Rebalansirani hrvatski obrambeni proračun?
Nakon što je u srijedu, 5. ožujka ove godine, na svojoj 144. sjednici Vlada Republike Hrvatske usvojila prijedlog rebalansa državnog proračuna za 2014. godinu, ovaj je dokument otposlan i pred Hrvatski sabor. Ondje je ovoga tjedna pred pojedinim radnim tijelima Sabora započelo razmatranje tog dokumenta – jučer se o njemu očitovalo Povjerenstvo za fiskalnu politiku, da bi danas u ranim popodnevnim satima o tome zasjedao i Odbor za obranu.
Gledajući ovaj dokument, usvojen tek dan prije započinjanja državne posjete Australiji premijera Milanovića, ali i ministra obrane Ante Kotromanovića – treba zamijetiti da je u mnogome riječ o čudnom dokumentu. Kao prvo, riječ je o rebalansu u čiju se praktičnu izradu krenulo već tijekom prvih deset dana ove godine – gdje je posebno u oči upala izjava ministra financija Slavka Linića, dana 9. siječnja ove godine, da će konzultacije o rebalansu krenuti “Već za sedam dana, i danas“. Time je državni proračun doveden u pitanje praktično odmah nakon što je krenula njegova primjena – što do sada Hrvatska nije vidjela.
No, da stvari budu čudnije, pobrinuo se sam premijer Milanović, kada je na sjednici Vlade 5 ožujka simboličkih 16 minuta razgovora o proračunskim temama zaključio tvrdnjom: “Ovaj rebalans je politička odluka. Dakle, sve ove vidljive mjere su politička odluka. I, možda smo je trebali donijeti i prije četiri, pet mjeseci“. Za one koji nisu dobro čuli, ponovio je nešto slično i kasnije, na konferenciji za medije održanoj istoga dana nakon sjednice Vlade, kada se moglo čuti:
“U svakom slučaju, Hrvatska je već sada, ovim rebalansom proračuna, napravila jedan vrlo jasan, determiniran korak. I, rekao sam to na sjednici Vlade – dakle, kao samokritiku – možda smo to trebali napraviti i u jedanaestom, dvanaestom mjesecu prošle godine, kod donošenja ovog proračuna“.
Time su se na najdirektniji mogući način potvrdile tvrdnje mnogih (pa i portala Obris.org), izrečene krajem prošle godine, o nerealnosti osnova i nedovoljnoj čvrstoći proračunskih zahvata poduzetih u proračunu za 2014. godinu. Iako to nije izrijekom istaknuto, prilično je jasno i da je dodatna greška napravljena tog istog 4. prosinca 2013. godine – kada su na isti dan doneseni i drugi rebalans državnog proračuna za 2013. godinu, i novi državni proračun za 2014. godinu. Time se Hrvatska praktično pa odrekla korištenja spomenutog drugog rebalansa proračuna za 2013. godinu, kao mjere postupnog prilaska nekom realnijem planiranju godišnjih državnih financija – čime su onda i za tih nekoliko mjeseci odgođeni ikakvi ozbiljniji zahvati na ovome polju, ne bi li ih se onda poduzimalo sada, u sjeni još jednog kvartala u kojem su Hrvatske financije radikalno odstupile od projekcija obznanjenih iz Ministarstva financija.
Rebalans i sektor obrane RH
No, uz sve druge zanimljivosti, prvi ovogodišnji rebalans državnoga proračuna donosi se i u svjetlu još jedne do sada gotovo pa nepojmljive činjenice – u okolnostima prilično jasnog i aktivnog protivljenja obrambenog sektora RH planiranim rezovima iz sektora državnih financija. Dok se početkom godine govorilo o smanjivanju obrambenog proračuna u visini i do 400 milijuna kuna, ovo je prvi državni proračun kod čijeg je donošenja i rebalansiranja u javnost dospjela činjenica kako to nisu potezi koje vrh Ministarstva obrane RH podržava.
