Nakon što je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović 26. siječnja na Pantovčaku službeno ugostila novog ministra obrane Josipa Buljevića, jučer je na tom brdu u službeni posjet svratio i novi premijer Tihomir Orešković. S oba ta sastanka u javnosti su osvanula tek kratka priopćenja, koja ujedno obiluju i nekim zajedničkim elementima.
Tako se s ministrom prošloga tjedna divanilo o “aktualnom stanju u obrambenom sustavu, te planovima i projektima“, a spomenulo se i: “Poseban naglasak stavljen je na međunarodni kontekst, osobito u pogledu suradnje u okviru NATO-a. Dogovorena je dinamika redovitih sastanaka na kojima će se raspravljati o daljnjim koracima modernizacije i razvoja Oružanih snaga RH, u svrhu vođenja usklađene obrambene politike Republike Hrvatske“. Iako sadržajno slično, priopćenje s jučerašnjeg sastanka premijera i predsjednice još je kraće, te ga ovdje prenosimo u cijelosti:
“Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Tihomir Orešković održali su prvi radni sastanak na kojem su razgovarali o nizu aktualnih tema izravno vezanih uz njihove ovlasti. Naglasak je stavljen na obranu i nacionalnu sigurnost, vanjsku politiku i gospodarsku diplomaciju. Dogovoren je nastavak redovitih radnih, koordinacijskih sastanaka u cilju usklađenog političkog djelovanja i očuvanja stabilnosti i sigurnosti Republike Hrvatske“.
Dakle, opet “aktualne teme“, navodno i zajedno nagurani sadržaji iz resora obrane i nacionalne sigurnosti, uz još ponešto tema. I naravno, najava daljnjih sastanaka “u svrhu” ili “u cilju” usklađivanja. No, ovi sastanci samo su otvorili neka dodatna pitanja – na koja se u ovom trenutku namjeravamo podrobnije osvrnuti.
Tko se tu sastaje?
Prema strogo protokolarnim slikama koje se s ova dva susreta objavilo, reklo bi se da se u oba navrata radilo o susretima u dvoje – predsjednica RH i čovjek iz Vlade RH. Dok to na prvi pogled izgleda logično, ova situacija otvara i jedan sustavni problem. Naime, na teme obrane i sigurnosti svaki od gostiju s Markova ili Krešimirova trga, i prije očekivanoga vala imenovanja novih zamjenika te pomoćnika ministara na Pantovčak, mogao bi doći u pratnji stručnoga tima suradnika i savjetnika. Njima nasuprot, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tu nužno nastupa sama – budući da savjetnika za teme nacionalne sigurnosti i obrane više nema, ni odvojeno (kao nekada, u doba svojih prethodnika), ali ni ujedinjeno (kako je to Grabar Kitarović sama regulirala tijekom proteklih godinu dana).
No dok se atmosferu sastanka s aktualnim ministrom obrane lako moglo zamisliti sličnom nekom od još nedavnih internih sastanaka radnoga tima Kolinde Grabar Kitarović – budući je Josip Buljević donedavno na Pantovčaku popunjavao mjesto predsjedničkog izvora informacija i savjeta na teme nacionalne sigurnosti i obrane – bitno je zanimljivije pitanje kako su to jučer predsjednica i premijer uranjali u dubine ove specijalizirane tematike. Naime, ako su stvari tu i donekle jasne predsjednici RH, zbog njenog prošlog rada u NATO savezu i dosadašnjih iskustava, prilično je upitno praktično snalaženje novog premijera Oreškovića u temama – (1) obrana i nacionalna sigurnost, (2) vanjska politika i gospodarska diplomacija – koje su poprilično daleko od poslovnih okruženja i dosadašnjih iskustava ovog svježeg političara. Pri tome, dok je obrana tek u miru operativno u rukama Vlade RH, u pitanjima nacionalne sigurnosti njihove se nadležnosti na više mjesta sučeljavaju uz potrebe supotpisa, dok vanjske poslove Vlada RH te predsjednica i formalno sukreiraju, općenito jednako kao i na užem polju gospodarske diplomacije.
O čemu se pričalo?
