Dok se o linijskome prijevozu u obrambenom sustavu RH moglo čuti ponešto i na nedavno održanoj sjednici Odbora za obranu, u sklopu raprave o Godišnjem izvješću za 2012. godinu, izgleda da će se o ovoj temi itekako razgovarati u predstojećim danima. Naime, u Narodnim novinama od 30. listopada (NN 131/13), među ostalim aktima, objavljen je i “Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza“, gdje se iza ponešto sterilnog i praznog naslova zapravo krije propis kojim se određuju “uvjeti i postupak ostvarivanja prava djelatnih vojnih osoba na prijevoz za redoviti dolazak i odlazak na posao i s posla i pravo na naknadu troškova prijevoza“. Novi bi propis trebao stupiti na snagu osmog dana nakon objave – dakle, u četvrtak, 7. studenog ove godine.
Riječ je tu o jednoj prilično životnoj temi, koja će takvom zasigurno još neko vrijeme i ostati – bez obzira što se Ministarstvo obrane navodno pojačano bavi nekakvom izgradnjom novih objekata za smještaj vojske. U zadnje su vrijeme pomaci po tom pitanju mali, a 22. listopada se i od Višnje Tafre, zamjenice ministra obrane, moglo čuti tek:
“Ono što nam govorite, da i dalje veliki imamo vojno-linijski prijevoz – mi se slažemo. Za 2012. pomak je bio novi ugovor, jer smo zadnji imali iz 2005. godine, koji smo uspjeli napraviti novi – da imamo i osigurane sve ljude koji se prevoze, da su to ugovoreni prijevoznici…“.
Ugovori su te, sada već davne 2012. godine potpisani sa 110 prijevoznika, a koristilo ih je oko 7.654 od ukupnih oko 15.670 pripadnika OS RH.
Novodoneseni propis zamjenjuje “Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji“, koji je bio donesen sredinom listopada 2004. (NN 141/04) i manje dopunjen u veljači 2005. godine (NN 22/05). Kao što već sama razlika u naslovima ovih akata kaže – prije koji dan donesenim pravilnikom definira se tek materiju prijevoza, ali ne i ostale donedavno priznate troškove obavljanja službe – s naglaskom na svima u obrambenome sektoru dobro poznatu “naknadu za odvojeni život od obitelji”. Kako trenutno izgleda, novim je propisom ovo berivo sasvim nestalo – budući su spomenuti stari propisi u potpunosti nadomješteni novim pravilnikom – što bi lako moglo biti itekako zamijećeno u platnoj vrećici djelatnih vojnih osoba raspoređenih u krajeve daleko od doma.
Tom je promjenom nestala donedavno bitna granica od 100 kilometara udaljenosti između mjesto stanovanja i mjesta rada. Dok se po starome sustavu do 100 kilometara udaljenosti priznavala naknada troškova prijevoza na posao i s posla (u visini najniže cijene mjesečne ili pojedinačne karte javnog prijevoza), dok se nakon tih famoznih 100 kilometara obračunavao i “život odvojen od obitelji” (gdje je uz posebnu naknadu išlo i pravo na dodatne troškove putovanja kući – najviše dva puta u tijeku kalendarskog mjeseca, prema cijeni pojedinačne karte najjeftinijeg javnog prijevoza) – toga svega izgleda da po novome nema. S jedne strane, riječ je o uštedi – bez problema i po 1000 kuna po glavi dosadašnjih korisnika – dok je, s druge strane, veliko pitanje kako će se ova promjena odraziti na plaće, motivaciju i ostanak u službi djelatnih vojnih osoba. Ako u ovo doba opće krize i ne bude neposrednih vidljivih promjena i lomova, zasigurno tu nije riječ o stimulativnoj promjeni u ionako loše plaćenom vojničkome životu.
Situacije kada postoji organizirani prijevoz
U spomenutome pravilniku saznajemo da te osobe, koje za dolazak na posao koriste (1) prijevoz kapacitetima MORH i OS RH, (2) posebni linijski prijevoz kapacitetima ugovornih prijevoznika, ili (3) prijevoz ugovornih prijevoznika prema redovnom voznom redu ili redu plovidbe – nemaju pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza. Podrobnije podatke o tim linijama prijevoza vode i osiguravaju Uprava za materijalne resurse i nadležne ustrojstvene jedinice OS, dok bi načelno trebalo vrijediti da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto službe do početka radnog vremena, te opet – od završetka radnog vremena do polaska linije prijevoza prema mjestu stanovanja ne prelazi 60 minuta (čekanje za presijedanje ne bi trebalo trajati dulje od 30 minuta).
