Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) prošloga je tjedna, u srijedu 10. travnja, otvorila javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću povodom normativnog rješavanja pitanja civilne zaštite u RH. Kao što se do sada pokazalo u mnogo navrata, Zakon o civilnoj zaštiti Hrvatskoj je prijeko potreban, budući da takav propis ne postoji, a civilna zaštita jedna je od sastavnica sustava zaštite i spašavanja – ne tek sinonim. Djelovanje cjelokupnog sustava zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj utvrđeno je Zakonom o zaštiti i spašavanju (donesenom 2004. godine, NN 174/04 te kasnije mijenjanom, NN 79/07, 38/09 i dopunjavanom u NN 127/10), a elementi ustroja civilne zaštite bili su do ožujka 2011. definirani Zakonom o unutarnjim poslovima iz 1994. godine. Kako je taj Zakon u proljeće 2011. zamijenjen Zakonom o policiji – time je prestao važiti, a iz njega izvedeni podzakonski propisi stavljeni su van snage – pa je tako i civilna zaštita ostala normativno ponešto nejasnije regulirana.

Što poduzeti sa civilnom zaštitom?

Od sudionika u javnom savjetovanju očekuje se da najprije zauzmu stav što bi trebalo poduzeti sa civilnom zaštitom, pa se tako nude 4 opcije. Prva je – ne poduzimati ništa, već ostaviti na snazi važeći Zakon o zaštiti i spašavanju. Druga je opcija također nenormativna, a predlaže prilagođavanje kurikuluma pojedinih odgojnih i obrazovnih programa osnovnih i srednjih škola, te organiziranje javnih kampanji za podizanje svijesti građana. Treća je opcija normativna, a odnosi se na izradu novog Zakona o zaštiti i spašavanju, dok se četvrtom predlaže izrada novog propisa – Zakona o civilnoj zaštiti.

Iz obrazloženja je jasno da je intencija upravo usvajanje ove potonje opcije, budući da bi se njome „osigurali normativni temelji za potpunu organizacijsku i funkcionalno-zapovjednu integraciju svih operativnih sposobnosti i dionika unutar novog konceptualnog okvira – sustava pod nazivom civilna zaštita, namijenjenog ostvarivanju sigurnosnih interesa građana u velikim nesrećama i katastrofama, u potpunosti kompatibilnog s onima koje razvijaju članice EU“. Pritom bi rashodi iz državnog proračuna, navodno, ostali isti kao i do sada, uz određene unutarnje preraspodjele nužne za financiranje organizacijske transformacije središnjeg tijela državne uprave za zaštitu i spašavanje u tijelo nadležno za poslove civilne zaštite.

Civilna zaštita grada Zagreba – primjer kako bi to trebalo izgledati

DUZS smatra da bi se novim Zakonom o civilnoj zaštiti uvelo nekoliko „novih normativnih kategorija od značaja za djelovanje sustava u cjelini, posebno apostrofirajući decentralizaciju sustava, što se normativno prati jačanjem prava i obveza jedinica lokalne samouprave“. Osim toga, „sustav bi se ustrojio na tri razine – operativnoj, taktičkoj i strategijskoj, smanjio bi se broj stožera i zapovjedništava, propisala bi se obveza o određivanju zapovjednika civilne zaštite na svim razinama ustrojavanja sustava iz redova profesionalnih sposobnosti civilne zaštite (u pravilu iz vatrogastva), utvrdio bi se  postupak koordiniranja operativnih snaga civilne zaštite na mjestu izvanrednog događaja te koordinator, naglasila uloga volontera (spasitelja) iz udruga građana te stanovnika koji se dobrovoljno uključuju u civilnu zaštitu“. Uz to, „jedinice lokalne samouprave bile bi obvezne razvijati snage i kapacitete civilne zaštite, financirati ih, opremati i osposobljavati. Područna (regionalna) samouprava, na taktičkoj razini sustava, neće biti u obvezi razvijati vlastite operativne kapacitete civilne zaštite, već će upotrebljavati vlastite redovne snage i kapacitete te koordinirati upotrebu svih kapaciteta civilne zaštite jedinica lokalne samouprave na svom području u velikoj nesreći i katastrofi, kao i tražiti pomoć sa strategijske razine kada se iscrpe svi spasilački kapaciteti na operativnim i taktičkoj razini“.

Do sada su OS RH pomagale civilnim institucijama i kad je trebalo, i kad nije

U procesu izrade prijedloga Zakona o civilnoj zaštiti definirano je nekoliko pitanja o kojima bi bilo poželjno provesti javnu raspravu: (1) prihvatljivost korištenja pojma „civilna zaštita“ i razumijevanje značaja civilne zaštite za ostvarivanje interesa sigurnosti u slučaju katastrofa, (2) funkcionalna područja operativnog djelovanja civilne zaštite, (3) sudjelovanje OS RH i policije u otklanjanju posljedica katastrofa, (4) prihvatljivost percepcija civilne zaštite kao kapaciteta lokalne razine, čiji stanovnici koji su pogođeni izvanrednim događajem prvi pokreću akciju spašavanja, (5) doprinos pravnih osoba sustavu zaštite i spašavanja ljudskih života, materijalnih dobara i okoliša, i (6) obrazovanje i osposobljavanje u civilnoj zaštiti.

