Kroz mjesec ili dva u Hrvatsku bi trebala stići još dva naručena američka helikoptera UH-60M Black Hawk. Prva dva su, podsjetimo, stigla početkom veljače, ali – unatoč najavama – još uvijek nisu predana Hrvatskom ratnom zrakoplovstvo. To se, prema neslužbenim najavama iz Ministarstva obrane, trebalo dogoditi tijekom ožujka, no očito je da cijeli proces malo kasni.
Nažalost, to nije jedino što kasni. Sasvim je izvjesno i enormno kašnjenje u izgradnji hangara za smještaj novih hrvatskih „zrakomlata“ – kao što je svima poznato, oni bi trebali biti smješteni u bazi u Lučkom, no prva dva su privremeno smještena u novom hangaru za DBD na Plesu. Tamo bi mogla završiti i druga dva koja trebaju stići sredinom godine, a nikoga neće čuditi i ako im privremeni smještaj postaje i trajni. Naime, trenutno se uopće ne može prognozirati kada će, ni hoće li uopće započeti izgradnja nasušno potrebnih hangara, jer su dva često spominjana natječaja za dva UH-60M hangara (parkirni i radionički) propala u zadnjih mjesec dana. Zvuči nevjerojatno, zar ne?!
Problem prvog hangara
Prvi natječaj za izgradnju manjeg, parkirnog hangara Ministarstvo obrane raspisalo je 7. srpnja prošle godine. Kroz pregovarački postupak s prethodnom objavom Ministarstvo obrane je tražilo uslugu izgradnje zamjenskog parkirnog hangara za helikoptere na letjelištu Lučko, a vrijednost radova bila je procijenjena na 8 milijuna kuna bez PDV-a. Tražila se izgradnja otvorenog garažnog prostora gabarita 38*27.5 metara, uz najveći visinu 13.5 metara, uz uređenje pristupnih površina, stajanke i pomoćnog objekta akumulacijskog spremnika. Vrijeme trajanja radova bilo je procijenjeno na 6 mjeseci od datuma određenog prilikom potpisa ugovora. Na natječaj se javilo ukupno 12 ponuditelja: Tehno-Elektro, Tim-Color, P.G.P., Elektrocentar Petek, Presoflex gradnja, Teh-gradnja, GEPOT, Montel, Izgradnja Futura, Hidromont, Gradel i Graditelj svratišta. Svi oni zadovoljavali su tražene uvjete, no sumnjiva je bila cijena zajednice ponuditelja na čelu s tvrtkom Izgradnja Futura, zbog čega je MORH tražio objašnjenje „neuobičajeno niske cijene“. Prema vidljivoj dokumentaciji, „ponuditelj je do traženog roka dostavio dodatnu dokumentaciju i traženo objašnjenje koje je prihvatljivo za naručitelja, te je incijalna ponuda prihvaćena kao konačna ponuda“. Sve ponude su vidljivo više od procijenjene vrijednosti od 8 milijuna kuna – najskuplja je bila ponuda zagrebačke tvrtke Tim-Color (17.340.277,66 kn bez PDV-a, ili 21.675.347,08 kn s PDV-om), dok je najniža bila ponuda već spomenute Izgradnje Future (11.714.817,36 kn bez PDV ili 14.643.521,70 kn s PDV-om). Iako, dakle, čak i najjeftinija ponuda premašuje financijska sredstva koja je u tom trenutku osiguralo Ministarstvo obrane za izgradnju parkirnog hangara, ministar obrane Mario Banožić 3. siječnja ipak potpisuje Odluku o odabiru u kojoj se navodi da je izabrana ekonomski najpovoljnija ponuda zajednice ponuditelja koju čine Izgradnja Futura, Elektrorad i PRO-ING s procijenjenom vrijednosti nabave u iznosu od 11.714.817,36 kn (bez PDV-a, odnosno 14.643.521,70 kn s PDV-om).
S odlukom o izboru izvođača radova ministar Banožić pohvalio se u veljači, prilikom dolaska prva dva helikoptera Black Hawk u Hrvatsku. Štoviše, kako je rekao tada Banožić, „završen je proces nabave i u fazi je potpisivanje ugovora“. Dodao je Banožić i da moraju proći žalbeni rokovi, što je bila puka formalnost budući da se na ovaj postupak nabave – što je vidljivo i pri Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave – nitko nije žalio. No umjesto potpisivanja ugovora, 1. ožujka je donesena odluka o poništenju natječaja , i to – zamislite – jer je „cijena najpovoljnije ponude veća od procijenjene vrijednosti nabave“! Što je bilo vidljivo i prije nego je ministar 3. siječnja potpisao odluku o odabiru!
