U skladu s ovogodišnjim zatopljavanjem odnosa između Hrvatske i Srbije, te s nekoliko bilateralnih odnosa na najvišem nivou, koji bi trebali kulminirati sutrašnjim posjetom hrvatskog predsjednika Josipovića Beogradu, van svjetla pozornice događaju se bitno zanimljivije stvari. One se tiču, prije svega, obrambene suradnje ove dvije zemlje, koje su se ne tako davno gledale preko nišana.

Sezonu bilateralnih posjeta otvorio je krajem srpnja 2012. godine načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general-potpukovnik Ljubiša Diković, prvim službenim posjetom Republici Hrvatskoj i Oružanim snagama RH. Osim s domaćinom, načelnikom GS OS RH Dragom Lovrićem, Diković se našao i sa zamjenicom ministra obrane Višnjom Tafrom, i predsjednikom RH te vrhovnim zapovjednikom OS RH, Ivom Josipovićem.

Diković i Lovrić tom su prilikom otvorili temu aktivnije bilateralne vojne suradnje, kao i vojne suradnje u okviru regionalnih inicijativa. Diković je ponudio neke kapacitete Vojske Srbije za aktivnu vojnu suradnju, prije svega Centar za obuku ABHO u Kruševcu i bazu „Jug“ kod Bujanovaca, te je naglasio kako postoji prostor da se „suradnja dodatno unaprijedi kroz zajedničku obuku i vježbu, razmjenu iskustava u implementaciji dočasničkog kora, te kroz sudjelovanje u borbenim skupinama EU“ (u čemu Srbija za sada još uvijek ne participira, op.a.). Ministarstvo obrane Srbije u svom je priopćenju o ovoj posjeti dodalo kako je suradnja između Vojske Srbije i OS RH najintenzivnija kada je riječ o vojnoj policiji, ABHO, na području telekomunikacija i logistike, te na području odnosa s javnošću i vojnog obrazovanja kada je u pitanju nadležnost Ministarstva obrane.

Dikovićev hrvatski kolega, načelnik GS OS RH general Drago Lovrić, u uzvratni je posjet put Beograda došao nakon nešto više od godinu dana. Početkom rujna ove godine Lovrić je došao u dvodnevni posjet Srbiji, i porazgovarao s Dikovićem i novim srbijanskim ministrom obrane Nebojšom Rodićem. Na repertoaru su bile mogućnosti unapređivanja suradnje dviju vojski na području vojne ekonomije, obuke i obrazovanja, te razmjena iskustava iz multinacionalnih operacija.

„S Oružanim snagama Republike Hrvatske imamo uspješnu suradnju koja je započeta prije nekoliko godina i ove godine imamo planiranih petnaestak zajedničkih aktivnosti, što pokazuje trend rasta. Nadamo se da će ovakva suradnja i razumijevanje koje postoji između Oružanih snaga Hrvatske i Vojske Srbije doprinijeti rješavanju svih otvorenih pitanja između dvije zemlje na političkom nivou,“

rekao je Diković novinarima. Lovrić je izjavio da je nedavno završena simulacijska vježba „Trenutni odgovor 2013“, tijekom koje su izuzetno visok nivo spremnosti za zajednički rad pokazali časnici obje vojske, najavljujući da će slične vježbe biti organizirane i narednih godina. Osim toga, dodao je Lovrić:

„Obrambenu suradnju s Republikom Srbijom vidimo kao temelj regionalne suradnje, ali i suradnje u okviru euroatlantskih procesa – kao što je Partnerstvo za mir i Europska unija. Smatramo da možemo razgovarati o uspostavljanju određenih standarda, posebno u sklopu izgradnje sposobnosti za europske borbene skupine i u tom procesu možemo razmijeniti znanja. Hrvatska tih iskustava ima, budući da je u nekoliko navrata sudjelovala u europskim borbenim skupinama.“

Kada smo početkom rujna prošle godine na Batajnici pitali tadašnjeg srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vučića kada će doći u Hrvatsku, odgovorio je: „Kada me pozovu“. Na poziv nije morao dugo čekati, jer se već krajem travnja ove godine, kao prvi potpredsjednik Vlade Srbije, našao u prvom službenom posjetu RH.

