Klimatske promjene kao sigurnosna prijetnja uključene su u strateške dokumente nacionalne sigurnosti i obrane mnogih zemalja, uključujući i predvodnike u tom trendu – SAD, Ujedinjenu Kraljevinu, Francusku i Njemačku, dok je Turska ovu vrstu prijetnje uvrstila u zasebni dokument pod nazivom „Strategija klimatskih promjena“. I Republika Hrvatska je klimatske promjene i s njima povezane prijetnje prepoznala, te uvrstila u svoj strateški dokument „Strategija nacionalne sigurnosti” (NN 73/17 od 26. srpnja 2017.), usvojen u Hrvatskome saboru 14. srpnja 2017., po prvi put nakon davne 2002. godine.
Klimatske promjene se u „Strategiji nacionalne sigurnosti“ iz srpnja 2017. spominju ukupno 4 puta. Opisujući u 3. pasusu „Sigurnosno okružje“ na globalnoj razini, u Strategiji se navodi:
„Povezan i međuovisan svijet nudi brojne prilike za postizanje dobrobiti i sigurnosti, ali istodobno postaje sve složeniji i nesigurniji, izložen brzim promjenama i novim izazovima. Tomu pridonose i trendovi povezani s klimatskim promjenama, demografskim kretanjima i migracijama stanovništva, razvojem novih tehnologija i globalizacijom gospodarstva, kao i sve važnijom ulogom interneta u kreiranju društvenih i sigurnosnih procesa“.
U istom pasusu, samo koju rečenicu niže, klimatske promjene se prepoznaju kao prijetnja zdravlju stanovništva: „Pojavom novih virusa i bakterija otpornih na lijekove povećavaju se prijetnje zdravlju stanovništva, čemu pogoduju klimatske promjene, onečišćenje okoliša, porast svih oblika međunarodnog prometa i masovne migracije stanovništva“. Kada je u pitanju Europa i europsko susjedstvo, klimatske promjene jedan su od uzroka migracija i time povezanog sigurnosnog izazova za europska društva: „Migracije su posljedica brojnih čimbenika, poput ratnih sukoba, slabih država, siromaštva, nezaposlenosti i klimatskih promjena, zbog čega se očekuje da će se priljev migranata prema Europi dugoročno nastaviti“. Više od jedne rečenica klimatskim je promjenama posvećeno u odjeljku pod naslovom „Sigurnosne prijetnje, rizici i izazovi za Republiku Hrvatsku“ – tu se kao sigurnosni izazovi, među ostalim, navode neriješena pitanja o razgraničenju, teroristička i ekstremistička djelovanja, korupcija u javnom sektoru, organizirani kriminal, ranjivost nacionalnog gospodarstva iz vanjskih sfera, negativna demografska struktura i depopulacija, te klimatske promjene. Ujedno je ovdje i definirano što se pod tim pojmom podrazumijeva:
„Klimatske promjene se u Republici Hrvatskoj očituju kao ekstremne vrućine, suše i oborine. Jadransko more osjetljivo je na klimatske promjene, a već se uočavaju promjene u jadranskoj flori i fauni. Dugoročno će klimatske promjene utjecati na podizanje razine mora, pojavu dugotrajnih suša te smanjenje izvora pitke vode. Ovakvi uvjeti izravno će utjecati na zdravlje građana, uz pojave bolesti koje nisu tipične za hrvatsko podneblje. Gospodarske grane, poput turizma, poljoprivrede, ribarstva i energetike, osjetit će izravne posljedice klimatskih promjena“,
stoji u Strategiji nacionalne sigurnosti RH.
Klimatske promjene kao jednu od najvećih budućih (ali i sadašnjih) sigurnosnih prijetnji vidi i potpredsjednik Vlade te ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Otvarajući Hrvatske dane sigurnosti u rujnu 2021., Božinović je rekao:
„Rezultat klimatskih promjena su vremenski ekstremi poput ovogodišnjih megapožara, razornih poplava ili tornada u Europi, što dugoročno uzrokuje geografske promjene poput nepovratnog rasta razine mora ili širenje pustinja. Stoga je očekivan znatan rast migracija stanovništva, pa će se i zaštita granica morati tome prilagoditi“.
Tada još uvijek u očekivanju odluke o ulasku Hrvatske u Schengen, Božinović je naglasio da Lijepa naša „vrlo uspješno, zakonito i odgovorno štiti ne samo vlastitu granicu nego i granicu Europske unije“, te je potpuno spremna „na moguće poremećaje na migrantskim rutama zbog situacije u Afganistanu“:
„Hrvatska granična policija stalno provodi niz aktivnosti s ciljem podizanja razine tehničke opremljenosti, obučenosti i izgrađenosti kapaciteta za neometan i kvalitetan nadzor granice i suvereno vlada izazovom krijumčarenja ljudi povezanim s nezakonitim migracijama“,
naglasio je Božinović, zaključivši kako se sigurnosnim prijetnjama može pristupati samo ujedinjenim djelovanjem na nacionalnoj, međunarodnoj i globalnoj razini.
