Čini se da su Hrvati stvarno već navikli na dolazak američkih nosača aviona – nema više zabrinutih upozorenja o opasnostima koje sa sobom nosi njihov nuklearni pogon, a protivnici NATO-a propali su u zemlju skupa sa svojim anti-NATO prosvjedima. Štoviše, dolazak broda s oko 5.000 članova posade, koji tijekom višemjesečnog angažmana na moru jedva čekaju dokopati se kopna, mnogi vide kao jedinstvenu priliku za zaradu. To se proteklih dana moglo primijetiti i na splitskoj Rivi, na kojoj su kafići i noćni barovi davali po 20% popusta za posadu CVN-77, odnosno USS George H.W. Bush, koji je u gradu podno Marijana boravio prvi puta, i to od četvrtka, 3. studenog do ponedjeljka, 7. studenog. U ponedjeljak u zoru mogle su se itekako vidjeti veće ili manje skupine američkih vojnika kako se iz grada vraćaju prema trajektnoj luci ne bi li tamo pričekali prijevoz do nosača koji se usidrio pred ulazom u luku. Samo koji sat prije polaska, prilika za posjet nosaču bila je dana i predstavnicima medija, što je praksa koju je brodski odjel za odnose s javnošću prakticirao i koji tjedan ranije s talijanskim novinarima i tamošnjim spotterima.

USS George H.W.Bush (CVN-77) u južnom Jadranu, prije polaska za Split

Kapetan Dave Polland i komodor Dennis Velez (u pozadini)

Novinare je kroz američki nosač proveo poručnik bojnog broda Matthew Stroup, časnik zadužen za javnu diplomaciju u okviru Udarne skupine nosača zrakoplova broj 10 i nosača USS George H.W.Bush, dok su o samom brodu i njegovim zadaćama govorili komodor Dennis Velez, zapovjednik Udarne skupine nosača, i kapetan Dave Pollard, zapovjednik broda USS G.H.W. Bush. Obojici zapovjednika Hrvatska je dobro poznata zemlja – kapetanu Pollardu ovo je bio sedmi posjet Lijepoj našoj, u kojoj je ranije bio kao zapovjednik broda USS Mount Whitney (LCC-20). Komodor Velez bio je, pak, u Hrvatskoj sredinom ’90-ih, kada je kao mladi poručnik, zajedno sa svojim tadašnjim kolegama, nakratko posjetio Dubrovnik. Ovakvi posjeti su, slažu se obojica, prilika za uživanje u bogatoj hrvatskoj povijesti i kulturi, kao i za doprinos lokalnoj zajednici. Ovoga puta je posada američkog nosača sudjelovala u uređenju dva splitska vrtića, nakon čega su mogli uživati bilo u raftingu rijekom Cetinom, ili u razgledavanju Šibenika i slapova Krke.

No to je onaj relaksiraniji dio boravka na nosaču aviona. U stvarnosti, to znači gotovo polugodišnji boravak na moru, daleko od obitelji i prijatelja, te izvršavanje zadaća 24 sata dnevno po 7 dana u tjednu:

„Nema stanki dok plovimo, neprekidno avioni i helikopteri lete s palube. Ovaj brod je kao grad, i mogu vam reći – sve radi! Dakle, od tehničkih službi, potpore… a uzimanje stanki ponekad, to pomaže i moralu posade, omogućuje im da se obnove…“.

„Moji osobni zadaci? Odgovaram na mnogo elektroničke pošte“, smije se komodor Velez, a onda prelazi na ozbiljniji ton:

