Vjerovali ili ne, Hrvatska još uvijek ima aktivan sporazum o obrambenoj suradnji sa Srbijom. To je na upit portala Obris.org potvrdilo i Ministarstvo obrane RH: „predmetni sporazum i dalje je na snazi“. To i ne bi bilo ništa čudno da odnosi Hrvatske i Srbije nisu posljednjih godina sve lošiji, a u zadnje vrijeme su kulminirali do toga da aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić optužuje Hrvatsku za pokušaj rušenja njega osobno i njegove stranke s vlasti, dok se pojedinim hrvatskim građanima zabranjuje ulazak ili boravak u Srbiji.
Bilateralni spor o obrambenoj suradnji potpisali su 8. lipnja 2010. u Zagrebu hrvatski i srpski ministri obrane Branko Vukelić i Dragan Šutanovac, ocijenivši pritom kako je to „korak naprijed u normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije, i stabilizaciji cijele regije“. Da bi potpisao sporazum, Šutanovac (kojeg je nedavno predsjednik Vučić imenovao za veleposlanika Srbije u SAD) potegnuo je do Zagreba na čak 2 dana, a nakon potpisivanja je rekao: „Hrvatska i Srbija imaju otvorenih pitanja, ali ovaj i slični sporazumi pomoći će da se ona riješe”. S druge strane, ministar Vukelić je istaknuo da se radi o uobičajenom sporazumu kakve je Hrvatska potpisala sa svim susjednim zemljama: „Ne očekujem nikakve kritike, jer je to korak više u normalizaciji odnosa i stabilizaciji regije“. U MORH-ovom priopćenju, koje se i danas može naći na MORH-ovoj web-stranici, piše da je „potpisanim Sporazumom definirana zajednička suradnja na području sigurnosne politike i planiranja obrane, vojno-znanstvenom području, području vojne izobrazbe, vojne medicine, vojne policije, operacije u potpori miru, atomsko-biološko-kemijske zaštite, te na području vojno-tehničke suradnje. (…) Osobito bitnima označene su mogućnosti suradnje koje se odnose na sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama, vojno školovanje, te obrambene industrije dviju zemalja“. Hrvatska je tu trebala biti potpora Srbiji u europskim integracijama na području obrane. Hrvatski sabor je 5. studenog iste te 2010. izglasao Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o suradnji na području obrane.
Temeljem ovog Sporazuma je u početku zaista i ojačala obrambena suradnja ove dvije zemlje – kako navodi Ministarstvo obrane RH, „tijekom godina provodile su se aktivnosti na razini ministara obrane i načelnika Glavnih stožera u vidu sastanaka te na razini pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i Oružanih snaga Republike Srbije“. Na ovom temelju zabilježeni su i prvi službeni posjet načelnika Generalštaba Vojske Srbije generala Ljubiše Dikovića Zagrebu 2012. godine, kao i službeni posjet hrvatskog ministra obrane Ante Kotromanovića Beogradu 2013. godine, te uzvratni posjet tadašnjeg srbijanskog ministra obrane Nebojše Rodića Zagrebu 2014. godine. Na razini Oružanih snaga, došlo je do razmjene polaznika na najvišoj razini školovanja časnika, ali i do zajedničke vojne vježbe „Zajednički odgovor 14“. U MORH-ovim priopćenjima iz tog razdoblja spominju se i razgovori o određenim modalitetima suradnje specijalnih snaga (do čega ipak nije došlo), ali i o vojnim nekretninama na području RH koje su nekad spadale pod nadležnost JNA. Dogovoren je tada i način predaje dokumentacije koja se prije svega odnosi na objekte ratnog zrakoplovstva i mornarice bivše JNA (zračna i pomorske luke). I upravo to je, prema odgovoru koji je MORH poslao na upit portala Obris.org, postao jedan od problema koji su počeli kočiti spomenuti Sporazum o obrambenoj suradnji. „Hrvatska strana vjerovala je da će se otvoriti put za dogovor oko povrata imovinsko-pravne i tehničke dokumentacije vojnih nekretnina bivše JNA na teritoriju RH, što bi bio napredak u općim odnosima dviju država. S obzirom da je izostala ozbiljna namjera srbijanske strane za implementaciju navedenog dogovora, problematika povrata imovinsko-pravne i tehničke dokumentacije nekretnina bivše JNA i dalje je otvoreno pitanje u odnosima s Republikom Srbijom“, naglašava Ministarstvo obrane RH.
