Prezentacija novih oklopnih vozila OS RH, održana prošloga petka, pokazala je da unatoč lošem (ili čak katastrofalnom stanju) u pojedinim granama, neke stvari unutar OS RH ipak idu naprijed, te da razni oldtimeri (30+) barem više nisu nužno jedina uzdanica naših kopnenih snaga. Domaćini ove prezentacije, zamjenik načelnika GS OS RH general pukovnik Dragutin Repinc i zapovjednik HKoV-a general bojnik Mate Ostović, nisu krili zadovoljstvo novom opremom, što je bila i dobra prilika da im postavimo nekoliko s time vezanih pitanja.

Vidjeli smo prezentaciju vozila. Da li je ovo prvi put da javnost vidi ova vozila, ovako – jedna kraj drugih?

Repinc: Ja bih rekao – da, jer smo segmentarno – na Jarunu, i u Croatiji (vojarni, op.a.), pokazivali dio ovih vozila, onako kako su pristizala. Ali ni jednom nismo bili u poziciji, i u mogućnosti zapravo, da ovako prezentiramo sva vozila na jednome mjestu.

Čisto s gledišta Oružanih snaga – jeste li Vi zadovoljni s ovom nabavljenom opremom?

Repinc: Mi smo izuzetno zadovoljni, zbog toga što… Radi se prvenstveno o vozilima koja su dokazana u operacijama. Dakle, radi se o vozilima koja imaju veliku balističku zaštitu, imaju i vatrenu moć – ugradnjom strojnice 12,7 mm – i pokretljivost. To je ono što nama treba… kao i zaštita vojnika koje se prevozi u tim vozilima. S druge strane, radi se o donaciji. Dakle, mi smo ta vozila dobili „zabadava“. Osim što treba reći, normalno, da smo na njih platili PDV…

Govorite o ovim američkim vozilima?

Repinc: …o 212 vozila, da. Kad govorimo o tih 212 vozila – PDV plaćen na njih je bio 19 milijuna kuna. Dakle, mi smo za 19 milijuna kuna dobili 212 vozila. Što je, da smo kupovali bilo što drugo, nemoguće čak i zamisliti. S druge strane treba reći – puno se priča o tim MRAP-ovima i M-ATV-ovima – da su veliki, glomazni, nepokretni, da je problem s njihovom pokretljivošću, i tako dalje. Međutim, to dosad nije dokazano ni pokazano. Mi ovdje, vozeći ih na Gašincima… Oni su prolazili kroz sva ta područja. Evo, čak mi i planiramo, i nadam se da će biti mogućnost – da idući put kad budemo demonstrirali, da vas dovedemo da stvarno vidite njihove terenske sposobnosti i mogućnosti.

Tu treba reći i da ta vozila… prvenstveno, kad govorimo o MRAP-ovima i M-ATV-ovima… ulaze u gardijsku bojnu “Vukovi”. Dio tih vozila biti će raspoređen u Zapovjedništvo specijalnih snaga, dio vozila će biti u Vojnoj policiji, i jedan dio vozila će biti u Požegi, u Središtu za obuku logistike – prvenstveno za vozače, mehaničare i ostalo. Na taj način ćemo ih rasporediti. Ako gledamo, recimo, bojnu “Vukovi” – ona u ovom trenutku ima kamione. Ako uspoređujemo kamione s MRAP-ovima… dakle, imate kamion, s ceradom, bez ikakve zaštite, bez vatrene moći, bez ičega – koji zapravo ima istu funkciju kao i ovo, a to je da preveze vojnika iz točke A do točke B, i da se onda vojnik iskrca i bori se, prvenstveno izvan vozila, uz potporu vatrene moći koju ta vozila pružaju. Vidjeli smo danas ovdje i dva MAN-a. E sad, zamislimo samo – da se ti vojnici prevoze u MAN-ovima, u odnosu na ova vozila… Dakle, tu se ne može govoriti, ni uspoređivati, ni jedna značajka od ovih koje sam rekao – a to je pokretljivost, zaštita i vatrena moć.
————————–

————————–

Koliko bi ovakva vozila koštala na otvorenom tržištu?