Naravno, iz spomenutih je službenih priopćenja potpuno neprozirno koje su to teme stvarno dominirale ovim razgovorima. Pa ipak, velika je razlika između mogućih tema na ova dva odvojena susreta slične tematike.
Obrambeni razgovori
Veliki mediji nisu poklonili nimalo pažnje prošlotjednome susretu Predsjednice s njenim bivšim savjetnikom, sada ministrom – a ondje je možda još i bilo ponešto sadržaja. Iako je lako dovesti u pitanje prethodno iskustvo Josipa Buljevića na teme iz djelokruga MORH-a, ipak se on s tim stvarima radno upoznavao tijekom 2015. godine, da bi onda od 23. siječnja i preuzeo obrambeni resor RH od svoga prethodnika. Nakon prvog radnog dana u ponedjeljak, 25. siječnja, već je u utorak Buljević pohodio Pantovčak, da bi tek u četvrtak 28. siječnja na prvoj sjednici novog saziva Vlade RH iznio kratak pregled stanja zatečenog u resoru obrane. Uvidom u ovaj raspored događanja, dopunjen i objavljenim nizom obavijesnih susreta koje je novi ministar održao posljednjih dana (jedan budući vojni izaslanik 27. siječnja, Zapovjedno-operativno središte i pripadnici OS RH u misiji 28. siječnja, veleposlanica SAD u Hrvatskoj 29. siječnja, Zapovjedništvo specijalnih snaga i HKoV 1. veljače, te njemački veleposlanik 2. veljače) – dade se zaključiti da je susret s bivšom šeficom, a sadašnjom Vrhovnom zapovjednicom na Pantovčaku, bio održan toliko rano da je sadržajno morao biti neodređen. Posebice je to vidljivo ako se u obzir uzme činjenica da se tek danas ujutro, 2. veljače, u Vladi RH održao prvi iz niza koordinativnih susreta resornih ministara s ministrom financija RH Zdravkom Marićem, a oko formiranja državnog proračuna RH za tekuću 2016. godinu.
Dok nije sporno kako će tek predstojeći proračun zapravo postaviti okvir predstojećih kretanja u resoru obrane, teško je iz glave izbiti izjave prethodnoga ministra financija Borisa Lalovca, koji je 7. siječnja ove godine sa stranica Večernjega lista svome nasljedniku poručio kako prostora za proračunske rezove prvenstveno vidi “u zdravstvu, školstvu, policiji i Oružanim snagama“. U ovome svjetlu ne čudi ni jučerašnja izjava ministra Buljevića koju je prenio portal Indeks.hr: “kako će se rezati svugdje gdje je moguće, pa treba vidjeti gdje postoji prostor za uštede“, uz dodatak da će se “pritom nastaviti s modernizacijom Hrvatske vojske i Oružanih snaga“. Po njemu se “u EU prosječno izdvaja za obranu 1,4 posto BDP-a, a Hrvatska je nešto ispod tog prosjeka, pa će se svakako nastojati zadržati na toj razini. Nastojat ćemo zadržati dovoljno sredstava da možemo nastaviti sa svim programima, odnosno unaprijediti proces modernizacije Oružanih snaga RH“. Pri tome, kadroviranje u novoj vladi (pa vjerojatno i u obrani) ministar Buljević navodno gleda sa svoje pozicije – gdje je on sam “nestranački član Vlade“, dok bi kadroviranje “svakako moralo ići po stručnom kriteriju. To mogu biti stručni ljudi, kao i politički ljudi“.
Diskusija među “dva brda” – sigurnost
Usprkos službenoj gotovo pa šutnji, dnevni red jučerašnjeg susreta Predsjednice i premijera Oreškovića pokušali su dokučiti svekoliki hrvatski mediji. U resoru nacionalne sigurnosti tu se nametnulo pitanje moguće smjene Dragana Lozančića, ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Njemu se posljednjih dana na teret stavlja niz navodnih situacija – kao prvo, navodna prisluškivanja analitičara Gjenera i poduzetnika Debeljaka, za koja nije jasno jesu li provođena zakonito ili ne, a kao drugo i navodni problem oko situacije gdje se navodi kako se u operaciji šireg prisluškivanja Zdravka Mamića u mreži zabilježenih kontakata našla i sama Predsjednica RH (kojoj se već duže spominje bliskost s ovim čestim gostom crnih kronika). Ni o jednoj od ovih situacija do sada zapravo nije bilo ikakvih ozbiljnih očitovanja nadležnih – već se tema kompletno kreće u sferi glasina i navodnih curenja informacija.