„Za Udarnu skupinu nosača zrakoplova tu je zasigurno sudjelovanje u vježbama, gdje su i NATO saveznici, u obuci. Ne možete… Jedna od kritičnih stvari u svakodnevnom životu je povjerenje, kako imati povjerenja u one s kojima radite, u zahtjevnim operacijama, dakle… rad s našim NATO partnerima, rad s našim saveznicima, u svim onim zahtjevnim misijama – sve to razvija te odnose, i onda ako dođe do krize… Evo, na primjer, koliko su bitni dobri odnosi… Prije dva tjedna, provodili smo vježbu i imali smo 10 aviona koji su se vraćali s duge misije, skoro prema Sjevernom polu… dakle, prilično daleko na sjever… Oni su se vraćali, a bilo je prilično loše vrijeme na Jadranu, loša vidljivost, nije se vidjelo dalje od 15 metara radi magle. Morali smo te avione prizemljiti jer su ostajali bez goriva, što je sve trebalo organizirati. Naše operativno središte je počelo raditi na tome, pozvali su zračnu luku u Dubrovniku, jer ondje je bilo dobro vrijeme… „Naravno da možete sletjeti ovdje!“. Dakle, ono što je mogla biti baš loša situacija, gdje su naši avioni mogli imati nesreće, radi goriva… brzo se preokrenulo na dobro. Naši su piloti mogli sletjeti u Dubrovniku, dopuniti gorivo, ostavili smo neke avione ondje preko noći, bez problema. Dakle, to povjerenje – ta mogućnost da se pozove prijatelje kada ih se treba… to ne dolazi samo, preko noći… I, znate… radi odnosa koji imamo s Hrvatskom, i s našim NATO saveznicima, to možemo riješiti“.

Taj noćni dolazak skupine aviona F-18 s nosača USS George H.W.Bush u Dubrovnik zaista je rijetka prilika, no dobar je to primjer suradnje i razvoja savezničkih odnosa. 10-ak aviona koji su utočište našli u Dubrovniku 24. listopada tek je osmina ukupnog broja borbenih aviona na USS George H.W. Bush:

„Tu je 8 eskadrila, dakle… dvije helikopterske eskadrile, eskadrila ranog upozoravanja, borbene eskadrile s F-18G, i još 5 borbenih eskadrila s F-18… Dakle, svaka sa po 15 do 20 pilota… Sve su to miješane posade, muškarci i žene… takvi su svi poslovi – imamo i muškarce i žene koji lete na našim letjelicama“.Kako je objasnio kapetan Pollard: „Mi, tipično… lansiramo po 4 zrakoplova unutar oko minute i pol, i nanovo punimo ove katapulte unutar oko dvije minute ili manje. Tipično radimo oko 100 polijetanja dnevno, dakle, oko 100 aviona poleti s ovog nosača na dan. Sposobni smo djelovati tijekom svih 24 sata u danu, što i rutinski radimo – i s našim helikopterima, i s borbenim avionima koje imamo ovdje. Tu je ukupno nešto malo više od 70 aviona, i još odjeljenje helikoptera koje tu vidite, kao i F-18 modeli E, F i G, a to su i jednosjedi i dvosjedi. Osim toga imamo i naše avione za elektroničko ratovanje, kao i one za rano upozoravanje, ovdje na brodu, također“.

Kako smo već pisali na portal Obris.org, 8 eskadrila na nosaču CVN-77 su: „Jolly Rogers“ iz Strike Fighter Squadron (VFA) 103, „Pukin Dogs“ iz VFA-143, „Bluetails“ iz Carrier Airborne Early Warning Squadron (VAW) 121 , „Nightdippers“ Helicopter Sea Combat Squadron (HSC) 5, „Sidewinders“ VFA-86, „Nighthawks“ VFA-136, „Patriots“ Electronic Attack Squadron (VAQ) 140, i „Grandmasters“ Helikopterske pomorske udarne eskadrile (HSM) 46. Dio njih bio je u zraku već vrlo brzo po odlasku iz Splita, na nekom novom zadatku o kojem zapovjednici za sada nisu željeli ništa reći. No što se tiče zadataka tijekom rasporeda u Mediteranu: „Mi smo spremni izvoditi puni spektar mornaričkih operacija. Ovaj brod je spreman, i čitava udarna skupina je spremna i sposobna. Mi djelujemo i nastavit ćemo djelovati u skladu s međunarodnim pravom. I, naš cilj je nastaviti s uvježbavanjem, raditi i sudjelovati s našim NATO saveznicima, i s drugim partnerima koji su odlučili s nama surađivati… Ali, mi smo spremni na sve, na sve izazove“. Iz matične luke u Norfolku USS George H.W. Bush isplovio je 10. kolovoza, dva mjeseca kasnije je u Jadranu započeo s vježbom “Neptune strike”, a u Virginiju će se vratiti tek na proljeće sljedeće godine.