Aleksandar Vulin u nekim mlađim danima
Doduše, tu još treba pribrojiti i izjave koje se gotovo svakodnevno mogu čuti od najviših srbijanskih dužnosnika o karakteru VRO „Oluja“ te Domovinskog rata u cjelini, posebno uoči svečnog mimohod povodom 30. obljetnice „Oluje“. Tako je ministar obrane Ante Kotromanović oštro reagirao na izjave tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića da je „hrvatska proslava Oluje uvreda za Srbiju“. Incidenti su se nizali prilično redovito, da bi došlo do nove kulminacije 2018. s Aleksandrom Vulinom kao ministrom obrane Srbije. Naime, Vulin je imao niz nepriličnih komentara o hrvatskim dužnosnicima, a onda je početkom travnja 2018. najavio dolazak na molitveni skup i posvećenje hrama Svetog Ilije u Mlaki nedaleko Jasenovca. Hrvatska mu je suptilno poručila da njegov dolazak ne bi bio najbolje primljen, no kako je Vulin nastavio s neprimjerenim i uvredljivim izjavama, Ministarstvo vanjskih poslova RH proglasilo je da „Aleksandar Vulin do daljnjega nije dobrodošao u Republiku Hrvatsku“. Srbija je odgovorila reciprocitetom prema tadašnjem ministru obrane Damiru Krstičeviću, što je praktički zapečatilo provedbu bilo kakve obrambene suradnje između Hrvatske i Srbije. „Modalitet i razina suradnje dodatno su se promijenili i u kontekstu proglašavanja bivšeg potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Damira Krstičevića personom non grata u Srbiji u travnju 2018. godine“, potvrdilo je Ministarstvo obrane RH za portal Obris.org, dodajući:
„U skladu sa svim navedenim, ističemo kako je do stagnacije u provedbi aktivnosti iz područja navedenih u Sporazumu došlo zbog toga što nijedna strana nije pokazala interes za njihovu daljnju organizaciju i provođenje“.
Treba napomenuti i da je Sporazum o obrambenoj suradnji iz 2010. godine sklopljen na „neodređeno vrijeme“, ali i da se može otkazati. „Svaka od stranaka može otkazati ovaj Sporazum pisanom obaviješću drugoj stranci diplomatskim putem. Otkaz Sporazuma stupa na snagu šest mjeseci od datuma primitka takve obavijesti“, piše u završnim odredbama ovog Sporazuma. No otkazivanje Sporazuma do sada niti jednoj strani nije palo na pamet, iako se on već godinama ne provodi.
Izvlačenje ovog hrvatsko-srpskog Sporazuma o obrambenoj suradnji na vidjelo bitno je u kontekstu nedavno potpisane trilateralne Deklaracije o suradnji na području obrane i sigurnosti između Hrvatske, Albanije i Kosova. Srbija je na ovaj dokument reagirala vrlo burno tvrdeći da šteti ravnoteži u regiji (posebno onoj utemeljenoj na Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja) i time potiče utrku u naoružanju, te u svakom smislu šteti Srbiji. Pa ipak, predsjednik Aleksandar Vučić je (više retorički) pitao zašto Srbiju nitko nije zvao da potpiše ovu Deklaraciju?! Teško je zamisliti da ova regionalna suradnja (ako se ona zaista i materijalizira u nekom od predviđenih oblika) Srbiju uopće zanima van njenog odnosa s Kosovom, ali je itekako zamisliva sabotaža bilo kakvih zajedničkih aktivnosti. Najbolji primjer za to je upravo hrvatsko-srpski „Sporazum o obrambenoj suradnji“, koji je nakon početnog uzleta stagnirao, da bi danas bio tek mrtvo slovo na papiru.
