Zadnji ovogodišnji sastanak Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove (Justice and Home Affairs – JHA) okupio je u Bruxellesu 8. i 9. prosinca sve ministre unutarnjih poslova i pravosuđa država Europske unije. Prvi dan skupa bio je posvećen unutarnjim poslovima, a pod predsjedanjem češkog ministra unutarnjih poslova Víta Rakušana planiralo se raspraviti pet osnovnih tema (pitanja Schengenske zone, azil i migracije, rusku agresiju na Ukrajinu, seksualno zlostavljanje djece, te otpornost kritične infrastrukture) od kojih je za javnost Republike Hrvatske najzanimljivija bila ova prva. Naime, nakon što se u prosincu 2021. godine ustanovilo kako Hrvatska ispunjava sve preduvjete za ulazak u Schengensku zonu – sada se na dnevnome redu našlo i pitanje konkretnog ulaska RH u tu zonu. Za postizanje te odluke tražio se konsenzus svih država članica, a još nedavno je izgledalo da će Hrvatska u zonu ući paketno, zajedno s Rumunjskom i Bugarskom, koje to čekaju već godinama. Naime, ta zona danas obuhvaća sve EU države osim Bugarske, Hrvatske, Irske, Rumunjske te Cipra, ali još i Island, Liechtenstein, Norvešku te Švicarsku.
Hrvatska je podršku Europskog parlamenta za ulazak dobila 10. studenog ove godine, kada se od izvjestitelja Paula Rangela čulo: “Hrvatska je prošla najtemeljitiju procjenu za članstvo u schengenskoj zoni od svih EU zemalja do sada. Ispunila je 281 preporuku u 8 područja schengenskih propisa. Komisija i Vijeće su potvrdili spremnost države za punu primjenu schengenskih pravila. S time se Europski parlament u potpunosti slaže: do ukidanja unutarnjih granica treba doći do kraja ove godine!” – što je bilo potvrđeno i rezultatom glasovanja: 534 “Za”, 53 “Protiv” i 25 zastupnika “Suzdržani”. Iako se sličan status Bugarske i Rumunjske u Europskom parlamentu podržalo još sredinom listopada ove godine, već u vrijeme donošenja takve odluke o Hrvatskoj postalo je jasno da će s ovogodišnjim usvajanjem čitavog tog paketa ipak biti problema.
Naime, uz dotad već poznatu nesklonost Nizozemske i Švedske ulasku Rumunjske i Bugarske, 18. studenog su dodatno odjeknuli i stavovi Austrije po ovom pitanju, kada je za austrijske medije tamošnji ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner objasnio da “taj sustav je disfunkcionalan. Situacija u Europi pokazuje vrlo jasno da je zaštita vanjskih granica zatajila“, a tim temeljem onda – “ako sustav ne radi, ne može ga se ni širiti“. Kako se onda saznalo, bila je to službena reakcija Austrije na činjenicu da se u kolovozu ove godine u toj državi uočilo 90.000 migranata, od kojih njih oko 77.500 nije ranije bilo registrirano ni u jednoj drugoj EU državi. Te su brojke bile za 11.000 veće od onih u srpnju, a njima su ujedno dosegnuti i vrhunci migracijskih brojeva iz 2015. te 2016. godine, koje su za službeni Beč bile izvorom izuzetnih skonkretnih te političkih problema. No, niti punih tjedan dana kasnije, tijekom posjete Zagrebu austrijskog kancelara Karla Nehammera, uspostavilo se da Austrija zapravo nema ništa protiv ulaska Hrvatske u Schengen, ali se zapravo protivi da to pravo dobiju i Rumunjska te Bugarska. Naime, kako je ustvrdio Nehammer – za razliku od ove preostale dvije države, Hrvatska je “očigledno ispunila sve svoje obveze po pitanju sprečavanja ilegalnih migracija” – čime se Austrija zapravo opredijelila za individualno odlučivanje o ulasku država u Schengensku zonu, te najavila razbijanje dotadašnjih nastojanja o paketnom prijemu sve tri spomenute države.
