Nekima je helikopter jedina šansa za preživljavanje
Današnjom odlukom Vlade osnovano je novo Povjerenstvo – ono koje bi trebalo predložiti uspostavu višenamjenske zrakoplove službe zaštite i spašavanja. To je jedan u nizu od 10 i više godina dugih pokušaja da se formira jedna takva služba – do sada se priča uglavnom vrtjela oko hitne helikopterske medicinske pomoći, no sa sve većim brojem vatrogasnih i spasilačkih intervencija pojavila se potreba za uspostavljanjem višenamjenske zrakoplovne službe. Osim za hitan medicinski prijevoz, zračne snage OS RH koriste se i za traganje i spašavanje na kopnu i moru, prijevoz vatrogasaca i vatrogasne opreme, te za izviđanje iz zraka i nadzor u slučaju elementarnih nepogoda i drugih velikih nesreća. Vlada je zadužila ovo novoosnovano Povjerenstvo da joj do 30. studenog predloži način i model organiziranja ovakve službe. Nositelj izrade nacrta projekta je Državna služba za zaštitu i spašavanje, a iz Vladinog obrazloženja daje se naslutiti da projekt uključuje i formiranje posebne civilne agencije za zrakoplovne snage u zaštiti i spašavanju, u koju bi se izdvojile prije svega letjelice tipa Canadair i Airtractor, kao i dio helikoptera OS RH. Tako bi već postojeća Agencija za civilno zrakoplovstvo, umjesto da sama proširi svoje djelovanje, zapravo dobila mlađu sestru. U danas osnovanom Povjerenstvu sjedit će predstavnici DUZS-a, Ministarstva obrane i Glavnog stožera OS RH, MUP-a, Ministarstva financija, gospodarstva, pomorstva i zdravlja, Agencije za civilno zrakoplovstvo, Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, Hrvatske vatrogasne zajednice i HGSS-a.
Iako i MUP ima zračne snage, MORH i HRZ najviše priskaču u pomoć
Vlada u svom obrazloženju kaže kako se do sada nije nikada donijela definitivna odluka o formiranju jedne višenamjenske zrakoplovne službe, prvenstveno zbog tumačenja da je održavanje i Canadaira i helikoptera jednostavnije u sastavu OS RH, budući je i Zrakoplovni remontni zavod dio MORH-a. Sada, kada je ZTZ zasebna pravna osoba osnovana po Zakonu o trgovačkim društvima, taj argument, smatra Vlada, više ne postoji, a avioni se održavaju na temelju komercijalnih ugovora. S letjelicama iz sastava OS RH poseban je problem i strogo postavljena hijerarhija i lanac zapovijedanja, kao i to da se svaki puta mora posebno donijeti odluka o angažiranju helikoptera HRZ-a. Osim toga, u slučaju prijevoza pacijenata, svaki pacijent koji se ukrcava u vojni avion mora potpisati da leti na vlastitu odgovornost, što posebno nisu željeli potpisivati strani državljani. Uz to, prijevoz vojnim helikopterom, bez obzira radi li se o medicinskoj ili spasilačkoj potrebi, nije moguće naplatiti iz nečije police osiguranja. Tu je još i neizostavan faktor – hrvatsko članstvo u Mehanizmu za suradnju u civilnoj zaštiti EU, koji zahtijeva jačanje kapaciteta za zaštitu i spašavanje, ali istodobno ne poznaje i ne priznaje mogućnost sufinanciranja vojnih kapaciteta za istu namjenu. Obrazlagatelj ovog prijedloga, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, posebno je istakao kako su dva ključna razloga za konačnu odluku o uspostavljanju višenamjenske zrakoplovne službe – (1) osiguranje i (2) naplata. Vezano uz naplatu, premijer Zoran Milanović je napomenuo da se to naročito odnosi na intervencije van države – prvenstveno Canadaira (a ove godine je takvih intervencija bilo više – u BiH i Grčkoj), ali i helikoptera OS RH (kada su poslani u pomoć Crnoj Gori, kao početkom godine – uslijed velikog snijega i oštre zime – ili nedavno, za pomoć u borbi s požarima). Takva vrsta pomoći trebala bi se konačno početi naplaćivati, a sve dok su ti avioni u vojnom registru – RH ne može naplatiti ovakve usluge.
Naravno, pri svemu tome, nikoga nije zaintrigirala činjenica da – rasporedili mi sve te letjelice u koliko već odvojenih agencija i ustanova hoćemo – to i dalje ostaju jedne te iste malobrojne letjelice, kojima iz godine u godinu i pilotiraju uglavnom jedni te isti piloti. A ti su piloti djelatne vojne osobe, što će vjerojatno i ostati – bez obzira na više teorijske igrice o preraspodjeli letjelica (i nekog proračunskog kolača koji bi to, više teorijski, moglo sa sobom nositi). Dok ostaje pitanje, bi li oni u takvoj zasebnoj “Višenamjenskoj zrakoplovnoj službi” mogli skupiti sate leta potrebne za vatrogasno letenje, nedvojbeno je da se u većini institucija koje se o ovoj temi misli pitati, čitava tematika redovito svede na izjave tipa: “Zovi MORH i reci im da šalju prijevoz! I nek’ ovog puta požure!“.
