Novinar Večernjeg u ofenzivi na portal Obris.org

 

Nije tajna da neuspjeh obično sa sobom nosi i potragu za krivcima. No, dok će se o krivcima za propast hrvatskog posla nabavke borbenih aviona još dugo pričati, Večernji list je krenuo tražiti krivce za propast medijske ofenzive opravdavanja svojih stavova o tom poslu. Čisto da podsjetimo – riječ je bila o “ekskluzivi” koja je u medijski prostor unijela nekoliko preslika dokumenata iz obrambenoga resora, što je u petak, 1. veljače rezultiralo i saborskim apelima o istrazi curenja informacija, dok reakcije na sadržaj velikog specijala dobro sažima izjava Vesne Pusić: “Zašto je to objavljeno kao dodatni dokaz nije mi jasno. Vjerojatno su se nadali da su slova na dokumentima dovoljno sitna i da je na engleskom i da nitko to neće razumjeti, ali to je naravno apsurdno da vi u novinama kao dokaz pripremate nešto upravo suprotno”. E, sad… tko je kriv za takvu percepciju ovih tekstova po Davoru Ivankoviću i Sandri Veljković, autorima famoznog specijala – pa prvo portal Index.hr, sa svojom ranijom objavom glavne “zvijezde” Večernjakove kolekcije dokumenata, a onda i portal Obris.org. No u ovom specifičnom napadu na portal Obris.org prepoznaje se rukopis spomenutog Ivankovića, novinara koji često u svojim tekstovima vidi bitke, ratove, neprijatelje i zavjere, pa ćemo se skoncentrirati na njega kao glavnog autora ovog pamfleta.

Pri tome se novinar Davor Ivanković ne obraća autorici teksta, ujedno i glavnoj urednici portala – Lidiji Knežević – iako je očigledno da se prepoznao u njenom neimenovanom navodu iz teksta “Objava odobrenja – medvjeđa usluga MORH-u” od 1. veljače 2019.godine (čija preslika i krasi grafičku objavu u Večernjaku). Umjesto polemike sa sadržajem teksta – gdje se kaže: “S druge strane, ministar obrane rekao je da ‘ne zna’ otkud cure dokumenti, iako je velika vjerojatnost da su s jasnom namjerom ‘iscurili’ upravo iz vrha Ministarstva, posebno uzmu li se u obzir tamošnji dobri odnosi s Večernjakovim novinarom“, Ivankoviću je u subotu, 2.veljače bilo lakše imenom i prezimenom krenuti na Igora Tabaka, analitičara portala Obris.org – osobu s kojom je imao zategnute odnose još od srpnja 2014. godine i tadašnje krađe ekskluzivne izjave s portala Obris za vlastiti tekst. U tekstu “Hrvatska nabava aviona postala je poligon za glavnu političku bitku”, uz istaknutu rečenicu: “Igor Tabak ne bi se trebao javljati, portal mu reklamira proizvođača Gripena“, Ivanković tako navodi:

U cijeloj mistifikaciji i kreiranju teza o neupitnoj nevjerodostojnosti i krivnji hrvatske strane jedan drugi portal – ‘Obris.org’ – premetnuo se u žestokog kritičara Večernjakovih tekstova, ne libeći se i poimenice optuživati novinare Večernjeg da pišu tekstove naručene u Vladi i MORH-u. I premda nije uobičajeno da mediji poimenice “ratuju”, ovdje je pređena svaka granica pa valja reći da je vojni analitičar Igor Tabak, čiji je rečeni portal valjda zadnji koji bi se trebao sada javljati s tezama da netko nekoga ovdje navodi i brifira. Tabak, koji ovih dana ne silazi s ekrana TV kuća, predstavljen je kao nezavisni stručnjak, no činjenica je da uz tekstove koje objavljuje Obris.org stoji reklama švedskog SAAB-a, proizvođača JAS-39 Gripena “THE SMART FIGHTERA”. Proizvođač s te reklame, naime, ljutit je protivnik svih ponuditelja F-16 na svim svjetskim natječajima. Uzmemo li činjenicu da Obris tu stalnu reklamu na portalu ne drži iz estetskih, nego poslovnih razloga, bilo bi korektno da se ubuduće Tabak izuzme iz rasprava o ovom izboru zrakoplova i tumačenju krivnje RH. Kako je švedski proizvođač ponovio zainteresiranost da sada ‘uskoči’ Hrvatskoj nakon propalog posla, znači da će i ubuduće postojati sumnja da ga ‘brifiraju’ oni koji nastoje da svaki izbor F-16 propadne“.

