Već nekoliko mjeseci traju politička prepucavanja na relaciji Predsjednik Republike – Vlada RH, te sukladno tome i između vladajuće parlamentarne većine i oporbe oko sudjelovanja u NATO aktivnosti NSATU. Istodobno, neke važne odluke vezane za sudjelovanje pripadnika naših Oružanih snaga su na čekanju. Naime, još na 28. sjednici hrvatske Vlade, održanoj 03. listopada, usvojeni su nacrti odluka o sudjelovanju pripadnika naših OS u inozemstvu, kako u okviru NATO saveza, tako i pod okriljem UN-a i EU. Te je prijedloge formalno usvojio i saborski Odbor za obranu (16. i 21. listopada), o njima se raspravljalo i na plenarnoj sjednici Sabora (22. listopada). No prijedlozi sudjelovanja pripadnika OS RH u međunarodnim misijama i aktivnostima još uvijek čekaju na glasanje u Saboru, a dok se ne izglasaju – nema ni upućivanja hrvatskih vojnika u misije.
Saborski Odbor za obranu o misijama 21. listopada 2024.
Razlog tome je insistiranje Vlade da se o misijama glasa u paketu, uključujući i jedinu spornu – NSATU aktivnost o pomoći i obuci za Ukrajinu. Ni dolazak v.d. zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea 30. listopada na sjednicu saborskog Odbora za vanjsku politiku nije pomogao dopozicij promijeni svoje mišljenje o NSATU. Važnu ulogu u svemu tome radi i činjenica da je predsjednik Milanović obio potpisati odluku o slanju dva pripadnika OS RH u tu misiju. Misija NATO-a za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU) formalno je osnovana 12. srpnja ove godine na NATO summitu u Washingtonu, s ciljem pružanja potpore Ukrajini u borbi protiv Rusije. Trebla bi imati oko 700 ljudi (konfiguriranje snaga je još u tijeku) smještenih prvenstveno u bazi u Wiesbadenu u Njemačkoj. Ova će struktura koordinirati opskrbu Ukrajine vojnom opremom i obuku ukrajinskog ljudstva iz zemalja članica i partnera Saveza. “Svrha ove strukture je pružiti Ukrajini dugoročnu sigurnosnu pomoć, osiguravajući poboljšanu, predvidljivu i dosljednu podršku”, objasnio je NATO. Protekla dva mjeseca trajala je žestoka rasprava o slanju hrvatskih vojnika u NATO-aktivnost NSATU. Dok vladajući na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem tvrde da se tako neće ući u sukob s Rusijom, predsjednik države Zoran Milanović, ali i dio oporbe, misli drugačije. I ministar Anušić i premijer Plenković više puta su naglašavali kako upućivanje naših vojnika u NSATU nikako ne znači hrvatsko uključivanje u rat u Ukrajini,te da hrvatski vojnici ni u jednom trenutku neće biti upućeni u Ukrajinu, što je jasno rečeno i u Vladinoj odluci o angažmanu OS RH u NSATU. No kako je i vladajućima jasno da nije moguće sastaviti dvotrećinsku većinu potrebnu za izglasavanje ove odluke, svi prijedlozi o sudjelovanju hrvatskih vojnika u međunarodnim misijama su na “stand-by”.
Istovremeno, o ostalim misijama, opracijama i aktivnostima uopće se nije javno raspravljalo, uzimajući ih zdravo za gotovo. Tako je ispod radara prošao Vladin prijedlog o enormnom povećanju hrvatskog kontingenta u NATO aktivnostima jačanja Prednje prisutnosti u Poljskoj, gdje se predlaže upućivanje čak do 170 pripadnika OS RH. Dok se ne izglasa nova odluka, sudjelovanje OS RH u eFP u Poljskoj je simbolično.
“Trenutno se u Poljskoj, u sklopu NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (eFP – enhanced Forward Presence), nalaze četiri pripadnika Hrvatske vojske na dužnostima stožernih časnika. Od toga se trojica hrvatskih časnika nalazi u Zapovjedništvu Borbene skupine Poljska, na vojnom poligonu Bemowo Piskie, a jedan časnik, pripadnik HV-a, u Zapovjedništvu multinacionalnog korpusa Sjeveroistok (NATO Multinational Corps North East /NATO MNC NE) u Szczecinu,”
objavilo je Ministarstvo obrane RH.
13. HRVCON iz Poljske već je odavno doma (Foto: U.S. Army/ Sgt. Alex Soliday)
Sve do nedavno na poligonu Bemowo Piskie bio je smješten hrvatski kontingent koji se sastojao od 69 pripadnika. Glavninu 13. hrvatskog kontingenta su činili pripadnici Hrvatske kopnene vojske, odnosno Topničko-raketne pukovnije HKoV-a te pripadnici Hrvatskog vojnog učilišta, Zapovjedništva za potporu, Zapovjedništva za kibernetički prostor i Obavještajne pukovnije. U veljači ove godine posjetio ih je i ministar obrane Ivan Anušić. Zadaće te Borbene grupe u Poljskoj bile su razvoj borbene spremnosti i jačanje interoperabilnosti uz obuku i vježbe, kontinuirano poboljšavanje planove uporabe i obrambeno planiranje te integriranje u poljske obrambene planove.
Uz hrvatske i oružane snage vodeće nacije, SAD-a, u Borbenoj grupi sudjelovali su pripadnici oružanih snaga Ujedinjenog Kraljevstva i Rumunjske, a Borbena grupa ojačava 15. mehaniziranu brigadu OS Republike Poljske, zemlje domaćina. Nakon sedam mjeseci misije, većina od 69 pripadnika sretno se vratila svojim kućama.
Predsjednik Milanović, iako usred kampanje za predsjedničke izbore krajem godine, govoreći 21. studenoga na ispraćaju pripadnika 42. hrvatskog kontingenta u NATO-ovu operaciju KFOR na Kosovu, pozvao je Hrvatski sabor da, u okviru svojih ovlasti, donese odluku utemeljenu na adekvatnim međunarodno-pravnim dokumentima, odnosno dokumentima i Vijeća sigurnosti UN-a i NATO-a, o upućivanju pomoći državama članicama Saveza – Poljskoj i Litvi. Milanović smatra da ta odluka treba biti donesena do kraja ovog zasjedanjaSabora, odnosno do 15. prosinca kada zastupniciodlaze na zimski odmor, i da se “vojnici, njihovi zapovjednici, njihove obitelji i njihove karijere ne dovode u dilemu i u daljnje čekanje. To moramo učiniti. To je naša obveza i naša volja da u tome sudjelujemo“. Treba pomoći NATO saveznicama Poljskoj i Litvi, poručio je Milanović:
„Radi se o državama koje su članice Saveza kojem smo i mi svojom vlastitom voljom i razumom pristupili i preuzeli neke obaveze. Naše obaveze prema članicama Saveza, u ovom slučaju Poljske i Litve, su dosta jasne. One su izrazile potrebu, nesigurnost, određenu vrstu straha i želju da im se pomogne i mi smo tu. Ali, to vrijedi samo za članice Saveza. Svako ekstenzivnije i fleksibilnije tumačenje je opasno i treba ga se čuvati“.
Milanović: “Ispunimo našeobveze prema saveznicima” (Photo:UPRH/Filip Glas)
Međutim, kako je hrvatska politička i medijska scena trenutno u potpunosti posvećena aferi korupcije u Ministarstvu zdravstva te svemu onom što donosi predizborna kampanja za predstojeće predsjedničke izbore, ostaje za čekati kako će sei kada ova obveza Hrvatske prema saveznicima u NATO-u ispuniti.
