, MORH i OS RH djelomično rješavaju i vlastiti kadrovski problem – sve slabiji interes za karijeru profesionalnog vojnika. No, umjesto aktivnih kampanja privlaćenja mladih, kombiniranih s ozbiljnim poboljšavanjem radnih uvjeta i plaća, radije se pribjeglo klasičnom receptu penzija kao mamca za postojeće (sve malobrojnije i starije) osoblje.

Doduše, ovakvim povećavanjima dobne granice za ostajanje u djelatnoj službi povećava se i prosječna starost vojske, koja – umjesto da se pomlađuje – postaje iz godine u godinu sve starija. Ali, kad već u Ukrajini gledamo branitelje s prosječno 35 do 45 godina (jer štede mlade od ratnih stradanja), te agresore koji ondje prosječno imaju 45 do 55 godina (jer mnoge siromahe u tim godinama privlače veliki ratni prihodi prije stvarnog kraja radnog vijeka), što se i Hrvatska ne bi za ubuduće nastavila oslanjati na djelatno ljudstvo pred penzijom – prije no što ionako bude dovoljno Nepalaca u državi da se ustroje postrojbe domaćih Gurki i u OS RH…