Prilikom nedavnog potpisivanja ugovora Ministarstva obrane RH s tvrtkama hrvatske vojne industrije bilo je mnogo govora i o tijeku te nastavku opremanju Hrvatske vojske hrvatskim vatrenim oružjem – prvenstveno iz pogona karlovačke tvrtke HS Produkt. Po tom su pitanju novinari prvo izvidjeli stvari s ministrom obrane Antom Kotromanovićem, koji je iznio jasnu namjeru nastavka opremanja OS RH hrvatskim naoružanjem, u skladu i s izvoznim planovima proizvođača iz Karlovca:
“Dat ćemo prednost određenim drugim zemljama, ali naša namjera je da VHS puška, VHS dvojka, da bude kompletno u uporabi u OS. Znači, mi smo razgovarali o zamjeni jedinice za dvojku, a u ovom trenutku imamo…. mislim da smo mi, rekao bih, drugi na redu, zato što ima jedna određena zemlja gdje moramo to plasirati, to je u interesu njihovom, a mi možemo sačekati. Naše su potrebe 20 tisuća pušaka“.
Pri tome, OS RH trenutno raspolažu s oko 7.000 komada ovih domaćih jurišnih pušaka tipa VHS-1, koje će se nastojati zamijeniti za novije – tipa VHS-2. No, dok se priča o ovakvoj zamjeni “jedan-za-jedan”, te kompletnome opremanju OS RH novijim modelom ovog oružja, Kotromanović je tu dao i okvirne vremenske okvire, na koje će itekako utjecati izvozni poslovi hrvatske obrambene industrije:
“Nemamo mi sada granicu, 2017., 2018. – nemamo. To ćemo se dogovarati. Mi znamo koji su kapaciteti njihovi, mi znamo koliko sredstava možemo izdvojiti svake godine, i sve će, naravno, ovisiti o tome koliko ćemo, koliko ćemo… govorim evo u množini, jer mi isto maksimalno moramo se truditi – pomagati da naši proizvodi se plasiraju van, koliko ćemo napraviti negdje vani posla“.
Na ovo se onda detaljnije nadovezao i Željko Pavlin, direktor HS Produkta iz Karlovca, koji je javnosti predstavio gledanje svog poduzeća na ovu osjetljivu tematiku:
“Doista, kao što kažete, relativno nedavno smo izbacili na tržište pušku VHS-2 – to je poboljšana inačica puške VHS-1, odnosno u nekim segmentima, s obzirom na brojne izmjene, možemo slobodno reći da je to nova puška koja će ponuditi mnogo noviteta u segmentu jurišnih pušaka u svijetu. Prošle godine smo mi zajedno s RH i Ministarstvom obrane završili testiranje najprije prototipova, pokrenuli serijsku proizvodnju, zatim izvršili testiranje prvih pušaka proizvedenih u doista serijskoj proizvodnji, a ovaj ugovor danas koji potpisujemo rezultat je toga rada koji smo radili na puški VHS-2 tijekom 2014. i dijelom 2013. godine. Mi smo inače prošle godine… i za nas je ovo doista bitno, jer ovaj ugovor je prva potvrda da je ta naša jurišna puška spremna ući u OS, znači u jednu uporabu od strane vojnika – isto tako, paralelno s ovim ispitivanjem koje smo radili s našim Ministarstvom obrane, mi smo radili neka ispitivanja isto jurišne puške VHS-2 na nekim stranim tržištima. Prošle godine smo uspjeli potpisati i ugovor za izvoz prvih 10.000 pušaka VHS-2 – ovo o čemu je ministar govori, koje mi moramo isporučiti u prvoj polovici, odnosno u prvom kvartalu ove godine – i sudeći prema tome i sudeći prema reakcijama korisnika u još nekim zemljama, reakcije su više nego dobre. Ovdje želim samo napomenuti – mi smo prisutni i dalo se vidjeti i čuti u medijima, i zadnjih dana, da smo izašli na još neka tržišta sa pištoljima i da je postojao interes i za puške, i opet govorim o puški VHS-2. Nadamo se da ćemo s Agencijom Alan vrlo brzo i potpisati nove ugovore za izvoz puške VHS-2 koja također, što se tiče nas, može biti isporučena tijekom ove polovice godine, a i prisutni smo na nekoliko tendera i u Europi i izvan Europe pa pričekajmo ovu godinu da vidimo rezultate. Za sada su, moram reći, reakcije pozitivne i bolje nego što je to bilo na VHS-1. Međutim za nas je VHS-1 bila jedan vrlo, vrlo bitan model, gdje smo mi neke osnovne stvari naučili i dokazali. Znači, da sama puška tehnički i sa strane uporabe od vojnika nema zastoja, da može funkcionirati u svim uvjetima – i tu su nam je uvelike pomogla, i praktički dragocjena su iskustva od Ministarstva obrane. A VHS-2 je jedna evolucija – znači, dodatak nekih stvari za koje moramo reći da ih još nitko u svijetu nema. Mislimo da je to dobar uspjeh. Otprilike reputaciju u svijetu imamo na osnovu jedinice, a ova dvojka, odnosno na već ugovore koji su sada potpisani – već sada su veći nego što smo to ostvarili zadnjih nekoliko godina sa jedinicom“.