Tu fino prolazi prvi banalni logički problem novinara Večernjeg: analitičara se kudi za prozivanje neuspjeha u kupovini F-16, jer navodno navija za konkurenciju – a baš toj konkurenciji propast posla navodno odgovara, i daje joj šansu pokušati ponovo. No, to je samo prvi od problema ovog novinarskog napada… Osim toga: portal Obris.org NIJE “žestoki kritičar Večernjakovih teza“. Portal Obris.org je žestoki kritičar izvrnutih činjenica, lažnih vijesti i lošeg nazovi-novinarstva, bez obzira na medij u kojem se takve budalaštine objavljuju. Drugo: portal Obris.org NIJE POIMENCE prozvao niti jednog novinara Večernjeg lista u kontekstu curenja dokumenata. Treće: portal Obris.org NIGDJE nije “optužio novinare Večernjeg da pišu tekstove naručene u Vladi i MORH-u“. No, to je samo dio problema ovog novinarskog napada…

Stari računi

Kako smo već spomenuli, novinar Ivanković i analitičar Tabak već dugo imaju zategnute odnose. To je započelo situacijom iz sredine srpnja 2014. godine, kada je ekskluzivna izjava ministra Kotromanovića dana 10. srpnja za portal Obris.org (objavljena 12. srpnja 2014. u tekstu “Nema kvoruma, nema Panzerhaubitza!”), tri dana kasnije osvanula u Večernjem listu – u tekstu novinara Davora Ivankovića naslovljenom “Hrvatska kupuje 12 njemačkih ‘Panzerhaubitza’“, koji je još dostupan na internetu, uključivo i pokradeni Obris-citat bez navoda izvora. Ovo je citat u pitanju:

„Da, upravo to. Mene će to strašno veseliti. To je haubica koja je sjajna, s novim streljivom ona može doći do dometa i 60 km – užasno veliku vatrenu moć ima. Mi ćemo imati novi sustav za upravljanje vatrom, nove sposobnosti, obučit ćemo nove časnike na novim tehnologijama. Mi se radujemo da ćemo u idućih, nadam se, dvije godine imati jednu jaku topničku snagu u Hrvatskoj i nadam se da ćemo je prezentirati što prije“,

Nažalost, taj je slučaj samovlasti, uzimanja bez navođenja izvora ekskluzivnog novinarskog rada malog specijaliziranog portala u veliku dnevnu novinu, postavio temelje i kasnijem odnosu novinara Ivankovića prema portalu Obris.org. No, za sagledavanje aktualne situacije treba stvari pogledati nešto detaljnije.

