Na samom kraju studenog 2021. Ministarstvo obrane objavilo je interni oglas za dužnost vojnog predstavnika RH u NATO-savezu, što je jedno od najprestižnijih mjesta u vojnoj diplomaciji. Dotadašnjem predstavniku, kontraadmiralu Predragu Stipanoviću, mandat je bio pri kraju, a iako je interni oglas bio raspisan već prilično kasno – predviđao je da Stipanovićev nasljednik stupi na dužnost već u siječnju ove godine. To je mjesto rezervirano za najviše časnike, pa nije čudilo da se po kuloarima pričalo da će u Bruxelles otići jedan od visokorangiranih časnika iz Glavnog stožera, dok bi kontraadmiral Stipanović zauzeo ili to mjesto u GS, ili bi pak bio novi zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta. No do danas se ništa nije dogodilo, i to zahvaljujući općoj blokadi u obrambenom resoru nastaloj zbog sukoba između ministra obrane i vrhovnog zapovjednika OS RH, blokadi koja se sada prelila i na Vladu RH.

Naime, upravo je to pitanje imenovanja novog hrvatskog vojnog predstavnika pri NATO savezu jučer otvorio predsjednik Zoran Milanović, kojeg po novome kompletna hrvatska Vlada potpuno i apsolutno bojkotira. Odgovarajući na pitanje kako neke stvari – poput sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost – ipak zahtijevaju da za isti stol sjednu Predsjednik Republike i oni dijelovi Vlade koji su u sastavu spomenutog Vijeća, Milanović je rekao:

Predsjednik Milanović na prisezi 34. naraštaja ročnika (Photo: UPRH/A.M.Katić)

„Sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost se moraju sazivati jednom godišnje, kad moramo donositi Smjernice. Plenković ih je sazvao, zbog… htio je sazvati, na prepad, zato što je Rusija napala Ukrajinu. To, samo po sebi, nije razlog za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, jer to Hrvatsku direktno ne ugrožava. Ukrajina nije članica NATO-a. Sutra može biti bilo šta. Dakle, i to sam javno objasnio. To nije nikakva osobna… mislim, ono… osobni kapric ili przničenje. Tako ćemo funkcionirati.

Ali, recimo, interesantno da već četiri mjeseca… u toj teškoj, i za Hrvatskoj… za Hrvatsku beskrajno opasnoj situaciji, u kojoj je u Hrvatsku došlo valjda stotine tisuća ukrajinskih izbjeglica… kao u Poljsku, recimo… da Hrvatska nema ambasadora u NATO-u. Pardon, krivo sam rekao. Vojnog predstavnika. Dakle, to je rang generala. To je bio kontraadmiral Predrag Stipanović, koji je nakon četiri godine se morao vratit u Zagreb. Ova ništarije od ministra, polupismena, ga nije htjela nigdje rasporedit – htio ga je „spičit“ u penziju. Dakle, jednog od najperspektivnijih hrvatskih časnika… a onda sam, u dogovoru sa načelnikom Glavnog stožera, u stvari, otvorio u svom uredu mjesto pročelnika Vojnog kabineta, da čovjek ne bude opet, na huljski način… dakle, udbaški, potjeran u penziju. On je otišao – četiri mjeseca Hrvatsku tamo nitko ne predstavlja, zato što je osoba koja je bila kandidat, koja se jedina javila na natječaj, koja za taj natječaj u Ministarstvu… koji mene ne obvezuje, ali ja sam pratio proceduru, jer na kraju ja to moram potpisati. Ja predstavljam vojsku, ne HDZ. Naprosto, ministar to sad ne želi potpisati. Evo, to se zove ‘uništavanje države’“.

Stipanović je na mjesto u Bruxelles došao s položaja zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, i zaista ne dolikuje da baš on bude jezičac na vagi u svađi između Banožića i Milanovića. Tim više što se, kako neslužbeno saznajemo, i ministar obrane složio oko Stipanovićevog nasljednika u Bruxellesu, a onda se – u raskoraku između „naših i vaših“ – predomislio. Milanović tvrdi da je o Banožićevom postupku obavijestio i njegovog nadređenog, premijera Andreja Plenkovića:

„Četiri mjeseca nemamo vojnog predstavnika u NATO-u, a rat je u Ukrajini. Mi pričamo o sastanku Vijeća za nacionalnu sigurnost, koje nema o čemu ovdje razgovarati, ali naš predstavnik… naš predstavnik u NATO-u, pa valjda ima o nečemu razgovarat, na toj razini. Dakle, ti pokazuješ da ti je to potpuno nebitno. Zato jer Bane… ja sam Plenkovića na to upozorio, prije mjesec dana. Dakle, nije da ne zna… Jer mi se bio javio, u jednom trenutku, kad je bio u teškoj frci, kad su mu pohapsili ove ljude… Odmah zvoni telefon… „Di si prijatelju? Kako je, šta ima? Odlično je. Kako mama, kako bata, kako tata, kako svi?“ I, ovoga… i tako… i ja ga upozorim… Reko, „Gledaj, kod ovog… ovog… stručnjaka za strane jezike, ti stoji na potpisu već neko vrijeme ime čovjeka koji je prošao svu proceduru. Ja sam je spreman potpisati. Napravite nešto. A, jel stvarno?“. Reko: „Je“. Prije mjesec dana. Kažem vam – ti ljudi sustavno… to bezdušno uništava Hrvatsku. To su termiti“.

Ministar obrane, koji već više od mjesec dana – od blamaže zvane „eksploziv u dronu“ – izbjegava medije i pojavljivanje u javnosti koje nije strogo kontrolirano, na ove Milanovićeve optužbe nije odgovorio. No zato je upravo danas, samo dan nakon Milanovićeve prozivke, na MORH-ovim stranicama osvanulo „Poništenje internog oglasa i objava novog internog oglasa“. Radi se upravo o poništenju internog oglasa za popunu dužnosti Vojnog predstavnika RH pri NATO i EU, i to zbog „novonastalih okolnosti“.  Ujedno je objavljen novi oglas za isto to mjesto, s rokom za podnošenje prijava 8 dana od objave ovog oglasa. Tako se ovo novo razbuktavanje svađe na relaciji Krešimirov trg – Pantovčak prelomilo na dvije osobe – na vicedamiralu Stipanoviću i na osobi za čiji je odlazak u Bruxelles nedostajao samo potpis ministra Banožića.

Sastanku s novim vodstvom HGZ-a u veljači 2022. prisustvovala i dva nova ministrova savjetnika – Željko Živanović i Perica Turalija (Photo: MORH/F. Klen)

Time je popis visokih, pa i najviših časnika koji su postali žrtvama što Milanovićevog, što Banožićevog inata, postao relativno velik. Počelo je s brigadirom Burčulom, kojeg je Banožić poslao u penziju, što je po postojećoj nepravomoćnoj odluci Upravnog suda ispalo neosnovano. Onda Milanović nije htio potvrditi Vladinu odluku o produljenju mandata zapovjedniku Obalne straže, pa je komodor Milan Blažević ostao neraspoređen. Unatoč očekivanjima, mandat nije potvrđen ni generalu Mati Pađenu, zapovjedniku Hrvatskog vojnog učilišta i to, kako je zagonetno rekao ministar obrane, zbog istrage koja se vodi protiv njega. Tako da trenutno HVU vodi zamjenik zapovjednika, general Blaž Beretin, jer predsjednik Milanović – pogađate – neće potpisati imenovanje novog zapovjednika. Banožić je potom od umirovljenja spasio dvojicu generala – Željka Živanovića i Pericu Turaliju – obojicu imenovavši svojim savjetnicima. Time je broj Banožićevih savjetnika jako narastao – premašivši ministra Damira Krstičevića, koji je imao čak 4 vrlo dobro plaćena savjetnika. Banožić zasad ima jednog savjetnika više: Ivicu Ušljebrku preuzeo je od Krstičevića, Ivu Lučića imenovao je naknadno i navodno bez naknade, posebnu savjetnicu Ivanu Franić primio je putem natječaja, a Živanovića i Turaliju uzeo je iz sustava netom prije stečenih uvjeta za umirovljenje. Milanović je, pak, od umirovljenja spasio Predraga Stipanovića imenujući ga za pročelnika svog Vojnog kabineta. No ovakvo žongliranje visokim časnicima neće moći potrajati još dugo – uskoro će doći vrijeme kada će inat i međusobno nadglasavanje dvojice čelnika obrambenog sustava zaista početi pečatiti karijere najprominentnijih zapovjednika hrvatskih Oružanih snaga.