Konkretno, Pavlin je tu istaknuo Irak kao zemlju “gdje imamo taj prvi ugovor za jurišnu pušku VHS-2” – dok se već ranije ondje izvozilo i pištolje, a na ispitivanjima su bili i neki drugi uzorci.
—————————-
—————————-
Ponešto konkretnije o VHS-2
No, budući da smo na portalu Obris.org posljednji put o VHS-2 pisali tijekom vojne izložbe ASDA 2013, kada je to oružje i doživjelo svoju prvu javnu prezentaciju, upitali smo Željka Pavlina i o konkretnim novinama koje je ovaj projekt doživio tijekom posljednje dvije godine. Evo, što nam je on o tome odgovorio:
“U odnosu na ASDA-u, nekoliko dodataka je bilo napravljeno. Kao što sam rekao – mi smo nakon ASDA-e imali i testiranja, testiranja prototipa s Ministarstvom obrane, imali smo testiranja serijske proizvodnje i vršili smo testove u nekim zemljama i sukladno tim testovima neke manje izmjene smo i doista napravili. Ono što je vizualno se možda može vidjeti i glavna promjena u odnosu na ono što je bilo predstavljeno na ASDA-i – to je prednji rub, odnosno prednji potkundak, prednji dio je promijenjen – znači radi poboljšanog načina hlađenja, neke su tu stvari na cijevi mijenjane što su možda korisnici vidjeli… Ali upravo, da bi se prilagodili tim uvjetima u tim nekim bliskoistočnim zemljama, gdje sada je upravo za mnoge proizvođače veliko tržište, a isto tako može se vidjeti da su promijenjeni i tipovi ciljnika. U ovoj zadnjoj proizvodnoj verziji u odnosu na prije, gdje smo upravo željeli još poboljšati mogućnosti ispucavanja, gađanja s našom puškom na veće daljine, tako da smo mi uspjeli s ovim novim ciljnicima, čvrstim, znači metalnim ciljnicima postići rezultate na 500 metara u neke grupe od 20-ak cm, što je za jurišne puške ovog tipa više nego vrhunski rezultat“.
Da bi čuli obje strane u ovome poslu, o sudjelovanju OS RH u razvoju nove jurišne puške VHS-2 (u verziji duge D2 i kratke K2) pitali smo i brigadnog generala Darka Pintarića, inače načelnika Sektora za naoružanje u Upravi za materijalne resurse MORH-a:
“Posebno povjerenstvo Ministarstva obrane i OS je sudjelovalo u ispitivanjima. Prikupljali smo informacije iz uporabe oružja i primjedbe pojedinaca, upravo njihova zapažanja i prijedloge – što oni su smatrali da sa VHS-1, recimo, bi moglo biti bolje. Na temelju svega toga smo ta svoja zapažanja prenijeli HS-u, koji su onda išli razvijati modifikacije, dorade, prerade i druga poboljšanja verzije 1, VHS-1. Rezultat svih tih mjera je VHS-2. I onda to povjerenstvo Ministarstva obrane i OS je sudjelovalo u testiranjima i ispitivanjima pušaka, kako u HS-u tako i kod nas na strelištima, za određene daljine gdje HS nema uvjete u tvornici. Tako da je to išlo dvojako, i dok se nije potpuno zadovoljilo sva testiranja. Tu je bilo još određenih dorada tijekom testiranja – znači, dok je sve uspjelo zadovoljiti, Povjerenstvo se složilo kao takvo i predložilo da to bude konačna verzija. Naravno, to je proces, niz koraka“.
Prema navodima generala Pintarića, ovaj je postupak dovršen tek nedavno, “krajem prošle godine“. No, dok još ima vremena po pitanju razmišljanja o jurišnoj pušci VHS-3, to nije ujedno i kraj ovakve suradnje…
“Za sada ne vidim potrebu jer…treba pustiti u uporabu. Svaki vojni proizvod uvijek se promatra i onda se donose ocjene i vidi se kako će se pokazati u upotrebi. Zato je bitno da se on koristi, stavi u uporabu i onda tijekom vremena se vidi da li postoje primjedbe, ako postoje – da li su te primjedbe veće, manje… da li uopće postoji potreba da bi se išta mijenjalo. A tek onda se po potrebi ide zamijeniti, odnosno tražit tehnološko rješenje koje će odgovoriti na potrebu za promjenom ili doradom“.