Nove nezgode

Photo: Obris.org

Nije sporno, a sasvim sigurno nije ni tajna, da  specijalizirani portal Obris.org djeluje na otvorenom medijskom tržištu. Troškove svog postojanja i barem dijela rada svojih dvoje autora ovaj mali medij podmiruje reklamama koje su jasno vidljive na stranici portala (trenutno su dvije). Za Davora Ivankovića, novinara velikog komercijalnog dnevnika, sporna je tu reklama švedskog proizvođača vojne opreme SAAB, koju mali neprofitni portal Obris.org ističe od početka 2014. godine temeljem ugovora o oglašavanju. Riječ je o reklami na izlasku, budući je poduzeće SAAB u drugoj polovici 2018. zatvorilo svoj ured u Zagrebu, te time prekinulo svoju dugogodišnju prisutnost u Hrvatskoj, čiji je odsjaj i reklama na Obris.org ugovorena početkom prošle godine. Tim odlaskom se primjetno smanjio opseg tematski relevantnih reklama na polju obrane, za sve specijalizirane medije koji svojim čitateljima žele ponuditi i  specijalizirane reklame, umjesto npr. oglašavanja lijeka za čukljeve i sredstava za uklanjanje gljivica s noktiju.

Tijekom svog rada u Hrvatskoj, SAAB se reklamirao u nizu hrvatskih medija – među ostalim u Jutarnjem listu, Lideru, Aerosvijetu, na portalima Defender i Obris, pa čak i u službenom glasilu Ministarstva obrane – Hrvatskom vojniku. Prema stavovima novinara Večernjeg lista, također komercijalnog medija, vjerojatno bi se onda i svi autori ovih mediji trebali izuzeti “iz rasprava o ovom izboru zrakoplova i tumačenju krivnje RH“. Radi švedskih reklama koje su prikazivali, svi ti mediji ne bi smjeli prozboriti ni riječ o javnoj nabavi borbenih aviona – posebno ako im smeta propast odabira kojim je RH, ispred Švedske i SAAB-a, baš odabrala i neku od F-16 ponuda. Pri tome treba spomenuti činjenicu da je švedski SAAB bio jedini iz ukupnoga kruga ponuđača borbenih aviona u RH koji je odabrao svoje djelovanje u Hrvatskoj oglašavati u domaćim medijima – jednako kao što je bio i jedini s otvorenim namjenskim uredom u Hrvatskoj. Ta ponašanja bila su im izvor dodatnoga troška, i makar u skladu s nordijskim shvaćanjem ozbiljnosti u pristupu poslu – kod hrvatskih dužnosnika nisu bila doživljena kao nešto bilo posebno ili pozitivno, što bi se možda moglo tražiti i od ostali ponuđača sklonih turizam-diplomaciji te povremenom razgovoru samo s odabranim predstavnicima državnih struktura.

No, za Ivankovića poseban je problem analitičar Tabak, koji “ovih dana ne silazi s ekrana TV kuća, predstavljen je kao nezavisni stručnjak“. Čitajući ovakav navod, čovjek bi na prvu loptu pomislio da je on djelo nekoga tko s profesionalnim novinarstvom u Hrvatskoj možda i nema previše veze. Naime, profesionalni novinari bi znali da se komentatori i analitičari ne pozivaju sami u programe medijski kuća – osim možda novinara Večernjeg u video-uratke “Večernji TV”. Dakle, za učestalost pojavljivanja u širokoj lepezi medija vjerojatno ima nekih konkretnih razloga – od dugogodišnjeg ugleda stečenog jednako tako dugogodišnjim radom, preko citiranosti u svim nacionalnim i regionalnim medijima (te ponešto giganata međunarodne medijske scene, kao što su to New York Times i Washington Post), pa možda i do iskustva rada na svježim nacionalnim projektima RH, poput Strategije nacionalne sigurnosti i Razvojne strategije RH. U svim tim prilikama, kada god može, Tabak se ne predstavlja nikakvim neovisnim stručnjakom – već “analitičarom portala ‘OBRIS – Obrana i sigurnost’“, čije je tako potpisane stručne komentare na temu izraelskih F-16 još ljetos bez oklijevanja koristio i sam novinar Ivanković, a da mu pritom ni najmanje nije smetala reklama za Gripen na portalu Obris.org.

