S određenom distancom, zanimljivo se vratiti i desetak dana u prošlost, te sagledati još jedan aspekt posjeta hrvatske delegacije sajmu zrakoplovstva koji je na pariškom aerodromu Le Bourgetodržan od 19. do 25. lipnja ove godine. Kako se tada čulo iz Ministarstva obrane, delegacija iz Hrvatske ondje je osvanula već prvog dana događanja, u ponedjeljak 19. lipnja, i osim posebnog spomena posjeta zrakoplovnom sajmu (uz neizbježno slikanje kraj ponosa francuskog zrakoplovstva) – odmah se odradilo i susret s tamošnjim ministrom obrane, Sébastienom Lecornuom. Ujedno se od ministra Banožića i dodatno čulo o zadovoljstvu strateškim partnerstvom s Francuskom, s obzirom “kako je upravo Francuska ključni hrvatski partner u provedbi modernizacije protuzračnih sustava obzirom na projekt nabave raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa Mistral“. Naravno, nije se tu dopustilo da veselje pokvari doza realnosti – budući je Mistral ipak protuzračni sustav VSHORAD tipa, dakle “vrlo kratkog dometa”, dok se u nas predstavlja nečim klasu širim i moćnijim.

Idilična konferencija

Pa ipak, posebno je zanimljivo bilo vidjeti i navode o hrvatskom sudjelovanju na “Konferenciji o europskoj protuzračnoj i proturaketnoj obrani” (Europe’s Air and Missile Defence Conference), koja je tog ponedjeljka bila organizirana uz veliku međunarodnu zrakoplovnu priredbu u Parizu. Riječ je o neobičnom događanju koje se organiziralo “u nastavku prvog dana izložbe, a na inicijativu predsjednika Francuske Republike Emmanuela Macrona“. Na konferenciji su se tada okupili visoki predstavnici dvadesetak nacija te EU i NATO – koje su predstavljali povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton i zamjenik glavnog tajnika Mircea Geoană. Kako i samo ime skupa govori, događanjem je dominirala rasprava o ustroju i budućnosti protuzračne obrane u Europi, uz spomen i drugih tema kao što su  proturaketna obrana, borba protiv raznih bespilotnih sutava, sposobnost dubokih udara te odvraćanja nuklearnim oružjem (što je tema u kojoj opet Francuska bespogovorno dominira u europskom kontekstu) – a sve uz formalni okvir tekućeg rata u Ukrajini. Uz to je onda održan i “završni sastanak ministara obrane i predstavnika Europske unije i NATO-a“, opet u organizaciji ministra Oružanih snaga Francuske Republike Sébastiena Lecornua, na kojem je tog ponedjeljka također sudjelovao i hrvatski ministar obrane Banožić.

Na drugom panelu spomenute konferencije sudjelovao je kao hrvatski predstavnik i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, brigadni general Michael Križanec. Kako se tada čulo od ministra Banožića: “Rasprava o operativnim izazovima europske zračne i raketne obrane koju imamo ovdje na konferenciji iznimno je važna u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu. Hrvatska u potpunosti podržava jačanje i razvoj sposobnosti zračne i proturaketne obrane u okviru i u smjeru ostvarivanja zajedničkih ciljeva“. Na prvi pogled, sve sjajno. Hrvatska nešto podržava što naši strateški partneri smatraju bitnim, a čovjek bi iz tih izjava dobio dojam da je nekako tu još i sve jasno, usuglašeno i na putu ostvarenja. Nažalost, već površan uvid u napise svjetskih medija o ovom skupu pokazao je da stvarno stanje stvari stoji svakako, ali zasigurno ne u skladu s bezličnom izjavom hrvatskog ministra obrane.

Sukob na kontinentu

Naime, čitava ova konferencija redovito se stavljala u kontekst francuskog protivljenja planu izgradnje sustava Europske protuzračne obrane kojeg predvodi Njemačka, odnosno kao još jedan znak dubokih neslaganja oko načina na koji čitava naša kontinentalna regija treba odgovoriti na zračne prijetnje iz Rusije. Pri tome, Francusku je navodno lani jako iznenadila inicijativa njemačkog kancelara Olafa Scholza nazvana “European Sky Shield”, objavljena u listopadu prošle godine. Ona je smjerala poticanju relativno brzog stvaranja europskog sustava protuzračne i proturaketne obrane kroz zajedničku nabavu opreme, za što se do sada okupilo ukupno 17 europskih zemalja, uključujući tu i Veliku Britaniju, baltičke države, Švedsku te Finsku.