Do tada, napomenimo kako je početkom 2015. bilo za vidjeti i ponešto dodatne opreme izložene zajedno s puškom VHS-2. Među ostalim, posebno nam je pažnju privukao jedan tradicionalni dodatak osnovnom vojnom streljačkom naoružanju – bajunet. O tome smo pitali Željka Pavlina, predstavnika proizvođača…
“Pa, bajunet je bio dio standardne opreme za našu pušku. Mi kao HS Produkt ga ne proizvodimo, nego dobavljamo od kooperanata, ali on je tu. I vojska je kupovala i prije u određenoj količini te bajunete. Za nas je samo bitno da je on napravljen da može se prihvatiti na našu pušku, odnosno da je u skladu s ostalim prihvatima pušaka koje se koriste u NATO standardu“.
Sve je to samo dio uspješnog poslovanja HS Produkta, koje je direktor Pavlin ovako sažeo za portal Obris.org…
“Promet prošle godine je bio negdje preko 600 milijuna kn što se tiče HS Produkta. To su puške i pištolji, da. Znači, mi smo krenuli od onih naših famoznih nekoliko posto – prošle godine smo imali 7 do 8 posto izvoza izvan područja SAD-a… Odnosno, radimo ono što smo najavljivali – da tijekom godina izvoz izvan SAD-a raste u nekom postotku, i nadamo se da će iduće godine… da ćemo doći do 10-ak, možda i nešto više posto. Ujedno, nešto ispod 10 posto je prihod od strane pušaka, a velim – očekujemo, pogotovo sada s ovom dvojkom, da će se taj mijenjati u korist puške. Kažem, puška je specifična, jer ona… kada dobijete… Treba vam dugo vremena da dobijete neki ugovor, a onda ona ide u značajnijem postotku par godina ili… zavisno o veličini vojske – dok ne isporučite, a onda opet pada, tako da će u svakom slučaju pištolji biti konstantniji i imat će manje rasta i padova u tom nekom odnosu prema puški“.
Pištolji iz HS-a u OS RH?
Kad je već bila riječ o osobnom naoružanju vojnika OS RH, teško je bilo odoljeti, a naše sugovornike ne upitati i o pitanju sve češćeg korištenja pištolja u OS RH – oružja koje iako nije u standardnoj lepezi opreme za svakog pojedinca, to ipak počesto postaje kad hrvatski vojnik završi u misijama van granica Hrvatske. O tome smo prvo stvari provjerili kod brigadnog generala Darka Pintarića iz Sektora za naoružanje MORH-a, kojeg smo pitali je li točan naš dojam da u Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih država, redovan vojnik ne duži i pištolj pod normalno.
“Tako je. Znači, i pištolj i puška su oružje pojedinca, pojedinačno naoružanje koje duži osoba. Pištolja duže samo određene kategorije zapovjednika, da li časnika ili vojnika u zavisnosti od vrste dužnosti na koju idu. To je puno manji broj osoba koje za obavljanje zadaća trebaju imati pištolj, jer pištolj je za određenu uporabu… samoobranu i tako dalje – dok je namjena puške, i zbog daljina i svega ostalog, sasvim drugačija“.
No, na pitanje da li se unutar Ministarstva razmišlja ovakav stav promijeniti – i po uzoru na čestu praksu inozemnih oružanih snaga nabaviti pištolje i za ostatak OS RH – za generala Pintarića nije bilo dileme…
“Nabava bilo koje opreme, pa tako i pištolja, se odrađuje i planira na temelju ukupnih potreba. A potrebe Oružanih snaga nisu za svakoga vojnika, nego su propisane i ustrojem, vrstom zadaća, posebno operacija, i onda se te ukupne potrebe zadovoljavaju i planiraju tijekom godina. Ne mora se svake godine nabavljati… Može se odjedanput nabavit ili kroz nekoliko godina ukupne potrebe. Znači, zavisi od vrste sredstva do sredstva, ali se sve temelji na potrebama OS. Ministarstvo obrane ne nabavlja nešto što ne treba OS“.
Dakle, riječ je tu o pitanju po kojem OS RH za sada nisu iskazale potrebu?