Dok DVO koji treba prijevoz zahtjev za njegovo osiguravanje podnosi višem nadređenom u MORH ili OS RH, a ovi pak imaju dužnost – ako za konkretnu rutu postoji više opcija – odabrati onu jeftiniju, koja ipak omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla. Tako pribavljeno Odobrenje za prijevoz služi i za sastavljanje popisa korisnika prijevoza (za osobne potrebe i posebnog linijskog prijevoza kapacitetima ugovornih prijevoznika), te kontrolu i nadzor njegova korištenja. Za razliku od toga, ako na potrebnoj liniji već postoji uhodani transportni red vožnje ili plovidbe – i da je on odgovarajući te najjeftiniji – tada nadležni zapovjednik ili osoba iz MORH-a treba nadležnima za naručivanje usluge prijevoza u Ministarstvu ili OS RH dostaviti zahtjev za osiguranje konkretne prijevozne karte – na temelju kojeg će oni osigurati prijevozne karte kod ugovornog prijevoznika i njima zadužiti konkretne djelatne vojne osobe (o čemu se obavještava i neposredno nadležna osoba u MORH ili zapovjednik, radi evidentiranja te vozne karte u informacijskom sustavu personalnog upravljanja).
Pravo na prijevoz imaju i djelatne vojne osobe koje koriste službeni stan MORH-a ili OS RH (u mjestu službe ili, ako to nije moguće, onda u mjestu koje je najbliže mjestu službe, a udaljeno je do 50 km od mjesta službe) – i to organiziranog ili ugovorenog prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta službe. Ako to nije moguće, takve će DVO imati pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza u skladu s ovim pravilnikom, što ćemo sada promotriti i ponešto detaljnije.
Što kada organiziranog prijevoza nema?
Ako se za pojedine DVO ustanovi da mjesni i međumjesni prijevoz nije organiziran na odgovarajući način – nadležni zapovjednik ili čelnik ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane u koju je ta djelatna vojna osoba raspoređena dostavlja Zahtjev za ostvarivanje prava naknade troškova prijevoza nadležnima za odlučivanje o materijalnim pravima u MORH-u ili OS RH. Novost predstavlja podrobnije utvrđivanje načina na koji se računa iznos spomenute naknade troškova prijevoza – koji iznosi ili (1) cijenu mjesečne karte za poslodavca najjeftinijeg javnog prijevoza, ili (2) naknadu od 0,75 kn po prijeđenom kilometru – opet, ovisno što je za sustav jeftinije. Pri tome, ograničen je i maksimalni mjesečni iznos ove naknade – koji ne može biti veći od najvećeg iznosa naknade za stanovanje, propisane posebnom odlukom.
Ako takav mjesni ili međumjesni javni prijevoz na potrebnoj relaciji ne postoji – isplaćivati će se naknada troškova prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta službe po istome kriteriju – (1) 0,75 kn po prijeđenom kilometru, ili (2) u visini cijene mjesečne karte za poslodavca najjeftinijeg javnog prijevoza za istu udaljenost, ovisno što je tu povoljnije za poslodavca. Jednako tako, maksimalni mjesečni iznos ove naknade ograničen je najvećim iznosom naknade za stanovanje, propisane posebnom odlukom.
Ako pojedina DVO postojeći javni prijevoz ne može koristiti, recimo zbog radnog vremena raspoređenog prema specifičnostima njene službe, također će se ići na isplatu naknada troškova prijevoza. I opet, tu su postavljena ista dva kriterija: (1) u visini cijene za poslodavca najjeftinijeg javnog prijevoza, ili (2) u visini 0,75 kn po prijeđenom kilometru – ovisno što je tu povoljnije za poslodavca. Kao i u drugim dosad spomenutim sličnim situacijama, maksimalni ukupni mjesečni iznos ove naknade ne može prijeći najveći iznos naknade za stanovanje, propisan posebnom odlukom.
Prijevoz na male udaljenosti i naknade za njega
Novost predstavlja i posebno reguliranje pitanje prijevoza na male udaljenosti, odredbama članka 11. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza. Po njemu, DVO koji prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba imaju manje od 2 km udaljenosti – između mjesta stanovanja i mjesta službe, ili mjesta stanovanja ili službe i stanice organiziranoga prijevoza – nemaju pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza između tih pojedinih lokacija.
Ako su te udaljenosti veće od 2 kilometra, prava na naknadu troškova mjesnog prijevoza i dalje nema ako je: (1) prijevozom za osobne potrebe i posebnim linijskim prijevozom osiguran i mjesni prijevoz u mjestu službe ili u mjestu stanovanja, ili je (2) spomenuta vojna osoba temeljem vojne iskaznice već ostvarila pravo na mjesni prijevoz u mjestu službe ili u mjestu stanovanja.