Kako se vidi iz priložene dokumentacije, natječaj je zapravo poništen ne zbog toga što je ponuda premašila rezervirane novce u proračunu Ministarstva obrane, nego zato što je izabrana zajednica ponuditelja tražila mogućnost plaćanja predujma za dio radova zbog „poremećaja na tržištu“. MORH tu odredbu nije želio staviti u ugovor, ponuđači nisu htjeli odustati od svog zahtjeva, i cijeli je posao propao. Zanimljiva je još i činjenica da se u Odluci o poništenju postupka javne nabave navodi: „Ukoliko se pokaže potreba za traženim radovima, a po osiguranju financijskih sredstava, Naručitelj će pokrenuti novi postupak javne nabave u najkraćem roku“. Kada će to biti – ne zna se, ali je sigurno da u proteklih mjesec dana nikakav novi postupak izgradnje parkirnog hangara na Lučkom nije pokrenut.
A drugi hangar?
Drugi natječaj – onaj za izgradnju većeg i zahtjevnijeg, tzv. „servisnog hangara“ – propao je 1. travnja. Nije šala – i taj natječaj je poništen! Natječaj za „izvođenje radova na izgradnji novog hangara s pripadajućom infrastrukturom na letjelištu Lučko“ bio je objavljen 7. listopada prošle godine, s 22. listopadom 2021. kao rokom za dostavu ponuda. I tu se opet kroz pregovarački postupak s prethodnom objavom traži izvođač radova koji bi dao MORH-u hangar, ključ u ruke, nakon 15 mjeseci radova čija je vrijednost bila procijenjenih na čak 32 milijuna kuna bez PDV-a. Kako smo već pisali, radi se o puno većem hangaru (gabarita 81.35*42.83 metara) sa stajankom, s ukopana 2 spremnika vode i privremenim odlagalištem otpadnog kerozina; te s uređenim novim internim prometnicama i parkingom za 10 parkirališnih mjesta. Na ovaj natječaj javilo se 6 ponuditelja: P.G.P., Presoflex gradnja, HSB-gradnja, Swietelsky, Radnik (Križevci) i Graditelj svratišta. Ponuđene cijene su – kao i u prvom slučaju – višestruko premašivale svotu koju je za tu svrhu namjeravalo izdvojiti Ministarstvo obrane – pri čemu je najjeftiniji Graditelj svratišta (53.526.756,21 kn bez PDV-a, ili 66.908.445,26 kn s PDV-om), a najskuplja požeška Presoflex gradnja (67.329.036,60 kn bez PDV-a, ili 84.150.045.75 kn s PDV-om). Ovoga puta nije bilo dilema kao pri prvom natječaju – ako nema dovoljno novaca, natječaj se poništava. Banožić je odluku o poništenju potpisao prije tjedan dana, baš na 1. travnja, uz standardnu opasku o tome da ako se pokaže potreba – a po osiguranju financijskih sredstava – će se pokrenuti novi postupak javne nabave u najkraćem roku.
I time se opet vraćamo na početak – nova dva helikoptera UH-60M Black Hawk samo što nisu stigla, a za njihov smještaj nije postavljena niti jedna jedina cigla. Tko je za to odgovoran? Da citiramo nadležnog ministra obrane iz veljače ove godien: „Nažalost, upravo ova planiranja, koja sam spomenio, znaju puno puta… kod planiranja i proračuna napraviti određene prioritizacije… Ali ako imate projekte koji su vam započeli u 2020. godini, a ove ste očekivali u budućem razdoblju, a i događa se smanjenje proračuna – onda ponekada se dogodi i ovaj situacija, da sredstva koja su bila namijenjena za hangare, bila skinuta u 2020. godini“.
Pogledaju li se činjenice – projekt nabave Black Hawkova formalno je započeo krajem 2019. godine kada su i Vlada i nadležan saborski odbor dali zeleno svjetlo za opremanje ovim američkim helikopterima, da bi oni potom u prosincu 2019. bili u potpunosti avansno i plaćeni. Već je tada bilo rečeno da je izgradnja infrastrukture hrvatska obveza, kao i to da će 2021. biti provedena obuka hrvatskih pilota i zrakoplovnih tehničara, dok će helikopteri doći u Hrvatsku tijekom 2022. U srpnju 2020. novi ministar obrane postaje Mario Banožić, u čijem mandatu se i događa smanjenje proračuna o kojem je i sam govorio. No, MORH nije pokrenuo postupak izgradnje hangara sve do druge polovice 2021. godine, što smo i na portalu Obris.org ocijenili kao puno prekasno za helikoptere koji će početi stizati za manje od 6 mjeseci. I sada – u travnju 2022. – od hangara nema ni „H“.
Za kraj i još jedna napomena – DANAS je krajnje vrijeme da se pokrene i proces izgradnje infrastrukture za nove borbene avione. Tko možda i ništa ne zna o tim stvarima, na primjeru hangara za nove helikoptere UH-60M Black Hawk može vidjeti kako stvari po tim pitanjima zapravo stoje. Dakle, nema nikakve osnove da se itko krajem 2023. opet iznenadi ako avioni budu tik pred dolaskom, a hangara za njih nigdje na vidiku!