Repinc: Vozila na koja smo mi platili PDV koštaju nešto više od 12 milijuna dolara – to bi bila njihova procijenjena vrijednost. Nova vozila, ista takva vozila, koštala bi preko 120 milijuna, dakle deset puta više. To je otprilike 86 milijuna kuna, u odnosu na 860 milijuna kuna. S druge strane, treba reći da su to relativno nova vozila – dakle, nisu to vozila koja su stara 20 godina, nego su ona tek… kako su se razvijala, tako su ulazila odmah u operaciju u Afganistanu.

Često se čulo: “OK, ali ona su rađena za Irak, za pustinju, za prašinu, za ravno”!?

Repinc: Pa, ne bih… Radi se o vozilima koja su prvenstveno rađena za operacije. I zbog toga je i njihova kratica “Mine Resistant, Ambush Protected”, znači da štite prije svega od udara… ja bih rekao – prvenstveno, improviziranih eksplozivnih naprava. Dakle, onih eksplozivnih naprava koje se sada maksimalno koriste u Iraku, Siriji i prvenstveno u Afganistanu. S druge strane, ona štite od direktnog pogotka 5,56 mm, od šrapnela, itd. … ljude koji se nalaze unutar vozila, dok se oni prevoze. Dakle, čak i upadom u zasjedu neće im se u prvom trenutku ništa dogoditi ako se ne iskrcaju, i ne budu izloženi nekoj drugoj vatri. Tako da – govoriti da su ona za pustinju – to nije točno! Došlo je do toga da su ona prvi puta korištena u Afganistanu, ali ona se koriste na svim terenima.

Koliko je dolazak ovih vozila promijenio stanje u Hrvatskoj kopnenoj vojsci – je li ga promijenio, i ako je, na koji način?

Ostović: Ja bi rekao da je u tijeku mijenjanje stanja u Hrvatskoj vojsci… Dakle, uvođenjem u operativnu uporabu svih motornih vozila Patria, zatim uvođenjem u operativnu uporabu vozila M-ATV, MAX PRO i HAGA – stanje pokretljivosti, mobilnosti, i zaštite vojnika koji će ta sredstva koristiti u određenim operacijama, pretpostavljenim ili stvarnim, znatno će promijeniti stanje – kako borbene spremnosti, na bolje, a tako i zadovoljstvo pripadnika Hrvatske kopnene vojske. Jer su dobili sredstva koja će njima omogućiti uspješno izvršavanje zadaća, s jedne strane, a s druge strane – mogu se pouzdati u kvalitetu tih vozila, kako u dijelu njihove pokretljivosti, borbene spremnosti i, što je po meni jako bitno – a to je ona razina zaštite koju ta vozila sa svojim oklopom pružaju našim pripadnicima, u izvršavanju njihovih zadaća u području operacija.

Pretpostavljam da je tu trebalo paralelno raditi i s ljudima dosta?

Ostović: Vozila su samo ono što se vidi, što mi vidimo kad sudjelujemo na ovakvim prikazima ili na vojnim vježbama. Međutim, iza toga stoje i određeni podsustavi, bez kojih vozila jednostavno ne mogu raditi. S jedne strane je to naš sustav obuke, jer potrebno je osposobiti sve naše vozače za pravilno korištenje tih borbenih vozila, potrebno je osposobiti naše vojnike u pravilnoj uporabi borbenih sustava i drugih sustava koji su instalirani, odnosno ugrađeni na ta vozila, i s treće strane – potrebno je osposobiti i naš tzv. “ukrcni dio”, ili onaj dio pješaštva koji se prevozi u takvim vozilima, koji se treba iskrcati i izvršiti svoju zadaću. I još jedan vrlo bitan segment, osim obuke, to je logistika.