Iako bi ovakva situacija zapravo bila jako bliska aktualnome ministru obrane Buljeviću – oko kojeg su se u listopadu 2012. lomila koplja baš po pitanju zabilježenih kontakata s hrvatskim podzemljem – o trenutnoj se situaciji čulo vrlo malo. Zato je u napadnoj službenoj šutnji s Pantovčaka još i glasnije odjeknula izjava Zorana Milanovića, donedavnog premijera i sadašnjeg oporbenjaka, dana u srijedu 27. siječnja:
“Ja dok ne čujem konkretne riječi gospođe Kitarović, osobno, jer ona je osim mene i gospodina Lozančića jedina osoba u državi koja tajnu zna… iz tog vremena… i s njom će otići u grob, kao i samnom. Ja to ne mogu službeno komentirati. Dakle, samo troje ljudi zna sve o tim stvarima. To je gospođa Kitarović, ja, i u određenoj mjeri gospodin Lozančić. To je prva stvar.
Druga stvar. Načelno, ako se družiš sa polusvijetom, ako ti polusvijet organizira kampanju, financira kampanju, ako ti polusvijet organizira rođendanske proslave – onda ti ne može ni CIA, ni FSB, zajedno ti ne mogu pomoći. Onda ti pomoći nema, i nitko te ne može zaštititi, pa ni hrvatska obavještajna agencija, ni Dragan Lozančić“.
Diskusija među “dva brda” – obrana
Posjet ministra Buljevića HKoV-u, 1. veljače 2016. godine
Uz to, mediji spominju i temu biranja nasljednika generalu Dragi Lovriću na mjestu načelnika Glavnog stožera OS RH. Dok je nesporno kako mandat generala zbora Lovrića ističe s krajem veljače ove godine, o čemu smo pisali i na stranicama portala Obris.org, još je itekako otvoreno pitanje njegova nasljednika. Tu Jutarnji list spominje četiri general pukovnika kao moguće kandidate (generali Dragutin Repinc, zamjenik načelnika Glavnog stožera, Mate Ostović, zapovjednik HKoV, Mirko Šundov, glavni inspektor obrane, i Slavko Barić, zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta), iako je jasno da je zapravo krug potencijalnih kandidata bitno širi – budući bi u obzir mogla doći i osoba u činu general bojnika, koju bi se promaknulo paralelno s imenovanjem na novu poziciju.
No, i ova tema sa sobom nosi jednu tipično hrvatsku situaciju neravnoteže utjecaja, nastalu kombinacijom političkog kadroviranja i temeljne nesmotrenosti. Naime, nedvojbeno je da se o osobi novog načelnika GS OS RH treba postići širok politički dogovor, budući da je riječ o moćnoj dužnosti koja predstavlja vrh kadrovske piramide djelatnih vojnih osoba – prepoznatljiv i po zakonski definiranoj ulozi kao “glavni vojni savjetnik Predsjedniku Republike i ministru obrane” (članak 15. stavak 3. Zakona o obrani, NN 73/13). Osobu usuglašenu za to mjesto imenuje Predsjednica RH na prijedlog Vlade RH, a nakon pribavljenog mišljenja Odbora za obranu Hrvatskoga sabora (dobivenog po saslušanju kandidata) – prema članku 7. stavku 8. Zakona o obrani. No, u postupku dolaženja do osobe novoga načelnika GS OS RH danas imamo Vladu RH koja ima relativno skromno iskustvo na području obrane, te Predsjednicu RH čije je mjesto osobnog savjetnika za obranu upražnjeno. A kakve praktične probleme ta upražnjenost radi na Pantovčaku, dobro se vidjelo i u ponedjeljak, 1. veljače, kada je uz ministra obrane Buljevića u posjetu HKoV sudjelovao jedini preostali član Ureda predsjednice s ikakvim poznavanjem vojne tematike – inače kontroverzni posebni savjetnik Predsjednice RH za branitelje Ante Deur (za kojeg, doduše, iz Ureda predsjednice izrijekom tvrde kako trenutno ne obavlja i poslove savjetnika za nacionalnu sigurnost i obranu).