Bacimo malo pogled na točku 3 – „sudjelovanje OS RH i policije u otklanjanju posljedica katastrofa“. U obrazloženju ove teme piše:

„Civilna obrana, vojne snage i policija nužno trebaju biti isključene iz procesa upravljanja u katastrofama, ali njihova se uloga u sustavu ipak treba definirati. Vojne snage i policija su u prednosti zbog zapovjedne strukture, različite opreme i superiornih komunikacijskih sredstava. U slučaju katastrofe, vojne snage i policija mogu pomoći, primjerice u logistici, traganju i spašavanju, prikupljanju podataka, osiguravanju sigurnosti javnih ustanova itd. Nadalje, može se reći da je njihovo uključivanje jeftiniji način odgovora na katastrofe nego što su sva ostala društvu dostupna sredstva. Ipak, ti resursi mogu se smatrati skupljim od komercijalnih, ako se izračun temelji na punoj cijeni, a ne samo na dodatnim operativnim troškovima povezanim s djelovanjem u katastrofi. Štoviše, neposrednu dostupnost ne treba brkati s procesom pravovremenog, prethodnog planiranja i identifikacije civilnih kapaciteta. Dakle, moglo bi se zaključiti kako korištenje vojnih i policijskih sposobnosti u katastrofama proizlazi iz neuspjeha preventivnih mjera u smanjivanju rizika i planiranja uporabe civilnih resursa. Ipak, i vojni i policijski kapaciteti mogu biti dragocjena pomoć ako im se operativne strukture uspješno integriraju s civilnim sposobnostima. Štoviše, bilo bi nelogično isključiti ih iz aktivnosti spašavanja života koji bi inače mogli biti izgubljeni“.

DUZS smatra da iz ovog proizlazi pitanje da li se sudjelovanje OS RH i policije u otklanjanju posljedica katastrofa treba urediti Zakonom o civilnoj zaštiti, te da li je prihvatljivo načelo da se te snage mogu koristiti samo kada su kapaciteti civilnog sektora neodgovarajući? Osim ova dva pitanja, moglo bi ih se postaviti još nekoliko – primjerice, treba li njihovu upotrebu uskladiti s novim obrambenim zakonima koji su upravo u postupku usuglašavanja za drugo čitanje (novi Zakon o obrani i Zakon o službi u OSRH), tko će, kako i po kojoj cijeni platiti upotrebu OS RH i policije u saniranju katastrofa, te ako ih se poziva u slučajevima kada su zaista neophodni (odnosno kada svi drugi mehanizmi nisu dovoljni) treba li ih zaista isključiti iz procesa upravljanja u katastrofi – odnosno, ne dolazi li određena doza uključivanja zapravo prirodno, budući da će pri obavljanju ikakvoga posla te snage ipak zadržati svoju vlastitu operativnu strukturu i sustavne povezanosti.

Zašto je pomoć vojske civilnim institucijama – jeftina?

Kada su krajem siječnja ove godine predstavnici Ministarstva obrane pred saborskim Odborom za obranu branili prijedloge Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, posebno je bilo riječi i o ulozi OS RH u civilne svrhe. Ministar obrane Ante Kotromanović rekao je tom prilikom kako ih je na čvršće zakonsko reguliranje tog pitanja natjerao prilično veliki broj zahtjeva za intervencijama koji dolazi iz civilnog sektora. Iako je zahtjeva i mnogo više, u MORH-u računaju da godišnje obave do 300 intervencija diljem Hrvatske. U slučajevima zaštite i spašavanja, sistem je prilično dobro razrađen – MORH i OS RH interveniraju isključivo po zahtjevu s terena i preko DUZS-a, što Kotromanović smatra sasvim dovoljnim. Njegova zamjenica, Višnja Tafra, pojasnila je da se u novom prijedlogu Zakona o obrani razdvajaju termini uporaba i korištenje – iako su oba termina ustavna kategorija, uporaba OS odnosi se u pravilu na vrijeme rata, dok se pod korištenjem OS RH smatra njihova pomoć u zaštiti i spašavanju, u požarima, kao pomoć u nadzoru na moru, kao i druge vrste pomoći civilnim institucijama. U postojećim zakonima, napomenula je Tafra, taj dio nije bio odgovarajuće razrađen, pa se novim zakonom nastoji legalizirati široka paleta djelovanja OS RH u mirnodopskim i vrlo civilnim uvjetima. Budući da će prijedlozi novih obrambenih zakona doći u drugo čitanje vrlo skoro, možda čak prije negoli savjetovanje o prijedlogu Zakona o civilnoj zaštiti bude okončano, i o tome treba voditi računa. Jer, malo je vjerojatno da će se svježe usvojen Zakon o obrani odmah mijenjati kako bi bio sukladan eventualnom, ponešto kasnije usvojenom, Zakonu o civilnoj zaštiti.

Za sve koji su zainteresirani za doprinos raspravi, recimo još i to da je javno savjetovanje otvoreno do 10. svibnja, a svi potrebni obrasci mogu se naći na web stranici Državne uprave za zaštitu i spašavanje.