Ovo protivljenje zabilježeno je još 21. studenog 2013. godine, tijekom proračunskih rasprava o drugom rebalansu proračuna za 2013. i prijedlogu proračuna za 2014. godinu – kada je Višnja Tafra, zamjenica ministra obrane, na Odboru za obranu jasno izjavila: “Ministarstvo obrane i ja, kao zamjenik ministra, sigurno bi bili najsretniji da danas nismo rekli – i da ne moramo reći, da smo 150 milijuna smanjili proračun. Jer, inače ne bismo vodili ovaj resor, i normalno je da se svaki ministar za svoj resor bori najviše što može. Nismo – to ću vam otvoreno reći – nismo zadovoljni, što smo 150 milijuna morali dati“. Pri tome su iz MORH-a naveli i načelne podatke o opadanju obrambenoga proračuna RH kroz godine, gdje se od Višnje Tafre, zamjenice ministra obrane, moglo čuti:
“Da krenemo od 2008. – kada je bio rebalans od 115 milijuna kuna. 2009. je bilo smanjenje od 648 milijuna kuna. 2010. je bilo smanjenje samo za 16 milijuna kuna. U 2011. je bilo povećanje za 89 milijuna kuna. 2012. smo imali smanjenje za 20 milijuna kuna, a u 2013. – ovo što ste čuli – znači, 150, i još 150 u travnju – što vam je oko 300 milijuna kuna“.
Činjenica da su se članovi Odbora (stalni i vanjski), s time mahom složili – bila je i dio razloga zbog kojih Odbor za obranu tog 21. studenog nije usvojio prijedlog drugog rebalansa državnog proračuna za 2013. godinu, a ni prijedlog državnog proračuna za 2014. godinu – što, doduše, nije utjecalo na kasnije potvrdno glasovanje plenarne sjednice Sabora, koje je bilo održano 4. prosinca 2013. godine.
Nakon toga, kada su 10. veljače prijedlozi rebalansa dospjeli pred pojedine resorne ministre, mediji su prenijeli da je obrana bila jedan od žešće pogođenih resora – o čemu se odmah upitalo i ministra Antu Kotromanovića, koji nije bio zadovoljan. Tijekom idućih dana bile su zabilježene i neuobičajeno žestoke izjave iz upućenih, a neimenovanih izvora: “Pa najbolje bi bilo da požare počnemo gasiti u kolovozu ili da u Ukrajinu javimo da maknu avione s remonta“, a onda i “Kada se počelo razgovarati o rebalansu proračuna, ministru je obećano da vojni proračun neće biti diran. A sada ispadamo najveće žrtve. Nama se reže kako bi se dalo zdravstvu i drugima koji su debelo prekoračili planirani proračun i nisu štedjeli kako smo se dogovorili” – da bi onda bilo govora i o nezadovoljstvu nadležnih za obranu na proračunskome sastanku Vlade RH, održanom 12. veljače. Sve je to bio svojevrsni presedan, budući su većinom proteklih godina traženi rezovi u obrani na kraju krajeva bili vršeni gotovo pa automatski.
Uz spomenuto nezadovoljstvo mjerodavnih, kao da su i konkretne prirodne okolnosti krenule na ruku smanjivanja opsega rezova nad financijskim sredstvima za obranu. Naime, tijekom proračunskih konzultacija opet su krenule poplave po središnjoj Hrvatskoj. U toj je situaciji 13. veljače započelo djelovanje Hrvatske vojske, koja je širokim zahvatom mjera i uz iznimnu požrtvovnost tijekom iduća dva tjedna – a po tko zna koji put – opet odigrala ključnu ulogu u sprečavanju nekontroliranog izlijevanja Kupe i Save, te smanjivanja ukupnih šteta od ovih poplava. Preko tisuću vojnika, niz kamiona, helikoptera i amfibijskih vozila, bilo je stavljeno na uslugu nacionalnome sustavu zaštite i spašavanja, i koordinirano iz posebnog (baš za tu svrhu ustrojenog) zapovjedništva. Pri tome je bilo prilično jasno da se ovdje radi o naporu kakav bi uz tada najavljivana smanjenja novčanih sredstava, bilo teško garantirati za ubuduće.