Tu je vidljiva i još jedna stvar – vezanost ministra obrane Buljevića uz funkciju načelnika GS OS RH. Pogledaju li se dosadašnje aktivnosti novog ministra, moglo bi se zaključiti da mu je načelnik Lovrić ukupno najbliži osobni suradnik. Iako je to pomalo neobično, u aktualnom političkom kaosu nije riječ o nimalo čudnoj situaciji. Naime, Buljević je u MORH ušao bez vlastitog kruga najbližih suradnika, a mjesta njegovog zamjenika i jednog od pomoćnika još su uvijek potpuno upražnjena, dok će se i o kadrovskoj sudbini preostalih pomoćnika zasigurno još diskutirati. Sudeći po nesuglasicama u suradničkoj koaliciji Mosta i Domoljuba, teško se može očekivati ekspresni dogovor o skupu novih dužnosnika u Ministarstvu obrane, ali i u drugim ministarstvima. Uspije li se tzv. Vijeće za suradnju i dogovoriti o novim dužnosnicima, ostaje činjenica da se na taj način ministru obrane ograničava autonomija izbora vlastitih najbližih suradnika. Time on dolazi u neugodnu situaciju da će posao možda morati voditi s ljudima o kojima baš i ne zna previše, te s kojima možda i ne dijeli ista stajališta o mnogim obrambenim temama – gdje onda ne čudi ni dodatan oslonac na njemu ipak poznatu osobu načelnika GS OS RH, generala Dragu Lovrića.
Specifična uloga načelnika GS
Ovim sklopom okolnosti u postupku izbora idućeg načelnika Glavnog stožera OS RH dodatno se jača već spomenuta institucionalna savjetodavna uloga aktualnog načelnika Lovrića – koji sada ne samo primarno već čak i isključivo savjetuje i Predsjednicu, i Vladu RH, te samoga ministra – na ekskluzivan način koji Hrvatska donedavno baš i nije poznavala. Posebno je značaj ove činjenice izražen ostvare li se ujedno i paralelna politička nagađanja kako se upravo za generala Lovrića do skoroga kraja njegova mandata u OS RH drži praznim spomenuto savjetničko mjesto pri Uredu predsjednice RH (s kojeg je Josip Buljević nedavno otišao na dužnost u MORH). Ovim sklopom okolnosti ne samo da Hrvatska dolazi u politički neugodnu situaciju poklapanja četverogodišnjih mandata budućih načelnika GS OS RH s izbornim ciklusima u državi – nego je za vrh vlasti u RH vidljiva i donedavno gotovo nezamisliva osobna dominacija jedne konkretne djelatne vojne osobe nad sveukupnim fondom službeno raspoloživih informacija na temu vojnih pitanja.
Dok nije sporna iznimno važna standardna uloga načelnika GS OS RH u funkcioniranju obrambenog sustava Hrvatske, već dugo u RH nije bilo situacije da se jedan aktivni časnik nađe u situaciji ovako temeljito obilježiti ne samo izbor vlastitoga nasljednika na čelu vojne organizacije, nego možda i ukupnu bližu budućnost ozbiljnog dijela civilno-vojnih odnosa u Republici Hrvatskoj. Konkretno, takve situacije u Hrvatskoj nije bilo još od 2002. godine, kada je na mjesto savjetnika za obranu kod predsjednika Mesića došao stožerni general Petar Stipetić, netom umirovljen s mjesta načelnika GS OS RH po nizu burnih sporova s Jozom Radošem oko podjele nadležnosti načelnika GS, ministra obrane i Predsjednika RH. To je činjenica o kojoj treba povesti posebnoga računa – budući se tu radi o samim temeljima određenja Hrvatske za načelo civilne kontrole nad Oružanim snagama, princip kojeg su se pridržavale sve vlasti u novijoj povijesti RH.