Konferenciju, koju neki opisuju i kao “skup o strategiji protuzračne obrane u Europi” sazvao je 19. lipnja francuski predsjednik Emmanuel Macron na marginama ovogodišnjeg sajma “Paris Air Show”, a francuski dužnosnici opisivali su je i kao forum za tematsku raspravu EU ministara obrane, te vojnih dužnosnika iz SAD i NATO država, kao i čelnika industrije. Nije sporno da je ruska invazija na Ukrajinu i njihovo intenzivno korištenje raznih projektila za zračne napade predstavljalo svojevrstan poziv na uzbunu, budući je Europa već dugo temeljito zanemarivala svoju protuzračnu i proturaketnu obranu. Dapače, svi su spominjali da je njemački kancelar sredinom ljeta 2022. po tom pitanju izjavio: “Moramo mnogo toga nadoknaditi u Europi“, ali mnogima nije promakla ni činjenica da su iz okvira njemačkog “nadoknađivanja” odmah izostale zemlje poput Francuske, Italije i Poljske. Ovu se suzdržanost u nekim krugovima tumačilo izazovom nadilaženja partikularnih interesa pojedinih nacionalnih industrija, koje se teško koordiniraju čak i u vrijeme masivnoga rasta vojnih proračuna širom Europe. Pri tome, iz svog posebnog fonda za jačanje obrane Njemačka planira u PZO investirati 5 od ukupno raspoloživih 100 milijardi eura, dok je i Francuska za PZO predvidjela trošenje 5 milijardi eura između 2024. i 2030. godine.

Iako je navodno ovim temeljem došlo i do odgode jednog od većih nedavnih sastanaka Njemačke i Francuske, dužnosnici dviju zemalja redovito su izbjegavali izričitu javnu kritiku međusobnih planova, zadržavajući svoje razlike iza kulisa. Tako se čulo i da je Njemačka isprva planirala umjesto ministra obrane Borisa Pistoriusa u Pariz poslati tek jednog visokog dužnosnika, ali da je plan završio promijenjen u danima neposredno prije tog ponedjeljka. 19. lipnja. Sa svoje strane, Macron je implicitno kritizirao “European Sky Shield” – kao inicijativu koja se previše oslanja na oružne sustave proizvedene izvan Europe, dok ne razmatra primjereno kako najbolje odvratiti Rusiju, uključujući kroz potencijalno stjecanje sposobnosti izvođenja raketnih udara dugog dometa. Po njemu, protuzračna obrana “prije je strateško pitanje nego industrijsko, ali očigledno ono mora biti utemeljeno na ravnoteži ofenzivnih i defanzivnih akcija”, da bi onda i dodao – “Kada vidim neke zemlje koje povećavaju svoja izdvajanja za obranu kako bi masovno kupovale ne-europske sustave, jednostavno im kažem: ‘Pripremate probleme sutrašnjice!’”.

S druge strane, u Berlinu francuske kritike smatraju neutemeljenima i tvrde kako baš hitnost zatvaranja rupa u protuzračnoj obrani Europe znači da je nabava “off-the-shelf” sustava poželjnija od “dugih i često skupih” novih razvoja. U to se uklapaju i naznake da su se zemlje iz okvira projekta “European Sky Shield” usuglasile oko “pragmatičnih rješenja” koja “omogućavaju brzi napredak” u uspostavi efikasnog šireg sustava protuzračne obrane. Iako države iz okvira projekta “European Sky Shield” same donose odluke o nabavkama, Njemačka je već najavila planove kupnje projektila Iris-T od domaćeg proizvođača “Diehl Grup” za zaštitu srednjeg dometa, sustava Patriot od američkog koncerna Raytheon Technologies za dugi domet, i izraelskog sustava Arrow 3 za vrlo velike domete. Dapače, početkom ovog mjeseca je njemački parlament već odobrio i prve kupnje – komplet od šest jedinica Iris-T za 900 milijuna eura, te prvu ratu novaca unutar posla vrijednog 4,3 milijarde USD za izraelski sustav Arrow 3 (Hetz 3, plod zajedničkog razvoja izraelske tvrtke Israel Aerospace Industries (IAI) te američkog Boeinga). Pri tome, u Francuskoj je posebno nezadovoljstvo navodno izazvalo svojevrsno zaobilaženje francusko-talijanskog proturaketnog sustava SAMP-T, kojeg proizvode tvrtke MBDA i Thales te koji radi u sličnom dometu kao američki Patriot – no ni naknadno uvrštanje ovog sustava u širi okvir inicijative tu ipak nije dovelo do omekšanja stavova prigovaratelja.