Naime, bez sustava održavanja – dakle, bez ljudi koji su sposobni održavati takva sredstva, koja su, vidjeli ste, dobrim dijelom i sofisticirana… Bez njih, mi koji se bavimo operativnom uporabom ne bi mogli te svoje zadaće izvršiti. Dakle, treba ljude osposobiti da znaju kako će održavati ta sredstva na toj, mi je zovemo “korisničkoj razini”… Treba osposobiti i naše postrojbe za tehničko održavanje – za popravak, za podešavanje, za kontrolu raznoraznih uređaja koji su ugrađeni u ta vozila. Dakle, treba osposobiti ljude da mogu u relativno kratkom vremenu u području operacija osposobiti ili, bolje rečeno, ponovo vratiti takva sredstva u operativnu uporabu. A za to trebate imati dobre ljude, iskusne ljude, kvalitetne ljude… ljude koji znaju svoj posao. I, naravno, treba ih opremiti alatima, mjerno-dijagnostičkom opremom, dokumentacijom za održavanje… osigurati pričuvne dijelove, potrošni materijal… Dakle, obuka i logistika je nešto što je u pozadini, što se ne vidi, ali bez čega su jednostavno ova sredstva beskorisna… pod navodnicima, naravno.

Vidjeli smo tu čitav niz raznih vozila. Među ostalim i više varijanti vozila Patria AMV. Za njih se vidi da tek vrlo polagano ulaze u službu…

Repinc: Da. Ulaze polagano prvenstveno zbog toga što se radi o ugovoru koji je teži od 2 milijarde kuna. Prema ugovoru o isporuci, kako se vozila završavaju – tako i ulaze u Oružane snage Republike Hrvatske. S obzirom da se radi i o tome da se integracija radi u Đuri Đakoviću… svaki novi sustav, koji se ugrađuje – on bi se morao… Kada bi to bilo naše vlasništvo – morao bi se vratiti u Đuru Đakovića, proći kroz tvornička i terenska ispitivanja, i onda bi ih mi ponovo primali… Na taj način bi ih primali i po 20 puta, što zapravo nije logično i nije uobičajeno. Ako se radi prijem, onda se radi prijem kompletnog sredstva – s tehničkim knjižicama, s uputama, sa svim onim što im treba… i onda se zna da je to vlasništvo, i da smo nakon toga mi odgovorni za sustav održavanja, i za sve ono što je za operativnu uporabu tih vozila… Tako da ja ne bih rekao da je to sporo, nego da je to normalan proces integracije i preuzimanja vozila.

U više navrata se u medijima čulo o nekakvim problemima s komunikacijskim sustavima, s nekakvim interferencijama među elektroničkim sustavima?

Repinc: To nije neuobičajeno… S obzirom da svako sredstvo radi na svojoj frekvenciji, moguće je da prilikom ugradnje određenih sustava dođe i do interferencija između tih sustava, da, onda, jedan ometa drugoga. Znači, jedan će funkcionirati, a drugi možda neće, ili će oba funkcionirati otežano. Međutim, ta ispitivanja se rade i većina tih nedostataka je otklonjena u ovom trenutku – tako da sustavi, to su prije svega SINGARS sredstva veze, funkcioniraju normalno. To možete i vidjeti, ako uđete u vozilo i komunicirate – jer, normalno je da vozila normalno komuniciraju između sebe.

Dio ovoga je američka tehnika. Da li je njezinim dolaskom u Hrvatsku to bio prvi kontakt s takvim uređajima, s takvim sistemima – ili su naši ljudi to već ranije vidjeli, upoznali?

Ostović: Ja moram s ponosom istaći sposobnost pripadnika kompletno Oružanih snaga koji su sudjelovali u operaciji ISAF, i koji su se tamo po prvi put zapravo susreli s tim motornim vozilima, i s pojedinim borbenim ili neborbenim sustavima koji su na njih ugrađeni. Obzirom da je najviše pripadnika Hrvatske kopnene vojske koristilo ta vozila, stvarno sam ponosan na način na koji su naši pripadnici ta vozila prihvatili, kako su se u relativno kratkom vremenu osposobili za korištenje tih vozila i sustava koji su na njima… S druge strane, s obzirom na moju prethodnu dužnost kao zapovjednika Zapovjedništva za potporu – jako sam ponosan i na onaj dio pripadnika Oružanih snaga koji su se zapravo u području operacije školovali, i osposobljavali za održavanje tih vozila i takve tehnike.