Neisplata naknade troškova prijevoza
Kao i do sada, naknada troškova prijevoza neće se isplaćivati (1) za vrijeme bolovanja, (2) tijekom godišnjeg odmora, (3) za vrijeme korištenja slobodnih dana, te (4) drugih slučajeva privremene spriječenosti za rad kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla. No, za razliku od 2004. godine, novim je pravilnikom ovdje izričito dodan i još jedan razlog – (5) udaljenje iz službe.
Za potrebe detaljnijeg računanja troškova prijevoza, definiran je i način njihova dnevnog obračuna. Za DVO koji naknadu dobivaju u visini cijene mjesečne karte za poslodavca najjeftinijeg javnog prijevoza – dnevni se iznos računa podjelom cijene mjesečne karte na broj radnih dana u konkretnome mjesecu – i onda se dobiveni dnevni iznos množi s brojem konkretnih dolazaka na posao. S druge strane, kod obračuna 0,75 kn po prijeđenom kilometru, jednostavno se izračuna iznos na temelju kilometraže konkretnog broja dolazaka na posao.
Pri tome – pravo korištenja službenoga motornog vozila za vrijeme svoga trajanja isključuje pravo naknade troškova prijevoza na posao i s posla.
Prestanak prava na korištenje prijevoza
Ako se promijeni koja od okolnosti na čijem je temelju pojedinoj djelatnoj vojnoj osobi priznato pravo na prijevoz ili naknadu troškova prijevoza, tu činjenicu njegov korisnik mora podnijeti nadređenome zapovjedniku ili čelniku ustrojbene cjeline MORH-a u koju je raspoređen. Ako ima osnova, tada ona može podnijeti i novi zahtjev za ostvarivanje prava prijevoza. Ako se na temelju tako saznatih novih činjenica ustanovi da spomenuta DVO više ne ispunjava uvjete za ostvarivanje ovoga prava – donijet će se odluka o njegovu prestanku.
Prestankom prava, osoba koja je do tada koristila prava iz ovog pravilnika – mora vratiti odobrenje ili voznu kartu koju je koristila ustrojbenoj jedinici koja joj je takav dokument izdala.
Što dalje?
Kao prvo, dosadašnji korisnici (1) prava na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i (2) naknade troškova prijevoza na posao i s posla – dužni su podnijeti nove zahtjeve za priznavanje prava na prijevoz po novome režimu u roku 30 dana od dana stupanja na snagu novog Pravilnika (dakle, zaključno do 7. prosinca).
Ako postupe tako, u propisanome roku, dosadašnje pravo na naknadu teče – (1) do priznavanja prava u skladu s odredbama ovoga Pravilnika, ili (2) ako se to otegne – najdulje 90 dana od dana stupanja na snagu novog Pravilnika (što pada na 5. veljače iduće godine). Istekom tog roka od 90 dana po stupanju na snagu ovog novog pravilnika – prestaju važiti sva ranija rješenja o pravu na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i rješenja o pravu na naknadu troškova prijevoza – te se obustavljaju isplate naknada po tim ranijim, sada nevažećim rješenjima. Uz to, svi zahtjevi za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza koji su u postupku, i nisu riješeni do dana stupanja na snagu ovoga novog Pravilnika, riješit će se po novom (a ne prema propisu koji je važio kad su podnošeni).
Budući je jasno da će tu biti pitanja i nejasnoća, u samom “Pravilniku o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza” definirana je ovlast za donošenje dviju Uputa za primjenu ovoga pravilnika – (1) koje donosi pomoćnica ministra obrane zadužena za koordinaciju i usmjeravanje rada Uprave za ljudske resurse, te (2) pomoćnik ministra zadužen za koordinaciju i usmjeravanje rada Uprave za materijalne resurse. Obje ove Upute mogle bi osvanuti unutar 60 dana od stupanja na snagu ovoga akta (dakle, do 6. siječnja iduće godine), a nadležnim je instancama izrijekom samog pravilnika naloženo da “moraju se međusobno uskladiti“.
Do donošenja spomenutih uputa iz MORH-a, na snazi ostaje i “Uputa Uprave za logistiku Glavnog stožera Oružanih snaga za organiziranje i provedbu prijevoza djelatnika Oružanih snaga na posao i s posla”, klasa: 121-05/07-01/1, urbroj: 512-06J4-04-7-86 od 24. prosinca 2007. godine.