Kako se citiralo bivšeg Macronovog savjetnika Shahina Valléea: “Francuska je uznemirena što se Sky Shield uglavnom temelji na američkoj i izraelskoj tehnologiji dok postoji europska alternativa, i da je projekt praktično izostavio južnu Europu“. Iako se iz službenih krugova Francuske opovrgavalo takve teze, te naglašavalo da ova konferencija u Parizu nije za zadatak imala potkopavanje projekta “European Sky Shield”, ipak su čudno odjeknuli i tamošnji spomeni rizika da bi naglo trošenje milijardi na protuzračne sustave moglo izazvati i novu utrku u naoružanju s Moskvom. Zato i ne čudi da su mediji prenijeli i izjave iz kruga država okupljenih oko projekta “European Sky Shield” koje su izražavale izričiti manjak oduševljenja ovakvim francuskim manevriranjem uz napomene: “Zbunjujuće je i teško za razumjeti zašto Francuzi osjećaju potrebu da to čine“. Naime, smisao ove njemačke inicijative je bio i u tome da se ojača nteroperabilnost i standardizaciju obrambenih platformi u europskoj uporabi, budući se u svjetlu rata u Ukrajini itekako uočilo da naoružanja pojedinih država često ne rade zajedno na  besprijekoran način, a vojske ne mogu uvijek provoditi i opskrbu svojih saveznika. Baš zato je i njemački ministar Pistorius naglašavao kako “European Sky Shield” nije rival NATO savezu ili Europskoj uniji, nego da se samo nastoji postići da “sve što se nabavi može biti integrirano u postojeću strukturu“.

Gdje smo tu mi?

Pri svemu tome nije teško zaključiti i da se (usprkos praznim izjavama ministra) Republika Hrvatska tu itekako krenula svrstavati na kontinentalnoj razini. O tome govore i svjetski mediji, koji su spominjali izjave francuskoga predsjednika Macrona kako je tog ponedjeljka u Parizu “postigao određeni napredak u uvjeravanju nekih od EU-saveznika Francuske da više gledaju na obrambenu strategiju domaćih korijena” – nasuprot njemačkom nastojanju zajedničke nabave PZO opreme izvan Europe. Sve to je bilo ilustrirano i činjenicom da se baš tom prilikom uspjelo i Francusku te Belgiju, Cipar, Estoniju i Mađarsku okupiti oko potpisivanja zajedničkoga pisma namjere o kupovini PZO sustava Mistral – što je potez kojeg je Hrvatska nekoliko mjeseci ranije povukla sama. Naravno, ostalo je nejasno da li je time RH ujedno propustila i prednosti koje uobičajeno prate skupnu nabavu i istodobne narudžbe većih količina istovrsne opreme.

Ujedno, ovaj pristup temi protuzračne obrane bitno je različit i onome, recimo, Slovačke, koja je također zadnjih godina ustanovila kako joj treba obnova na ovome polju. S obzirom na kompleksnost posla uspostave ozbiljnog sustava integrirane protuzračne obrane, ondje se prvo čitav poduhvat definiralo u dugoročnim strateškim dokumentima, da bi se nakon toga krenulo u postupak podijeljen na četiri faze. U okviru prve faze ovog postupka, koja je upravo u tijeku, Slovačka je za maksimalno 200 milijuna eura pribavlja mobilni kopneni sustav srednjeg dometa i manju količinu sustava vrlo kratkog dometa, zajedno sa svim pripadajućim vozilima i povezanom podrškom. U tu svrhu se do kraja srpnja ove godine prikupljaju ponude (Request for Government Proposal – RfGP) od 11 izabranih država proizvođača – dok će buduća kupovina biti financirana iz obrambenog proračuna. Za razliku od toga, u RH nema natječaja niti čak ni formalne konkurencije. Sve to usprkos činjenici da sama Hrvatska na polju protuzračne tehnike nema vlastitu industriju koju bi trebala štititi, kao što se ni u višekratno spominjanom “strateškom partnerstvu” s Francuskom zapravo ne spominje ikakva konkretnija suradnja dviju država na polju vojne industrije. Dakle, time se već unaprijed odlučilo gdje će se u inozemstvu kupiti opremu, pri čemu je (kao i do sada) težište pažnje formalno stavljeno na šire međunarodne odnose, umjesto na postizanje povoljne cijene, te maksimalnu uporabljivosti i ekonomičnosti pribavljene opreme.

Pri tome, formalna šutnja o detaljima čitave teme obnove (ponovne uspostave) protuzračne obrane u Hrvatskoj za domaće dužnosnike jednako je trajala u listopadu prošle godine – kada se prvo izmotavaju na pitanja o izostanku sudjelovanja Hrvatske u njemačkom projektu “European Sky Shield” – na isti način na koji su u međuvremenu prešutjeli i praktično svrstavanje RH po ovom pitanju na konkretnom primjeru spomenute konferencije “Europe’s Air and Missile Defence Conference” održane u Parizu 19. lipnja ove godine. Ipak, u svjetlu više desetljeća zanemarivanja čitave teme protuzračne obrane Lijepe naše možda im je tek dobro sjela izjava Emmanuela Macrona: “Kad pričamo o protuzračnoj obrani, bili bi u krivu kad bi navalili (jačati) kapacitete. Pitanje je prije svega strateško” – pa kad hrvatska javnost još malo zaboravi pad drona u Zagrebu, lako će se i “strateški” opet odgoditi pribavljanje bilo kakve PZO opreme teže od prenosnih trupnih sustava za ispaljivanje s ramena. Ionako je tu riječ o skupoj, barem “srednjoročnoj” opremi, koja nam valjda neće trebati bilo do idućeg uleta drona ili nekog šireg rata koji je ipak malo vjerojatan.