Čini se da su migracije kao posljedica klimatskih promjena jedno od temeljnih pitanja koja muče kreatore hrvatskih javnih politika. Upravo se one posebno spominju u „Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu“, koju je Hrvatski sabor donio 7. travnja 2020. godine – dokumentu koji postavlja temeljni okvir za koordinirano djelovanje kako bi se Hrvatsku učinilo otpornom na klimatske promjene kroz (1) smanjenje ranjivosti prirode i društva na negativne utjecaje klimatskih promjena, (2) povećanje sposobnosti oporavka od učinaka klimatskih promjena i (3) iskorištavanje potencijalnih pozitivnih učinaka. U spomenutoj se Strategiji izričito kaže:
„Klimatske promjene su prepoznate i kao ‘sigurnosna prijetnja, rizik i izazov za Republiku Hrvatsku’ stoga Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (‘Narodne novine’, br. 73/17.) predviđa djelovanje u pravcu jačanja otpornosti na klimatske promjene i smanjenja rizika. Zbog ugroze sigurnosti pojavio se i problem migracija ljudi, pa je tako na globalnoj razini uveden pojam klimatski migranti, koji opisuje one ljude koji su zbog negativnih učinaka klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih nepogoda prisiljeni preseliti se unutar države ili migrirati u druge države. Ova posljedica pokazuje kako klimatske promjene zbog negativnog utjecaja na prirodne ekosustave utječe neizravno i na cjelokupno društvo te ga destabilizira. Potrebno je naglasiti kako su klimatske promjene često samo jedan od uzroka trajne migracije. Ona je istodobno posljedica i loše lokalne infrastrukture, nedostatka prilagodbe na prirodnu klimatsku varijabilnost i narušenog funkcioniranja društva zbog socioekonomskih razloga“.
Hrvatska se po pitanju prepoznavanje sigurnosnih prijetnji izazvanih klimatskim promjenama na formalnoj razini ne razlikuje puno od brojnih drugih država. Načelno se prepoznaje smanjena količina oborina koja dovodi do smanjene proizvodnje električne energije u hidroelektranama, ali i povećanje potrošnje električne energije za razne uređaje za hlađenje tijekom vrućina. Visoke temperature dovest će i do smanjenja turističke potražnje u ljetnim mjesecima, što se već počelo događati, pa su brojni turistički radnici primijetili pad interesa za ljetovanje u Hrvatskoj u jeku turističke sezone (srpanj i kolovoz) posebno kod gostiju iz sjevernijih krajeva Europe (sjever Njemačke i skandinavske zemlje). Tu se kao poseban izazov navodi neprilagođenost turističke ponude projiciranim klimatskim promjenama, no očekivati da će Hrvatska po uzoru na neke arapske zemlje uvesti klimatizirane hodnike ili tunele više je nego nerealno. Ekstremni vremenski uvjeti već sada dovode do povećanog broja požara u priobalju, kao i do učestalih suša i poplava u gotovo svim dijelovima Hrvatske, a može se očekivati i da će sve to u konačnici utjecati i na sigurnost proizvodnje (te opskrbe) vodom i hranom.
Ekstremne temperature, ali i njihove drastične promjene, utječu i na povećanje smrtnosti, što se počelo bilježiti i u Hrvatskoj, jednako kod mlađe i kod starije populacije. U Izvješću o gospodarskoj šteti uzrokovanoj vremenskim i klimatskim ekstremnim događajima u razdoblju 1980.-2020. godine, koji je sastavila Europska agencija za okoliš, navodi se da su tijekom promatranog razdoblja u nas zabilježena 896 smrtna slučaja uvjetovana vremenskim ekstremima – što je iznad prosjeka EU i svrstava Hrvatsku na 12 mjesto u EU. Ujedno, u Republici Hrvatskoj procijenjena gospodarska šteta od klimatskih promjena u razdoblju od 1980. do 2020. iznosila je 2 milijarde i 860 milijuna eura. To je ekvivalent od 71,5 milijuna eura godišnje, dok je u razdoblju od 1980. do 2013. ta ista vrijednost iznosila prosječno oko 68 milijuna eura godišnje. Dakle, kako se klima na očigled mijenja, tako rastu i s tim fenomenom povezane štete na godišnjoj razini. U usporedbi s ostalim EU-27 zemljama Hrvatska se nalazi na 14. mjestu po prijavljenim štetama uslijed ekstremnih klimatskih događaja po glavi stanovnika, dok je osiguranjem bilo pokriveno manje od 3% gospodarskih gubitaka. Naravno, to znači da većinu šteta u konačnici pokriva država i sami građani – gdje je jasno kuda taj trend ide. Dakle, za dugoročnu održivost ukupnog nacionalnog gospodarstva pokazuje se bitnim pojačano krenuti i s raznim preventivnim aktivnostima, umjesto čistog bilježenja i pokrivanja troškova „post festum“.
Premijer Plenković je gostujući u Makarskoj u subotu, 4. veljače, najavio da će Vlada, Sabor i HDZ baviti s trima temama budućnosti jer su to „prioriteti razvoja za ovo desetljeće“. Prva tema će biti energetika i klimatske promjene: glavna tema budućnosti planeta i kontinenta i Hrvatske, kazao je Plenković, dodavši da ta tema određuje sve i glavna je globalna tema. Druga je tema digitalna transformacija, a treća i najvažnija tema opstanka hrvatskog naroda bit će demografska revitalizacija. No smatrajući da su klimatske promjene „tema budućnosti“, Vlada pokazuje da već kasni ne samo u preventivi, nego i u samom sagledavanju stanja (te aktivnoj borbi) po pitanju jednog od ključnih problema današnjice.
* „Sadržaj nastao u suradnji s Platformom za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL. Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Europske unije. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske i ne odražava nužno stavove Europske unije“.