Moram reći da smo jedna od rijetkih zemalja koja, ja bih rekao – gotovo u potpunosti, i uz jednu pomoć naših saveznika, prije svega američke vojske, pa onda dijelom i njemačke vojske i drugih vojski… ipak smo mi sami održavali svoja vozila u području operacije. Poznato je da smo mi imali u Afganistanu i svoju tehničku radionicu, koju smo napravili, i tako dalje, i, zapravo, ova tehnika koju smo sada dobili – za naše ljude nije ništa novo. Oni su se već s tom tehnikom upoznali, “familijarizirali”… I, praktički, ti ljudi, jedan dobar dio njih, većina njih – će i dalje nastaviti s jedne strane uporabljivati tu tehniku, a s druge strane održavati tu tehniku.

Čisto laički gledano – prema europskoj tehnici, ova američka – je li to logistički razlika? Mislim, trebate li tu drugačije alate, ili nešto drugo?

Ostović: Naravno da u američkoj vojsci postoje tzv. “colni alati”, a kod nas u Europi su metrički. No, gledajte, važno je imati alat – ako imate alat, a mi ga imamo, onda možemo popraviti svaku tu tehniku. Dakle – alat, mjerno-dijagnostičku opremu i dokumentaciju – mi smo to sve , praktično, kroz ove programe dobili… Još dok smo koristili tu tehniku, tijekom zadnjih deset godina u Afganistanu, smo se dobrim dijelom opremili. Dio opreme je došao sada, kroz ovaj program pomoći, dio opreme će još doći… Tako da to nije nikakva nepoznanica za naše ljude.

Još moram jednu stvar pitati. Dakle, tu smo vidjeli i LMV od Iveco-a. Oni su povučeni iz Afganistana, kod njih se isto svojedobno pričalo o nekakvim problemima s napajanjem… ?

Repinc: Kod njih nije bio problem sustava veze, nego je bio problem alternatora. Radi se o dosta teškom vozilu… pa je onda, znate kako to funkcionira… alternator je jednostavno gubio snagu i gasio se. Međutim, naši mehaničari su – moram reći da su bili tu vrlo inovativni -zamijenili su te alternatore s onima s vozila HMMWV, i sada ta vozila normalno funkcioniraju i više nema apsolutno nikakvih problema.

Ona su sad u Hrvatskoj, u službi?

Repinc: Mi smo njih uveli 2006. i 2007. godine, u trenutku kada smo se uglavnom još uvijek prvenstveno oslanjali na Vojnu policiju i snage Vojne policije, a kasnije je došlo do narastanja snaga. Budući da je operacija ISAF završena krajem prošle godine i da je sada nova misija “Resolute Support”, koja ima sasvim drugi mandat i druge zadaće – prvenstveno se radi o mentoriranju i obučavanju afganistanskih snaga sigurnosti… Kontingent vojne policije, koji je bio ranije u Kabulu, je smanjen – i ta vozila nama više nisu ondje potrebna. Zbog toga smo ih vratili ovdje, ali se ona ponovo nalaze u Vojnoj policiji, i služe za svoje redovne zadaće u Republici Hrvatskoj.

Mi smo tu vidjeli i podatke o 20 HMMWV vozila. Ako se ne varam, u Afganistanu ih koristimo puno više?

Ostović: Mi smo u Afganistanu u početku koristili skoro 40 HMMWV-a. Kako su se mijenjale naše zadaće i naše uloge u Afganistanu, tako se smanjivao i broj HMMWV-a koje smo koristili. Ali, isto tako, obzirom da je i američka vojska zamjenjivala motorna vozila, polako smo prelazili na upravo ove tipove vozila, koje smo sada i dobili. To su M-ATV i MAX PRO. Tako da mi zadnjih nekoliko godina, zapravo, HMMWV-e u Afganistanu ne koristimo, nego upravo smo koristili, ili koristimo, M-ATV i MAX PRO.

Onda se to fino nadovezalo?

Ostović: Apsolutno! Apsolutno se to nadovezalo. Sva ta promjena, dakle, i sredstava i obuke na njima, i održavanja, i tako dalje – sve je to provedeno u samom Afganistanu. S te strane sam jako ponosan pripadnik hrvatske, ne samo Kopnene vojske, nego Oružanih snaga u cjelini – jer sam imao prilike svjedočiti toj jednoj našoj sposobnosti da vrlo brzo učimo, da prihvatimo nova sredstva, i da ih ne lošije od drugih – možda čak ponekad i bolje, na bolji način – upotrebljavamo i održavamo.