Detalji predloženog rebalansa
Bilo kako bilo, čini se kako je sav ovaj bunt ipak imao barem nekakvoga učinka. Naime, nacrtom rebalansa državnog proračuna za 2014. godinu, koji je objavljen na prošlotjednoj sjednici Vlade RH, stavka MORH-a se sada reže za malo podnošljivijih, ali još uvijek bolnih 241 milijun, 821 tisuću i 891 kunu. Ovom mjerom obrambeni proračun RH za tekuću 2014. godinu – s prošle godine planiranih 4 milijarde i 520 milijuna kuna, pada na budućih 4.278.647.780 kuna. Dakle, riječ je o klizanju ispod stanja iz 2007. godine – približavajući se stanju iz 2006. godine i okolnostima kada se obrambeni sustav aktivno rezalo, ujedno obećavajući buduća viša odvajanja vezana uz predstojeće članstvo u NATO savezu (dostizanjem famoznih 2 posto BDP-a).
Napomenimo pri tome, da nisu sve stavke oštećene jednako. Većina spomenutog smanjivanja koncentrirana je u pretežitom odjeljku obrambenog proračuna, koji je i naslovljen “Obrana” (227,4 milijuna kuna, ili smanjenje od 5,18 posto prema dosadašnjim planiranim sredstvima). Unutar toga, smanjenjem stavke “Opremanje, modernizacija i izgradnja” (13,25 posto), posebno se pogođenom našla točka “Borbeno oklopno vozilo” (BOV), koja se kao projekt primiče kraju (tu je 41,7 posto, odnosno, 51,3 milijuna kuna smanjenja), a radikalno su smanjena i sredstva za “Obalni ophodni brod” (58,68 posto ili 35,5 milijuna kuna smanjenja), projekt čije su se prve faze postupka javne nabave ionako otegle, tako da će do kraja ove tek teško započeti najavljivana ozbiljnija izgradnja prototipnog plovila. Na meti je tu opet “Investicijsko održavanje objekata i infrastrukture” (29,87 posto ili 17,7 milijuna kuna smanjenja), ali i neke stavke koje su prošle godine donekle izbjegle rezove – iznosom ionako mala stavka “Mrežni računalni sustavi” (30 posto smanjenja) te “Sigurnosni poslovi” (22,58 posto smanjenja). Novčana sredstva za stavku “Mirovne misije” smanjena su 13,86 posto – i to prvenstveno za “EU misije i operacije” (radikalnih 75,37 posto), ali i “NATO operacije” (10,97 posto). Stavka “Obuka i logistička potpora OS” ostaje bez ukupno 9,01 posto sredstava – gdje posebno trpe “Obuka i vježbe” (11,95 posto ili 7,6 milijuna kuna) te “Održavanje materijalnih sredstava i sustava” (10,14 posto ili 19,4 milijuna kuna smanjenja).
Drugi strukturni dio obrambenog proračuna – “Javna sigurnost” – smanjen je za 11,29 posto ili ukupno 14,4 milijuna kuna. Tu su novce posebno izgubile stavke “Pomoć lokalnoj zajednici i ustanovama” (19,23 posto), “Hitni medicinski prijevoz” (12,07 posto) i “Protupožarna zaštita” (11,63 posto), dok su tek nešto bolje prošle stavke “Obalna straža” (9,91 poto smanjenja) i “Potraga i spašavanje” (9,52 posto smanjenja). Budući su ovo stvari koje zapravo i nisu vojne prirode – njihovo izvršavanje bi moralo primarno trpjeti ako se obrambeni resor natjera na koncentriranje samo prema njegovim “osnovnim zadaćama”. Pa ipak, kako je Hrvatska u čitavome nizu područja poprilično nesređena država – izostanak takve vojne pomoći civilnim tijelima i državnim ustanovama jako bi se osjetio u svakodnevnome životu države, gdje se ove djelatnosti Oružanih snaga bilježe iz mjeseca u mjesec, bilo u proljeće i jesen radi poplava, ljeti za požara i nestašica pitke vode, ili tijekom čitave godine, prilikom hitnoga helikopterskog prijevoza ranjenih i bolesnih.