“(…) naravno da je potrebno malo sile kada provodite pushback (…)” (2:17 – 2:20 u video-prilogu SRF
Ovakva se situacija nije izmijenila ni tijekom nadolazećih tjedana, kada je postalo jasno da po pitanju ulaska Republike Hrvatske u Schengensku zonu postoji konsenzus, dok ga za Bugarsku i Rumunjsku nema. Dobro je to ilustrirao i stav Nizozemske, koja nije imala problema sa schengenskim članstvom Hrvatske i Rumunjske, dok se njihov pogled na stanje spremnosti Bugarske najbolje vidio iz izjave premijera Marka Ruttea dane mediju NOS (Nederlandse Omroep Stichting) 2. prosinca ove godine – o tome kako upitna spremnost Bugarske “teoretski, riskira započinjanje migranskoga puta kroz takvu zemlju“, tako da Nizozemska zapravo želi spriječiti da se granica Turske i Bugarske ilegalno prelazi plaćanjem “novčanicom od 50 eura“. Iako su ti stavovi odmah naišli na niz izuzetno žestokih osuda i kritika u Bugarskoj, bilo je jasno postojanje dubokih dvojbi oko spremnosti te države da se i na svojim granicama suprotstave široko rasprostranjenoj korupciji – dok se o Hrvatskoj već duže čuju sasvim suprotne stvari, posebice po pitanju izuzetno oštrog čuvanja granice te navodne masovne provedbe “push-back” postupaka, kojima se migrante ponekad i grubo potiskuje od granične crte (praksa koju je 9.srpnja 2019. čak i javno potvrdila tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović riječima “(…) of course, when you are pushing people back, there is a little bit of force (…)“, u okviru svoje izjave za Schweizer Radio und Fernsehen – SRF). Zato na kraju nije ni začudila odluka koju je danas donijelo Europsko vijeće – zaključak koje je dobro opisao češki predsjedavatelj današnjeg sastanka, ministar Vít Rakušan:
“Iznimno mi je drago da je tijekom češkog predsjedanja Hrvatska mogla ostvariti dva važna koraka u okviru svoje europske integracije, kroz priključivanje eurozoni te schengenskom području. Siguran sam da će ovi uspjesi učvrstiti put za ostale države članice koje ispunjavaju preduvjete da i one poduzmu svoje iduće korake na njihovin europskim putevima, a moji kolege i ja ćemo nastaviti raditi ustrajno na osiguravanju da i Bugarsku te Rumunjsku možemo pozdraviti unutar schengenske obitelji u skorijoj budućnosti“.
Naime, nakon današnjeg neuspjeha, možda će članstvo Bugarske i Rumunjske u Schengenu biti temom i summita šefova država ili vlada EU zakazanom za 15. i 16. prosinca u Bruxellesu, budući da Češka intenzivno nastoji do kraja svog predsjedanja ipak naći neki način da ove dvije države dobiju makar uvjetno zeleno svjetlo za svoja dugogodišnja nastojanja. Ako ne, nagađa se da bi se tom temom moglo ponovo baviti u ožujku iduće godine, pod EU predsjedanjem Švedske, jedne od država koje su posljednjih godina ipak omekšale svoje protivljenje schengenskom članstvu Bugarske i Rumunjske.
Ovakav razvoj situacije je hrvatski premijer Andrej Plenković pozdravio na društvenoj mreži Twitter danas oko 14:30 objavom:
“Hrvatska je dobila jednoglasnu podršku Vijeća za unutarnje poslove i pravosuđe – 1. siječnja 2023. postajemo članica #Schengen! U godini isporuke ostvarili smo strateške ciljeve @VladaRH, od kojih će najveću korist imati hrvatski građani i gospodarstvo!“,
dok se o tome samo desetak minuta kasnije na društvenoj mreži Facebook oglasio i hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović objavom:
“Hrvatska je u Schengenu! Na našem europskom putu više nema granica. Ispunili smo sve uvjete, prošli dug i zahtjevan proces te je na Vijeću za unutarnje poslove odluka donesena u potpunom suglasju. S Hrvatskom u Schengenu na dobitku su svi – građani, gospodarstvo, Hrvatska i EU“.
Konkretno, temeljem današnjih odluka Republika Hrvatska će 27. članicom schengenskog prostora postati od 1. siječnja 2023. godine. Tog dana ukidaju se granične kontrole na kopnenim i pomorskim graničnim prijelazima, dok će takve promjene od 26. ožujka 2023. vrijediti i u zračnim lukama – budući da ondje treba računa voditi i o promjeni zimskih te ljetnih IATA (International Air Transport Association) rasporeda. Ujedno, od 1. siječnja iduće godine hrvatske granice prema Srbiji, BiH, te Crnoj Gori postaju ujedno i vanjske granice Europske unije. No, na njima neće biti bitnih promjena graničnog režima budući da su sve te države već duže u režimu liberalizacije viznoga režima EU. Ipak, od prvog dana iduće godine RH će biti ovlaštena i za izdavanje vlastitih schengenskih viza, kao i za puno korištenje Schengenskog informacijskog sustava (SIS).