“OS imaju određeni broj pištolja i postojeće količine im zadovoljavaju potrebe da mogu provoditi svoje zadaće, a normalno, ukupne potrebe OS za svom opremom su uvijek veće nego koliko su moguća proračunska sredstva. Znači da se te potrebe onda usklađuju sa prioritetima, i to je ono o čemu OS vode računa – u iskazivanju svojih potreba, u okviru odobrenih proračunskih sredstava, koliko se može odvojiti za opremanje određenom opremom. Tako da ne znači ako nešto se ne nabavlja pojedine godine – da za tim nema potrebe. Potreba možda postoji, ali se mora… možda to i nije jednako prioritetno kao nešto što je u toj godini. I tu je jedan balans – način usklađivanja ukupnih potreba s ukupnim sredstvima, s raspoloživim financijskim sredstvima za Ministarstvo obrane“.
Pogled hrvatske obrambene industrije na ovo pitanje očekivano je bio poprilično relaksiraniji. O tome je svjedočio i Željko Pavlin, koji je na pitanje o korištenju HS Produktovih pištolja u inozemnim misijama istaknuo: “Hrvatska vojska već od prvoga dana koristi naš pištolj i on je doista standardno dio opreme hrvatskog vojnika, a i puška je u većem broju, zavisno od broja pušaka koliko je bilo isporučeno HV-u, te u zavisnosti o logistici, uvježbavanju itd. Puška postaje sve više dio opreme naših hrvatskih vojnika, ali pištolj je od prvog dana” – dok je oko mogućeg standardnog opremanja kompletne Hrvatske vojske kompletima karlovačkih pušaka i pištolja direktor najvećeg hrvatskog privatnog proizvođača naoružanja već ponešto oprezniji:
“To ovisi o … Kao što je i ministar rekao – ovisi o… s jedne strane mogućnostima Ministarstva obrane, koliko će kupiti naših pušaka. Ovisi i o nama, koliko ćemo moći napraviti, iako mislim da je to manji segment jer mi ćemo u svakom slučaju moći napraviti dovoljno koliko MORH traži… I, velim, koliko bude moglo tako će se brzo i opremati. Za nas je bitno da plan je, i usvojeno je – ono što je ministar rekao – da se kompletno HV opremi hrvatskom puškom. I to će se tijekom godina, siguran sam, i dogoditi“.
Ostale teme po pitanju opremanja
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske posljednjih godina aktivno podupire domaću obrambenu industriju. No, je li to samo pitanje nacionalne preference, ili je ipak na prvome mjestu kvaliteta opremanja pripadnika OS RH. O tome, kao i o odnosu vanjskih te domaćih ponuđača upitali smo za mišljenje brigadnog generala Darka Pintarića, načelnika Sektora za naoružanje u Upravi za materijalne resurse MORH-a:
“U Hrvatskoj ne postoji mogućnost ili ne postoje proizvodni kapaciteti i sposobnosti za proizvodnju apsolutno sve vojne opreme koja je potrebna za cijeli spektar zadaća OS. Znači da se jedan dio opreme nabavlja od onih proizvođača koji su pobijedili na natječaju, sukladno Zakonu o javnoj nabavi (s njima postoje sporazumi), ili od slučaja do slučaja pobjede na natječaju tijekom pojedine godine kada se nešto nabavlja. Normalno da se kroz takve natječaje za dio opreme javljaju i strani dobavljači, i ostalo – jer normalno da mi gledamo kompletan spektar opreme koja je dostupna na svjetskom tržištu. Znači ovo što je oprema ovdje, koju mi nabavljamo od domaćih proizvođača, što smo mi izrazito zadovoljni, je oprema koja je u rangu sa svjetskim proizvođačima. To je nama bitno! Znači mi ne forsiramo da bude domaći proizvod pod apsolutno svaku cijenu – taj proizvod mora zadovoljiti naše zahtjeve, taktičko-tehničke i ostale zahtjeve… da ispuni kvalitete, ne bi li on bio isporučen OS u konačnici“.
Uz niz drugih vojnih artikala, koje se uvozi iz inozemstva, na pamet nužno padne i pitanje domaće proizvodnje streljiva. Tu bolnu temu se u više navrata spominjalo riješiti putem industrijske suradnje obrambenog sektora te poduzeća HS Produkt, kao najvećeg hrvatskog potrošača streljiva izvan državnoga sustava. O tom bolnome pitanju je direktor spomenute karlovačke tvrtke Pavlin istaknuo:
“Pa proizvodnja streljiva je jedna ideja koja svakako nije zamrla, a o kojoj se dalje razmišlja. Znači, neke su već predradnje obavljene – u smislu da je napravljena određena studija, financijska, da su pregledani i na neki način predloženi od strane Ministarstva određeni objekti koji bi se mogli koristiti za tu namjenu. Sada se radi na zatvaranju financijske konstrukcije, odnosno gledamo eventualno i kako bi uključili nekog partnera, upravo zbog velike investicije i zbog osiguranja tržišta – jer sigurno da sama Hrvatska, i uz potporu HV i policije, je premalena da bi zadovoljila potrebe za tako veliku tvornicu“.