U ponedjeljak, 29. travnja 2013. godine, Vučić se sastao i s hrvatskim ministrom obrane Antom Kotromanovićem. Bio je to susret dvoje ljudi koji su rat proveli na različitim stranama – jedan na Palama, a drugi na Dinari. No obojica su se složila da je ovaj susret „početak snažnijih i sadržajnijih odnosa na području obrane, koji bi trebali biti nastavljeni kroz nastavak održavanja sastanaka na visokoj razini“, kako je to izrekao Kotromanović. I tom se prilikom, naravno, razgovaralo o intenziviranju bilateralne obrambene suradnje na području zajedničkog doprinosa regionalnoj i međunarodnoj stabilnosti, potom na polju euroatlantskih integracija, kao i o unapređenju vojno-ekonomske suradnje, pri čemu bi oba ministarstva trebala stvarati preduvjete za zajednički nastup na trećim tržištima. Kako se čini, to se do sada pokazalo kao najveći, teško ostvarivi problem, pa su oba ministarstva i obje vojske, počele radije surađivati na područjima na kojima je vjerojatno da neće doći do većih prijepora.

To je, prije svega, obuka, čime se na netom završenom Godišnjem zasjedanju Parlamentarne skupštine NATO-a u Dubrovniku pohvalio i načelnik GS OS RH Drago Lovrić:

„Trenutno je najviše u hrvatskoj vojnoj školi, u ratnoj školi, imamo polaznike iz Srbije. Također, prošle godine mi smo poslali svog polaznika u najvišu vojnu školu u Srbiji.“

Taj polaznik, inače brigadir HV, u Beogradu se školovao do ljeta ove godine, u sklopu programa „Visokih studija bezbednosti i odbrane“. Spomenuo je Lovrić i nedavnu vježbu „Immediate Response“, kao dobar primjer kako su časnici iz Srbije i Hrvatske radili na rješavanju istih problema u zajedničkom zapovjedništvu. Pritom je Lovrić najavio i plan za sljedeću godinu – organiziranje i provođenje zajedničke vojne vježbe uz sudjelovanje OS RH i Vojske Srbije! Da se na tome ozbiljno radi, potvrdio je i ministar obrane RH Ante Kotromanović u Dubrovniku, 12. listopada 2013. godine, najavljujući da će i o tome razgovarati kada krajem mjeseca službeno posjeti Beograd:

„Što se tiče Srbije – Srbija ima svoj politički put, svoje ambicije, recimo – mi imamo izvrsnu suradnju sa Srbijom. Naš načelnik Stožera je bio prije 15-ak dana u BG, ja idem krajem mjeseca u Beograd, kod kolege ministra. Mi za iduću godinu planiramo organizirati jednu zajedničku vježbu između Hrvatske i Srbije, vježbu naših snaga, vojnih snaga. Želimo im sve dobro na njenom putu da postane članica EU – mi ih snažno podupiremo. Naravno, ja bih osobno volio vidjeti i Srbiju jednog dana u NATO-u, ali to je njihova politička volja i oni će odlučiti što će i kako će.“

Dok je za sada sasvim izgledno da Srbija neće u NATO – a i NATO joj je iz Dubrovnika poručio da je ni ne očekuje – s Europskom je unijom priča drugačija. Upravo se tu otvara mogućnost da Srbija kao zemlja-kandidatkinja i Hrvatska kao novoprimljena članica Europske unije zajedno sudjeluju u nekoj od EU-misija. Kako smo pisali, Srbija je već ozakonila sudjelovanje svojih vojnika u misiji EUTM Mali, ali ih još uvijek nije poslala. Hrvatska je, s druge strane, već odavno obećala Europskoj uniji svoju nazočnost tamo – da se na tome radi najavio je i sam Kotromanović, ali do danas taj prijedlog još nije poslan ni Vladi ni Saboru.

Iako na razini spekulacije, mogućnost zajedničkog odlaska srpskih i hrvatskih vojnika u obučnu misiju EU u Maliju ne bi trebalo u potpunosti isključiti. A ako se to i ne dogodi do kraja ove godine, ipak je vrlo izvjesno da će te dvije vojske po prvi puta zajednički vježbati već sljedeće, 2014. godine.