Dok su sve oči domaće javnosti uprte u veliku izbjegličku krizu koja se posljednjih dana događa na prostoru Lijepe naše, gotovo da se zaboravilo da se s problemom izbjeglica i migranata pripadnici OS RH i MUP-a RH bave već tjednima. Tu posebno mislimo na posadu broda HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, koja polako privodi kraju i drugi mjesec svog radnog boravka na Mediteranu.
Položaj BŠ-72 u subotu, 19. rujna (izvor: Marine Traffic)
Nakon prošlotjedne akcije spašavanja, „Mohorovičić“ je proveo dva dana u luci Catania, odakle se otisnuo na more u četvrtak, 17. rujna, pošavši putem kojim do sada nije baš plovio – uz istočnu obalu Malte prema Libiji, potom prema Tunisu, i natrag prema Siciliji. Novinske agencije otkrile su i razlog ovakvoj daljinskoj ruti – u subotu, 19. rujna, pred libijskom se obalom, na udaljenosti od 30-40 milja, odvijala jedna od najopsežnijih spasilačkih akcija u posljednje vrijeme. Talijanska Obalna straža koordinirala je u vodama ispred Libije 20 akcija spašavanja, u kojima je sudjelovao veliki broj plovila, spasivši ukupno 4.343 migranta. U jednom od krijumčarskih čamaca pronađena je mrtva žena, no talijanska Obalna straža nije specificirala mogući uzrok smrti. Osim talijanske Obalne straže i Ratne mornarice, u spašavanju su sudjelovali članovi humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“, malteški „Migrant Offshore Aid Station“, jedan trgovački brod, hrvatski brod „Andrija Mohorovičić“ angažiran u operaciji TRITON, te vojni brodovi SR Njemačke i Velike Britanije koji sudjeluju u operaciji EU NAVFOR Med. Istovremeno je spašeno još 335 ljudi, i to u spasilačkoj akciji koju je koordinirala Grčka, te su i oni prebačeni na jedan od spasilačkih brodova koji ih je potom dopremio u Italiju.
Povratak iz akcije
Koliko je brodu HRM-a trebalo da dođe do luke Taranto na peti talijanske čizme – nije posve jasno. Dok Marine Traffic bilježi dolazak u Taranto u nedjelju, 20. rujna, u 22:49 sati navečer, talijanski mediji javljaju da je “Andrija Mohorovičić” uplovio u talijansku luku Taranto u ponedjeljak, 21. rujna, oko 8 sati ujutro, zajedno s 328 migranata spašenih iz mora ispred Libije. Radi se isključivo o muškarcima iz Eritreje, Somalije i Tunisa, među kojima ima i 58 djece, većinom bez pratnje.
U luci ih je dočekao prvi prihvatni punkt i hitna pomoć, u organizaciji lokalnih vlasti i Crvenoga križa, te su migrantima podijeljene torbe s vodom i osnovnim higijenskim potrepštinama. Po već uhodanoj praksi, nakon prihvata i osnovnog zdravstvenog pregleda, svi su migranti raspodijeljeni po prihvatnim centrima u Tarantu i obližnjim mjestima provincije Puglia (Apulija). Za sada, njih 50 ostaje u samom Tarantu, dok će ostali biti autobusom prebačeni u druga mjesta, odakle će biti razmješteni u centre diljem Italije.
U intervjuu za televizijsku postaju Sky, Giovanni Pinto, direktor Središnjice za imigraciju i graničnu policiju, rekao je kako su trenutne brojke ipak ponešto manje od negdašnjih, pa su tako ove godine u Italiju stigle 122 tisuće migranata, što je 7 tisuća manje nego u istom razdoblju prošle, 2014. godine. Blagi pad će se nastaviti i do kraja godine, smatra Pinto, računajući na dolazak jeseni i zime. Iako se još uvijek analiziraju podaci s terena, primjetno je značajno smanjenje broja Sirijaca (trenutno ih ima tek nešto više od 6 tisuća), dok je broj Eritrejaca uglavnom isti kao i lani. U odnosu na prošlu i ranije godine, bitno su izmijenjeni i razlozi migracija – iako Italija bilježi puno više tražitelja azila nego do sada, ponajviše je riječ o ekonomskim migrantima, a bitno manje o ratnim izbjeglicama (koje su se izgleda većinom prebacile na tzv. Balkansku rutu).
Pitanje troškova kriznog upravljanja migrantima i migrantskom krizom prilično je složeno, rekao je Giovanni Pinto za Sky TV – trenutno se ulaže 137 milijuna eura u FRONTEX, čemu još treba pridodati zasigurno dodatnih nekoliko stotina milijuna za ljude uključene u organizaciju i upravljanje prihvatom migranata, transfere, prikupljanje i organizaciju zaliha, itd. Upravo je o troškovima nedavno bilo razgovarano i u Europskoj komisiji, gdje je dogovoreno da se, pored postojećih napora, posebna pažnja posveti Odjelu za javnu sigurnost, kako bi se u suradnji s trećim zemljama pokušao ubrzati postupak repatrijacije. Za to je Italija od Komisija u Bruxellesu dobila dodatnih 50 milijuna eura.
Početkom ovog mjeseca Europska komisija je pokrenula i jedan novi fond, tzv. African Trust Fund, s impresivnim proračunom od milijardu i 800 milijuna eura, namijenjen za afričke zemlje iz koje dolazi najviše migranata. Ovaj bi fond trebao postati služben u studenom ove godine, na EU summitu u Valletti (Malta), na kojem bi trebali sudjelovati i predstavnici afričkih zemalja. Taj bi izvor financiranja, smatra Pinto, trebao olakšati međusobnu suradnju između afričkih zemalja iz kojih dolazi mnogo migranata, a posebno bi trebao pomoći pri barem određenome obuzdavanju nekih aspekata fenomena migracija, barem onih ekonomski.