Od brifiranja do protekcije

Photo: Obris.org

Što se tiče navoda o “brifiranju” s ove ili one strane, naravno da informirano gledanje bilo koje teme traži što je moguće širi i dublji pristup informacijama. Upravo je to i razlog zašto su se analitičar Tabak i novinar Ivanković zajedno našli u Švedskoj, sredinom studenog 2017. godine, kada je SAAB pozvao u razgledavanje pogona i švedskih zrakoplovnih baza oveću grupu hrvatskih novinara. Takvi obilasci, jednako kao i intenzivne komunikacije sa svim relevantnim stranim i domaćim akterima, sastavni su dio rada svakog specijaliziranog novinara i analitičara – i time se bave podjednako i analitičar Tabak, i novinar Ivanković.

Photo: MORH

Ono gdje prestaju sličnosti analitičara Tabaka i novinara Ivankovića predstavlja pitanje korištenje političkih veza da bi se dobilo pristup na za javnost zatvorena, interna događanja obrambenoga sustava RH. Dobar primjer za to je posjeta ministra Krstičevića i generala Šundova Zapovjedništvu HRZ na Plesu, 30. ožujka 2018. godine. Naime, samo dan nakon odabira izraelske ponude, u 91. ZB na Plesu održan je za medije zatvoren susret ministra obrane i načelnika GS OS RH s tamošnjim zapovjednicima i pripadnicima HRZ-a, o čemu je MORH izdao i priopćenje (“Ministar Krstičević i general Šundov u Zapovjedništvu HRZ-a“). Iz njega se saznaje da je tada ministar Krstičević održao pripadnicima HRZ prezentaciju o prioritetima u 2018. godini, te im čestitao povodom povijesne odluke o F-16 Barak. Zapovjednik HRZ general Mikić osvrnuo se na aktualne zadaće HRZ, od aktivnosti na reorganizaciji strukture i preustroja u svijetlu nadolazećih zadaća i aktivnosti, do projekata, programa i ciljeva svih ustrojbenih cjelina ove grane OS RH. To su inače informacije i podaci koji se novinarima ne podastiru, pa čak ni kada postave službeni upit Ministarstvu obrane. Kako na tom događanju nije bilo predstavnika medija, nije bilo ni analitičara Tabaka – dok je kamera službenih fotografa na rubu kadra ipak slučajno zabilježila novinara Ivankovića, zavaljenog među djelatnim sastavom visokih časnika HRZ.

Photo: Obris.org

Ista je to vrsta političkih veza koje pojedince dovedu u svečanu ložu na velikim vojnim vježbama, dok su za radne pripadnike medija odvojene posebne zone i pogledi s ruba. Dobar primjer za ovu razliku je i nedavna velika vježbovna aktivnosti OS RH “Velebit 18”, čiji se dan uvaženih gostiju i kulminacija odvijala na Slunju, 15. listopada 2018. godine. I dok se ondje s ostatkom novinara moglo zateći i analitičara Tabaka, mjesto novinara Ivankovića bilo je ponešto drugačije. Zorno to prikazuju i neke od slika koje su tada novinari mogli slikati u okviru svog redovnog posla. Pa ipak, samo koji dan kasnije se uvaženi gost Ivanković, ovoga puta opet iz pozicije novinara obrecnuo na medije koji su propitkivali ministra o troškovima vježbe.

Kad bolje promislimo, možda je baš takav tip situacija i razlog zašto se novinar Davor Ivanković prepoznao u formulacije Lidije Knežević, inače urednice portala Obris.org – “S druge strane, ministar obrane rekao je da ‘ne zna’ otkud cure dokumenti, iako je velika vjerojatnost da su s jasnom namjerom ‘iscurili’ upravo iz vrha Ministarstva, posebno uzmu li se u obzir tamošnji dobri odnosi s Večernjakovim novinarom“. Pri tome je jedino žalosno da se Ivanković, nakon više od 30 godina iskustva u novinarstvu, nije naučio nekim njegovim osnovama.

 

* tekst potpisuju: Lidija Knežević i Igor Tabak, portal Obris.org

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.